REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-969/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Radeliću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. OIB 85584865987 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R- 14/2024-2 od 16. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3289/2020-42 od 10. studenog 2023., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-14/2024-2 od 16. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3289/2020-42 od 10. studenog 2023. te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li poslodavac pravilno proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom ukoliko nije razmotrio niti ispitao primjedbe sindikalnih povjerenika u odnosu na odluku o otkazu te se samom odlukom nije ni na koji način osvrnuo na primjedbe?
2. Je li poslodavac ovlašten radniku dati izvanredan otkaz ugovora o radu ako je za počinjenu povredu kolektivnim ugovorom propisana sankcija otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika?
3. Je li poslodavac ovlašten radniku dati izvanredan otkaz zbog povreda iste vrste za koje je izdao upozorenje radniku, a radnik takve povrede nije činio nakon zaprimanja upozorenja?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije osnovan.
4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su odluka o izvanrednom otkazu njegovog ugovora o radu koja je donesena 31. ožujka 2020. i odluka od 30. travnja 2020. kojom je odbijen njegov prigovor izjavljen protiv Odluke o otkazu - nedopuštene i da radni odnos tužitelja pri tuženiku nije prestao, zbog čega da ga je tuženik dužan vratiti na rad na poslove kontrolora.
4.1. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev utvrdivši da je tužitelj radio kod tuženika na osnovu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2011. na radnom mjestu kontrolora, da je tuženik 31. ožujka 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i to radi financijskog oštećenja društva u 21 slučaju, da je tuženik proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) obavijestivši sindikalne povjerenike koji imaju ulogu radničkog vijeća o namjeravanom izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, na što se tek jedan –IE očitovao na način da opisuje i kritizira stanje kod tuženika općenito i to u nekim drugim slučajevima koji nemaju veze sa predmetnim otkazom tužitelju, dok se u odnosu na izvanredni otkaz tužitelju tek paušalno usprotivio.
5. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tužitelj u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) jer su preopćenita i njima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
5.1. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
5.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
