REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3650/2023- 13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika odvjetnicu Maju Barbir Bekavac i punomoćnika tuženika odvjetnika Juricu Grbića, dana 1. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.090,19 EUR / 15.748,50 zajedno s zakonskom zateznom kamatom i to

na iznos od 0,30 EUR / 2,25 kn od 11.8.2007. godine do isplate

na iznos od 0,30 EUR / 2,25 kn od 11.8.2007. godine do isplate

na iznos od 1,38 EUR / 10,38 kn od 13.9.2007. godine do isplate

na iznos od 0,30 EUR / 2,29 kn od 29.11.2007. godine do isplate

na iznos od 3,00 EUR / 22,58 kn od 5.2.2008. godine do isplate

na iznos od 5,07 EUR / 38,22 kn od 1.3.2008. godine do isplate

na iznos od 8,63 EUR / 65,02 kn od 8.3.2008. godine do isplate

na iznos od 3,28 EUR / 24,74 kn od 29.3.2008. godine do isplate

na iznos od 1,18 EUR / 8,90 kn od 30.5.2008. godine do isplate

na iznos od 3,81 EUR / 28,74 kn od 28.6.2008. godine do isplate

na iznos od 0,14 EUR / 1,06 kn od 6.9.2008. godine do isplate

na iznos od 2,43 EUR / 18,33 kn od 25.9.2008. godine do isplate

na iznos od 19,79 EUR / 149,11 kn od 1.11.2008. godine do isplate

na iznos od 8,16 EUR / 61,49 kn od 2.12.2008. godine do isplate

na iznos od 22,94 EUR / 172,87 kn od 24.12.2008. godine do isplate

na iznos od 25,22 EUR / 189,99 kn od 28.1.2009. godine do isplate

na iznos od 26,24 EUR / 197,72 kn od 28.2.2009. godine do isplate

na iznos od 23,80 EUR / 179,31 kn od 26.3.2009. godine do isplate

na iznos od 24,35 EUR / 183,44 kn od 1.5.2009. godine do isplate

na iznos od 19,95 EUR / 150,30 kn od 30.5.2009. godine do isplate

na iznos od 16,71 EUR / 125,90 kn od 28.7.2009. godine do isplate

na iznos od 17,57 EUR / 132,40 kn od 4.8.2009. godine do isplate

na iznos od 19,28 EUR / 145,25 kn od 3.9.2009. godine do isplate

na iznos od 19,13 EUR / 144,14 kn od 2.10.2009. godine do isplate

na iznos od 17,40 EUR / 131,13 kn od 31.10.2009. godine do isplate

na iznos od 20,64 EUR / 155,53 kn od 1.12.2009. godine do isplate

na iznos od 23,24 EUR / 175,10 kn od 22.12.2009. godine do isplate

na iznos od 26,93 EUR / 202,92 kn od 28.1.2009. godine do isplate

na iznos od 26,09 EUR / 196,54 kn od 24.2.2010. godine do isplate

na iznos od 31,10 EUR / 234,30 kn od 1.4.2010. godine do isplate

na iznos od 30,15 EUR / 227,14 kn od 1.5.2010. godine do isplate

na iznos od 32,00 EUR / 241,10 kn od 1.6.2010. godine do isplate

na iznos od 48,04 EUR / 361,95 kn od 1.7.2010. godine do isplate

na iznos od 44,74 EUR / 337,07 kn od 31.7.2010. godine do isplate

na iznos od 54,82 EUR / 413,08 kn od 1.9.2010. godine do isplate

na iznos od 51,34 EUR / 386,81 kn od 30.9.2010. godine do isplate

na iznos od 45,73 EUR / 344,57 kn od 3.11.2010. godine do isplate

na iznos od 57,56 EUR / 433,69 kn od 1.12.2010. godine do isplate

na iznos od 72,61 EUR / 547,07 kn od 31.12.2010. godine do isplate

na iznos od 1235,13 EUR / 9306,09 kn od 12.1.2011. godine do isplate

po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.158,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je sklopio Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.283,15 CHF prema sre4dnjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao tuženiku plaćati iznos kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatnu stopu koja čl.2. predmetnog Ugovora određena kao promjenjiva, dok je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20%, a utvrđuje se odlukom o visini kamatne stope ili drugim aktom kreditora. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog suda RH, a povodom kolektivne tužbe potrošača protiv banaka, pa i ovdje tužitelja navodeći da su ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ništetne. Tužitelj potražuje ovom tužbom preplatu s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli temeljem čl.323. Zakona o obveznim odnosima i to u iznosu od 2.090,19 EUR.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor zastare, te predlaže odbiti zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je uvid u Ugovor o kreditu, Otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, saslušan je tužitelj.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom dana 11. listopada 2007. godine.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 18.283,15 CHF CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Među strankama, a što je i utvrđenu u postupku, nije sporno da je za trajanje otplate kredita tečaj švicarskog franka mijenjan u odnosu na početno ugovoren slijedom čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta.

9. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

10. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva.

11. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao pregovarati.

12. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

13. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbi koje se tiču valutne klauzule sukladno jednostranoj odluci banke, a koja je sadržana u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove i u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka.

14. Sud je saslušao tužitelja te je isti u svom iskazu naveo da je potpisao ugovor o kreditu za kupnju auta. Navodi da su kr3edit plaćali u kunama u protuvrijednosti kako su mu stizali anuiteti. Nakon nekih tjedan dana dobivali su obavijesti da moraju platiti još 200-300 kuna još dodatno zbog rasta tečaja. Navodi da o odredbama tečaja se nije moglo pregovarati. Nije se mogao podići kredit niti u jednoj drugoj valuti. Dobio je otplatni plan, radio je u firmi, nije imao obrt. Bilježnik nije objašnjavao odredbe Ugovora o kre3ditu, samo je potpis ovjeren. Nitko ga nije upozorio na rizike sklapanja Ugovora. Kredit je plaćao on.

15. Iz ovoga se može zaključiti da se nije pregovaralo o odredbi koja se tiče valutne klauzule. Tužitelj je mogao jedino podići kreditu u švicarskim francima, nitko mu nije obrazložio niti uputio u rizike valute švicarski franak. Unaprijed je dobio već odštampan ugovor kojeg je tužitelj jedino mogao potpisati i time isti prihvatiti. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelju smatrajući da je isti životan, logičan i istinit.

16. Ovdje se također treba primijeniti odredba čl. 9. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine koja je implementirana u čl. 96. Zakona o parničnom postupku kao i odredba u kojoj je propisano da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku iste moraju biti jasne i razumljive.

17. Tuženi je priznao visinu pa je sud s obzirom na osnovanost tužbenog zahtjeva prihvatio isti kao što je i zatraženo tužbom.

18. Također sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari.

20. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužitelju vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

21. U ovom postupku primjenjuje se shvaćanje sa Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. br. Su-IV-47/20 u pravcu da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorene stranke dužne vratiti sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ( odluka Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 ), a to je 14. lipnja 2018. godine, a tužba je podnesena 16. svibnja 2023. godine, pa prema tome ovaj sud smatra da nije nastupila zastara u ovom postupku jer nije prošao opći zastarni rok od 5 godina koji se ima primijeniti temeljem odredbe čl.225 Zakona o obveznim odnosima.

22. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 200,00 EUR, sastav podneska 200,00 EUR, pristupa na dva ročišta po 200,00 EUR, pristup na objavu 100,00 EUR tako da je ukupni trošak 900,00 EUR Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.125,00 EUR. Sud priznaje tužitelju sudsku pristojbu na tužbu 33,68 EUR, tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 1.158,68 EUR.

U Zagrebu, 1. travnja 2025 godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika