REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-198/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JU, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog JU, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-493/2024 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog JU, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni BU za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.
Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine uračunava vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 31. srpnja 2024. pa nadalje.
II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog JU odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-493/2024 od 18. prosinca 2024., okrivljeni BU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisanog i kažnjivog po članku 326. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te je okrivljenika na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine. Okrivljeniku je na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 31. srpnja 2024. pa nadalje. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od okrivljenika je oduzet mobilni uređaj marke Samsung, bijele boje IMEI 1 broj: [IMEI broj] s umetnutom pripadajućom SIM karticom nepoznatog operatera koji je od njega privremeno oduzet uz Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537458 od 31. srpnja 2024. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14, 70/17 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni BU po branitelju Daliboru Gradinščaku, odvjetniku iz Varaždina, navodeći da se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se on proglasi krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te da mu shodno tome bude izrečena blaža kaznena sankcija.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog JU je djelomično osnovana.
6. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, međutim, on tu žalbenu osnovu uopće nije obrazložio. Prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude, iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.
7. Nije u pravu je okrivljenik kada navodi da nije dokazano da bi ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11, nego da bi se radilo o obilježjima osnovnog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Naime, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud iz obrane samog okrivljenika da je u on za obećanu novčanu nagradu, u osobni automobil, koji je registriran za prijevoz najviše 5 osoba zajedno s vozačem, preuzeo 7 državljanina Turske među kojima je bilo i dvoje djece. Svjedoci PU i ČU, putnici u vozilu okrivljenika, suglasno navode da nisu bili vezani sigurnosnim pojasom, da je okrivljenik vozio velikom brzinom, dakle ne poštujući prometne znakove ograničenja brzine, a zbog takve vožnje okrivljenika svjedokinja ČU navodi da je auto „poskakivao“, da joj je bilo zlo i mislili je da će povraćati, a oboje svjedoka suglasno navode da su mislili da će poginuti. Nastavno, iz iskaza svjedoka FU i ŽU proizlazi da se okrivljenik nije zaustavio na njihovu naredbu putem svjetleće palice "stop", već je radi izbjegavanja zaustavljanja dodatno ubrzao vožnju te potom naglo zaustavio vozilo uz rub ceste, na udaljenosti od pola metra od jarka širine i dubine dva metra, kojim je protjecala voda. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik vožnjom na utvrđeni način konkretno ugrozio zdravlje i živote putnika koje je prevozio jer je zbog brze i rizične vožnje moglo doći do prometne nesreće i stvarnog ugrožavanja zdravlja i života prevoženih osoba što potvrđuju i svjedoci PU i ČU koji jasno i decidirano navode da su, uslijed načina vožnje okrivljenika, mislili da će poginuti. Kako je dakle opisana uzročna veza između vožnje okrivljenika i posljedice stvarnog ugrožavanja zdravlja i života prevoženih osoba to je, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te utvrdio da je okrivljenik iz koristoljublja drugim osobama omogućio nedozvoljeno kretati se i boraviti u [adresa], a pri počinjenju kaznenog djela dovedeni su u opasnost životi i tijela više osoba te je za takva svoja utvrđenja iznio jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. KZ/11 nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.
8. U pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni izrekao prestrogu kaznu. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne, prvostupanjski sud je pravilno okrivljeniku cijenio njegove obiteljske prilike da je otac četvero maloljetne djece o kojima skrbi te priznanje osnovnog kaznenog djela iz članka 364. KZ/11 čime je bitno pridonio kraćem trajanju postupka, dok mu je kao otegotno cijenjeno visok stupanj kriminalne volje te upornosti kod počinjenja kaznenog djela. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao činjenicu koje ističe okrivljenik u žalbi, da prema dostupnim podacima do sada nije sudski osuđivan zbog kaznenih djela. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, time su ostvareni uvjeti za ublažavanje kazne propisani člankom 48. stavkom 2. KZ/11 te je sud mišljenja da se svrha kažnjavanja okrivljenika može postići i blažom kaznom od one na koju je osuđen od strane prvostupanjskog suda. Stoga, primjenjujući članak 49. stavak 1. točka 3. KZ/11, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se osudom okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine u cijelosti ostvariti svi zahtjevi kako specijalne tako i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
9. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.
10. Stoga je slijedom svega navedenog žalba okrivljenika djelomično osnovana u dijelu odluke o kazni, dok je u ostalom dijelu žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana, te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđena prvostupanjska presuda i primjenom članka 486. stavka 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić
