REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2904/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-59/2023-3 od 23. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5489/2020- 23 od 14. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. U pogledu prvog pravnog pitanja, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt-249/2014. od 9. travnja 2015.
3.1. Za naglasiti je i da je, protivno implikacijama toga pravnog pitanja, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci, usklađeno i sa objedinjenim pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio na sjednici Građanskog odjela održanoj
31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022-2.
4. U drugom i trećem naznačenom pravnom pitanju tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022.).
5. U pogledu četvrtog naznačenog pravnog pitanja prvenstveno je za navesti da iz njega nije jasno koje to konkretne okolnosti (u kojima su vođeni pregovori i koji bi se dokazivale "oglasima i reklamnim materijalima"), prema shvaćanju tužene (a o čemu bi ovaj sud, davanjem odgovora na to pitanje, mogao izraziti pravno shvaćanje) nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir kada su donijeli odluku ovoj pravnoj stvari. Zbog toga to pitanje ostaje nedostatno određeno i ne može ga se u okvirima ovoga konkretnog slučaja ni kvalificirati određenim pravnim pitanjem u smislu čl. 385.a ZPP.
5.1. Dodatno, ako bi se to pitanje svelo na problematiziranje neizvođenja dokaza saslušanjem tužitelja i djelatnika tužene (što bi proizlazilo iz dijela navoda iz prijedloga), za obrazložiti je da iz nižestupanjskih odluka proizlazi da tužena nije ni predložila saslušanje svojih zaposlenika.
5.2. Nadalje, obrazloženje žalbenog suda je i da "Odbijanje dokaznog prijedloga tuženice za saslušanje tužitelja(…) nije bilo potrebno, jer je za ovaj spor odlučna činjenica je li tužitelj prilikom sklapanja Ugovora mogao pregovarati o sadržaju spornih ugovornih odredbi na način da utječe na njihov sadržaj, a tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdila da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora imao mogućnost pregovarati o istima.". Dakle, sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje da nije potrebno u konkretnom slučaju ispitivati činjenice koje bi možda i mogle biti različite od onih na kojima se temeljila odluka u kolektivnom sporu, nego je ocijenio da same konkretne činjenice, radi utvrđivanja kojih je tužena u ovom predmetu predložila taj dokazni prijedlog, nisu od utjecaja na osnovanost zahtjeva (neovisno o utvrđenjima iz kolektivnog spora).
6. U pogledu petog naznačenog pravnog pitanja kojim se smjera na pitanje tzv. negativne tečajne razlike – a (naglašava se sljedeće polazište) polazeći od toga da sudovi nisu utvrdili, niti je tužena uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavila dokaze (čl. 387. st. 3. ZPP) da bi kakav zahtjev u tom smislu tužena postavila (dakle nije postavila materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja niti protutužbu) – za zaključiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci u skladu s odlukom revizijskog suda poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.
6.1. Ovaj sud dodatno naglašava da se navodi koje je tužena tijekom prvostupanjskog postupka isticala u podnescima (a koji proizlaze iz sadržaja nižestupanjskih odluka, prijedloga za dopuštenje revizije i njegovih priloga) ne mogu kvalificirati ni kao procesnopravni prigovori radi prebijanja, ni materijalnopravni prigovori prijeboja, a svakako ni kao protutužbeni zahtjev.
7. Slijedom navedenog, na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
