REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-169/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sonja Vogrinc Čižmek, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 7. ožujka 2025., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sonje Vogrinc Čižmek, odvjetnice i punomoćnice tuženika Jasminke Dugandžija, odvjetnice, dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica NĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s tuženikom Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta operater.

II Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta operatera u Odsjeku za komercijalne upite korisnika odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je do dana 30.06.2020. radila kod tuženika na poslovima operatera više od 4 godine, temeljem sklapanih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. S obzirom da u smislu odredbe čl. 12. st. 2 Zakona o radu, poslodavac s radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to stvarno postoji objektivan razlog, a ne radi popunjavanja stalnih i trajnih potreba za radnicima na poslovima operatera, kao što to čini tuženik, tužiteljica smatra da sklapanje i obnavljanje ugovora o radu na određeno vrijeme radi zadovoljavanja potreba poslodavca za radnicima koje su trajne i stalne (a ne privremene niti povremene), nije u skladu sa zahtjevima Direktive Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 2019. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (dalje u tekstu: Direktiva 1999/70/EZ) niti u skladu sa odredbama članka 12 st. 1, 2 i 3 Zakona o radu. Tužiteljica pojašnjava da su poslovi operatera koje je za tuženika obavljala temeljem sklopljenih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme i to: podrška privatnim korisnicima putem telefona (komercijalni upiti korisnika) temeljni radni zadatak odnosno poslovni proces u organizacijskoj jedinici za podršku korisnicima svakog telekomunikacijskog operatera, pa tako i tuženika. Zadaće odnosno poslovi operatera nisu niti povremeni niti privremeni, kako ih u konkretnom slučaju nastoji prikazati tuženik, već su sastavni dio obveznih, trajnih i stalnih aktivnosti vezanih uz podršku korisnicima, na što upućuje i činjenica da je tužiteljica temeljem uzastopnih ugovora o radu obavljala identične poslove za tuženika u neprekinutom trajanju od 04.04.2016. pa do 30.06.2020. odnosno 4 godine 2 mjeseca i 26 dana. U prilog navodima tužiteljice o stalnim i trajnim potrebama tuženika za poslovima operatera govori i činjenica da tuženik na ovim poslovima kontinuirano zapošljava podjednak broj radnika, a ujedno na istom radnom mjestu odnosno istim poslovima kontinuirano izmjenjuje ugovore o radu na određeno i ugovore o radu za privremeno obavljanje poslova, iako se i agencijski radnici mogu zapošljavati samo na poslovima za koje korisnik ima privremenu potrebu, a ne stalnu, a kako to proizlazi i iz mišljenja Ministarstva rada Klasa 110-01/12-01/18; Ur.broj: 524-08-01-01/1-12-2 od 23. siječnja 2012., ali i iz dikcije odredbe čl. 44 st. 1 Zakona o radu. Tužiteljica smatra da je takvo postupanje tuženika usmjereno isključivo na izbjegavanje obveza koje poslodavac ima prema radnicima u stalnom radnom odnosu, te tuženik očito, bez obzira na podjednak obujam poslova te stalne i trajanje potrebe za radnicima na poslovima operatera, ciljano izbjegava sa tim radnicima, kao i sa tužiteljicom, sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već umjesto toga sklapa nezakonite uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme zbog nepostojećeg razloga. Nastavno na navedeno, tužiteljica ističe da tuženik niti u jednom njezinom uzastopnom ugovoru o radu na određeno vrijeme ne navodi niti jednu preciznu i konkretnu okolnost koja bi opravdala upotrebu uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme odnosno ni na koji način ne obrazlaže konkretne okolnosti i razloge navodnog povećanja opsega poslova na radnom mjestu operatera i/ili daljnjeg trajanja povećanog obima posla, te određeno trajanje radnog odnosa tužiteljice i njegov prestanak nije opravdano nikakvim objektivnim razlozima. Tužiteljica ističe da su i Direktivom 1999/70/EU, kao i Zakonom o radu, ugovori o radu na određeno vrijeme propisani kao iznimka od općeg pravila o zapošljavanju radnika na neodređeno vrijeme, da za sklapanje uzastopnog/ih ugovora o radu na određeno vrijeme mora postojati konkretan i precizan objektivan razlog, koji mora biti naveden u samom ugovoru, te da su u okolnostima i iz razloga opisanim u Ad.I tužbe, tužiteljičini uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme, sklopljeni protivno zakonskim odredbama koje opravdavaju iznimno sklapanje ovakve vrste ugovora, te da je na njezin radnopravni status kod tuženika trebalo biti primijenjeno opće pravilo o zapošljavanju na neodređeno vrijeme. S obzirom da mjerodavne odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme (ali i odredbe Zakona o radu o privremenom zapošljavanju),tuženik koristi za zadovoljavanje stalnih i trajnih potreba za radnicima na ovim poslovima, što je protivno i europskoj sudskoj praksi proizašloj iz tumačenja Direktive 1999/70/EZ (primjerice Sud EU u predmetima C-190/13 i C- 614/15), ali i praksi Vrhovnog suda RH primjerice u predmetu Revr-815/12, tužiteljica smatra da se u konkretnom slučaju radi se o očitoj zloupotrebi instituta ugovora o radu na određeno vrijeme od strane tuženika. Slijedom svega gore navedenog, u svim okolnostima konkretnog slučaja, a sukladno izričitoj odredbi čl. 12. st. 7 Zakona o radu ima se smatrati da je između tužiteljice i tuženika sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Iako tužiteljica u ovoj pravnoj stvari zahtijeva utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme temeljem čl. 187 st. 1 ZPP-a, tužiteljica ističe da se prethodno obratila tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava i pozivom na mirno rješenje nastalog spora, a na koji poziv se tuženik oglušio. S obzirom da slijedom svega gore iznesenog proizlazi da je tuženik ugovor o radu na određeno vrijeme sa tužiteljicom sklopio protivno mjerodavnim odredbama Zakona o radu o radu na određeno vrijeme, te da se sukladno izričitoj odredbi čl. 12. st. 7 Zakona o radu ima smatrati da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, to tužiteljica predlaže presuditi kao u izreci ove odluke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev kako ga je postavila tužiteljica neosnovan. Nadalje da tužiteljica u tužbi ističe pogrešne podatke koji su suprotni samoj dokumentaciji koju je tužiteljica dostavila uz tužbu. Tako tužiteljica tvrdi da je kod tuženika na poslovima operatera radila više od 4 godine temeljem sklopljenih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Međutim, iz dokumentacije koju je dostavila sama tužiteljica nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, ali od 1. siječnja 2018. Kako je tužiteljici definitivno prestao radni odnos kod tuženika 30. lipnja 2020. to jasno proizlazi da je neprekidan rad tužiteljice kod tuženika 2 godine i 6 mjeseci. Navedeno proizlazi i iz elektroničnog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. srpnja 2020. a tužiteljica radu kod tuženika pribraja i rad kod Agencije za privremeno zapošljavanje Smart Flex d.o.o. No, rad kod Agencije za privremeno zapošljavanje poseban je radni odnos te sama činjenica da je temeljem ugovora o ustupanju sklopljenog sa Smart Flex d.o.o. tužiteljica radila kod tuženika, ne može se smatrati neprekinutim radom kod tuženika. Ugovori o radu tužiteljice i tuženika sklopljeni na određeno vrijeme u cijelosti su u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o radu. Nadalje, tuženik ističe da Zakon o radu ni na koji način ne ograničava rad po ugovoru o radu na određeno vrijeme na privremene i povremene poslove. Uzastopni ugovori o radu tužiteljice na određeno vrijeme sklopljeni su jer je za to postojao objektivan razlog koji je u ugovorima o radu izričito naveden. Kako uzastopni rad tužiteljice kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme nije trajao neprekidno duže od 3 godine (čl, 12. st. 3. ZR) to ne postoji niti jedna od pretpostavki iz odredbe čl. 12., st. 7. ZR temeljem koje bi se moglo smatrati da je s tužiteljicom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ne postoji niti osnov po kojem bi se naložilo tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta operatera s obzirom da ugovor o radu tužiteljice nije prestao otkazom niti je predmet ovog postupka utvrđenje nedopuštenosti prestanka ugovora o radu. U konkretnom slučaju radi se o prestanku radnog odnosa tužiteljice istekom ugovora o radu koji je sklopljen (čl. 112., podst. 3 ZR) pa je isti potpuno zakonit. S obzirom na sve navedeno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Elektronički zapis HZMO-a od 22.07.2020., ugovore o radu koje je tužiteljica sklopila sa tuženikom, Sporazum o prestanku ugovora o radu od 14.12.2017., Ugovore o radu koje je tužiteljica sklopila sa Smart Flex d.o.o. i Anekse istima, Zahtjev za zaštitu prava od 14.07.2020. sa potvrdama o primitku i povratnicom, Razvojni put djelatnika, Popis pravilnika u kojima se može pronaći sve u detalje o novom Razvojnom putu, Plaćanje prijevoza agencijskim djelatnicima, saslušani su svjedoci: DĐ, IĐ i tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Uvidom u Elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22.07.2020., utvrđeno je da je tužiteljica od 04.04.2016. do 30.04.2016. (u trajanju staža osiguranja od 27 dana), potom od 01.05.2016. do 31.03.2017., te od 01.04.2017. do 31.12.2017.(u trajanju staža osiguranja od 9 mjeseci), bila zaposlena kod poslodavca SMART FLEX d.o.o., koji radni odnos je bio na određeno vrijeme. Potom je tužiteljica od 01.01.2018. do 30.06.2020. radila na određeno vrijeme kod tuženika.

6. Tako iz Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova/Uputnica od 01.04.2016. slijedi da je tužiteljica s društvom SMART FLEX d.o.o., agencijom za privremeno zapošljavanje, sklopila ugovor radi ustupanja tužiteljice za privremeno obavljanje poslova kod korisnika- tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu Operatera za usluge korisnicima, radi povećanog obima poslova kod korisnika, te je istim utvrđeno da tužiteljica otpočinje s radom 04.04.2016. pa sve do 30.04.2016. U čl.5. ovog Ugovora stranke su utvrdile da će tužiteljica obavljati posao za SMART FLEX d.o.o. a za korisnika –tuženika.

7. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova od 25.04.2016. slijedi da je tužiteljica s društvom SMART FLEX d.o.o., agencijom za privremeno zapošljavanje, sklopila ugovor radi ustupanja tužiteljice za privremeno obavljanje poslova kod korisnika- tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu Operatera za usluge korisnicima, radi povećanog obima poslova kod korisnika, te je istim utvrđeno da tužiteljica otpočinje s radom 01.05.2016. pa sve do 30.06.2016. U čl.5. ovog Ugovora stranke su utvrdile da će tužiteljica obavljati posao za SMART FLEX d.o.o. a za korisnika–tuženika. Anexom 1 od 24.06.2016. ovaj Ugovor je produžen i na daljnje razdoblje do 31.08.2016.

8. Od 01.09.2016. do 01.10.2016., nije bio sklopljen pisani Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova kod tuženika kao korisnika u ovom razdoblju, a niti proizlazi da bi stranke za ovo razdoblje sklapale ugovor o radu. Takve pisane ugovore tužiteljica nije priložila u spis. Međutim iz njenog iskaza slijedi da je obavljala poslove Operatera kod tuženika u kontinuitetu u razdoblju od 04.04.2016. kada je radila prema agencijskim ugovorima, a od 01.01.2018. do 30.06.2020. prema ugovorima o radu na određeno vrijeme, ukupno 4 godine, 2 mjeseca i 28 dana.

9. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova/Uputnica od 23.09.2016. slijedi da je tužiteljica s društvom SMART FLEX d.o.o., agencijom za privremeno zapošljavanje, sklopila ugovor radi ustupanja tužiteljice za privremeno obavljanje poslova kod korisnika- tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu Operater, radi povećanog obima poslova kod korisnika, te je istim utvrđeno da tužiteljica otpočinje s radom 01.10.2016. pa sve do 31.10.2016. (nepuno radno vrijeme). U čl.5. ovog Ugovora stranke su utvrdile da će tužiteljica obavljati posao za SMART FLEX d.o.o. a za korisnika –tuženika. Anexom 1 od 20.10.2016. ovaj Ugovor je produžen i na daljnje razdoblje do 30.04.2017.

10. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova/Uputnica od 30.12.2016. slijedi da je tužiteljica s društvom SMART FLEX d.o.o., agencijom za privremeno zapošljavanje, sklopila ugovor radi ustupanja tužiteljice za privremeno obavljanje poslova kod korisnika- tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu Operater, radi povećanog obima poslova kod korisnika, te je istim utvrđeno da tužiteljica otpočinje s radom 01.01.2017. pa sve do 30.04.2017. (nepuno radno vrijeme). U čl.4. ovog Ugovora stranke su utvrdile da će tužiteljica obavljati posao za SMART FLEX d.o.o. a za korisnika –tuženika.

11. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova/Uputnica od 28.03.2017. slijedi da je tužiteljica s društvom SMART FLEX d.o.o., agencijom za privremeno zapošljavanje, sklopila ugovor radi ustupanja tužiteljice za privremeno obavljanje poslova kod korisnika- tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu Operater, radi povećanog obima poslova kod korisnika, te je istim utvrđeno da tužiteljica otpočinje s radom 01.04.2017. pa sve do 30.04.2017. U čl.4. ovog Ugovora stranke su utvrdile da će tužiteljica obavljati posao za SMART FLEX d.o.o. a za korisnika –tuženika. Anexom 1 od 25.04.2017. ovaj Ugovor je produžen i na daljnje razdoblje do 31.08.2017.

12. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova/Uputnica od 25.08.2017. slijedi da je tužiteljica s društvom SMART FLEX d.o.o., agencijom za privremeno zapošljavanje, sklopila ugovor radi ustupanja tužiteljice za privremeno obavljanje poslova kod korisnika- tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu Operater, radi povećanog obima poslova kod korisnika, te je istim utvrđeno da tužiteljica otpočinje s radom 01.09.2017. pa sve do 28.02.2018. U čl.4. ovog Ugovora stranke su utvrdile da će tužiteljica obavljati posao za SMART FLEX d.o.o. a za korisnika –tuženika.

13. Sporazumom o prestanku ugovora o radu od 14.12.2017., raskinut je prednje citirani Ugovor o radu, s danom 31.12.2017.

14. Nadalje je tužiteljica s tuženikom sklapala Ugovore o radu dana 27.12.2017., 03.09.2018., 04.10.2018., 01.01.2019., 04.07.2019. i 06.09.2019. Svi Ugovori o radu su sklopljeni na određeno vrijeme i prema istima je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove Operatera u kontinuiranom razdoblju od 01.01.2018. pa sve do 30.06.2020. Ugovori su sklopljeni zbog privremenog povećanja obima poslova kod tuženika.

15. Prema odredbi čl. 12. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti. Prema st. 7. istog članka proizlazi da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

16. Iz iskaza svjedoka DĐ, koja je član Radničkog vijeća tuženika i predsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija koji sindikat djeluje kod tuženika slijedi da iz njene osobne analize proizlazi da ne pada obujam posla kod poslodavca nego naprotiv raste i da je kontinuirano zaposlen isti broj osoba ili dapače i veći, ali da to poslodavac mijenja u odnosu na stalne radnike, agencijske radnike ili na studente, te da su Radničko vijeće i sindikat kontinuirano upozoravali poslodavca da dolazi do zloupotreba instituta rada na određeno vrijeme i rada putem agencija za privremeno zapošljavanje iz razloga što poslodavac zapošljava radnike preko jedne, dvije ili čak tri agencije, nakon toga nudi ugovore na određeno vrijeme, a onda im ne da ugovor za stalno već ih upućuje na Zavod za zapošljavanje i obeća da će ih primiti nakon mjesec, dva putem agencijskog ugovora ili ugovora na određeno. Svjedok IĐ, član Radničkog vijeća tuženika i sindikalni povjerenik Hrvatskog sindikata telekomunikacija iskazuje da Operateri s tuženikom sklapaju ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme. Zapošljavaju se preko agencija i studentskih ugovora. Najviše radnika je zaposleno na ovom radnom mjestu prema ugovorima o radu na određeno vrijeme, preko agencijskog rada i studentskih ugovora, te da Radničko vijeće konstantno ukazuje tuženiku o neprihvatljivosti ovako velikog broja ugovora u nesigurnim oblicima rada. Tim više, što je to radno mjesto neophodno i konstantno postoji potreba za istim. Radnici koji dođu na to radno mjestu dolaze preko agencijskih i studentskih ugovora, tek kad se filtriraju i kad ostanu oni najbolji koji imaju potrebne vještine za te poslove i ostvare tražene rezultate prema zadanim ciljevima, tek tada dođu u priliku da dobe ugovor na određeno vrijeme. Tuženik je postupio na način da je uveo sustav nagrađivanja pa je tako uspješnijim operaterima nakon nekog vremena ponudio ugovor o radu na određeno vrijeme na duže razdoblje, a ako su kroz to sljedeće razdoblje opet ostvarili zadane ciljeve to bi u konačnici dobili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

17. Navedenim iskazima valja pridodati suglasan iskaz tužiteljice koja navodi da su poslovi operatera na kojima je radila konstantno potrebni tuženiku, budući su isti prvi i osnovni kontakt korisnika s tuženikom, ali i da je jako malo operatera imalo sklopljene ugovore o radu na neodređeno vrijeme. Tužiteljica iskazuje i da po njenom saznanju nikad nije dolazilo do kakvog drastičnog pada u pogledu zaposlenih operatera, dakle u njenih 4 godine, 2 mjeseca i 27 dana rada kod tuženika. Bio je ustanovljen sustav bonusa, što se zvalo Razvojni plan te je prvo radnik bio zaposlen preko agencijskog ugovora. Kada bi ostvario određen bonus, tj. prešao njegovu granicu što znači da je ostvario određenu prodaju za tuženika to bi mu bio ponuđen ugovor o radu na određeno vrijeme. Kada bi takav radnik nastavio dalje raditi po tom ugovoru i opet ostvario određen bonus, dakle prešao postavljeni prag zadane prodaje to bi mu bio konačno ponuđen ugovor o radu na neodređeno. U početku njenog rada ugovor na neodređeno vrijeme su imali samo voditelji timova, a poslije se uvela navedena poslovna politika bonusa. Tada su dobili na potpis ugovore o radu na određeno vrijeme, a vrlo malo zaposlenih operatera je dobilo na kraju i ugovore o radu na neodređeno vrijeme. Oni operateri koji nisu mogli ostvariti bonus koji je bio zadan nisu dobivali daljnje produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme već bi im radni odnos prestao istekom tog ugovora.

18. Slijedom svih navedenih suglasnih iskaza svjedoka i tužiteljice, koje valja prihvatiti kao životne i logične, valja zaključiti da kod tuženika nije došlo do privremenog povećanja obima poslova na radnim mjestima operatera kao i da je tuženik imao konstantnu potrebu za radnicima na tom radnom mjestu. Navedeno povećanje je u citiranim Ugovorima koje je tužiteljica sklapala s tuženikom navedeno kao razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Stoga određeno trajanje radnog odnosa i njegov prestanak nije bilo opravdan objektivnim razlozima, te su ovi Ugovori sklopljeni protivno odredbi čl. 12. st. 1. i 2. ZR. Zato valja prihvatiti tvrdnju tužiteljice da za sklapanje ovakvih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme nije postojao objektivan razlog jer su radna mjesta operatera kod tuženika zahtijevala stalnu i trajnu potrebu za ovim radnicima. Dakle, ne radi se o iznimci u sklapanju ugovora o radu na određeno vrijeme, čiji bi prestanak bio unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, već o kontinuiranoj potrebi tuženika za poslovima koje obavljaju operateri. Slijedom navedenog, tuženik je postupio suprotno navedenim odredbama, čime se sukladno čl. 12. st.7. ZR-a smatra da je ugovor o radu između stranaka, sklopljen na neodređeno vrijeme.

19. Valja ukazati da kraj navedenog utvrđenja, nije odlučno da li je tužiteljica kod tuženika radila neprekidno prema ugovorima o radu na određeno vrijeme sklopljenih između stranaka, dulje ili kraće od 3 godine (čl.12.st.3. ZR-a).

20. Uz sve navedeno sud respektira i stav izražen u Presudi Županijskog suda u Osijeku od 12. prosinca 2024. iz kojeg slijedi da je poslodavac osim što je prekršio odredbe čl. 12. st.1. i čl. 12. st. 2. ZR-a, jer je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopio s tužiteljem protivno tim odredbama, postupio je i protivno čl. 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme Direktive 99/70/EZ, koja odredba ima za cilj spriječiti zlouporabe zaključivanjem ugovora o radu na određeno vrijeme uvođenjem objektivnih kriterija kada je to dopušteno (i koji su navedeni u čl.12. st.1. ZR-a, odnosno 12. st. 2. ZR-a), što za posljedicu ima presumpciju iz čl. 12. st. 7. ZR-a, odnosno presumpciju da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, slijedom čega je po samom zakonu, sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, posljedica čega je i utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao.

21. Tuženiku je naloženo vratiti tužiteljicu na rad analognom primjenom odredbe čl. 124.st.1. ZR-a, a s obzirom da se na ugovor o radu primjenjuju i opća načela obveznog prava u ovom slučaju se ima primijeniti i odredba čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tužiteljici priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura za zastupanje do ukidne II stupanjske odluke donesene u ovom parničnom predmetu. Nadalje je tužiteljici valjalo priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 250 bodova ili 500,00 eura i PDV 25% ili ukupno 625,00 eura, budući je važećom Odvjetničkom Tarifom određeno da se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada nagrada. Stoga je sveukupni parnični trošak tužiteljici priznat i dosuđen u visini od 1.125,00 eura.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

SUDAC:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika