Poslovni broj: Usž-2413/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja REALITY NEKRETNINE d.o.o., Mursko Središće, Ruđera Boškovića 9, kojeg zastupa opunomoćenik Fran Ježić, odvjetnik iz Varaždina, Zagrebačka 89, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora građevinske inspekcije, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Čakovec, Čakovec, Zrinsko-Frankopanska 9, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1532/2023-9 od 23. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1532/2023-9 od 23. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21- 02/859, URBROJ: 443-02-04-14/21-23-39 od 24. ožujka 2023., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju od 4. studenoga 2021. i rješenju o prvoj novčanoj kazni od 11. listopada 2022., jer niti protekom ostavljenih rokova nije uklonio detaljno opisane nadstrešnice (natkrivenu i većim dijelom zatvorenu nadstrešnicu izvedenu uz istočno pročelje stambeno-poslovne zgrade i drvenu nadstrešnicu izvedenu uz sjeverno pročelje postojeće stambeno- poslovne zgrade), obje na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 10.617,82 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, ističe da je građevinski inspektor u dva navrata vršio nadzor, ali bez nazočnosti odgovorne osobe tužitelja, čime mu je onemogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima u vezi samog građenja odnosno sudjelovanje u postupku inspekcijskog nadzora, što je propust osobito kada se uzme u obzir da ovdje nije riječ o hitnosti jer takva terasa na istom mjestu stoji već više od dvije godine. Drži da je takvim postupanjem viši građevinski inspektor počinio bitnu povredu Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUP), pri čemu upire na članak 68. stavak 2. i stavak 3. ZUP-a, a što pobijano rješenje o uklanjanju čini nezakonitim. Nadalje, sud se uopće nije izjasnio o navodima tužitelja kako u rješenju tuženika od 11. listopada 2022. nekretnina kao što je opisana u pobijanom rješenju ne postoji, jer tužitelj ne može u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu pronaći nekretninu opisanu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kakva je nekretnina opisana u pobijanom rješenju. Mišljenja je da je tuženik svojim postupkom povrijedio i načelo pomoći stranci iz članka 7. ZUP-a te načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, a koje odredbe sadržajno citira. Također, smatra bitnim da je terasa ugostiteljskog objekta postavljena na identičan način već duže vrijeme, a posebno je indikativna činjenica da je takva terasa bila postavljena i prije ishođenja uporabne dozvole za drugi dio nekretnine, dakle, da je bilo išta sporno, na to bi već bilo ukazano i prilikom provođenja tehničkog pregleda prije izdavanja uporabne dozvole. Dodaje kako se prvostupanjsko tijelo ne izjašnjava o činjenicama da su predmetne terase montažne te nisu niti jednim svojim dijelom pričvršćene za tlo ili građevinu. Vezano za činjenicu da je u pobijanom rješenju o uklanjanju naznačeno da se radi o nadstrešnicama, upire na članak 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, prema kojem se takva građevina može graditi bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta. S obzirom na sve izneseno, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.
3. Tuženik, u opširnom odgovoru na žalbu, ponavlja razloge navedene u osporenom rješenju, kod kojih u cijelosti ostaje, te predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da tužitelj ni u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 4. studenoga 2021., a ni nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 11. listopada 2022., nije uklonio opisane bespravno izvedene nadstrešnice, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne.
7. Tužitelj žalbom niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već zakonitost osporenog rješenja pobija razlozima koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju, a koji razlozi se ne mogu s uspjehom isticati u postupku izvršenja. Naime, a sukladno odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a, rješenje o izvršenju se može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja pa, stoga, prigovori istaknuti u žalbi s tim u vezi nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. To tim više što je, u međuvremenu, rješenje o uklanjanju postalo i pravomoćno, jer je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-2377/2023-4 od 14. ožujka 2024., odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude, poslovni broj: Us I-3653/21-19 od 18. travnja 2023., a kojom je potvrđena zakonitost predmetnog rješenja o uklanjanju, ovdje izvršnog naslova, na koju okolnost osnovano ukazuje i prvostupanjski sud.
8. Slijedom izloženog, uz nespornu činjenicu da tužitelj nije postupio po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanju, nije osnovan žalbeni prigovor u odnosu na provedeni (kontrolni) očevid građevinskog inspektora kojim je isti, u okviru svojih zakonom propisanih ovlasti radi kontrole postupanja po izvršnom rješenju o uklanjanju, utvrdio da tužitelj nije ni nakon proteka ostavljenih rokova uklonio predmetnu bespravnu gradnju. Naime, osim što se u takvoj situaciji ni ne radi o očevidu u smislu odredbe članka 68. ZUP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, za naglasiti je da prema odredbi članka 106. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18. i 117/21.), građevinski inspektor može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, čemu je ovdje udovoljeno.
8.1. Pritom je za napomenuti da je pred prvostupanjskim upravnim sudom dana 16. travnja 2024. održana rasprava, na kojoj je opunomoćenica tužitelja imala priliku istaknuti sve činjenice relevantne za donošenje odluke u ovoj stvari pa Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja time što odgovornoj osobi nije omogućeno sudjelovanje u postupku kontrolnog inspekcijskog nadzora. Ovo tim više jer tužitelj tijekom upravnog spora (ni u tužbi ni na raspravi), a ni u žalbi nije istaknuo koje bi to činjenice ostale neispitane i neutvrđene zbog njegovog nesudjelovanja na kontrolnom očevidu a odlučne su za donošenje odluke u ovoj stvari, koja se odnosi isključivo na kontrolu postupanja po naloženoj mjeri uklanjanja opisanih građevina.
9. Nije pravno odlučan niti žalbeni prigovor da u zemljišnim knjigama ne postoji nekretnina opisana u osporenom rješenju kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer se ovdje radi o katastarskoj, a ne o zemljišnoknjižnoj oznaci predmetne čestice, koje se razlikuju u brojevima, što proizlazi iz spisu priloženog uvjerenja o identifikaciji čestica Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Čakovec od 13. prosinca 2022. (KLASA: 930-04/22-04/1656).
10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, a imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
