REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-736/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika P. PALIĆ d.o.o., Zagreb, Teslićka 21/1, OIB: 70138850459, zastupanog po punomoćnici Branki Mandić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju i punomoćnice tuženika, s danom objave 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stanislava Galović u Zagrebu, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-94/2021 od 2. veljače 2021. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju, u roku od osam dana, iznos od 2.291,30 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 190,94 eura od 06.01.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.02.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.03.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.04.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.05.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.06.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.07.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.08.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.09.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.10.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.11.2020.,

- na iznos od 190,94 eura od 06.12.2020.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te na ime troška ovršnog postupka iznos od 190,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 569,36 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se tužitelj za zatraženi parnični trošak u iznosu od 0,01 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stanislava Galović u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-16906/21 od 2. veljače 2021., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik je u bitnome naveo kako tuženik nije u poslovnom odnosu s tužiteljem i ne koristi poslovni prostor u tužiteljevom vlasništvu. Osporio je visinu sporne tražbine, te je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz obrazloženje da osim što nije u poslovnom odnosu s tuženikom, tužitelj nije niti vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Istaknuo je i prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Podneskom od 19. siječnja 2023. tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora u bitnome navodeći kako se sporna tražbina odnosi na naknadu za korištenje poslovnog prostora u razdoblju od siječnja do prosinca 2020. koji tuženik koristi bez valjane pravne osnove. Nadalje je naveo kako njegova aktivna legitimacija proizlazi iz činjenice da se predmetni poslovni prostor nalazi u posebnom pravnom režimu upravljanja društvenim vlasništvom u postupku povrata oduzete imovine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, pod upravljanjem tužitelja, sve do pravomoćnog utvrđenja vlasnika u postupku povrata koji se vodi pred Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove. Prvotno je u tom postupku povrata doneseno djelomično rješenje, klasa: UP/I-942- 01/02-01/76, urbroj: 251-18-02/101-04-27 od 26. travnja 2004. (dalje: Rješenje 1) kojim je vraćeno 1/2 suvlasničkog dijela tog prostora ranijem vlasniku IVI (koja je svoj suvlasnički udio nekretnine prodala zakonskom zastupniku tuženika), koje je bilo pogrešno provedeno u zemljišnim knjigama, pa je doneseno rješenje klasa UP/I-942- 01/05-06/107, urbroj: 251-04-01/034-22-187 od 19. svibnja 2022. (dalje: rješenje 2) koje je postalo pravomoćno 19. srpnja 2022., a kojim je preostalih ½ predmetnog poslovnog prostora vraćeno u vlasništvo IV u 18/100 suvlasničkog dijela i JV u 32/100 suvlasničkog dijela.

Tužitelj je, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pod upravljanjem Grada Zagreba, još uvijek aktivno legitimiran za preostalih 1/2 suvlasničkog dijela tog prostora do pravomoćnosti Rješenja 2, dakle, do 19. srpnja 2022. Ističe da mu pripada pravo na naknadu koristi od uporabe ½ dijela prostora na temelju članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer se zbog prava upravljanja, tužitelj ima smatrati njegovim predmnijevanim vlasnikom budući da je tuženik nesporno bio u posjedu ½ poslovnog prostora bez pravnog temelja (nepošteni posjednik) i njegovom je uporabom ostvario korist (u visini pretpostavljene zakupnine za ½ prostora).

4. U nastavku postupka tuženik je ostao kod navoda iz prigovora. Osporio je tužiteljeve tvrdnje koje se odnose na postojanje aktivne legitimacije u bitnome ističući da iz isprava koje je tužitelj dostavio ne proizlazi tužiteljeva aktivna legitimacija. S tim u svezi je u bitnome naveo kako iz zemljišno knjižnog izvatka ne proizlazi da se u spornom razdoblju (niti sada) predmetni poslovni prostor nalazio u društvenom vlasništvu i da je tužitelj imao pravo korištenja, odnosno da se radi o nacionaliziranoj nekretnini i poslovnom prostoru kojim je raspolagao tužitelj, niti ne proizlazi da predmetni poslovni prostor čini tužiteljevu imovinu sukladno relevantnim odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i Gradu Zagrebu kojom je tužitelj mogao raspolagati. U vrijeme sklapanja ugovora o zakupu od 30. kolovoza 2006 tužitelj je znao da je ½ dijela predmetnog poslovnog prostora temeljem nepravomoćnog djelomičnog rješenja Grada Zagreba klasa UP/I-942-01/02-01/76 od 24. travnja 2004 vraćeno u vlasništvo bivšem vlasniku, dok ova odlučna činjenica tuženiku nije bila poznata jer u tom slučaju ne bi sklapao predmetni ugovor.

5. Sud je sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, te je saslušao tuženika po odgovornoj osobi BV, čiji je iskaz sud prihvatio u dijelu koji je u suglasju s dokumentacijom u spisu, obzirom je, kao odgovorna osoba stranke u postupku, usmjeren uspjehu u ovom parničnom postupku.

Sud nije provodio financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva, obzirom je za izračun potrebna jednostavni matematički izračun, a tuženik, osim što paušalno navodi osporava visinu tužbenog zahtjeva, nije osporavao sam matematički izračun zakupnine od strane tužitelja.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.291,30 eura po osnovi zakupnine za korištenje poslovnog prostora u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 9, u razdoblju od siječnja do prosinca 2020.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, te osnova i visina sporne tražbine.

9. Stav je ovog suda da ugovor o zakupu sklopljen 30. kolovoza 2006., i to na neodređeno vrijeme, te nije raskinut sve do 19. srpnja 2022. (sadržaj djelomičnog rješenja Gradskog ureda za opću upravu i imovinske pravne poslove od 19. svibnja 2022.), slijedom čega na sporni pravni odnos između stranaka valja primijeniti Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 91/96, 124/97 i 174/04; dalje: ZZPPP).

10. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije odlučno je li tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora koji je dao u zakup ili ne. Naime, vlasništvo zakupodavca nije uvjet valjanosti ugovora o zakupu, niti to može biti razlog ništetnosti takvog ugovora, već upravo suprotno, takav ugovor proizvodi pravne učinke i obvezuje stranke koje su ga sklopile (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 724/2010 od 2. rujna 2010., Rev 549/2014 od 19. svibnja 2015., Rev 885/07 od 19. srpnja 2007., Rev 174/98 od 30. siječnja 2002, Revt 37/09 od 23. ožujka 2010., kao i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovi broj Pž-3390/2011-3 od 26. lipnja 2014.).

11. Okolnost što zakupodavac eventualno nije vlasnik predmeta zakupa, može imati značenje pravnog nedostatka ispunjenja zbog kojega može postojati eventualna odgovornost zakupodavca, slijedom čega tuženik kao zakupnik mora o eventualnim smetnjama za svoje korištenje predmeta zakupa obavijestiti zakupodavca, ili ako se radi o takvom pravu koje tuženika sasvim isključuje od prava korištenja stvari, tada se ugovor raskida po samom zakonu, a zakupodavac mu je dužan naknaditi štetu, odnosno, ako se radi o tome da pravo trećeg samo ograničuje zakupnikovo pravo, tada tuženik može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine i u svakom slučaju naknadu štete, a kako je to propisano odredbom st. 1. -3. čl. 531. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) koji se sukladno odredbi čl. 1. st. 2. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 91/96, 124/97 i 174/04; dalje: ZZPPP) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.

12. U konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz čl. 531. st. 2. ZOO-a, odnosno da je utvrđeno da trećem pripada pravo koje sasvim isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari i da bi stoga navedeni ugovor o zakupu bio raskinut ex lege, jer tuženik nije ni tvrdio da bi mu se JVI ili BV koji su, u utuženom razdoblju, u zemljišnim knjigama upisani kao ½ suvlasnici predmetne nekretnine, obratili sa zahtjevom da kao vlasnici, predmetnu nekretninu žele sami koristiti. Naime, sama činjenica što su treće osobe vlasnici predmeta zakupa nije dovoljna za postojanje prava koje sasvim isključuje pravo zakupnika, već je potrebno uz navedenu činjenicu da te treće osobe i žele predmetnu nekretninu sami koristiti i da su se sa takvim zahtjevom i obratili tuženiku, jer u suprotnom, ukoliko je treća osoba vlasnik predmeta zakupa, ali ni na koji način ne onemogućuje zakupnika u ostvarivanju svog prava zakupa, tada nema mjesta primjeni st. 2. čl. 531. ZOO-a. Jednako tako, među strankama nije bilo sporno da je tuženik u posjedu predmetnog poslovnog prostora kao što tuženik nije ni tvrdio da su JVI ili BV koji su u zemljišnim knjigama upisani kao ½ suvlasnici navedene nekretnine, samovlasno oduzele predmet zakupa tuženiku, čime bi ga onemogućile u ostvarivanju svojih prava iz ugovora o zakupu i u kojem slučaju bi bio raskinut predmetni ugovor ex lege.

13. U konkretnom slučaju nije moguće primijeniti ni odredbu čl. 41. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine „Narodne novine“ broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: ZON) kojom je propisano da se ugovori o zakupu poslovnog prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, obzirom je navedeni Ugovor o zakupu sklopljen 30. kolovoza 2006., dok je predmetno rješenje kojim je ½ dijela predmetna zakupa vraćen IVI, postalo pravomoćno 25. srpnja 2005., odnosno to rješenje je postalo pravomoćno prije nego je predmetni ugovor sklopljen, pa stoga ugovor o zakupu nije ni mogao postati ništetan jer je sklopljen nakon predmetnog rješenja, te se stoga upravo u konkretnom slučaju i radi o davanju u zakup predmeta prostora koji nije vlasništvo zakupodavca.

14. Iz svega navedenog sud je utvrdio postojanje aktivne legitimacije tužitelja do pravomoćnosti rješenja klasa UP/I-942-01/05-06/107, urbroj: 251-04-01/034-22-187 od 19. svibnja 2022., dakle do 19. srpnja 2022.

15. Sud je prigovor u odnosu na pasivnu legitimaciju ocijenio neosnovanim, obzirom je utvrdio da je tuženik, u utuženom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor za trgovačku djelatnost, te je u upravnom postupku sudjelovao kao zakupnik i korisnik istog.

16. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, kako to proizlazi iz stanja spisa, tuženik osim paušalnog osporavanja visine tužbenog zahtjeva, nije osporavao same matematičke izračune i isprave na temelju kojih je tužitelj napravio te izračune, a koje isprave je tužitelj dostavio na okolnost načina utvrđivanja visine zakupnine predmeta zakupa, slijedom čega je stav suda da je tužitelj, sukladno odredbi čl. 219. i 221. ZPP-a, dokazao visinu tužbenog zahtjeva ( 46m2 x 50,04 kuna = 2.301,84 kuna, od čega ½ iznosi 1.150,92 kuna, što uvećano za PDV iznosi sveukupno 1.438,65 kuna / 190,95 eura mjesečno, ali tužitelj potražuje mjesečni iznos od 190,94 eura pa mu je, temeljem čl. 2. ZPP-a, upravo taj mjesečni iznos i dosuđen).

17. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine.

Tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na odnose iz trgovačkih ugovora.

18. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, te čl. 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br 118/2018) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

19. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi članka 14. st. 4. OZ-a. Tužitelju pripada pravo na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 19,91 eura uvećano za PDV sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (»Narodne novine« broj 9/2021; 154/2022; dalje PNNJBOV), te troška zastupanja po odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu s Tarifom, a sastoji se od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 eura po Tbr. 11/1 Tarife i čl. 2. ZPP-a uvećano za PDV 25% prema Tbr. 46. Tarife, odnosno sveukupni iznos od 190,79 eura.

Odluka o zateznim kamatama na trošak ovršnog postupka temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a.

Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

20. Tužitelju su priznati parnični troškovi: sastava podneska od 19. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 22. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, sve uvećano za PDV (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 46. Tarife, te sudske pristojbe na presudu u iznosu 69,36 eura, dok je za preostali zatraženi trošak navedene sudske presude u iznosu od 0,01 eura odbijen kao neosnovan obzirom na vrijednost predmeta spora.

21. Slijedom navedenog odlučeno ja kao pod točkom I, II i III. izreke ove presude.

22. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. OZ-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose kako je to tužitelj zatražio.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, koja se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju uz pristojbu na presudu

2) tuženiku po pun

3) kal