REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1238/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1268/2022-2 od 17. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4782/2020-18 od 29. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj nije odgovorio.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja on cijeni važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i to:
"1. Može li se odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, koja utvrđuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?
Odnosno,
Mogu li se utvrđenja iz presude VTS-a broj Pž-7129/13 koja se odnose isključivo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, primijeniti i u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR?
2. Može li se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu koji sadrži valutnu klauzulu u EUR smatrati nepoštenom i ništetnom, odnosno podvrgavati testu poštenosti, ako je njena visina, kako je ista određena za navedenu kategoriju kredita, prethodno utvrđena valjanom na način da je ista zakonom preuzeta kao baza za provedbu konverzije kredita temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju?
Odnosno, može li se ugovorna odredba o određivanju visine kamatne stope u određenoj kategoriji kreditnih odnosa (po ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR) smatrati nepoštenom i ništetnom ukoliko je kamatna stopa koja proizlazi iz takve ugovorne odredbe uzeta kao model za „obeštećenje“ dužnika po posebnom zakonu kojemu je cilj uspostava ugovorne ravnoteže između korisnika različitih kategorija kredita?".
4. Ujedno tuženik ističe da su mu u nižestupanjskim postupcima zbog osobito teških povreda odredaba parničnoga postupka povrijeđena ustavna i konvencijska prava.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu, pri čemu između stranaka nije sporno zaključenje Ugovora o kreditu, a prema kojem je odredbom čl. 4.1. Ugovora ugovorena obveza za korisnika kredita kreditor uplatiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva po Odluci kreditora o kreditiranju građana sukladno Zakonu o društveno poticajnoj stanogradnji, a da sukladno odredbi čl. 4.2. visinu kamatne stope iz prethodne točke kreditor može promijeniti i ovisno o kretanju šestomjesečnog euribora. Nižestupanjski sudovi cijene odredbu čl. 4.1. Ugovora ništetnom za razliku od odredbe čl. 4.2. Ugovora koja da jasno i precizno predviđa objektivne uvjete i način promjene redovne kamate. Stoga se, na temelju rezultata provedenoga vještačenja, nalaže tuženiku isplatiti (na temelju stjecanja bez osnove) razliku između kamate iz odredbe čl. 4.2. Ugovora i naplaćene kamate. Drugostupanjski sud prihvaćajući pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je odredba čl. 4.1. Ugovora nejasna u konačnosti posljedično i ništetna, te u odnosu na žalbene prigovore tuženika ističe da se prvostupanjski sud nije pozivao na utvrđenja iz presude iz postupka iniciranog po tužbi Udruge "Potrošač", osim što je napomenuo da su u odlukama iz tog postupka postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
6. Naznačena pitanja, osobito prvo pitanje, koje u sebi sadrži dva pitanja, polaze od pogrešne pretpostavke da je sud svoju odluku zasnovao na utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesenoj u postupku Pž-7129/2013. Drugo pitanje, koje također se sastoji od dva pitanja, ne koindicira utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova.
7. Nadalje, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva na povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 14. st. 2., čl. 26., čl. 29 st. 1. te čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija). U odnosu na te navode valja naznačiti da tuženik nije učinio vjerojatnim da nižestupanjski sudovi nisu ispitali navode i prigovore tuženika iznesene u tijeku postupka, da je došlo do povrede prava na jednakost oružja i prava na kontradiktoran postupak, da je došlo do povreda načela zakonitosti i povrede ostalih aspekata prava na pravično suđenje na koje se poziva tuženik, već upravo suprotno, iz nižestupanjskih odluka vidljivo da je sud stvarno ispitao slučaj s obzirom na okolnosti slučaja, da je kontradiktorni postupak omogućen i da su dati potrebni razlozi sukladno mjerilu relevantnosti i dostatnosti.
8. Stoga kako u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je odbačen.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
