Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja protutuženika mldb. ZĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dalje u tekstu tužitelj, kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Zdenka Jukić, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženice protutužiteljice HĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dalje u tekstu tuženica, zastupana po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, radi uskraćenog uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-193/2023-20 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-193/2023-20 od 13. siječnja 2025. u točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženici HĐL da tužitelju mlt. ČĐL isplati na ime uskraćenog uzdržavanja ukupni iznos od 1.818,12 EUR (tisućuosamstoosamnaest eura i dvanaest centi), sa zakonskim kamatama koje teku:

- na iznos od 26,54 EUR od 1. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. ožujka 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. travnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. kolovoza 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 EUR od 1. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. svibnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. srpnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. kolovoza 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. listopada 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. studenog 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. prosinca 2018. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. veljače 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. ožujka 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. svibnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. lipnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. srpnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. kolovoza 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. rujna 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. listopada 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. studenog 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. prosinca 2019. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. siječnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. veljače 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. ožujka 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. travnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. rujna 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. studenog 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 33,18 EUR od 1. siječnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. veljače 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. ožujka 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. travnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 1. lipnja 2021. godine do isplate.

i to do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev preko dosuđenog u točki I. izreke ove presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici HĐL da naknadi tužitelju mlt. ČĐL parnični trošak u iznosu od 123,06 EUR (stodvadesettri eura i šest centi) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude u dijelu kojim nije uspjela u sporu žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je u tom dijelu prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22) te je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Predmet ovog spora su zahtjevi tužitelja i tuženicee za isplatu uskraćenog uzdržavanja.

5.1. Mldb. tužitelj ČĐL, nadalje tužitelj, je podnio tužbu protiv tuženice, svoje majke, radi uskraćenog uzdržavanja. U tužbi se navodi da je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, broj: R1-228/14 od 13. travnja 2015. mlljt. tužitelj povjeren na čuvanje i odgoj ocu ZĐ, dok su s majkom ovdje tuženicom određeni susreti i druženja.

Presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj P Ob-24/2020-20 od 25. svibnja 2021. utvrđena je dužnost tuženice da doprinosi za uzdržavanje mlljt. sina ZĐL, ovdje tužitelja iznos od 800,00 kn mjesečno počev od dana donošenja presude od 25. svibnja 2021.

Tuženica nije doprinosila za uzdržavanje tužitelja od 13. travnja 2015. do 21. svibnja 2021. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 289. Obiteljskog zakona, te navodi da je obveza tuženice za uzdržavanjem tužitelja nastala danom donošenja sudskog rješenja odnosno 13. travnja 2015.

Tužitelj navodi da je dijete s utvrđenim poremećajem autističnog spektra, te ima povećane potrebe. Za odjeću i obuću potrebno je svaka dva do tri mjeseca izdvojiti 500,00 kn, za opremu za tjelesni odgoj i za treniranje potrebno je isto tako svaka dva do tri mjeseca izdvojiti 250,00 do 300,00 kn, za hranu 500,00 kn mjesečno, za higijenske potrepštine oko 100,00 kn mjesečno, troškove za školski pribor iznose oko 2.000,00 kn godišnje, dok troškovi za pribor za crtanje, igranje i ostale kućne aktivnosti iznose oko 100,00 kn mjesečno. Zbog operacije srčane mane potrebno je odlaziti na kontrole u [adresa], što iznosi oko 500,00 kn godišnje, dok trošak redovnog liječničkog pregleda u [adresa] iznosi 200,00 kn.

Tužitelj je korisnik osobne invalidnine u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno i prima dječji dodatak od 800,00 kn mjesečno. Slijedom navedenog tužitelj je tražio da sud donese presudu kojom se nalaže tuženici da tužitelju isplati na ime propuštenog uzdržavanja ukupni iznos od 59.200,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je točno da je odlukom suda prvog stupnja broj R1-228/14-23 od 13. travnja 2015. mldb. tužitelj povjeren na odgoj i čuvanje ocu ZĐ, ali isti nikad nije stanovao s ocem, već s bakom djedom po majci HĐ i ČĐ s kojima i danas stanuje. Tuženica se poziva na odredbu čl. 289. Obiteljskog zakona, te navodi da u konkretnom slučaju ni jedan od roditelja od srpnja do 2014. ne stanuje u obiteljskoj zajednici sa mldb. tužiteljem, time da otac još do listopada 2007. nije stanovao s mldb. tužiteljem. Stoga smatra da je otac isto dužan isplatiti mldb. tužitelju naknadu za uskraćeno uzdržavanje za utuženo razdoblje kao i majka i to svaki u pola dijela utuženog iznosa.

S obzirom na navedeno tuženica je postavila protutužbeni zahtjev kojim se nalaže ocu djeteta ZĐ da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mldb. tužitelja isplati iznos od 59.200,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

7. U ovom predmetu prethodno je već bila donesena prvostupanjska presuda koja je djelomično ukinuta, a nakon djelomičnog ukida predmet spora je ostao iznos uskraćenog uzdržavanja u ukupnom iznosu od 1.844,00 eura (13.900,00 kn) te troškovi postupka.

8. U postupku je nesporno da je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu br. R1- 228/2014-23 od 13. travnja 2015. mlt. tužitelj povjeren na čuvanje i odgoj ocu ZĐ, dok je majci (ovdje tuženici) određeno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.

Nadalje, nije sporno da je presudom Općinskog suda u Čakovcu br. P Ob-24/2020- 20 od 25. svibnja 2021. tuženica obvezana na plaćanje uzdržavanja za mlt. tužitelja u iznosu od 800,00 kn mjesečno počevši od dana donošenja te presude tj. 25. svibnja 2021. pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

Sporno je je li u periodu od travnja 2015. do 14. svibnja 2021. svakodnevnu skrb tužitelju pružao njegov otac TĐ ili baka i djed po majci, pa s time u svezi je sporno je li tuženica u obvezi platiti uzdržavanje za period od 1. rujna 2016. do 14. svibnja 2021. u cijelosti ili samo u polovici traženog iznosa.

Također je sporno je li nastupila zastara potraživanja mlt. tužitelja.

9. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačeno u točki I izreke prvostupanjske presude.

9.1. Naime, iz rešenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj R1-228/14-23 od 13. travnja 2015. proizlazi da je tužitelj povjeren na čuvanje i odgoj ocu BĐ.

Iz provedenog postupka proizlazi da mlt. tužitelj stanuje na adresi [adresa], a koja kuća je u vlasništvu HĐ i ČĐ, bake i djeda mlt. tužitelja. Otac mlt. tužitelja je na toj adresi od 26. siječnja 2018. do 6. srpnja 2022. imao prijavljeno boravište, a prebivalište od 12. rujna 2022.

Iz iskaza svjedokinje HĐ, bake tužitelja po majci, proizlazi kako mlt. tužitelj živi s njima unazad 15 godina, dok TĐ povremeno kod njih prespava budući da inače spava kod svojih roditelja. Kod njih da boravi nakon posla pa sve do nekih 21,00 sat, a sa mlt. tužiteljem da radi zadaću.

TĐ joj je do 2021. davao 2.000,00 kn za dijete, dok sada daje 3.000,00 kn mjesečno. Tim iznosima da je obuhvaćen dječji doplatak i osobna invalidnina. Osobna invalidnina je do 2021. iznosila 1.200,00 kn, a nakon toga 1.400,00 kn, dok dječji doplatak iznosi 800,00 kn mjesečno.

Dodala je kako je TĐ plaćao privatnog psihologa za dijete, da mu kupuje garderobu, knjige. Također je dodala kako druge novce nije niti od koga tražila, da ostalo što treba kupuju ona i suprug od svog novca.

9.2. U svom iskazu otac mlt. tužitelja naveo je kako je u početku iznose za uzdržavanje mlt. tužitelja uplaćivao djedu na račun ili baki na ruke i to iz početka 1.000,00 do 2.000,00 kn, kada je riješio dječji doplatak davao je 2.000,00 kn, a kada je riješena invalidnina davao je 3.000,00 kn mjesečno, time da je kupovao sve što je trebalo (odjeću, obuću, školske potrepštine). Nadalje, naveo je kako do 2021. bio zaposlen u hotelima Rab, od 2021. do kraja 2022. radio je Sparu, a od 2023. radi u Pet centru. Za vrijeme kada je bio na [adresa] od studenog do kraja travnja je bio kod kuće te su funkcionirali kako i danas funkcioniraju, odnosno svaki dan je dolazio u kuću djeda i bake, ponekad je prespavao (trećinu mjeseca), pomagao je djetetu u izvršavanju školskih obveza, vozio ga u školu, odlazili su na izlete i sl. Kroz ljetni period koji je trajao od svibnja do kraja listopada dolazio bi kući svaki drugi vikend te bi nekada prespavao kod svojih, a nekada u kući u kojoj je bio ZĐL.

9.3. Imajući uvidu prethodno navedeno, kao i da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su mjesečne potrebe tužitelja oko 350,00 eura (a odnose se na prehranu, odijevanje, higijenu, školske potrepštine i druge potrebe primjerene njegovoj dobi i činjenici da se radi o djetetu s autizmom), pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženicu da podmiri tužitelju mjesečne iznose uskraćenog uzdržavanja primjenom članka 289. stavak 1. Obiteljskog zakona (dalje ObZ-a, Narodne novine broj 103/15, 98/19, 156/23) prema kojemu roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

U utuženom razdoblju mlt. tužitelj bio je u dobi od osam do četrnaest godina, za odjeću i obuću, bilo mu je potrebno oko 950,00 eura godišnje, za hranu ko 1.000,00 do 1.500,00 kn mjesečno, režije za cijelu kuću su iznosile oko 300,00 do 350,00 eura mjesečno, za školske potrepštine tužitelja bilo je potrebno oko 50,00 eura godišnje, za higijenske potrepštine oko 15,00 eura mjesečno, a trošak mobitela je bio 8,00 eura mjesečno.

9.4. Imajući u vidu utvrđene potrebe djeteta kao i primanja i obveze tuženice, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženici da podmiri spornu tražbinu primjenom čl. 289. st. 1. ObZ-a.

Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su novčane potrebe tuženice u utuženom razdoblju, i to do 2017., iznosile mjesečno oko 500,00 eura (najamnina, režije, hrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine i sl.), od 2017. do 2018. su iznosile oko 1.500,00 eura (uz ranije navedeno ista je imala i trošak ogrjeva od 464,53 eura) te od 2018. pa do kraja utuženog razdoblja u iznosu od oko 800,00 eura mjesečno.

Prihodi prikazani po poreznoj upravi do 2017. kretali su se od 222,16 eura do 415,61 eura mjesečno, u 2018. u visini od 434,44 eura mjesečno, u 2019. 644,39 eura mjesečno, u 2020. u visini od 700,30 eura mjesečno te u 2021. u visini od 567,40 eura mjesečno.

S obzirom na iznos uzdržavanja koji tuženica treba podmiriti i njene prihode u spornom razdoblju, tuženica je u mogućnosti podmiri iznose koje joj je sud prvog stupnja naložio da podmiri.

9.5. Dakle, kako mlt. tužitelj potražuje s osnove uskraćenog uzdržavanja mjesečno iznos koji je i više od polovice niži od minimalnih propisanih u određenom utuženom razdoblju (u 2016. iznosile su 151,50 eura, u 2017. 150,91 eura, u 2018. 158,87 eura, u 2019. 165,64 eura, u 2020. 188,47 eura, u 2021. 197,47 eura), to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tuženica dužna mlt. tužitelju isplatiti iznos od 1.818,12 eura, a koji iznos se dobije zbrajanjem svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako je to traženo, pri čemu na visinu naknade za uzdržavanje nije od utjecaja činenica da uzdržava još jedno dijete.

9.6. Prema čl. 289. st. 3. ObZ-a tražbina djeteta za uskraćeno uzdržavanje prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze, pa kako je tužba podnesena 17. kolovoza 2021., pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nisu u zastari svi iznosi koji su dospjeli od 17. kolovoza 2016., a upravo samo takve iznose tužitelj i potražuje.

10. U odnosu na žalbene navode tuženice treba navesti da na njenu obvezu nije od utjecaja koliko je otac mlt. tužitelja doprinosio uzdržavanju tužitelja, s tim da iz postupka proizlazi da je doprinosio i brigom i novčanim iznosima potrebnim za zadovoljavanje životnih potreba tužitelja. U postupku je utvrđena obveza tuženice da za razdoblje od 2016. do 2021. plaća uzdržavanje, i to u rasponu od 26,54 eura pa do 39,82 eura mjesečno, a taj iznos predstavlja samo jedan manji dio ukupnih potreba tužitelja tijekom spornog razdoblja. Jedan dio se namirivao iz iznosa invalidnine i dječjeg doplatka, ali navedeno ne oslobađa tuženicu obveze podmirivanja spornog iznosa koji iznos predstavlja, kako je već rečeno, jedan manji dio ukupnih potreba tužitelja tijekom spornog razdoblja.

10.1. Iznos invalidnine i dječjeg doplatka pravilno sud prvog stupnja nije uzeo u obzir kod utvrđivanja obveze tuženice jer navedena prava ne oslobađaju tuženicu od obveze doprinositi za uzdržavanje njenog djeteta.

Prema članku 1. Zakona o doplatku za djecu (Narodne novine broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11, 112/12, 82/15, 58/18) doplatak za djecu novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena tim Zakonom radi potpore uzdržavanja i odgoja djece, slijedom čega sud prvog stupnja pravilno zaključuje da dječji doplatak nije prihod djeteta u smislu čl. 291. ObZ-a, pa se istog ne bi trebalo uzimati u obzir kod utvrđivanja obveze uzdržavanja.

Nadalje, prema članku 54. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 56/16, 16/17, 130/17, 98/19 i 64/20) pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Dakle, kada je osoba koja ima pravo na invalidninu dijete ono bi to pravo ostvarivalo bez obzira živi li s oba ili samo s jednim roditeljem. Slijedom navedenoga, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj kao mlt. dijete ne može biti u nepovoljnijoj situaciji nego što bi to bio da živi s oba roditelja pa se niti invalidnina istog ne treba uzimati u obzir kod utvrđivanja obveze uzdržavanja.

11. S obzirom da je u spornom razdoblju na snazi odluka suda prema kojoj tužitelj stanuje upravo s ocem, tužitelja je pravilno zastupao u ovom postupku njegov otac, a ne djelatnik Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb primjenom čl. 424. st. 5. ObZ-a.

11.1. Osim toga, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da otac tužitelja nije nikakvim sporazumom prenio skrb o djetetu na baku i djeda, kao i da u utuženom razdoblju, iako se od svibnja do kraja listopada svake godine nalazio na sezonskom poslu na Rabu, nije napustio dijete već je osigurao primjerenu skrb o njemu te je dolazio svaki drugi vikend kada bi boravio s djetetom, dok u drugom periodu od studenog do kraja travnja nije boravio na moru već je svakodnevno skrbio o djetetu na način da ga je vozio na izvannastavne aktivnosti, izvršavao školske obveze s njim, odlazio na izlete i sl. te je podmirivao njegove potrebe.

Naime, otac je osigurao da u vrijeme kada on ne pruža skrb djetetu isto bude sigurno i zbrinuto (kao uostalom i drugi roditelji kada se njihovo dijete nalazi u školi ili vrtiću), time da se isti u utuženom periodu nalazio na sezonskom radu na otoku Rabu, zbog čega je dolazio svaki drugi vikend te je tada svakodnevno bio sa djetetom (kroz period od svibnja do kraja listopada), a kroz period od studenog do kraja travnja, svakodnevno je dolazio kod djeteta, nekada bi prespavao, pomagao bi djetetu oko školskih obveza i sl. Također je uplaćivao potrebne iznose baki i djedu za uzdržavanje mlt. djeteta.

12. Primjenom članka 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) pravilno je odlučeno i o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose uzdržavanja od prvog slijedećeg dana nakon dospijeća.

13. S obzirom na navedeno, žalba tuženice je je kao neosnovana obijena i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević