Poslovni broj: Usž-307/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AI iz [adresa], KI iz [adresa], FI iz [adresa], ČI iz [adresa], DI iz [adresa], UI iz [adresa], JI iz [adresa], i BI iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Sandra Markač Greif, odvjetnica u odvjetničkom društvu Markač-Greif & Partneri, Zagreb, Matije Mrazovića 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska 41 i Instituta Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1253/2023-14 od 25. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1253/2023-14 od 25. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-05/20-01/15, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-22-02 od 19. siječnja 2022. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. Izreke).
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-05/17-13/1, URBROJ: 251-19-01-20-43 od 18. svibnja 2020.
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za određivanje naknade za oduzete nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća pop.br. 2641 i perivoj na Bijeničkoj cesti broj 22, ukupne površine 625,7 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća, dvor, zgrada vrt, oranica, put, dva jarka, livada, pašnjak, vinograd, put, vinograd, vrt, pašnjak, vinograd, šuma, livada, vrt, oranica, vrt, ukupne površine 20kj 1234,1 čhv.
2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu kojom pobijaju njezinu zakonitost u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U žalbi osporavaju Institutu Ruđer Bošković status zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu obzirom da je Republika Hrvatska obveznik naknade u ovom postupku, a donošenje odluke u konkretnom slučaju nema utjecaja na prava i interese imenovanog Instituta unatoč činjenici što je upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina i kao takav ih koristi. Ukazuju da prvostupanjski sud nije cijenio nedostatke odgovora na tužbu zainteresiranih osoba kao ni sve isprave koje su priložene spisu, već obrazloženje presude temelji na stajalištima tuženika. Ističu da iz dokumentacije koja prileži spisu jasno proizlazi da je na predmetnim nekretninama provedena eksproprijacija obzirom da je jedan od prednika tužitelja OI bio sudionik eksproprijacijskog postupka. Provođenje postupka eksproprijacije potvrđuje i činjenica da su predmetne nekretnine dodijeljene institucijama od državnog interesa, dok bi se u slučaju oduzimanja povodom agrarne reforme one dodijelile obrađivačima zemlje. Naglašavaju da se eksproprijacija u korist države provodila i prije donošenja Osnovnog zakona o eksproprijaciji iz 1947. godine, koji u članku 36. izrijekom regulira ranije otpočete postupke eksproprijacije. Prema mišljenju tužitelja, prvostupanjski sud nije sagledao predmet spora u njegovoj ukupnosti, već je formalnom primjenom normi zaključio da se radi o oduzimanju predmetnih nekretnina konfiskacijom i agrarnom reformom. Upućuje i na praksu Ustavnog suda prema kojoj je neprihvatljivo odlučivanje kod kojeg su pravna stajališta proizvod mehaničke primjene pozitivnog prava bez uzimanja u obzir konteksta i pravnog sagledavanja problema kao jedinstvene cjeline. Smatraju da je prvostupanjski sud propustio u konkretnom slučaju primijeniti članak 62. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, 74/14.,69/17. i 98/19. dalje ZION), koji daje mogućnost određivanja naknade za imovinu ekspropriranu i deposediranu sukladno ranijim propisima, koji to pravo ničim ne ograničava. Kao bitnu povredu pravila sudskog postupka navodi ne uvažavanje očitovanja Republike Hrvatske kao zainteresirane osobe prema kojem je u konkretnom slučaju mjerodavan ZION. Predlažu da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te riješi ovu stvar udovoljavajući njihovom zahtjevu, podredno vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje troškove sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 € uvećano za iznos PDV-a što ukupno iznosi 1.562,50 €.
3. Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavile odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da rješenjima upravnih tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. U konkretnom slučaju tužitelji su, zahtjevom od 24. ožujka 2017., zatražili određivanje naknade za imovinu oduzetu njihovim prednicima MI i OI, a koja je nakon parcelacije i izmjene zemljišnoknjižnih upisa označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 625,7 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 20kj 1234,1 čhv. Predmetna imovina oduzeta je prednicima tužitelja odlukom Gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zagrebu, broj:
1144/1946 od 29. kolovoza 1946., kojom su kao objekti agrarne reforme i kolonizacije utvrđeni posjedi prednika tužitelja sukladno člancima od 24. do 27. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 111/47., 25/58., 58/57., 62/57. i 32/62.) te su preneseni u korist Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije. Istom odlukom je utvrđeno da je posjed OI (11/32 dijela) konfisciran po pravomoćnoj presudi Okružnog suda u Zagrebu, broj. Kz-592/45 od 17. prosinca 1945. i da kao takav ulazi u Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije, dok će se MI (za 10/32 dijela) naknada ustanoviti naknadno posebnom odlukom.
7. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije sporno, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev tužitelja za određivanje naknade za predmetne čestice obzirom da se njihovo oduzimanje iz posjeda prijašnjim vlasnicima agrarnom reformom i konfiskacijom ne može smatrati eksproprijacijom ni deposedacijom u smislu članka 62. stavka 2. ZOIN-a, kojim je propisano da će se na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti, primjenjivat odredbe ovog Zakona.
8. Naime, suprotno navodima tužitelja, za određivanje naknade za imovinu oduzetu konfiskacijom i agrarnom reformom na teritoriju Republike Hrvatske mjerodavan je Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19. dalje Zakon o naknadi), kojim je propisano da se prijašnjim vlasnicima priznaje pravo na naknadu za imovinu koja je oduzeta na temelju Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije ("Službeni list DFJ", broj 40/45. i 70/45.) i Zakon o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 111/47., 25/58., 58/57., 62/57. i 32/62.), što je ovdje slučaj, a o čemu se prema podacima spisa odlučuje u posebnom postupku.
9. Budući da je iz spisu priloženih isprava i provedenog dokaznog postupka razvidno da predmetna imovina prednicima tužitelja nije oduzeta na temelju Osnovnog zakona o eksproprijaciji („Službeni list FNRJ“ 28/47.) niti kasnijeg Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", broj: 20/57., 53/62., "Službeni list SFRJ": 13/65., 5/68., 11/68. i 30/68.), a nije ni nacionalizirana odnosno deposedirana temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ“, broj 52/58., 3/59., 24/59., 24/61., 1/63, „Narodne novine“ 53/91), u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 62. stavka 2. ZION-a, kako to neosnovano smatraju tužitelji.
10. Neodlučno je za rješavanje ove upravne stvari i osporavanje statusa zainteresirane osobe Institutu Ruđer Bošković iz razloga koji pravilno navodi prvostupanjski sud, odnosno da je Institut Ruđer Bošković upisani vlasnik predmetnih čestica, a njegov osnivač je Republika Hrvatska koja je obveznik naknade pa donošenje odluke u konkretnom slučaju utječe na njegova prava i interese.
11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
12. Budući da tužitelji nisu uspjeli sa svojom žalbom, trebalo je na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a, odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
