REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste SB, uz sudjelovanje zapisničara Snježane Žužić, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CB, radi djela prekršaja iz članka 10. točka 1. i 3. kažnjivo po članku 22. stavak 3. i čl. 19. kažnjivo po članku 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21,114/22) povodom optužnog prijedloga PUZ-a, III. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/7108, URBROJ: 511-19-29-25-1 od 18. ožujka 2025., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, javno je objavio i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o

Okrivljeni CB, sin S i C, djevojačko prezime majke Ć, rođen **.**.1988. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin RH, VŠS, po zanimanju manager prodaje, zaposlen u kafiću "Samo fino" kao konobar, s mjesečnim primanjima od 1.000,00 eura, oženjen, otac četvero djece, prekršajno i kazneno osuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak.

I Temeljem članka 183. Prekršajnog zakona

kriv je

što je 18. ožujka 2025. u 18,40 sati u Zagrebu, na adresi [adresa], u vidno alkoholiziranom stanju počinio psihičko i tjelesno nasilje nad svojom suprugom ĆB na način da ju je vrijeđao riječima da mu je pun kurac svega i da si ga stavi u usta te dok je ležala na krevetu, nekoliko puta nogom udario u predio leđa uslijed čega nisu nastupile tjelesne ozlijede a što je kod iste izazvao osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva, u prisutnosti ml. VB, rođ. 2010.

• dakle, počinio psihičko nasilje i primijenio fizičku silu prema supruzi što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva dok nisu nastupile tjelesne ozlijede, sve u nazočnosti djeteta

• čime je počinio prekršaj iz čl. 10. toč. 1. i 3. kažnjivo po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se temeljem citiranih propisa izriče

KAZNA ZATVORA u trajanju od 45 (četrdesetpet) dana

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstava i vrijeme uhićenja od 18. ožujka 2025. u 20,30 sati do 19. ožujka 2025. u 14,05 sati kada mu je rješenjem suda određeno zadržavanja te vrijeme zadržavanja po rješenju suda od 19. ožujka 2025. u 14,05 sati do 1. travnja 2025. u 14,00 sati kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 15 (petnaest) dana zatvora, tako da se izjednačavaju 15 (petnaest) dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 15 (petnaest) dana zatvora pa okrivljeni ima za izdržati 30 (trideset) dana zatvora.

II Temeljem čl.16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenom se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji ĆB, rođ. **.**.1988., iz [adresa], na udaljenosti manjoj od 100 (sto) metara od mjesta gdje žrtva radi, živi i redovito se kreće u trajanju od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

III Temeljem čl.17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenom se izriče zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa], u trajanju od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

Po pravomoćnosti ove presude, provođenje zaštitnih mjera povjerava se na izvršenje nadležnoj policijskoj postaji.

Počinitelj nasilja u obitelji dužan je postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom.

Temeljem čl.24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinitelj koji ne postupa prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.

IV Temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljeni CB

oslobađa se optužbe

da 18. ožujka 2025. u 18,40 sati u Zagrebu, na adresi [adresa], nije postupio u skladu sa zaštitnom mjerom zabrane uznemiravanja pokćerke VB u trajanju od 3 mjeseca koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod brojem Pp-55/2025 od 5. siječnja 2025., budući da je bila u kući, čula događaj i na majčin zahtjev zatražila postupanje policije,

dakle, da se ne bi pridržavao izrečene zaštitne mjere zabrane uznemiravanja,

čime bi počinio prekršaj iz članka 19.st.1. kažnjivo po čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

V Temeljem čl.139.st.6. PZ-a i u vezi čl.138. od .st.2.toč.3a PZ-a okrivljeni se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, III. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da se ne smatra krivim i ne priznaje počinjenje prekršajnih djela. Okrivljeni je naveo da je točno da se 18.3.2025. oko 18,40 sati nalazio na adresi u [adresa], gdje živi sa suprugom ĆB i četvero djece odnosno sa dvoje njihove djece i dvoje djece iz prvog braka njegove supruge. U zadnje vrijeme su se našli u teškoj situaciji budući da je imao prometnu nesreću i završio na bolovanju a poslodavac mu nije uplatio ništa za zadnja dva mjeseca. Supruga i on su pod velikim stresom i bez novaca, premoreni i samim time frustrirani. U navedenom vrijeme ležali su na krevetu dok su manja djeca spavala u drugoj prostoriji a VB, pokćerka, je bila u svojoj sobi. Sa ĆB je ušao u verbalni sukob u smislu svađe s obzirom na obiteljsku situaciju no okrivljeni je naveo da nije točno da bi ju nazivao pogrdnim imenima kako mu se stavlja na teret niti je točno da bi ju nekoliko puta udario nogom u leđa dok je ležala. Dok su oboje ležali tijekom te prepirke, ona je prva njega lagano udarila u predjelu noge i on joj je vratio ali ništa drugo se nije dogodilo a djeca uopće nisu bila prisutna pa samim time nije mogao prekršiti mjeru koja mu je izrečena u odnosu na VB. Ustao je i otišao na misu u 19,00 sati što čini svaki dan i trudi se sve držati pod kontrolom naročito kad se uzme u obzir da troši puno lijekova što zbog bolova u nozi a što zbog psihičkih poremećaja međutim, koliko god se trudio očito nikada nije dovoljno. Na upit suda kako bi okrivljeni objasnio razlog zbog kojeg je pozvana policija i tko ju je pozvao, okrivljeni je odgovorio da je policiju pozvala VB ali ne zato što bi joj nešto učinio već na nagovor svoje majke. Na upit suda kako bi okrivljeni objasnio zašto bi njegova supruga tražila to od svoje kćeri, odgovorio je da ga je vjerojatno htjela maknuti od sebe da se malo smiri. Na upit predstavnika tužitelja što okrivljeni podrazumijeva pod svađom, da li pod tim misli i na izgovaranje uvredljivih riječi, okrivljeni je naveo da su to samo prigovaranja obično vezana uz nedostatak novca. Na upit predstavnika tužitelja kako je onda VB zvala policiju, da li ju je majka dozvala, da li se zaderala ili nešto slično okrivljeni je naveo da VB nije spavala već je bila u svojoj sobi na mobitelu a ĆB ju je dozvala ali nije vikala jer su sobe blizu. Na upit suda da li su se mlađa djeca probudila u tom trenutku, okrivljeni je iskazao da nisu, da su nastavili spavati. Na upit suda da li su vrata od soba bila otvorena ili zatvorena, okrivljeni je odgovorio da su Gabrijelina vrata uvijek otvorena a njihova pritvorena. Na upit suda da li je okrivljeni navedenog dana konzumirao alkohol, isti je iskazao da je popio nekoliko piva tijekom dana ali žestoko ništa. Na upit suda da li je okrivljeni nastavio psihijatrijsko liječenje koje mu je određeno kao posebna obveza prema presudi pod brojem Pp-55/2025, okrivljeni je odgovorio da je nastavio liječenje kod dr. V te da 23.3.2023. treba doći na kontrolu sa nalazima od dodatnih pretraga i to mu je treći posjet kod navedenog liječnika.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆB, izvješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj: [serijski broj], naredbu o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, u PE za okrivljenog, u svojstvu svjedoka saslušana je žrtva nasilja u obitelji ĆB te je proveden dokaz suočenjem okrivljenika i žrtve.

1. Uvidom u izvješće o pruženoj intervenciji utvrđeno je da je VB, kćer žrtve zatražila intervenciju policije zbog nasilja u obitelji od strane okrivljenika prema njezinoj majci18.3.2025.u 18,40 sati.

2. Uvidom u naredbu o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva i izvješće o uhićenju utvrđeno je da je okrivljeni uhićen po djelatnicima III. PP Zagreb 18.3.2025. u 20,30 sati

3. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu utvrđeno je da je okrivljeni u vrijeme događaja alkotestiran i očitana je koncentracija alkohola u organizmu od 0,70 g/kg.

4. Uvodom u PE za okrivljenog utvrđeno je da je okrivljeni pravomoćno kažnjavan zbog nasilja u obitelji prema pokćerki VB odlukom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu br. Pp-55/2025 pravomoćno 5. siječnja 2025.

5. Žrtva nasilja u obitelji ĆB je na raspravi kod ovog suda iskazala da se sjeća događaja od 18.3.2025. kada jesam SBO bila u bolnici na Rebru i došla kući prije supruga, negdje oko 14,00 sati. CB je došao oko 16,00 sati i vidjela je da je čudan u smislu da je nerazgovjetno govorio već kada su se čuli preko telefona. On je otišao po novce koje mu je poslao otac i kada je došao kući, ona je pospremala nered iza djece. SBO je spavao a HB je bila u boravku. SBO je otišla u svoju sobu jer sa CB ne želi komunicirati radi ranijih događaja ali i iz razloga što ju i dalje vrijeđa kada žrtva nije kod kuće. Po njegovom dolasku pitala ga je koliko mu je novaca otac poslao i on je tada rekao 500 eura iako je prethodno preko telefona rekao 400 ali kako se ona čula sa njegovim ocem, znala je točan iznos. Okrivljeni je otišao u spavaću sobu i za 15-ak minuta je žrtva otišla za njim. Legli su na krevet i pitala ga je zašto laže, da li nešto konzumira, da je primijetila da se s njim nešto loše dešava. Pod time misli na činjenicu da u zadnja dva mjeseca intenzivno galami, optužuje da su zločesti prema njemu, da viče na njega i sl. što nije istina već šuti koliko može naročito nakon što ju je prije dvije godine prebio zbog čega je i kazneno osuđen na uvjetnu kaznu u trajanju od 5 godina. U tom smislu se nije popravio već svaki dan započinje i završava vikom i galamom, ne radi ali negdje odlazi tijekom dana. Navodi da ima razgovore za posao ali vremenski nema poklapanja s time da je jedan prijatelj rekao i da ga je došao tražiti novac prije nekih 2 tjedna. Žrtva je dalje navela da je primijetila da laže o tome koliko novaca je posudio pa tako kaže da je otišao potražiti pomoć u Crkvi, da je dobio 30 eura od Crkve a kasnije sazna da je dobio 70 eura i sl., da je znao biti agresivan i prema djeci kada nje nema kod kuće. Često po povratku dobije informaciju do djece da ih je tukao. Na bilo kakav pokušaj razgovora i upita zašto se tako ponašao i ponaša, optužuje nju a za svoje postupke kaže da se uopće ne sjeća da bi to činio i ode u sobu plakati. Navedenog vremena kako ga je pitala za te laži i novce, on je počeo sa vrijeđanjima. Bila je okrenuta leđima i stisnula je snimač na mobitelu kako bi mu poslije pokazala kako se ponašao. Ništa mu nije govorila a on je počeo nju udarati nogama u leđa tako da je pala sa kreveta ali se primila za poplun i kako ju je pokušavao dohvatiti tako je i ona njega primila za vrat da ga onesposobi u daljnjim napadima a SBO je viknula da zove policiju. SBO je čula svađu i pozvala policiju. CB je urlao a SBO je bila u svojoj sobi a njena vrata su bila otvorena. Na upit suda što je okrivljeni govorio žrtvi ista je navela da je spominjao njezinog oca, da mu je pun kurac svega, da si ga stavi u usta i sve to vrijeme je užasno vikao i bilo ju je strah. Žrtva navodi da je okrivljeni užasno promijenio osobnost, postao je strahovito agresivan i prema njoj i prema djeci. Dala mu je zadnju šansu i više ne može živjeti u strahu. Žrtva je navela da se on liječi od nekoliko psihičkih poremećaja ali i od ovisnosti o alkoholu i često kombinira lijekove i alkohol što ne bi smio. Poznato joj je da je konzumirao amfetamine što je utvrđeno zadnji put od policije kada je nasrnuo na njezinu kćer iz prve veze jer je tad testiran. Ne zna da li on i sada nešto konzumira od droga pa je to ponašanje tako eskaliralo. Predlaže da ga se udalji od nje i djece jer se jako boji. SBO je čula ovaj događaj dok manja djeca nisu bila prisutna već su se nalazili u drugoj sobi pri čemu je SBO spavao a HB je bila u polusnu, gledala je crtiće tako da nije mogla ništa čuti. Na upit suda koliko je stara SBO, svjedokinja navodi da će u petom mjesecu napuniti 15 godina, rođena je 2010. godine.

6. Tijekom provođenja dokaza suočenjem okrivljeni je, gledajući u savjetnicu, naveo da je slučajno udario suprugu a na upit da li to može i njoj ponoviti kao i obranu da nije ništa ružno govorio isti je pogledao u žrtvu i ponovio da ju je slučajno udario kako je već opisao. Žrtva je, gledajući u okrivljenika, ponovila u cijelosti i dosljedno svoj iskaz navodeći da je predmetnog dana došla kući oko 14,00 sati. Obraćajući se okrivljeniku iskazala je: "Kod kuće sam pospremala nered iza djece kada si došao doma. Pitala sam te za novce koje je poslao tvoj otac iz razloga što si preko telefona naveo cifru od 400 eura a meni je tvoj otac rekao da je poslao 500 eura no kada si došao kući rekao si ispravan iznos jer si shvatio da sam se čula s tvojim ocem. Nisi me slučajno udario jer si me udarao nekoliko puta uslijed čega si me izgurao iz kreveta. Lagao si o razgovorima za posao jer ne možeš otići na razgovor i vratiti se za 8 minuta. Lagao si i o lijekovima jer sam kontaktirala liječnicu koja mi je rekla da ju zasipavaš mailovima radi lijekova a da si zapravo posve dobro već 2 do 3 tjedna i ne može te više držati na bolovanju ali da tražiš sve više i sve jače lijekove što ti je ona poslala samo 10% onoga što si tražio. Isto tako sam saznala da si tobože našao novčanik a zapravo ukrao i sl. Dok smo se svađali u sobi, snimala sam te mobitelom kako vičeš i ne možeš reći da to nije istina." Tijekom provođenja suočenja sud je na zapisnik konstatirao da je žrtva dosljedna, uznemirena, glas joj drhti, na rubu je plača dok okrivljeni gleda u nju i navodi da mu je potrebno liječenje, da nije sve lagao, da je zaista tražio posao, da mu je potrebno da se kloni alkohola i tableta, treba mu da se makne od svega lošeg i bude bolji čovjek za svoju obitelj i to želi. Okrivljeni je plakao i navodio da želi biti pravi muž i otac i dokazati svima da to može. Na navedeno žrtva je iskazala da to sluša već 5 godina, plače i govori da joj je dosta, da je okrivljeni uvijek govorio psihijatrima da je dobro. Na upit suda da li okrivljeni smatra da ima problem sa alkoholom, isti je iskazao kako je mišljenja da ima, da se trudi izvući ali kad se nađe u nekoj situaciji koja mu je teška, poklekne i tada bude očito grub ali ne želi biti takav.

4. Na temelju obrane okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršajnih djela kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom a koji se odnosi na počinjenje djela prekršaja iz čl. 10. toč. 1. i 3. kažnjivo po čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji dok u je u odnosu na djelo prekršaja iz čl. 19.st.1. istog zakona okrivljenika oslobodio optužbe. U činjeničnom opisu djela tužitelj navodi da je djelo prekršaja počinjeno u nazočnosti ml. djece CBO i HB no tijekom postupka je utvrđeno da navedena djeca nisu bila prisutna događaju već su spavala u svojoj sobi no da je bila prisutna starija kćer žrtve VB koja se nalazila u svojoj sobi, vrata su bila otvorena i čula je događaj i na traženje majke pozvala policiju pri čemu je u izvješću o pruženoj intervenciji konstatirano da je ista bila vidno uznemirena zbog događaja. Sud je u odnosu na navedenu činjenicu, pročistio činjenični supstrat prekršajnog djela na način da je umjesto nazočnosti djece ĆBO i HB konkretizirao prisutnost ml. VB što proizlazi iz optuženja, obrane okrivljenika kao i iskaza žrtve čime se nije diralo u identitet optuženja u smislu počinjenja nasilja od strane okrivljenika prema supruzi u nazočnosti djeteta. Međutim, iz obrane okrivljenika kao i iz iskaza žrtve proizlazi ne proizlazi da bi joj okrivljeni izgovorio riječi kako mu je to stavljeno na teret optuženjem već je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljeni izgovorio druge riječi no praćene vikom i uvredljivog sadržaja. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja proizlazi da je okrivljeni inkriminiranog vremena vrijeđao suprugu riječima "sotono, kurvo, ne vrijediš ništa" no on je to osporavao a žrtva je u svom iskazu navela da je govorio riječi kojima je spominjao njezinog oca, da mu je pun kurac svega i da si ga stavi u usta a koje riječi nisu kao takve navedene u optuženju. Budući da iz tijeka postupka proizlazi da je u vrijeme tog djela događaja VB bila u svojoj sobi te je policiju zvala tek na traženje majke, za pretpostaviti je da nije čula točne riječi koje bi okrivljeni izgovarao ali je nedvojbeno da je čula svađu i viku između okrivljenika i žrtve slijedom čega je i pozvala policiju. U pogledu navedenog, sud je i u tom djelu pročistio činjenični opis također ne dirajući u identitet optuženja budući da se time ne dovodi u pitanje neprilično, uvredljivo, ponižavajuće pa time i protupravno ponašanje okrivljenika u smislu činjenja psihičkog nasilja koje se manifestiralo kao uvreda praćena vikom i koja je za posljedicu imala stanje psihičke uznemirenosti žrtve što je nedvojbeno utvrđeno. Unatoč i tako pročišćenom opisu djela prekršaja, sud je mišljenja da je okrivljeni počinio nasilje u obitelji u obliku psihičkog nasilja koje u svom kauzalitetu za posljedicu ima uznemirenost i povredu dostojanstva žrtve a upravo je to jedan od ključnih elemenata za postojanje ovog prekršajnog djela. Samim time nije prekoračeno optuženje već se radi o manjoj izmjeni kojom se samo precizira način počinjenja psihičkog nasilja. Nadalje, sud isto tako smatra da na strani okrivljenika postoji odgovornost za počinjenje fizičkog nasilja prema supruzi na način da je primijenio fizičku silu prema supruzi pri čemu nisu nastupile tjelesne ozljede. Iz obrane okrivljenika proizlazi da je isti jednom udario svoju suprugu nogom no žrtva konkretizira da se nije radilo o jednom udarcu već o nekoliko udaraca uslijed kojih je pala sa kreveta. Za postojanje ovog oblika nasilja nije odlučujuće da li se radilo o jednom ili više udaraca već je sama neopravdana primjena fizičke sile prema nekom kao čin kojim se narušavaju granice nečije osobnosti, čin nasilja. Sud navedenu činjenicu smatra nesporno utvrđenom. Iako je okrivljeni ublažavao prikaz tih udaraca, navodeći da se radi o jednom udarcu, sud njegovu obranu nije prihvatio već ju je ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti dok je u cijelosti poklonio vjeru iskazu žrtve koja je događaj opisivala uvjerljivo, životno, dosljedno, cjelovito i u svim oblicima komunikacije vjerodostojno. Žrtva eksplicitno i deskriptivno navodi da ju je okrivljeni počeo udarati nogama u leđa dok su ležali na krevetu, da je od toga pala na pod da je tog dana vikao i da se toliko uplašila da je dozvala kćer VB i zatražila ju da pozove policiju. Iz takvog opisa dinamike događaja, sud zaključuje da je žrtva bila uplašena i uznemirena ponašanjem okrivljenika i u opravdanoj potrebi zatražiti pomoć pogotovo kada se uzme u obzir da ovo nije izolirani slučaj od strane okrivljenika u činjenju nasilja u obitelji kao i uzimajući u obzir sve druge okolnosti koje se odnose na obiteljsku situaciju okrivljenika i žrtve. Isto tako valja istaknuti da je sudu neživotno i nelogično da bi neka osoba, zbog manje prepirke sa suprugom, išao istu udariti nogom u predjelu leđa kao način rješavanja nesuglasica niti je logično da bi žrtva ustrajala u pozivanju policije da se radilo o jednom slučajnom i bezazlenom udarcu. Sud je u tom dijelu u cijelosti prihvatio iskaz žrtve koja jasno opisuje dinamiku i to od povoda svađe do eksplozivne i neprimjerene reakcije okrivljenika koja prelazi granice uobičajenog negodovanja zbog razilaženja u mišljenjima. Budući da je iskaz žrtve sudu bio više nego uvjerljiv, sud je ocijenio nepotrebnim, odugovlačećim i nesvrsishodnim provoditi ispitivanje djece okrivljenih jer iz obrane i iz iskaza žrtve proizlazi da su bili u svojoj sobi i spavali pri čemu valja uzeti u obzir da se radi o maloj djeci za koju bi uključivanje u sudski postupak predstavljalo traumatiziranje dok prisutnost djeteta VB sud ne smatra spornim budući da je iz iskaza žrtve kao i obrane okrivljenog utvrđeno da je bila u kući, da je upravo ona pozvala policiju a kako sudionici događaja sami navode da je bilo vike, sud je mišljenja da je mogla i da je sigurno čula galamu i vidjela da je majka, odnosno žrtva uznemirena. Slijedom svega navedenog sud smatra da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja djela prekršaja koje mu je stavljeno na teret u odnosu na njegovu suprugu u kontekstu počinjenja psihičkog nasilja u obitelji na način da bi vikao na nju neprimjerene riječi što bi kod nje izazvalo uznemirenosti i povredu dostojanstva kao i fizičkog nasilja na način da bi prema njoj primijenio fizičku silu pri čemu nisu nastale ozljede te ga je proglasio krivim. U pogledu navoda tužitelja da je okrivljeni ponovio nasilje u obitelji kako mu je to stavljeno na teret optuženjem, što bi bilo kažnjivo prema pravnoj kvalifikaciji u skladu s odredbom članka 22. stavak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pri čemu se tužitelj poziva na pravomoćnu odluku suda pod brojem Pp-55/2025 međutim, uvidom u predmetnu odluku, utvrđeno je da se ista odnosi na događaj i počinjenje nasilja od strane okrivljenika prema pokćerki VB, bez prisutnosti druge djece a ne prema supruzi. U tom kontekstu sud je korigirao i taj dio optužnog prijedloga smanjujući kažnjivu zonu na način da je kvalifikatorni element ponavljanja djela, koji osnovno djelo čini težim, uklonio iz činjeničnog opisa djela. Uvidom u istaknutu presudu utvrđeno je da se u konkretnom slučaju, prema navedenoj presudi po kojoj je okrivljeni oglašen krivim, radilo o počinjenju djela prekršaja nasilje u obitelji na štetu djeteta što čini zasebno prekršajno djelo kao takvo dok se u odnosu na događaj od 18. ožujka 2025. radi o primarnom počinjenju djela prekršaja prema odraslom članu obitelji ali u nazočnosti djece. Iz tog razloga okrivljeni nije odgovoran za počinjenje djela prekršaja prema pravnoj kvalifikaciji iz čl. 22. st. 4. već bi se radilo o djelu prekršaja za koji je propisano kažnjavanje prema čl. 22. st. 3. a za koje je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

6. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona te je okrivljenom kao olakotno cijenio činjenicu da nije došlo do težih posljedica djela kao i njegove osobne i imovinske prilike u smislu da je isti na liječenju i bez primanja budući da ima status nezaposlene osobe a ujedno i činjenicu da je otac dvoje djece dok je otegotnim cijenio činjenicu da je isti u već kažnjavan zbog nasilničkog ponašanja u obitelji.

8. Uzimajući u obzir značaj i težinu djela, kao i način počinjenja i sve utvrđene okolnosti, sud se odlučio za strožu kaznu - kaznu zatvora, u zakonom propisanom minimumu a koje trajanje smatra primjerenim svim utvrđenim okolnostima te je sud mišljenja da postoji opasnost ponovnog počinjenja prekršaja te da će se jedino kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, čime će se okrivljeniku jasno staviti do znanja da je nepoštivanje društvenog poretka, sudskih odluka i zakonskih propisa neprihvatljivo, da se nasilje ne može i neće tolerirati kao način rješavanja nesuglasica a time će se i svima ostalima dati do znanja da je činjenje prekršaja zabranjeno i pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Naime, uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod brojem Pp-55/2025 i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-1732/2023 utvrđeno je da je okrivljeni već kažnjavan zbog nasilničkog ponašanja u obitelji iz čega sud zaključuje da je ponašanje okrivljenika poprimilo obrazac ponavljajućih nasilničkih reakcija prema članovima obitelji, da iz obrane okrivljenika ne proizlazi samokritičnost spram činjenja djela već tendencija prebacivanju odgovornosti na članove obitelji, negiranja vlastitog protupravnog ponašanja i pokušaja manipuliranja sustavom zbog postojeće situacije na način da okrivljuje sve druge zbog onog što mu se događa dok sam ne poduzima ništa kako bi to promijenio. U pogledu navedenog sud se posebno osvrće na ustrajno ponavljanje okrivljenika kako želi biti bolji muž i otac, kako se želi izliječiti i smatra to potrebnim no iz cjelokupnog postupka proizlazi da se nije dovoljno i predano posvetio tome. Naime, ukoliko okrivljeni smatra da mu je potrebna pomoć u liječenju, nitko mu ne brani da tu pomoć potraži ali sigurno ne na način da miješa lijekove i alkohol. Obzirom na cjelokupnu obiteljsku dinamiku kao i uzimajući u obzir činjenicu da je žrtva nasilja u obitelji navela da je u velikom strahu od okrivljenika i za sebe kao i za djecu, ovaj sud smatra opravdanim okrivljenom izreći najstrožu kaznu – kaznu zatvora u trajanju za koja smatra primjerenim stupnju njegove odgovornosti, načinu počinjenja i svim okolnostima slučaja a posebice da je okrivljeni sam naveo da troši terapiju kako zbog bolova tako i zbog psihičkih poremećaja no svejedno konzumira i alkohol iako je notorna činjenica da takva kombinacija izaziva teške nuspojave, utječe na osobnost i način reagiranja. Sud je mišljenja da je okrivljeni znao i mogao znati da ne uzimanjem propisane terapije, uzimanjem prekomjerne količine lijekova kao i konzumiranjem alkohola dovodi sebe u rizik da predmetne supstance utječu na njegovo ponašanje i reakcije te da postoji velika mogućnost da će ponovo počiniti nasilje u obitelji i time izazvati neželjene posljedice. Samim time okrivljeni je znao i mogao znati do kakvih posljedica može dovesti njegovo neodgovorno i nedosljedno ponašanje pa time sud zaključuje da na njegovoj strani svakako postoji odgovornost za počinjenje djela prekršaja koje mu je stavljeno na teret zbog čega je proglašen krivim i izrečena mu je kazna kako je to već navedeno. U ovako izrečenu kaznu sud je okrivljenom uračunao vrijeme za koje je isti bio lišen slobode u vezi prekršaja i to vrijeme uhićenja i vrijeme zadržavanja po rješenju ovog suda na način da je izjednačio 15 dana lišenja slobode u vezi prekršaja sa 15 dana zatvora pa je okrivljenom ostalo za izdržati 30 dana zatvora.

9. U odnosu na djelo prekršaja koje je okrivljenom stavljeno na teret a odnosi se na počinjenje djela prema članku 19. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da je prekršio izrečenu zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja ml. VB, sud je okrivljenika oslobodio optuženja. Tužitelj se poziva na pravomoćnu odluku suda pod brojem Pp-55/2025 kojim je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ml. VB no u odnosu na konkretan događaj sud je mišljenja da se radi o prividnom stjecaju. Cijelo počinjenje djela prekršaja nasilja u obitelji nije bilo usmjereno na ml. VB već je činjenica da je ista bila uznemirena, konzumirana u samom počinjenju djela nasilja prema njezinoj majci a u njezinoj nazočnosti. U tom smislu, proglašavanjem okrivljenika i za ovo djelo prekršaja značilo bi povredu pravila ne bis in idem odnosno označavalo bi dvostruko kažnjavanje. Nesporno je da je svako nasilje, da li u nazočnosti djece ili na njihovu štetu, jedno od najtežih oblika nasilničkog ponašanja budući da se radi o vulnerabilnoj skupini društva te se nasilje kao takvo kao i ne postupanje po mjeri reflektira kao posljedica uznemirenosti istih. Iako se radi o normama kojima se štite različita pravna dobra, u ovom slučaju ne radi se o povredi različitih pravnih dobara upravo iz razloga što je ml. ŽB bila svjedokom događaja između roditelja ali ne i njegov sudionik u smislu da bi sama bila targetirana postupanjem okrivljenika.

10. Uzimajući u obzir iskaz žrtve nasilja u obitelji, kompleksnost obiteljske situacije, činjenicu da je okrivljeni prekršajnog i kazneno kažnjavan zbog nasilja u obitelji, da je evidentno da isti ima problem sa psihičkim poremećajima i ovisnošću što i sam navodi, činjenicu da se okrivljeni mogao i sam javiti na liječenje ako procjenjuje da ima potrebu za tim i da bi mu to činilo dobro, da se unatoč takvom njegovom iskazu u pogledu navedenih okolnosti prepustio stihiji te čak kombiniranju lijekova i alkohola pri čemu ugrožava mir i sigurnost članova obitelji, da je žrtva iskazala da je u velikom strahu od okrivljenika jer je agresivan i prema njoj i prema djeci te obrazac rizičnih faktora za ponavljanje djela i procjenu rizika, sud smatra opravdanim izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji ĆB i zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa] kako bi se dodatno zaštitila žrtva nasilja u obitelji te spriječilo potencijalno ponavljanje nasilničkog ponašanja.

11. Sud je okrivljenika oslobodio dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu iz razloga što je isti bez primanja, u obvezi uzdržavanja dvoje malodobne djece te sud smatra da bi plaćanjem troškova bila dovedena u pitanje njegova egzistencija kao i egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist

Snježana Žužić

SB

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenom CB, Zatvor u Zagrebu

2. Žrtvi nasilja u obitelji ĆB, [adresa]

3. Ovlaštenom tužitelju, III. Policijska postaja Zagreb, Dubrava 137, [adresa] Zagreb

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Dubrava, Dubrava 49, [adresa] Zagreb

5. Pismohrana, ovdje.