REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-122/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja TENA d.o.o., Slavonski Brod, Sjeverna vezna cesta 42, OIB: 53448617173, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Žalac, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika RIJEKA TRANS d.o.o., Kukuljanovo, Kukuljanovo 337, OIB: 0841811938, kojeg zastupa punomoćnica Lana Perčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d., Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zastupnika po zakonu tuženika uz punomoćnicu tuženika, 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić sa sjedištem u [adresa], posl.br. Ovrv-196/2021, UPP/OS-Ovrv-6/2021 od 30. prosinca 2021., u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 59.164,00 kn/7.852,41 EUR[1] , zajedno s troškovima, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.325,76 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 29. rujna 2021. podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to računa broj 6 od 10. veljače 2020., radi isplate iznosa od 59.164,00 kn/7.852,41 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2020. pa do isplate te troškovima iz razloga što tuženik nije u cijelosti podmirio dug po izdanom računu. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Martina Sušanj Peršić sa sjedištem u [adresa], donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-196/2021, UPP/OS-Ovrv-6/2021 od 30. prosinca 2021., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, osporio osnov i visinu tražbine te je naveo da je tužitelj kao ovrhovoditelj 2020. za isti račun podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali da se tada društvo AG TRADE j.d.o.o., u međuvremenu pripojilo društvu TENA d.o.o., a koji predmet je riješen na način da je Trgovački sud u Rijeci donio rješenje 2. rujna 2021. kojim se smatra da je tužba povučena, obzirom da tužitelj kao ovrhovoditelj nije pristupio na pripremno ročište. Slijedom iznijetog, tuženik kao ovršenik, navodi da ponovno osporava postojanje duga spram tužitelja kao ovrhovoditelja te predlaže pobijano rješenje o ovrsi staviti izvan snage i ukinuti provedene radnje, odnosno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv–153/2022 od 16. svibnja 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Nadalje, Općinski sud u Rijeci se rješenjem od 5. siječnja 2023. pod posl.br. Povrv-153/2022 oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te je isti ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 59.164,00 kn/7.852,41 kn s osnove utuženog računa broj 6 izdanog 10. veljače 2020. na ime tuženika kao kupca, s dospijećem 10. veljače 2020. i to za prodaju naftnih derivata (eurosuper 95 i eurodizel).

5. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je ovdje tužitelj prvotno naručivao i kupovao naftne derivate od tuženika. Nadalje, među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj ostao dužan određeni iznos tuženiku, a iz kojeg razloga su isti zamijenili uloge, na način da je sada tuženik kupovao naftne derivate od tužitelja, kako bi se putem kompenzacije zatvorilo dugovanje tužitelja spram tuženika. Također, nije sporno da je nastavno došlo do određene razlike u narudžbi naftnih derivata sada tuženika spram tužitelja, slijedom čega je tuženik redovito uplaćivao tužitelju razliku u iznosu od cca 20.000,00 kn tjedno. Međutim, sporna je osnovanost osnove, kao i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, obzirom da isti tvrdi da roba navedena u utuženom računu broj 6, uopće nije dostavljena tuženiku, slijedom čega isti tvrdi da nema dugovanja spram tužitelja.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

7. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u isprave koje se nalaze u spisu i to u utuženi račun tužitelja broj 6 izdan 10. veljače 2022. (list 7 spisa), dopis nadležne porezne uprave od 24. listopada 2023. (list 56 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka NĐ, ZĐ, ĆĐ te zastupnika po zakonu tuženika BĐ.

8. Uvidom u predmetni spis, razvidno je da je 17. svibnja 2023. održano pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak. Također, razvidno je da je do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj od materijalne dokumentacije u predmetni spis dostavio utuženi račun broj 6 izdan na ime tuženika kao kupca od 10. veljače 2020. te da je na pripremnom ročištu od ostalih dokaznih prijedloga još predložio provođenje financijskog vještačenja i to na okolnost da je utuženi račun neplaćen te saslušanje svjedoka GĐ, kao djelatnika tužitelja koji je upoznat sa poslovnim odnosom tuženika. Nadalje, tuženik je na pripremnom ročištu naveo da utuženi račun nije evidentiran u njegovim poslovnim knjigama, slijedom čega je na navedenu okolnost predložio da sud po službenoj dužnosti pribavi podatak od nadležne porezne uprave o korištenju prava na odbitak pretporeza, kao i da se provede dokaz saslušanjem svjedoka ZĐ i ĆĐ te saslušanje zastupnika po zakonu tuženika BĐ.

9. Slijedom iznijetog, kao što je već određeno raspravnim rješenjem ovoga suda na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu održanog 13. studenoga 2024. te 28. veljače 2025., nije uzet u obzir dostavljeni dopis tuženika od 18. veljače 2020., otpremnice, dopis carinskoj upravi od 2. listopada 2021., kao i dopis tuženika kojim se isti očituje na isporuku goriva od 27. studenoga 2019. te dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje PĐ, obzirom da je prethodni postupak zaključen 17. svibnja 2023. te obzirom da su predloženi dokazi podneseni i predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, kao i uzimajući u obzir i činjenicu da se do zaključenja prethodnog postupka stranke, konkretno tuženik nije obvezao dostaviti navedenu materijalnu dokumentaciju, sve sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a.

10. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, dok je stavkom 2. istog članka propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir.

11. Iz navedenog proizlazi osnovno pravilo da su stranke dužne sve dokaze priložiti najkasnije na pripremnom ročištu, dok izuzetno stranke mogu tijekom glavne rasprave predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Dakle, prema shvaćanju ovog suda ako se radi o dokazu predloženom radi utvrđenja odlučne činjenice, onom kojom se može utvrditi relevantna činjenica, a koji dokaz stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, tada sud ne može odbiti izvođenje tog dokaza iako je taj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio navedenu materijalnu dokumentaciju, s time da uopće nije naveo iz kojih razloga te dokaze nije mogao priložiti prije zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega iste nije uzeo u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj je navedenom dokumentacijom raspolagao pravovremeno te je bio u mogućnosti dokazne prijedloge istaknuti prije zaključenja prethodnog postupka, a što je propustio učiniti (vlastitom krivnjom), slijedom čega sud iste nije cijenio, a kako je to već sud odredio i raspravnim rješenjem.

12. Iz provedenog dokaza saslušanjem svjedoka NĐ, kao djelatnika tužitelja, ovaj sud utvrđuje da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu i to kupoprodaje naftnih derivata i to prvotno na način da je tužitelj kupovao naftne derivate od tuženika, a kasnije zbog nastalog dugovanja tužitelja spram tuženika, isti su zamijenili uloge te je u nekoliko navrata gorivo tužitelj prodao tuženiku. Što se tiče utuženog računa broj 6 od 10. veljače 2020., proizlazilo bi da isti nije podmiren u cijelosti, odnosno da je tuženik uplatio tužitelju iznos od cca 20.000,00 kn. Ponovo saslušan, svjedok iskazuje da je okvirno nekih godinu dana prije nego je došlo do sporne isporuke 27. studenoga 2019., surađivao s tuženikom na način da je od istog kupovao gorivo, ali da su zamijenili uloge. Što se tiče predmetne isporuke da je on osobno sve dogovarao sa zastupnikom po zakonu tuženika putem telefona. U odnosu na količinu isporučene robe svjedok je izjavio da na benzinskoj stanici, konkretno u Sibinju, postoji mjerna letva na kojoj se nalaze tablice po kojoj da mjeri isporučenu količinu. On osobno da je bio prisutan prilikom isporuke goriva 27. studenoga 2019. te koliko se sjeća da se radilo o cisterni koja je došla na utovar od maksimalno 36 000 litara. U cisternu tuženika da je bilo natovareno cca 30 000 litara goriva te da je izdano više otpremnica koje je on osobno potpisao, kao djelatnik tužitelja te vozač HĐ, kao djelatnik tuženika. Ujedno, svjedok je iskazao da je pokušao stupiti u kontakt sa zastupnikom po zakonu tuženika, ali da mu se isti više nije javljao. U konačnici, svjedok je iskazao da utuženi račun nije reklamiran od strane tužitelja, kao i da isporuka, odnosno utvrđena količina navedena u računu nije vršena putem mjernog uređaja, već putem mjerne letve.

13. Iz iskaza svjedokinje ĆĐ, kao djelatnice tuženika, proizlazi da je ista 2019. bila zaposlena na mjestu pravnice te da ista ima saznanja da se radilo o kompenzaciji parničnih stranaka, budući je tužitelj ostao dužan tuženiku, slijedom čega da je sada tuženik kupovao gorivo od tuženika. Kako je isporučeno gorivo od strane tužitelja bilo u većem iznosu od njihovog dugovanja, tuženik da je tu razliku uplaćivao tužitelju svaki tjedan u iznosu od okvirno 20.000,00 kn. U odnosu na utuženi račun broj 6 izdan 10. veljače 2020., proizlazilo bi da se radi o pogrešnoj uplati i to iz razloga jer je došlo do promjena u računovodstvu tuženika, slijedom čega da je nova djelatnica i to konkretno gđa. EĐ zabunom isplatila iznos od 20.000,00 kn za utuženi račun, umjesto za račun koji je isplaćuje na tjednoj bazi. Također, proizlazilo bi da utuženi račun broj 6 direktor nije priznao te da ista nema saznanja da li bi direktor utuženi račun koji je osporio naknadno platio.

14. Iz iskaza svjedoka ZĐ proizlazi da je isti zaposlen kao vozač tuženika od 2016. Što se tiče konkretnog slučaja, svjedok izjavljuje da se sjeća da je preuzeo gorivo prije cca 4-5 godina, kada je vozio u Slavoniju kod mjesta Okučan i u Slavonski Brod. Navedeno da je radio po nalogu disponenta koji bi ga uputio, odnosno dao adresu na kojoj treba preuzeti gorivo. Također, proizlazilo bi da nije znao koju količinu goriva preuzima, jer da se radilo bez mjernih uređaja, nakon čega bi mu djelatnik benzinske pumpe dao otpremnicu koju bi potpisao, kao i da je pri povratku iz Slavonije prilikom istovara u Rijeci, utvrđeno da određena količina goriva nedostaje.

15. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika BĐ proizlazilo bi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu tako što je društvo AG TRADE d.o.o., kao prednik tužitelja, kupovao od tuženika naftne derivate te da je iz tog poslovnog odnosa tužitelj ostao dužan tuženiku iznos cca 500.000,00 kn. Kako bi dogovorili otplatu navedenog duga, proizlazilo bi da je on osobno sa g. GĐ, obzirom da je tužitelj imao robu u spremnicima, dogovorio da putem kompenzacije smanje dug, slijedom čega da je njegov vozač s cisternom otišao po robu u nekoliko navrata te istu pokupio od tužitelja, kao i da je svu zaprimljenu robu tužitelju i platio. Također, proizlazilo bi da prilikom isporuke tužitelj inače nije imao mjernog uređaja potrebnog za utvrđenje natovarene količine robe, kao i da je procedura da čim roba dođe u prostor/skladište tuženika da ista prolazi kroz kontrolu kvalitete i količine. Što se tiče utuženog računa broj 6 izdanog 10. veljače 2020., proizlazilo bi da roba navedena u istom, nikada nije isporučena tuženiku, slijedom čega da utuženi račun nije niti evidentiran u poslovnim knjigama tuženika. Glede navodne djelomične uplate u iznosu do 20.000,00 kn prema tužitelju, proizlazilo bi da se isto ne odnosi na utuženi račun broj 6, već na drugi račun, obzirom da ih je bilo više, a da je do predmetne uplate došlo greškom djelatnice tuženika, gđe. EĐ. Također, zastupnik po zakonu je izjavio da tužitelj uopće nije imao dozvolu za prodaju naftnih derivata, slijedom čega da je carinska uprava i zatvorila predmetnu benzinsku pumpu. U odnosu na isporuku od 27. studenoga 2019., proizlazilo bi da je tuženik platio dio goriva koji je uredno zaprimio, dok da ostatak goriva i to u količinama navedenim u utuženom računu, nikada nije došao do tuženika. Naime, proizlazilo bi da se radilo o tome da je g. GĐ zamolio vozača tuženika da mu napravi uslugu na način da tu količinu goriva prebaci u njegove cisterne, slijedom čega da se radi o računu koji ne postoji. Ujedno, bi proizlazilo da utovar goriva putem mjerne letve nije niti dozvoljen, izuzev uz prisustvo carinskog službenika. Inače, procedura bi bila da kada autocisterna dođe u skladište da se količina preuzete robe mjeri putem mjernog uređaja/volumetra, nakon čega se izlistaji navedenog šalju tužitelju, odnosno da se radi o ulaznoj otpremnici na skladištu. Za slučaj da je gorivo nekvalitetno da isto onda ne bi preuzeli, a da se gorivo inače zaprima po stvarnoj količini. U odnosu na utuženi račun, zastupnik po zakonu navodi da je isti odmah osporio te ga vratio tužitelju, budući da roba iz predmetnog računa nikada nije niti došla u skladišni prostor tuženika, kao i da je g. GĐ upoznat o čemu se radi, jer da su tražili i povrat greškom uplaćenog iznosa od 20.000,00 kn.

15. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 7. i 221.a ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U smislu navedenih odredaba ZPP-a, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti. Dakle, pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Teret dokaza da je obavio uslugu, odnosno isporučio količinu robe navedenu u utuženom računu, a čiju naknadu pokušava naplatiti u ovom postupku je na tužitelju, a tužitelj te navode nije dokazao, jer osim utuženog računa, nije dostavio druge dokaze kojima bi dokazao količinu isporučene robe, kao npr. izlistaj mjernog uređaja.

16. Slijedom iznijetog, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnosti neplaćenog računa, kao suvišan, budući da je tuženik još na pripremnom ročištu naveo da isti osporava u cijelosti te da isti nije plaćen, kao što nije niti evidentiran u njegovim poslovnim knjigama, a u prilog svoje tvrdnje je predložio o navedenom pribaviti podatak nadležne porezne uprave.

17. S druge strane, iz dopisa nadležne porezne uprave je razvidno da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza prema utuženom računu broj 6 od 10. veljače 2020., izdan u ukupnom iznosu od 79.164,00 kn, kao i da isti nije evidentiran u poslovnim knjigama. Prema tome, sud je iskaz zastupnika po zakonu tuženika, kao i svjedoka ZĐ te ĆĐ ocijenio vjerodostojnim i to u dijelu u kojem isti suglasno navode da roba naznačena u utuženom računu (eurodisel u količini od 7.700 L i eurosuper 95 u količini od 620,00 L) nikada nije isporučena tuženiku te u dijelu u kojem navode da je utuženi račun iz navedenog razloga vraćen tužitelju. Kada se uzme u obzir da se radi o kupoprodaji naftnih derivata, kao i činjenici da se u tom slučaju količina isporučene robe dokazuje preciznim mjerenjem, odnosno izlistajem mjerodavnog mjerničkog uređaja, a koje je u konkretnom slučaju izostalo, to je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost osnove svog tužbenog zahtjeva.

18. Kako je nesporno da se u konkretnom slučaju radilo o poslovnom odnosu kupoprodaje naftnih derivata koja je realizirana u nekoliko navrata, a preuzeta količina goriva se dokazuje certificiranim mjerničkim uređajem, dakle preciznim mjerenjem izvršen na objektivan način, ovaj sud je dio iskaza svjedoka NĐ u dijelu u kojem isti navodi da su mjerenja vršena mjernim letvama, ocijenio kao irelevantan. Stoga, u nedostatku adekvatnih materijalnih dokaza glede odlučne činjenice isporuke robe općenito pa tako i glede načina utvrđenja količine robe od strane tužitelja navedenoj u utuženom računu, sve sukladno pravilima o teretu dokazivanja, ovaj sud je ocijenio iskaz svjedoka NĐ nevjerodostojnim i to u dijelu u kojem je naveo da je roba navedena u utuženom računu tužitelju isporučena, budući da je isti proturječan iskazima ostalih svjedoka, kao i iskazu zastupnika po zakonu tuženika.

19. Slijedom iznijetog, a kako tužitelj nije dokazao spornu okolnost isporuke, odnosno prodaju količinu robe navedene u utuženom računu, pa samim time niti visinu tužbenog zahtjeva, sud je temeljem odredbi čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP- a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i donio odluku kao u toč. I. izreke presude te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tuženiku je priznat opravdan i stvarno nastali troška postupka i to za sastav prigovora (Tbr. 11. toč. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa na ročište 17. svibnja 2023., 9. listopada 2023., 13. studenog 2024. i 28. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te trošak PDV-a u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 42.Tarife), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 75,76 EUR, što sveukupno iznosi 1.325,76 EUR/9.988,94 kn, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Tuženiku nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, s obzirom da iste nije zatražio.

Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 1. travnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

tužitelj nije dokazao

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.