REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2893/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima – odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Adela Budinić-Kušeta i Adrijana Antičević, iz Malog Lošinja, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1005/2023-2 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-578/2021-22 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, a koji se odnosi na trošak postupka.
2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno čl. 387. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. Imajući u vidu da pravno shvaćanje suda nije utemeljeno na izričitom utvrđenju da bi uspjeh tuženika u sporu bio 15%, te osobito imajući u vidu da se uspjeh u sporu treba ocjenjivati, ne samo kvantitativno, nego uzimajući u obzir kvalitativne elemente, a to osobito u situaciji kad se velik dio raspravljanja iscrpljivao u utvrđivanju osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, a ne samo kondemnatornog – ovaj sud ocjenjuje prvenstveno da prvo pravno pitanje nije ni bitno za odluku u sporu, a, osim toga, i da se ono ne može smatrati pravnim pitanjem bitnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u praksi, nego će odgovor na to pitanje ovisiti o nizu činjeničnopravnih okolnosti svakog konkretnog slučaja.
4. I drugo pravno pitanje se mora sagledavati kroz prizmu potrebe ocjene uspjeha u sporu, kako uzimanjem u obzir kvantitativnog elementa uspjeha, tako i gore opisanog kvalitativnog, pa ovaj sud donosi isti pravni zaključak u pogledu kvalifikacije drugog postavljenog pravnog pitanja.
5. Osim toga, za obrazložiti je i da se u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti u smislu čl. 385.a ZPP, pozvala tužena, nije izrazilo pravno shvaćanje o pitanjima na koje se u prijedlogu traži odgovor. Tako, a niti na ikoji drugi način, nije dokazana važnost tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Slijedom navedenog, na temelju čl. 389.b st. 1., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
