REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-621/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u parničnom predmetu tužitelja DINOCOP d.o.o. Omišalj, Pušća 103, OIB: 12459462285, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković & Bezjak u Rijeci, Zagrebačka 5/1, protiv tuženika OPĆINA KOSTRENA, Kostrena, Sv. Lucija 38, OIB: 32131316182, kojeg zastupa punomoćnica Lana Perčić, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Goran Marjanović i Lana Perčić iz Rijeke, Križanićeva 1, radi isplate 72.793,48 EUR (548.462,50 kuna) s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv – 13/2019 od 8. ožujka 2019. koje je donio javni bilježnik Neven Kučar iz Omišlja, Put mora 1, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 72.793,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena,

te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju nastali trošak postupka koji je odredio javni bilježnik od 835,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 17.770,41 EUR, u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 1.3.2019. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Nevenu Kučar iz Omišlja, protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 72.793,48 EUR / 548.462,50 kuna s kamatama na temelju vjerodostojne isprave – kartice kupaca po računima za razdoblje od 2.2.2018. do 31.10.2018. sukladno 7. privremenoj situaciji br. 92-100-1 od 31.10.2018..

2. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 13/2019 od 8. ožujka 2019., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Osporio je osnovanost i visinu tražbine. Navodi da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem temeljem Ugovora o javnim radovima od 1.3.2018. koji je zaključen u svrhu rekonstrukcije nerazvrstane ceste uz poslovnu zonu Šoići s gradnjom pripadajuće komunalne infrastrukture i izmještanjem postojećeg vodoopskrbnog cjevovoda u Kostreni. Sukladno tom ugovoru tuženik je bio naručitelj radova, a tužitelj izvođač. Nakon ispostavljene 7. Privremene situacije, ovlašteni nadzorni inženjer KH tužitelju je umanjio vrijednost iste za 72.793,48 EUR (548.462,50 kuna) + PDV što uključuje umanjenje dvije stavke troškovnika, što je razvidno iz priložene sporne situacije na kojoj su dvije stavke prekrižene upravo za iznos kojeg tužitelj neosnovano potražuje od tuženika. Radi se o tome da je izvođač radova za radove odvodnje stavka II.D.2. Građevinske knjige tražio da se prizna dobava i doprema na gradilište lijevano-željeznih poklopaca promjera 600 mm u količini od 441 metar, a što je pogrešno i ne odgovara stvarnom stanju jer je stvarno na gradilište dobavljeno i naknadno ugrađeno 16 komada poklopaca, što je priznato i ovjereno od strane ovlaštenog nadzornog inženjera. Isto se odnosi i na stavku II.D.3. za slivničke rešetke gdje je priznato 16 komada što je stvarno dopremljeno i ugrađeno. I sama jedinična cijena, nuđena kod davanja ponude, ukazuje na to da je tužitelj dobro znao da se u konkretnom slučaju radi o komadu, a ne o dužnim metrima cijevi, a ukoliko to nije bilo razvidno za očekivati je da se to razjasni još u fazi nuđenja, što je tužitelj sukladno zaključenom ugovoru, propustio učiniti. Ovlašteni nadzorni inženjer prikazane količine nije mogao priznati kao stvarno izvedene, radi čega je sukladno tomu isti i umanjio dvije stavke troškovnika. Tuženik u bitnome ističe da je ugovorom o javnim radovima izvođač preuzeo obvezu izvođenja radova po jediničnim cijenama utvrđenim za pojedine vrste radova navedenih i upisanih u stavkama troškovnika, a konačan obračun izvršiti će se na temelju stvarne količine izvedenih radova, priznatih u građevinskoj knjizi, primjenom ugovorenih jediničnih cijena (članak 2.).

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Povrv–297/2019-2 od 1.4.2019., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 13/2019 od 8.3.2019. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Isti sud se rješenjem poslovni broj Povrv-297/2019-3 od 13.5.2019. oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci (str. 73-74 spisa).

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je izložio tužbu 5.6.2020. i obrazložio da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o javnim radovima od 1. ožujka 2018., te se navedeno ima smatrati nespornim. Sklapanju ugovora je prethodila javna nabava, koje uvjete je odredio isključivo tuženik, te je isti na temelju svih ponuda prijavljenih osoba, odabrao ponudu tužitelja kao najpovoljniju. Obzirom da tuženik u svom prigovoru osporava obračun troškova za obavljene radove pod II. D) 2. i 3. Troškovnika, odnosno prigovara jedinicama mjere temeljem kojih se vrši obračun, tužitelj će pojasniti nekoliko činjenica. Tuženik je 6. prosinca 2017. objavio natječaj za javnu nabavu objavljenu u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske broj: 2017/S OF2-0025690, a na koji natječaj se tužitelj prijavio s Ponudom broj P-1-17-140 od dana 10. siječnja 2018.. U Ponudi tužitelj je bio dužan, između ostalog, udovoljiti uvjetima Troškovnika, izrađenog po projektantu KH, dipl.ing.građ., angažiranom od strane tuženika prije pokretanja postupka javne nabave. U objavljenom Troškovniku projektant je za svaku vrstu i fazu radova točno naveo jedinicu mjere po kojoj se troškovi za taj isti rad imaju obračunati. Zatim je tuženik temeljem cjelokupne dokumentacije, uključujući i one na temelju koje se utvrđivao kriterij cijene radova, odlučio da je najpovoljnija ponuda ona koju je dostavio tužitelj, te je s istim sklopio Ugovor. Da je tužitelj bio dužan postupati sukladno Troškovniku propisano je već u članku 1. Ugovora. Stoga je u potpunosti neosnovan i besmislen svaki navod tuženika kada tvrdi da tužitelj nije postupao sukladno odredbama Ugovora. Tuženik je osoba koja je naručila izradu Troškovnika od strane projektanta KH, odredila uvjete javne nabave, zatim odabrala ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja za izvođača radova te sastavila Ugovor o javnim radovima, odnosno svaku pojedinačnu odredbu istoga. Tužitelj skreće pozornost da je osoba koja je prije postupka javne nabave izradila Troškovnik te osoba koja je izvršila nadzor izvedenih radova sukladno Troškovniku i stanju u naravi ista osoba. Naime, nadzor izvedenih radova učinilo je društvo Papić Biro d.o.o., čiji je jedini član uprave i zakonski zastupnik KH. Ukoliko bi se u ovome postupku uopće utvrdilo da je u sastavu Troškovnika učinjen propust, tada se ukazuje da je imenovani projektant taj koji je prije pokretanja postupka javne nabave, odnosno pri izradi Troškovnika, previdio jediničnu mjeru kod određenih dijelova radova, da bi isti zatim u kasnijoj fazi, u tijeku izvršenja sklopljenog Ugovora, kao nadzorni inženjer svoju pogrešku namjeravao ispraviti na štetu tužitelja. Stoga je tuženik bio dužan svoju ugovornu obvezu plaćanja izvršenih radova ispuniti prema tužitelju, a potom se regresno namiriti od projektanta, ukoliko bi smatrao da je u tom dijelu oštećen. Glede navoda tuženika da je tužitelj taj koji je u fazi nuđenja bio dužan tražiti da se „razjasni“ da se u radovima dobave i dopreme kanalizacijskog materijala, označenima u II. D) 2. i 3. Troškovnika, za jediničnu mjeru ima utvrditi komad, a ne dužni metar cijevi (iako u Ugovoru tako izričito piše), tužitelj poziva tuženika da navede propis i odredbu koji nalažu takvu obvezu. Tužitelj ističe kako su pojedini ponuditelji postavili određena pitanja u fazi nuđenja, no, niti jedno pitanje od postavljenih se nije odnosilo na „razjašnjavanje“ jedinične mjere u bilo kojoj vrsti ili fazi radova. Obzirom da nitko nije postavio takvo pitanje, iz čega proizlazi da je to bio dužan učiniti tužitelj. Postavljanje pitanja u tijeku postupka pravo je svakog ponuditelja, ali ne i dužnost. Ono što jedino obvezuje naručitelja i izvođača jest ugovor i dokumentacija koja čini sastavni dio istoga. Tužitelj je postupao sukladno odredbama Ugovora, no tuženik je to odbio učiniti, a zbog čega je i došlo do predmetnoga spora. Prozivanje da je tužitelj propustio što učiniti, iz razloga što je projektant, a kasnije i nadzorni inženjer, izradio takav Troškovnik, neosnovano je. Tužitelj ujedno ukazuje kako je tuženik 8. siječnja 2018. godine izdao Obavijest o ispravku Troškovnika u dokumentaciji o nabavi, a u kojoj Obavijesti je navedeno da je uočena greška u Troškovniku objavljenom uz postupak objave Dokumentacije o nabavi, iz razloga što je utvrđeno da nije moguć unos cijene u ćeliju u stavci Troškovnika Vodovoda stavka E.6. Zaključno je dodano da nikakve druge promjene Troškovnika nisu učinjene te stoga nema potrebe za izmjenom roka predaja ponuda. Da je tužitelj u radovima u cijelosti postupao u dobroj vjeri, svjedoči i činjenica što je isti, za radove naznačene u stavci I. C) Kolnička rekonstrukcija, točka 3. Troškovnika, naveo da potražuje cijenu od 73,00 kn po m2. Obzirom da je pod količinu u Okončanoj situaciji naznačeno 3.795,00 m2, razvidno je da je tužitelj za rad izrade nosivog sloja kolničke konstrukcije od tuženika naplatio iznos od 277.035,00 kn. Međutim, tužitelj je za dobavu, dopremu, strojno razastiranje i zbijanje asfalta u sloju debljine 8 cm podizvođaču GP Rijeka d.d. platio cijenu od 96,50 kn po m2, a što je istoga koštalo sveukupno 366.217,50 kn. Tužitelj je za opisane radove od tuženika naplatio iznos od 277.035,00 kn, a za iste radove podizvođaču platio iznos od 366.217,50 kn, zbog čega je tužitelj ostvario gubitak od 89.182,50 kn. Radi opisanog gubitka tužitelj se obratio tuženiku i nadzorniku ne bi li mu se stvarno nastali trošak u tom dijelu radova naknadio, no, nadzornik je predmetno odbio, obrazlažući odbijanje na način da je tužitelj taj koji je naznačio svoje troškove prije nastanka istih i prije sklapanja Ugovora, te da je to isključivo njegova pogreška. Ovo obrazloženje samo potvrđuje da su svi prethodno iznijeti navodi tužitelja osnovani, odnosno da i tuženik na isti način tumači odredbe Ugovora, ali samo kada je to u njegovu korist.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 72.793,48 EUR / 548.462,50 kuna s kamatama temeljem Ugovora o javnim radovima od 1.3.2018. koji je zaključen radi rekonstrukcije nerazvrstane ceste uz poslovnu zonu Šoići s gradnjom pripadajuće komunalne infrastrukture i izmještanjem postojećeg vodoopskrbnog cjevovoda u Kostreni.

6. Presudom ovog suda poslovni broj P-228/2020-21 od 12.7.2022. sud je prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koju je donio javni bilježnik od 72.793,48 EUR / 548.462,50 kuna s kamatama i troškovima postupka. Odlučujući o žalbi tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-3702/2022-3 od 30.8.2023. (list 251-254 spisa) ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovo suđenje uz uputu da sud ponovo ocijeni do sada provedene dokaze, utvrdi pravu volju ugovornih stranaka uzimajući u obzir cijeli postupak javne nabave, pojedinačno danu ponudu i ukupnu ponudu za sve radove te dane ponude svih osoba uključujući pravila struke i uobičajene načine određivanja cijene za određene radove.

7. U ponovljenom postupku sud je postupio po uputi.

8. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o javnim radovima od 1.3.2018. radi rekonstrukcije nerazvrstane ceste uz poslovnu zonu Šoići s gradnjom pripadajuće komunalne infrastrukture i izmještanjem postojećeg vodoopskrbnog cjevovoda u Kostreni. Nije sporno da je ugovor sklopljen nakon provedenog postupka javne nabave u kojem je tužitelj izabran između više ponuditelja.

9. Sporno je da li je tuženik dužan platiti preostali iznos iz privremene situacije br. 7 od 72.793,48 EUR / 548.462,50 kuna koji je uskratio s obrazloženjem da je tužitelj pogrešno primijenio jediničnu cijenu pa je umjesto 16 komada poklopaca tražio da se priznaju poklopci promjera 600 mm u količini od 441 metar.

10. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu; saslušanjem svjedoka KH (str. 177-178 spisa), FH (str. 178-180 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ČH, te vještačenjem po vještaku građevinske struke HH iz [adresa] (str. 271-294 spisa). Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) te je na temelju savjesne i brižljive ocjene a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka odnosno saslušanja svjedoka KH (str. 177-178 spisa), FH (str. 178-180 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ČH, te uvida u dostavljene isprave, sud je zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o građenju iz odredbe čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) jer je tuženik naručio od tužitelja rekonstrukciju nerazvrstane ceste u poslovnoj zoni Šoići s gradnjom pripadajuće komunalne infrastrukture i izmještanjem postojećeg vodoopskrbnog cjevovoda u Kostreni. Među strankama se pojavio spor kada je nadzorni inženjer tuženika KH koji je ujedno i projektant uskratio priznati u 7. privremenoj situaciji iznos od 72.793,48 EUR / 548.462,50 kuna koji se odnosi na ugrađene poklopce. Tuženik smatra da je tužitelj bio dužan obračunati 16 komada poklopaca iako je u troškovniku koji je bio dio tuženikove dokumentacije o javnoj nabavi kao jedinica mjere naveden "obračun po m cijevi" (str. c32 spisa, stavka 2. i 3.). Među strankama nije sporno ono što je ugrađeno, već je sporno kako se to što je ugrađeno obračunava, da li po komadu (kako sada tvrdi tuženik) ili po metru cijevi (kako tvrdi tužitelj i kako je navedeno u tuženikovom troškovniku). S obzirom da je na str. c32 spisa, u stavci 2. i 3. troškovnika jasno navedeno da se obračunava po metru cijevi, onda je tužitelj ispravno učinio kada je cijenu zaračunao prema jedinici mjere koju je sam tuženik utvrdio. U konačnici, temeljem takvog troškovnika je sklopljen i ugovor o javnoj nabavi, a tužitelj je u postupku javne nabave temeljem istoga ponudio cijenu. Sam projektant i nadzorni inženjer KH u svom iskazu obrazlaže da za greške u troškovniku odgovara projektant te da u tu svrhu ima sklopljenu policu osiguranja (str. 177 spisa). Kod sklapanja ugovora nakon provedenog postupka javne nabave uzeta je u obzir upravo onakva cijena koja je formirana prema troškovniku, a tužitelj je očigledno izabran kao najpovoljniji ponuditelj. Cijene i jedinice mjere iz troškovnika su imale najznačajniji utjecaj na formiranje odluke ponuditelja da u tom postupku sudjeluju kao ponuditelji. Stoga je po mišljenju suda mijenjanje pravila odnosno jediničnih cijena iz troškovnika nakon izvedenih radova neprimjereno. Člankom 15. ugovora (str. b14 spisa) jasno je definirano da je za ovaj ugovor mjerodavna sljedeća dokumentacija: ponuda izvoditelja br. P-1-17-140 od 10. siječnja 2018; troškovnik; jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku; jamstvo za osiguranje odgovornosti iz djelatnosti; projektno tehnička dokumentacija; i dinamičko-financijski plan. Člankom 18. je utvrđeno da je ugovor u skladu s dokumentacijom o nabavi.

12. Sud je prihvatio prijedlog tuženika i odredio građevinsko vještačenje po vještaku HH sa zadaćom da utvrdi stvarno izvedene radove uzimajući u obzir cijene iz postupka javne nabave i ugovorene cijene i obračunsku jedinicu, te da li je tužitelj ispravno obračunao izvedeni rad.

13. Vještak je podnio pisani nalaz i mišljenje 27.12.2024. (str. 271-294 spisa). Zaključio je: prema ugovornom troškovniku navedeno je st. II. D.2: Dobava i doprema do gradilišne deponije te uskladištenje lijevano-željeznih kanalizacijskih poklopaca sukladno EN 124:1994 za revizijska okna vel. Ø 600 mm (okrugli) sa četvrtastim okvirima, klase D400 i to za ispitno opterećenje od 400 kN. Okvir poklopca izrađen je tako da se prilikom ugradnje prekriva završnim slojem asfalta, betona i sl. (nakon ugradnje kompletnog poklopca sa okvirom na cesti je vidljiv samo kružni rub okvira i poklopac). Ležište poklopca na okviru mora bit izrađeno od umjetne mase (elastomera) tako da poklopac potpuno naliježe na okvir, bez mogućnosti pomaka i lupanja kada prolazi vozilo. Poklopac je sa šarkama povezan sa okvirom, a visina okvira je minimalno 100 mm. Osim toga poklopac mora biti opremljen sustavom samozabravljivanja čime se onemogućuje otvaranje tj. izlijetanje poklopca. Poklopac ima ventilacijske otvore. Proizvođač VULKAN Zagreb ili jednakovrijedan prema navedenim karakteristikama. Ponuditelj je dužan priložiti izjavu o sukladnost izdanu od ovlaštene kuće u [adresa]. Jedinična cijena stavke uključuje sve potrebne radove, materijale, pomoćna sredstva i transporte za kompletnu izvedbu stavke. Prema cijeni iz postupka javne nabave slijedi 16 m' cijevi po jediničnoj cijeni od 988 kn/m', ukupno 15.800,00 kn. II. D.3 Dobava, doprema i uskladištenje lijevano željeznih slivnih rešetki zajedno sa okvirom dimenzija 400×400 mm nosivosti 250 kN za ugradnju na slivnik prometnice. Prema cijeni iz postupka javne nabave slijedi 16 m' cijevi po jediničnoj cijeni od 302,50 kn/m', ukupno 4.840,00 kn. Među strankama je nesporno da je ugrađeno ukupno 441 m' cijevi, te je tužitelj obračunao povećanu količinu cijevi od 441 m' po jediničnoj cijeni iz ugovornog troškovnika.

14. Vještak je mišljenja da je tužitelj neispravno obračunao izvedeni rad, sve temeljem dokumentacije u spisu, te važećim propisima, odnosno normativima za tu vrstu radova. Prema normativima i standardima rada u građevinarstvu, knjiga 6 Niskogradnja, Građevinska knjiga Beograd 2004. montaža lijevano željeznih poklopaca i uličnih slivnika obračunava se po komadu. Prema Biltenu standardnih kalkulacija radova u visokogradnji , Institut IGH Zagreb, obračun poklopaca i rešetki je po komadu. Prema ponudbenom troškovniku za radove vodovoda, st. 5.9. – dobava, doprema, istovar na deponiju gradilišta, prijenos do mjesta ugradnje lijevano željeznih poklopaca za vodomjerna okna, stavka je obračunata prema komadu. Prema izjavi nadzornog inženjera očito je došlo do greške u iskazu jedinične mjere za ljevano željezne poklopce i ljevano željezne slivne rešetke u troškovniku radova odvodnje po m', budući je ista stavka u troškovniku radova na vodovodu obračunata po komadu, što je uobičajena mjera za tu vrstu radova. Zakonom o gradnji, čl. 51., regulirana je obveza projektanta, odnosno čl. 58. obveza nadzora građenja, te je u tom smislu došlo pogreške u iskazanoj jediničnoj mjeri. Čl. 5. Ugovora o javnim radovima regulirane su obveze izvoditelja: “Ispitati pravilnost tehničkih rješenja u tehničkoj dokumentaciji i upozoriti Naručitelja na uočene nedostatke i greške, dužan je ugrađivati materijala i opremu propisane i ugovorene kvalitete, koji odgovaraju standardima, što je dužan dokazati normama i zakonom propisanim uvjerenjima i certifikatima. Pravno tumačenje Ugovora nije u nadležnosti vještaka.

15. Vještak je na ročištu usmeno obrazložio nalaz i mišljenje. Dodatno je pojasnio da se ovdje radi o tome da je greška nastala u projektantnom troškovniku, a da projektnu dokumentaciju izrađuje projektant. Za pogrešku u troškovniku odgovara izrađivač troškovnika. Da bi izvođač mogao izvršiti kontrolu u tom slučaju trebao bi iskontrolirati sav troškovnik na način da ga ponovno sam izradi da bi znao što nudi, a smatra da je to u praksi nemoguće, a po Zakonu o gradnji je dužan ako nešto neobičajeno ili netočno primijeti o tome obavijesti investitora. Ovdje je mjerna jedinica trebala biti jedan komad, a projektant je napisao metar tekući odnosno dužni i ta jedinica mjere je ušla u ugovorni troškovnik. Tužitelj je stoga izvedeni rad obračunao prema ugovornom troškovniku ispravno, ali neispravno jer nije u skladu sa građevinskim normativom.

16. Sud je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka HH od 27.12.2024. (str. 271-294 spisa) u cijelosti prihvatio jer objektivan, logičan, sukladan drugoj dokumentaciji u spisu.

17. Sud je zaključio da je prava volja ugovornih stranaka bila ono što su dogovorile. Dogovorile su obračun po metru tekućem odnosno dužnom. Sukladno tome ugovorena je vrijednost radova u ukupnom iznosu od 2.293.046,00 kuna (bez PDV-a) odnosno 2.866.307,00 (s uključenim PDV-om). Unutar te vrijednosti radova se kreće vrijednost koja je utužena a odnosi se na obračun po metru tekućem odnosno dužnom. Tu vrijednost je tužitelj imao u vidu kada se javio kao ponuditelj u postupku javne nabave. Po mišljenju ovog suda, nije osnovano da tuženik tužitelju nakon izvedenih radova mijenja jedinicu mjere da bi smanjio vrijednost radova za 23% (koliko iznosi uskraćeni iznos u odnosu na ugovoreni). Greška koja se pojavila i koju je priznao svjedok KH u iskazu (str. 177 spisa) ne bi trebala biti ispravljana na teret tužitelja čija cijena radova je sukladno ugovorenoj. Ta cijena je zasigurno utjecala na odluku o tome hoće li tužitelj biti ponuditelj. Vještak je analizirao ponudu tužitelja i ponudu ostalih ponuđača iz postupka javne nabave za radove koji se odnose na odvodnju st. II.D.2 Dobava i doprema do gradilišne deponije te uskladištenje ljevano-željeznih kanalizacijskih poklopaca i II.D. 3 Dobava, doprema i uskladištenje ljevano željeznih slivnih rešetki zajedno sa okvirom dimenzija 400×400 mm nosivosti 250 kN za ugradnju na slivnik prometnice te je utvrdio da ponuda tužitelja iznosi 20.648,00 kn bez PDV-a, dok se ponude ostalih ponuđača kreću u rasponu od 16.128,00 kn do 32.800,00 kn bez PDV-a. Dakle, ponuda tužitelja je bliža najnižoj nego najvišoj u tom dijelu.

18. Zaključno, stranke su sklopile ugovor, dogovorile jedinicu obračuna i cijenu. Cijena je prihvaćana od obje stranke a razlika koju potražuje tužitelj je unutar ugovorene cijene i istu ne premašuje. Stoga sud smatra da je tuženik dužan platiti ugovorenu cijenu prema jedinicama koje je ugovorio. S tužiteljeve strane je nastala inicijativa i Troškovnik koji je dao izraditi po projektantu KH.

19. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 620. st. 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu 72.793,48 EUR s kamatama i pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

20. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a prema stopi koja se primjenjuje u trgovačkim odnosima i prema dospijeću privremene situacije. Prema ugovoru rok plaćanja za izvedene radove je 30 dana od pregleda i ovjere situacije od strane naručitelja (čl. 4.). U konkretnom slučaju naručitelj je privremenu situaciju ovjerio 7.11.2018..

21. U točki I. izreke presude sud je tužitelju održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 835,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Radi se o trošku javnog bilježnika obračunatom sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku. Taj trošak je bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je mu je priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- sastav obrazloženih podnesaka od 8.6.2020., 15.7.2020., 20.11.2020., 27.4.2024. i 20.2.2025. od 1.220,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.) ukupno 6.100,00 EUR;

- zastupanje na ročištima 16.6.2020., 6.10.2020., 25.5.2022., 25.4.2024. i 27.2.2025 od 1.220,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1), ukupno 6.100,00 EUR;

- sastav odgovora na žalbu od 1.220,00 EUR (Tbr. 10. t. 6.);

- trošak PDV (25%) od 3.355,00 EUR (Tbr. 42.), što sveukupno iznosi 16.775,00 EUR.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu od 663,61 EUR i sudske pristojbe na odgovor na žalbu od 331,80 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

23. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju od 17.770,41 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

24. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluku kao u izreci presude.

Rijeka, 1. travnja 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.