Poslovni broj: Usž-2484/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČČB, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Šime Mrdeža, odvjetnik iz Šibenika, Fra J. Milete 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Kninu, Knin, Dr. Franje Tuđmana 2, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Us I-1863/2023-8 od 19. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Us I-1863/2023-8 od 19. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21- 02/477, URBROJ: 443-02-03-16-23-18 od 31. svibnja 2023., kojim se utvrđuje da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju od 8. lipnja 2021., jer niti protekom ostavljenog roka nije uklonio protupravno izvedenu rekonstrukciju-dogradnju dijela prizemlja uz postojeću stambenu građevinu i pomoćnu građevinu-bazen, koje gradi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 6.636,14 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom, osvrće se na dijelove osporene presude, te smatra neosnovanim navode da u provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na štetu tužitelja. Naime, u provedenom postupku donošenja rješenja o uklanjanju i predmetnog rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju učinjeni su proceduralni propusti zbog kojih se ta rješenja ukazuju manjkavima, nepravilnima i nezakonitima. Pritom tužitelj upire na članak 27. stavak 1. Pravilnika o načinu obavljanja inspekcijskog nadzora građevne inspekcije, prema kojem ako inspektor u inspekcijskom pregledu utvrdi povredu zakona i propisa dužan je donijeti i otpremiti odgovarajuće inspekcijsko rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana kada je obavio pregled. U konkretnom slučaju tuženik navedeni rok nije ispoštavao, a što navedeno rješenje čini nepravilnim i nezakonitim. U upravnom postupku povrijeđena je i odredba članka 68. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.-dalje u tekstu: ZUP), koja propisuje da se očevid može provesti i bez nazočnosti stranke, ali samo u slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite života, zdravlja ili imovine veće vrijednosti. Tužitelj upire i na članak 30. stavak 1. i članak 52. stavak 2. ZUP-a, prema kojima se stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima vezanim za rješavanje upravne stvari, što u konkretnom slučaju nije ispoštovano, jer tuženik ne samo da nije dao tužitelju mogućnost da se izjasni o dokazima koje namjerava provesti, već sam vrši mjerenja, fotografiranja i očevid na nekretnini tužitelja, i to kako prilikom provedbe prvog očevida tako i prilikom provedbe kontrolnog inspekcijskog očevida. Nadalje, ističe da je u spis dostavio rješenje o izvedenom stanju od 31. ožujka 2014., ishođeno po njegovoj pravnoj prednici, a koje kao dokaz prvostupanjski sud nije cijenio, što također ukazuje na manjkavost provedenog upravnog spora. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo u upravnom postupku pogrešno utvrdilo činjenično stanje, jer tužitelj nije vršio nikakve radove u vidu dogradnje, a posebno ne radove za koje ga se tereti rješenjem o uklanjanju, slijedom čega je i ovdje osporeno rješenje o izricanju novčane kazne posljedica takvog nepravilnog i nezakonitog postupanja tuženika. Naglašava da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje jer ničim nije utvrđeno da su predmetni radovi, nazvani dogradnjom, bili izvedeni nakon donošenja rješenja o izvedenom stanju. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti pobijano rješenje, podredno, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da tužitelj, u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 8. lipnja 2021., nije uklonio opisanu bespravno izvedenu gradnju uz postojeću stambenu građevinu i bazen, slijedom čega su, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem prve novčane kazne, kako je to i zapriječeno rješenjem o uklanjanju, ovdje izvršnim naslovom.
7. Tužitelj žalbom ne osporava navedenu pravno odlučnu činjenicu, već osporeno rješenje o novčanoj kazni pobija razlozima koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju, a koji razlozi se ne mogu s uspjehom isticati u predmetnom postupku izvršenja. Naime, sukladno odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a, rješenje o izvršenju se može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja, zbog čega prigovori istaknuti u žalbi u odnosu na rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. To tim više što je, u međuvremenu, rješenje o uklanjanju postalo i pravomoćno, jer je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1185/22-2 od 30. rujna 2022., potvrđena zakonitost tog rješenja, ovdje izvršnog naslova, na koju okolnost osnovano ukazuje i prvostupanjski sud.
8. Slijedom izloženog, uz nespornu činjenicu da tužitelj nije postupio po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanju, jer to žalbom uopće niti ne dovodi u sumnju, nije osnovan ni žalbeni prigovor u odnosu na kontrolni inspekcijski pregled, kojim je, u okviru svojih zakonom propisanih ovlasti i radi kontrole postupanja po izvršnom rješenju o uklanjanju, građevinski inspektor utvrdio da tužitelj nije ni nakon proteka ostavljenog roka uklonio bespravnu gradnju. Stoga se, suprotno žalbenim navodima, ovdje ne radi o očevidu u smislu odredbe članka 68. ZUP-a, već o primjeni članka 106. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18. i 117/21.), a prema kojoj građevinski inspektor može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati. Ovo osobito u konkretnom slučaju, koji se odnosi isključivo na kontrolu postupanja po naloženoj mjeri uklanjanja, dakle, na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, radi čega izvođenje dokaza predloženih po tužitelju ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari (posebice imajući u vidu svrhu za koju je predloženo njihovo izvođenje vezano na zakonitost rješenja o uklanjanju).
9. Nije pravno odlučan ni prigovor da rješenje o novčanoj kazni nije doneseno u roku od osam dana od dana obavljenog nadzora, sukladno odredbi članka 27. stavka 1. Pravilnika o načinu obavljanja inspekcijskog nadzora građevne inspekcije, jer se ovdje, i po ocjeni ovoga Suda, ne radi o prekluzivnom roku koji bi sprječavao donošenje takvog rješenja, a što osnovano navodi već i prvostupanjski sud otklanjajući prigovore tužitelja s tim u vezi.
10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
