Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3501/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Šalini, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1956/2020 od 17. lipnja 2022., u sjednici vijeća dana 01. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1956/2020 od 17. lipnja 2022. u dijelu pod toč. II izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1956/2020 od 17. lipnja 2022. u dijelu pod toč. III izreke te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da tuženik na ime nepripadnog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplati iznos glavnice od 2.397,73 eur[1] / 18.065,72 kn.

III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje ista presuda u dijelu pod toč. I i IV izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1956/2020 od 17. lipnja 2022. u dijelu pod toč. II izreke.

II Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1956/2020 od 17. lipnja 2022. u dijelu pod toč. III izreke koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos od 2.397,73 eur[2] / 18.065,72 kn i to na pojedine iznose naznačene u kunama, kao i u dijelu pod toč. V izreke (odluka o parničnom trošku) te se u tome dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak a o troškovima nastalima u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj ugovora 050225411231 SP, zaključen između tužitelja i tuženika dana 25. veljače 2005., ništetan, te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužitelju iznos od 91.933.94 eur / 698.267,63 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od ožujka 2005. do travnja 2016.

Dalje, pod II pobijane odluke utvrđuje se kako je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3. toč. 1. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj ugovora 050225411231 SP, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 25. veljače 2005. godine, te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba i o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio, kao i promjenjivom tečaju CHF.

Pod III se tuženiku nalaže isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od eur 2397.73 / 18.065,72 HRK na pojedine iznose od veljače 2008. do studenog 2013.

Pod IV se odbija podredni tužbeni zahtjev u dijelu na isplatu s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 9177.31 eur / 69.146,45 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od siječnja 2009. do rujna 2015., kao i naknadu troška sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Konačno, pod V pobijane odluke određuje se da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Rješenjem od istoga dana pod I se utvrđuje kako je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na obvezu tuženika da dostavi sudu svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], broj:

Ugovora 0850225411231 SP, zaključen između stranaka, a posebno obračunske liste, odluke-obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, te evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužitelja dok se pod II utvrđuje kako ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju iz osnova utvrđene i za prijevremenu otplatu kredita tužitelja iskorištene preplate u iznosu od 5247.21 eur / 39.535,09 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 06.04.2016. god., pa do konačne isplate.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu u usvajajućem dijelu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu podnosi i tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok žalba tužitelja nije osnovana.

5. Pobijana odluka (osim u dijelu koji se tiče zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice) sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora jest valjanost predmetnog ugovora o kreditu kojeg su stranke dana 25. veljače 2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], broj: ugovora 050225411231 SP, kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 100.000,00 CHF na 180 mjeseci. Dalje, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/15, dalje ZID ZPK), u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom i EUR, tužitelj je sukladno odredbi čl. 19 e st. 5, prihvatio konverziju kredita, nakon čega je s tuženikom dana 25. siječnja 2016. god., sklopio Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu, kojim je konverzija i provedena.

7. Provedenim aktuarskim vještačenjem utvrđeno je kako je predmetni kredit iskorišten u iznosu od CHF=100.000,00. Isplaćen je u kunama prema prosječnom srednjem tečaju HNB-a 1 CHF za 4,817602 kn, te je i naplata mjesečnih anuiteta vršena po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Početna je ugovorena promjenljiva kamatna stopa iznosila 5,39% postotnih poena godišnje, a početni anuitet 811,26 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prvi anuitet je dospio 15.04.2005. godine. Banka je od 30. rujna 2006. godine, snizila kamatnu stopu na 4,89% godišnje, a od 07.0 siječnja 2008. god., povisila na 5,89%, te ju je kroz daljnju otplatu višekratno mijenjala i bila je viša od početno ugovorene sve do 01. siječnja 2014. god., kada je zakonski određena. Sklopljenim dodatkom je kredit retroaktivno konvertiran u denominaciju EUR, a tuženik je tužitelju temeljem izračuna konverzija s datumom valute 30. rujna 2015. priznao i naknadno vratio preplatu u iznosu od 4.940,98 EUR, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a 37.709,94 kn. Zbog mijenjanja kamatne stope je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta kojeg je tužitelj uredno plaćao, a na osnovi ukupne dokumentacije bilo je moguće precizno utvrditi razliku između anuiteta po mijenjanom otplatnom planu i anuiteta ugovorenih po početnoj kamatnoj stopi. Tijekom cijelog razdoblja otplate su se anuiteti u kunskoj protuvrijednosti mijenjali i sukladno promjeni tečaja švicarskog franka. Više plaćeni mjesečni anuiteti zbog promjene tečaja CHF dobiveni su razlikom umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan plaćanja i umnoška početnog anuiteta uz primjenu tečaja važećeg na dan korištenja kredita. Datumi od kojeg je tužitelj preplatio anuitete su po mišljenju vještaka datumi dospijeća anuiteta čime se anulira obostrano zaračunata zatezna kamata. Tečaj po kojem je obračunavao pojedinačne kunske protuvrijednosti na ime podmirenja anuiteta je primijenjeni tečaj važeći na dan plaćanja kako je i ugovoreno u Ugovoru o kreditu.

8. Do konca 2013. tuženik je mijenjao kamatnu stopu na više u odnosu na ugovorenu, te je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/KN HNB-a važeći na dan plaćanja. Tužitelj je na ime povrata glavnice, naknada i kamata kroz razdoblje otplate platio tuženiku ukupno Kn 698.267,63. Povrat preplate nakon izvršene konverzije nije uvršten u izračun jer je poslužio za zatvaranje kredita kreditora samom sebi, tj. nije plaćanje jedne strane drugoj. Tužitelj je platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu Kn 18.065,72 što je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Razlika u situaciji da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen bila bi Kn 69.146,45. Zbirni iznos preplate anuiteta iznosi Kn 87.212,17, a navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Po izvršenoj konverziji u Dodatku je tuženik tužitelju na ime povrata preplate po CHF kreditu nastale do konca 2015. god., obračunao i naknadno isplatio preplatu u iznosu od Kn 37.709,94.

9. U pogledu istaknutih prigovora na visinu dosuđene tražbine, pravilno sud utvrđuje kako je vještak nalaz izradio u skladu s danim mu zadatkom te nema mjesta uračunavanju tzv. negativne razlike u konačan iznos, jer promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan nije došlo do povrede interesa potrošača, a tuženik ne ulazi u kategoriju potrošača, nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu tuženika i korisnika kredita, te korisnik kredita plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio te nema niti obveze vraćanja, a samim time niti osnove za eventualno umanjenje predmetnog potraživanja po osnovi tzv. negativne razlike. Konačno, i ugovorena mogućnost konverzije nije od značaja van općih pravila o konverziji pravnih poslova po pravilima obveznog prava ili posebnim propisima koji su omogućavali konverziju u ovakvom slučaju.

10. Nedvojbeno je sud temeljem čl. 502 c ZPP-a u ovakvom sporu vezan za utvrđenja u parnici u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, između Saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlaštenog tužitelja i osam banaka kao tuženika, a između ostalih i ovdje prednika tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. Split pa predmetni Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] br. 050225411231 SP od 25. veljače 2005. god., može opstati bez spornih ništetnih odredbi o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak prema čl. 324 st. 1 ZOO-a što čini osnovanom odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem je glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu u cijelosti, te radi isplate cjelokupnog iznosa na ime otplate predmetnog Ugovora o kreditu odbijen kao neosnovan, ali je ostalo ispitati dio odluke kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3. toč. 1., kao odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivom tečaju CHF predmetnog Ugovora o kreditu.

11. I prema odluci Vrhovnog suda RH Rev-637/2019 a napose prema odluci Rev- 586/2019 ZID ZPK je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja. Konačno, isti propis bio je i predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali ga je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

12. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se u značajnoj mjeri i sam Vrhovni sud RH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZPK nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK poseban zakon u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

13. Odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19-dalje: ZZP) koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba st. 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, kako je isti dodatak kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

14. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi članka 19. c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19. b ZID ZPK/15 No, važno je naglasiti kako to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti sve u situaciji kada očito između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženica konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužitelju neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.

15. Stoga se dade zaključiti kako ova konverzija zapravo obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19. c st. 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19. c st. 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. članka 19. c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. st. 1. članka 19. c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. st. 1. članka 19. c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

16. Imajući u vidu početno narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, nije bez značaja niti to kako je potrošač, u skladu s odredbom članka 19. d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19. e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, za razliku od banke, koja je konverziju morala izvršiti u slučaju njegova odabira, pa je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19. c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

17. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15 Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

18. Dakle, tužitelj je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), pa nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19. c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

19. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošač u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Presudom suda EU broj C-23/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, odnosno Općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

21. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je dio navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te narušilo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika, te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe, a tom odredbom je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu.

22. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao prosječnom potrošaču koji je razumno pažljiv i oprezan samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Stoga, potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

23. Budući da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

24. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je odredba ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika, takva da je zavisna samo o odluci banke i stoga nepoštena, te je usvajajući dio pobijane odluke u tom pravcu valjalo potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.

25. Tuženik nije dokazao da bi se o predmetnoj odredbi ugovora pregovaralo na navedeni način, kao i o posljedicama koje iz njih proizlaze, a kako je ta ugovorna odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, očito je da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:: 96/03 – dalje: ZZP), prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a takva nepoštena ugovorna odredba je, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, ništava, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

26. Takvim načinom ugovaranja, prema jednostranoj odluci tuženika, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio je na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

27. Stoga su potrošači u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredbi može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi, te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

28. Materijalne posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe propisane su u čl. 6. st. 1. Direktive 93/13, prema kojem države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu, nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače.

29. Iz toga proizlazi da čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikad nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošače. Stoga, sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojem bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, među ostalim, uspostavljanjem prava na povrat koristi koju je prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge neosnovano stekao na potrošačevu štetu na temelju navedene nepoštene odredbe.

30. Sukladno navedenom, kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe. Stoga, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve na utvrđenje ništetnima pojedinih odredbi ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF valja zauzeti stav identičan rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. prema kojem bez obzira na sklapanje aneksa ugovoru o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

31. Međutim, u ovom predmetu sam tužitelj je pristao na konverziju kredita radi promjene valute na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eure. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos 1/2019 izričito je odgovoreno kako Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Čak štoviše, i Ustavni sud RH je u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. godine odbio prijedlog predlagatelja i kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti sustavom ZID ZPK/15, te ocijenio da je usklađen s Ustavom Republike Hrvatske.

32. Stoga, ZID ZPK predstavlja izvanrednu, jednokratnu i retroaktivnu mjeru zakonodavca kao poseban propis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci. Dakle, aneks uz ugovor koji je zaključen između stranaka ne može se ocijeniti nepoštenim niti posljedično ništetnim, a izvršena konverzija je imala svrhu i učinak kako na promjenu valute kredita, tako i na nepoštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine izmjene, dok primjena ZID ZPK derogira odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se sve svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ne vraćaju već su iskorištene u korist potrošača za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene aneksom uz ugovor o kreditu, a ZID ZPK je propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, odnosno, vraća potrošaču.

33. S obzirom na činjenicu da je tužitelj zaključio aneks uz ugovor o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK njegova tražbina na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF je podmirena, jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj način je obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

34. Na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeto je pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u eure i pravima potrošača, tako da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo, u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Na taj način je, glede materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK, obveza tuženika na povrat više plaćenih svota po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz Ugovora o kreditu prestala je sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19. c st. 1. točke 6. ZID ZPK, odnosno zaključivanjem Aneksa, ali je ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne svote obračunate od dana dospijeća svake pojedine svote do dana prestanka obveze-izvršene konverzije i koja obveza proizlazi iz odredbe 1115. ZOO.

35. Međutim, tužitelj je restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope, jer su isplate koje je na temelju njih učinio vraćene u njegovu imovinu s obzirom da su iskorištene za njegov račun prema obvezama koje je tuženik preuzeo Aneksom, a preplata je iskorištena za ispunjenje obveza iz Aneksa, što je u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 7. lipnja 2023. prema kojemu potrošač koji je s bankom sklopio dodatak, kojim je provedena konverzija u skladu sa ZID ZPK, nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredbi o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog Ugovora o kreditu.

36. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačenjem prvostupanjske presude odbiti zahtjev tužitelja za isplatu.

37. Na pitanje o prirodi pravnog posla među strankama, odnosno o tome je li konverzijom kredita koja je ugovorena izvršena obnova ili novacija obveze tužitelja, valja zamijetiti kako je i sam Vrhovni sud RH u postupku Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', izričito odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pri čemu je ZID ZPK poseban zakon u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji. Dakle, u tom pravcu valja odgovoriti i na pitanje o obnovi ili novaciji ugovora stranaka, pa reći da je radi takvog stava Vrhovnog suda RH za zaključiti kako se i na ovaj institut primjenjuju odredbe specijalnog propisa o potrošačkom kreditiranju, a ne opća pravila obveznog prava o obnovi ugovora.

38. Na taj način glede materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK obveza tuženika na povrat više plaćenih svota po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz ugovora o kreditu je prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK, odnosno, zaključivanjem aneksa, ali je ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne svote obračunate od dana dospijeća svake pojedine svote do dana prestanka obveze, odnosno, izvršene konverzije a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO. Stoga je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno u odnosu na pojedinačno zatražene kamate, jer nije utvrđeno koliko iznose nepodmirene zatezne kamate na svaku pojedinačnu svotu obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana izvršene konverzije, te je radi pravilnog utvrđenja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

39. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP u tom dijelu ukinuti presudu suda prvog stupnja glede dosuđenih zateznih kamata, a u skladu s tim i odluku o trošku i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje.

40. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te s obzirom na to da su Aneksom ugovorne strane suglasno utvrdile kako se na temelju ZID ZPK iznos konverzije kredita denominiran u CHF, mijenja s iznosom kredita denominiranog u eure i sadrži odredbu kojom se osnovni ugovor mijenja u pogledu kamatne stope, sud prvog stupnja će o označenim odlučnim činjenicama odlučiti uz prethodno izjašnjenje vještaka (čl. 250. ZPP), vodeći pri tome računa o pravnom shvaćanju iz ove odluke glede prava tužitelja na isplatu zatezne kamate na pojedinačno označene svote od dana njihovog dospijeća do dana konverzije i utvrditi u kojem razdoblju, u kojoj visini, te po kojoj osnovi bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO i sukladno tom utvrđenju, imajući u vidu i daljnje žalbene razloge tuženika, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

41. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 01. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić