Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4024/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Matiji Smiljanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv protustranke RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Denisu Dugač, odvjetniku u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 311/2023-32 od 9. srpnja 2024. godine, dana 1. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-311/2023-32 od 9. srpnja 2024. godine.

II Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina predlagateljice ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i protustranke RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i to na nekretnini:

Obiteljska stambena zgrada u [adresa] u [adresa], sagrađena na 60/128 dijela čk.br. [katastarska čestica] povezanoj s pravom korištenja na 60/128 dijela nekretnine i to:

broj zemljišta katastarske čestice [katastarska čestica] dvorište u [adresa] i br. 51/A površine 128 čhv,

upisanim u teretovnicu C za ZK tijelo II temeljem odluke Z - 7255/66 od 14. rujna 1966., sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] VIŠE ZK TIJELA k.o. [katastarska čestica], GRANEŠINA Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu CIVILNOM DIOBOM - prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, tako da se postignuta prodajna vrijednost podjeli između stranaka prema suvlasničkim omjerima i to:

- predlagateljici ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u 2/3 dijela i

- protustranci RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u 1/3 dijela."

2. Protiv ovog rješenja žali se protustranka iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka. Odbija se protustranka sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu predlagateljica osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

"Odredbom čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno, koje pravo mu ne zastarijeva. Odredbom čl. 50 st. 1. ZV propisano je da je sud, kad provodi razvrgnuće, vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, dok je u odredbi st. 2 istog članka propisano da će sud, ako nije vezan glede načina razvrgnuća u smislu st. 1 tog članka, nekretnine dijeliti geometrijski. Odredbom čl. 50. st. 4. ZV propisano je da će sud, ukoliko dioba iz st. 2. tog članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99., 14/02., 12/03., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje; Konvencija) u članku 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a da bi se stranci priznalo pravo zaštite koja izvire iz prava na dom valja provesti test razmjernosti, koji se provodi kroz tri eliminacijska pitanja: je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, je li miješanje nužno u demokratskom društvu. U okviru tzv. testa razmjernosti primarno valja ispitati radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je „dom“ činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu.

Iz dokaza u spisu jasno proizlazi da je protustranka u predmetnoj nekretnini živjela od svog rođenja zajedno sa svojim roditeljima. Ukoliko je protustranka u nekom duljem razdoblju i živjela izvan predmetne nekretnine ona se nakon prekida višegodišnje veze vratila u predmetnu nekretninu, kao u svoj rodni obiteljski dom iz čega slijedi njena stvarna i jaka povezanost s predmetnom nekretninom iz čega pak dalje proizlazi da je povezanost protustranke s predmetnom nekretninom kroz cijeli njen život kontinuirana, pa stoga predmetna nekretnina u trenutku relevantnom za ovaj postupak nesumnjivo predstavlja dom protustranke (i njene majke koja u predmetnoj nekretnini živi neprekidno od 1989. ili 1990. godine, koju činjenicu nitko tijekom postupka nije osporavao).

Pravo na dom je kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koji ujedno svojim čl. 48. štiti i pravo vlasništva koje svoje nositelje obvezuje s time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane ZV-om. Obzirom da je predmetna nekretnina u suvlasništvu stranaka te da je odredbom čl. 47. st. 1. ZV propisano da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno, koje pravo mu ne zastarijeva proizlazi kako je predmetno miješanje kroz postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u pravo na dom protustranke utemeljeno na hrvatskom pravu kojim se ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. Naime, u konkretnoj se situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna privatna prava (prava predlagateljice na razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine i prava na dom protustranke kao druge suvlasnice predmetne nekretnine) te je predmetno miješanje kroz ovaj postupak usmjereno na postizanje legitimnog cilja jer je pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice, kao što je ranije navedeno, vlasničko pravo svakog suvlasnika obzirom da se tim institutom štiti pravo svakog suvlasnika da nije dužan biti u suvlasničkoj zajednici. Sud smatra kako je predmetno miješanje nužno u demokratskom društvu jer u konkretnom slučaju postoji dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, pri čemu je, a kada su kao u konkretnoj situaciji privatni interesi stranaka međusobno suprotstavljeni, neizbježno miješanje suda u prava stranaka u ovom postupku.

Sud je izvedenim dokazima dalje utvrdio da su imovinske prilike protustranke u pogledu prihoda loše obzirom da mjesečno od svog obrta ostvari najviše 700,00 EUR, dok od povremenog dodatnog posla ostvari još najviše 200,00 EUR mjesečno, s time da njena majka prima mirovinu od 500,00 EUR mjesečno od kojeg se oko 130,00 EUR mjesečno izuzima na ime ovrhe. Nadalje je sud izvedenim dokazima utvrdio da protustranka, protivno svojim tvrdnjama iz odgovora na prijedlog, ima u svom suvlasništvu ( 1/2 dijela) nekretninu na području [adresa] koja se sastoji od kuće, pomoćne zgrade i dvorišta ukupne površine 298 m2 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Obrovac Općinskog suda u Zadru, za koju je sama iskazala kako ju povremeno koristi i da je ista spojena i na vodu i na struju. Iako je ta nekretnina, a prema fotografijama koje prileže spisu, dotrajala i nije kvalitetno građena u istoj se može boraviti, a što potvrđuje i sama protustranka u svom iskazu, te ista nekretnina ima i određenu tržišnu vrijednost, a što pak jasno proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26.11.2021. godine. Navedeni su Ugovor u odnosu na drugu 1/2 dijela navedene nekretnine u [adresa] sklopili ovdje predlagateljica, kao prodavatelj, i brat protustranke, kao kupac, a temeljem kojeg je brat protustranke 1/2 dijela te nekretnine kupio od predlagateljice za 20.000,00 EUR. Zatim je sud utvrdio kako i majka protustranke, protivno tvrdnjama istaknutim tijekom postupka, ima nekretninu u svom suvlasništvu i to 1/2 dijela kuće na području [adresa] (upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Slatina Općinskog suda u Virovitici, a prikazanu na fotografiji ispisanoj iz ZIS-a) u kojoj, prema iskazu protustranke nitko ne živi od 2013. godine te koja je predmet neriješenih imovinsko-pravnih odnosa majke protustranke i njenog brata obzirom da brat tu kuću ne želi prodati, ali među njima ne postoje nikakvi aktivni sudski postupci. Izvedenim je dokazima sud nadalje utvrdio da predlagateljica živi sama u vlastitom stanu površine 36,37 m2 (upisanom kao posebni dio E-38 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela Sesvete Općinskog suda u Sesvetama) vezano za koji stan ima dugovanje prema prijateljima od 10.000,00 EUR jer je od njih pozajmila ukupno 30.000,00 EUR kako bi uredila i opremila stan, a koji je bio u lošem stanju. Dalje je utvrđeno da predlagateljica ima ušteđevinu od 7.000,00 EUR te da prima mjesečnu plaću od 1.300,00 EUR, osim koje nema nikakvih drugih primanja, a predlagateljica je iskazala i kako uvjete za mirovinu ima sa 2027. godinom, ali da bi rado otišla u prijevremenu mirovinu zbog problema sa zdravljem i da je ovaj postupak pokrenula kako bi riješila pitanje predmetne nekretnine za svog života i kako bi vratila dugovanje prijateljima.

Temeljem navedenih izvedenih dokaza i svega ranije iznesenog sud smatra kako su utvrđene sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od dva pojedinačna prava dati prednost, pravu predlagateljice na razvrgnuće suvlasništva ili pravu na dom protustranke kao drugom suvlasniku predmetne nekretnine te je ocijenio kako u konkretnom slučaju preteže pravo predlagateljice. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je materijalna situacija predlagateljice bolja nego materijalna situacija protustranke i njene majke poglavito iz razloga što predlagateljica ima u potpunosti riješeno stambeno pitanje obzirom da je vlasnica malog stana u kojem sama živi, pa joj stoga predmetni postupak nije krucijalan za rješavanje njenog stambenog pitanja. Međutim, prihvaćanje pozivanja protustranke na pravo na dom u pogledu predmetne nekretnine, a kada se uzmu u obzir sve okolnosti utvrđene tijekom postupka, dovelo bi do toga da se predmetna nekretnina kroz nepredvidivo vremensko razdoblje proglasi nedjeljivom i da se protustranci i njenoj majci omogući da, kroz razdoblje čije se trajanje ne može procijeniti, koriste za stanovanje cijelu predmetnu nekretninu koje je protustranka suvlasnik samo u 1/3 dijela, a da pri tome i nadalje ostanu suvlasnice nekretnina na području [adresa] i [adresa] bez potrebe za raspolaganjem tim nekretninama, odnosno za rješavanjem imovinskopravnih odnosa vezanih za te nekretnine, iako bi im raspolaganje suvlasničkim dijelovima tih nekretnina, odnosno rješavanje tih odnosa zasigurno omogućilo stjecanje nekretnine u njihovom isključivom vlasništvu. Sukladno navedenom sud smatra kako je predmetno miješanje u pravo na dom protustranke ( i njene majke), jer civilnom diobom predmetne suvlasničke zajednice dolazi do prodaje predmetne nekretnine, a slijedom toga i do iseljenja protustranke (i njene majke) iz iste nekretnine, u skladu sa zakonom, razmjerno i nužno obzirom da se kroz to miješanje, koje je utemeljeno na hrvatskom pravu, ostvaruje legitiman cilj zaštite zakonskih prava drugih osoba (predlagateljice). Kod toga je sud imao u vidu da protustranka niti tvrdi niti dokazuje da je u mogućnosti predlagateljici isplaćivati tržišni iznos najamnine za suvlasnički udio predlagateljice u predmetnoj nekretnini niti da je predlagateljicu u mogućnosti isplatiti iz suvlasničke zajednice, a niti tvrdi niti dokazuje da bi u dogledno vrijeme mogla doći u ekonomsku poziciju u kojoj bi joj navedene opcije bilo moguće ispuniti. Pri tome valja navesti i kako će protustranka na ime svog suvlasničkog udjela u predmetnoj nekretnini dobiti odgovarajući novčani iznos te stoga ona neće biti ostavljena bez naknade za svoj suvlasnički udio, s time da protustranka niti ne tvrdi da iznos dobiven prodajom predmetne nekretnine, nije adekvatan da istim podmiri troškove stanovanja, odnosno da tim iznosom eventualno kupi drugu odgovarajuću nekretninu koja joj može služiti kao dom. Naime, bez obzira što su cijene nekretnine na području Republike Hrvatske u posljednjim godinama višestruko porasle i dalje je, čak i na području Zagreba i Zagrebačke županije, moguće pronaći useljive nekretnine za iznos koji odgovara tržišnoj vrijednosti suvlasničkog udjela protustranke u predmetnoj nekretnini. Uz sve navedeno sud je imao u vidu i kako je sama protustranka iskazala da je prije nekoliko godina (2021. godine) ponudila predlagateljici da ju predlagateljica isplati iz predmetne nekretnine, a za što predlagateljica nije imala sredstava, iz čega slijedi da je protustranci bilo prihvatljivo da ju se isplati iz suvlasništva nekretnine koja je predmet ovog postupka, a civilna dioba upravo pretpostavlja primanje tržišnog novčanog ekvivalenta na ime odgovarajućeg suvlasničkog dijela."

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje pobijanog rješenja.

7. Treba reći da žaliteljica u žalbi ni ne pobija zaključak prvostupanjskog suda da nekretninu nije moguće dijeliti geometrijski.

8. Sukladno navodima žalbe prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge glede toga da li je miješanje u skladu sa zakonom, a jeste sukladno odredbi čl. 50. st. 4. ZV, zatim da li miješanje ima legitimni cilj, a ima ga jer se radi o zaštiti prava trećih, ovdje predlagateljice kao suvlasnika nekretnine, kao što je pravilno i zaključio da se miješanje smatra nužnim jer je razmjerno legitimnom cilju kojem se teži.

9. U konkretnoj situaciji predlagateljica ne živi u navedenoj nekretnini, suvlasnik je 2/3 dijela dok je protustranka 1/3 dijela, dakle, suvlasnik je većeg djela nekretnine, protustranka usprkos tome ne plaća tužiteljici, iako po svojim financijskim mogućnostima nje i njezine majke koja živi s njom, je to u mogućnosti, nikakvu naknadu za korištenje većeg suvlasničkog dijela predlagateljice, pa makar i proizvoljno određenu, a u takvoj situaciji predlagateljica je lišena bilo kakvog sadržaja svojih suvlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

10. S druge strane, a kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, protustranka je suvlasnik 1/2 dijela nekretnine u [adresa] koji suvlasnički dio barem prema ugovoru o prodaji 1/2 suvlasničkog dijela predlagateljice bratu protustranke prema ugovoru iz 2021. godine predstavlja protuvrijednost novčanog ekvivalenta od 20.000,00 eura, majka protustranke koja s njom živi također je suvlasnik 1/2 dijela nekretnine na području [adresa] i glede kojih suvlasničkih dijelova protustranke i njezine majke ne proizlazi iz stanja spisa nikakve aktivnosti u vezi dobijanja novčanog ekvivalenta za suvlasnički dio, protustranke i njezina majka imaju određena mjesečna novčana primanja, koriste čitavu kuću besplatno iako je predlagateljica suvlasnik u 2/3 dijela, a i, prema procjeni vještaka datog u ovom postupku po tržišnoj vrijednosti nekretnine, i prema kojoj procjeni bi protustranci za njezin suvlasnički dio pripadao iznos od oko 50.000,00 eura (što ne znači da se na dražbi ne bi postigao veći iznos), sve to, a u konkurenciji dva pojedinačna privatna prava znači da treba dati prednost pravu predlagateljice na razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina.

11. Pri tome valja ukazati i na to, a što također navodi prvostupanjski sud u pobijanoj odluci da je protustranka nudila predlagateljici da je isplati za predmetnu nekretninu u iznosu od 60.000,00 eura i koji iznos je nešto niži od iznosa koji bi protustranka dobila prodajom svog suvlasničkog dijela uz uvažavanje onih okolnosti koji je ovaj sud, kao i prvosutpanjski, naveo vezano uz mjesečne prihode i imovinu koju ima protustranka i njezina majka koje zajedno žive u predmetnoj nekretnini i koje okolnosti uz procijenjeni suvlasnički dio protustranke omogućuju prava na dom na eventualno nekoj drugoj nekretnini koja nužno ne mora biti na istoj lokaciji i iste kvalitete kao nekretnina koja je predmet ovog postupka.

12. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Sudac:

Marijan Vugić