Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-151/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IN, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 2. u svezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: KO-DO-3083/2020 od 23. siječnja 2025., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-657/2019 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-657/2019 od 19. prosinca 2024., činjenično i pravno opisano izrekom presude, pod točkom I. je na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-657/2019 od 17. srpnja 2019. u odnosu na optuženog IN. Pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 453. točke 3. ZKP optuženi RN oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom – opisano u članku 229. stavku 1. točci 2. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11. Na temelju odredbe članka 79. KZ/11 od optuženog IN se trajno oduzimaju alati i strojevi koji su predmet postupka, a koji su od optuženika oduzeti po djelatnicima PUSD, I PP Split uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 0977314, br. 0977316, br. 0977317, br. 0977318, br. 0977319, br. 0977320 i br. 0977321 od 1. veljače 2019. te br. 0977322 od 7. veljače 2019. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP oštećena CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv prvostupanjske presude podnijelo je žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. stavka 1. točke 4. u svezi s člankom 471. stavkom 1 ZKP, predlažući da drugostupanjski sud optuženika proglasi krivim zbog počinjenja kaznenog djela i da ga osudi na primjerenu sankciju.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je prvostupanjski sud svoju odluku obrazložio zaključkom da je između optuženog IN i oštećene CN postojao dogovor da optuženik može slobodno uzeti predmetne stvari i alate iz radione oštećenice i da će joj, kao kompenzaciju, urediti za 5 mjeseci tu radionu, ali da se očito oštećenica naknadno predomislila i tražila druge usluge od optuženika, pa kada joj nije uspio udovoljiti, ona ga je prijavila za počinjenje predmetnog kaznenog djela. Ovakvim rezoniranjem prvostupanjskog suda, državni odvjetnik smatra da je s nedovoljnom kritičnošću prvostupanjski sud cijenio iskaz oštećene CN i pogrešno zaključio kako njezin iskaz nije vjerodostojan, a takav stav potkrepljuje istinitošću obrane optuženika i iskazom svjedoka ŽN koji je u odnosu na odlučne činjenice potvrdio obranu optuženika.
7. Državni odvjetnik navodi da je sud propustio cijeniti kako je oštećenica iskazivala tijekom istraživanja 1. srpnja 2019. i na raspravi pred sudom 14. ožujka 2024. gdje je odmah na početku svojeg iskaza navela kako su joj sjećanja bila svježa prilikom prvog ispitivanja i da bi u cijelosti ostala pri tom iskazu. Logično je da se oštećenica bolje sjeća okolnosti inkriminiranog događaja 7 mjeseci nakon tog događaja, nego gotovo 5 godina nakon toga kada je iskazivala pred sudom. Bez obzira na nedosljednosti u iskazu oštećenice na raspravi u odnosu na ono što je iskazivala pred državnim odvjetnikom, a što se odnosi na detalje ugovaranja pravnog posla te iznos kojeg je platila optuženiku za obavljanje radova, oštećenica ipak u bitnim odlučnim okolnostima, a koja tvore obilježja inkriminiranog kaznenog djela, je dosljedna i to prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom, ali i na raspravi.
8. Oštećena CN dosljedna je u tome da optuženiku nije poklonila niti dala kao naknadu za obavljanje posla alate i strojeve koji su kod optuženika naknadno pronađeni i privremeno oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta I. policijske postaje Split. Nadalje, dosljedna je i u okolnosti da je optuženik promijenio bravu na vratima radionice gdje su se nalazili otuđeni alati i strojevi, a kako je notorna činjenica da se prilikom kupnje brave uz nju dobiju tri primjerka ključa, dok je njoj optuženik dao samo dva, logično je po stavu žalitelja da je oštećenica zaključila da je jedan primjerak tog ključa optuženik zadržao za sebe. Osim toga, da tijekom postupka nije utvrđena niti jedna okolnost zbog koje bi oštećenica lažno teretila optuženika, već je upravo obrana optuženika neuvjerljiva, a iskaz svjedoka ŽN nije od odlučnog značaja jer da je GN optuženiku pomagao obavljati radove u kući oštećenice, očigledno je da su u prijateljskim odnosima i da iz tog razloga svjedok nastoji pogodovati optuženiku.
9. Suprotno stavu državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane i razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Naime, nedvojbeno je da je između oštećenice i optuženika bilo dogovora o određenim kompenzacijama u radovima i alatu, odnosno oštećenica niti ne poriče da je optuženik kod nje u kući obavljao dosta radova i da bi kao kompenzaciju za te radove koje je odradio dobio alat, a što i proizlazi iz popisa radova koje je optuženik odradio kod oštećenice, a što proizlazi iz poruka koje je oštećenica poslala optuženiku. Oštećenica je znala skoro mjesec dana prije prijavljivanja predmetnog kaznenog djela da se alati i strojevi nalaze kod optuženika jer mu je dala rok od mjesec dana, odnosno do 5. siječnja 2019., da vrati sve što je uzeo iz radione ili da joj nadoknadi novčanu vrijednost tih stvari u iznosu od 10.000,00 kuna (zbog čega je optuženik čak potražio pomoć policije), a također iz iskaza svjedoka ŽN čiji je iskaz identičan s obranom optuženika, jasno proizlazi da je bio prisutan kada je oštećenica optuženiku poklonila, odnosno dopustila da odnese tri-četiri bušilice i brusilice te jedan od ona tri velika stroja iz radione.
11. Slijedom svega iznijetog, nema dokaza da je optuženik na osobito drzak način ušao u kuću – radionu oštećenice (izradivši ključ bez znanja oštećenice) jer je nedvojbeno optuženik duže vrijeme dolazio u kuću oštećenice i obavljao razne radove, a za koje obavljene radove mu je oštećenica jednim dijelom davala alat pa slijedom navedenog nema dokaza da bi optuženik ostvario kako objektivna, tako ni subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 2. KZ/11. Nadasve takva utvrđenja proizlaze iz iskaza svjedoka ŽN koji je bio prisutan kada je oštećenica optuženiku poklonila, odnosno dopustila da odnese bušilice, brusilice i jedan od tri velika stroja, a s tim u vezi i poruke na Facebooku upućene optuženiku iz kojih poruka je za zaključiti da je oštećenica znala da se ti strojevi nalaze kod optuženika i da zapravo traži 10.000,00 kuna za te stvari koje mu je predala po dogovoru, a da on u budućnosti obavi nekakve radove kod nje. Prilikom prijavljivanja kaznenog djela potraživala je iznos do 25.000,00 kuna jer da se ne radi o istim stvarima budući da, kada je pisala Facebook poruke, da joj stvari iz radione nisu bile još otuđene. U tim porukama traži optuženika da joj vrati sve alate i strojeve iz radione ili da joj plati protuvrijednost stvari u iznosu od 10.000,00 kuna.
12. Da je oštećenica doista bila uvjerenja da je optuženik otuđio navedene predmete ušavši na osobito drzak način u njene prostorije s ciljem da protupravno prisvoji te predmete, oštećenica zasigurno ne bi na ovaj način "trgovala" s optuženikom, već bi nedvosmisleno prijavila tešku krađu policiji odmah po počinjenju djela koje je utvrdila.
13. Stoga je trebalo odbiti žalbu državnog odvjetnika.
14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP u pogledu bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da niti jedna takva povreda nije počinjena, kao ni povreda zakona, pa je na temelju članka 482. ZKP trebalo odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
