Poslovni broj: Usž-1185/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Ja

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja , Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], [adresa], protiv tuženika Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora , OIB 42437000303 , Zagreb , Ulica Vjekoslava Klaića 25 , radi izvršenja presude, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Usi-8/2024-29 od 11. prosinca 2024. , na sjednici održanoj 1. travnja 2025.

pretpostavljam da je

Poništava se Presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Usi-8/2024-29 od 11. prosinca 2024.

rije š io je

Odbija se zahtjev tužiteljice za izvršenje presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: UsIrs-162/2017-18 od 27. lipnja 2018.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika , KLASA: UP/I- 034-08/19-01/7 , URBROJ: 381-1-01-24-75 od 23. veljače 2024. o obustavi upravnog postupka (točka I. izreke), nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove presude. izvršiti pravomoćnu i ovršnu presudu Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: UsIrs-162/2017-18 od 27. lipnja 2018. (točka II. izreke), izriče se čelnici tuženika novčane kazne u iznosu od 400,00 EUR zbog neizvršenja presude, poslovni broj: UsIrs-162/2017-18 uz obvezu dostave dokaza o uplati novčane kazne pod prijetnjom ovrhe i upozorenje o izricanju daljnjih novčanih kazni sve dok tuženik ne donese novu odluku u izvršenju presude prvostupanjskog suda (točke III., IV. i V. izreke).

2. Protiv te prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora, iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom, navodi da je u cijelosti postupio sukladno pravnim shvaćanjima suda i zahtjevima iz presude, poslovni broj: UsIrs-162/2017, odnosno proveo ponovni postupak te je isključivo zbog nepostupanja tužiteljice, obustavio postupak pokrenut po njezinom zahtjevu, a sve sukladno zakonskoj normi. Naglašava da je tužiteljica ta koja jedino može disponirati svojim zahtjevom, a tuženik rješavajući po istom ne može izlaziti iz sadržaja i opsega istog. Naime, tužiteljica nije odgovorila na zahtjeve samog postupka, konkretno na zahtjev za odabir dopunske mjere sukladno članku 18. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 82/15., 70/19., 47/20., 123/23., dalje: Zakon), pa je u svezi s tim člankom i člankom 84. i 86. Zakona, člankom 10. Pravilnika o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – edukacijski rehabilitator u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 148/22., dalje: Pravilnik) i člankom 46. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), tuženik jedino mogao donijeti rješenje o obustavi postupka. Pita što je u konkretnom slučaju mogao poduzeti kada se tužiteljica oglušila o zahtjeve postupka i nije svojom voljom sudjelovala u provođenju daljnjeg postupka sukladno zakonskim odredbama, već sama pokušava postavljati vlastita načela i procedure provođenja istog. Pojašnjava da je, sukladno sudskoj presudi, ponovno proveo postupak i sagledao sve činjenice i dostavljene dokaze i iste uzeo u razmatranje i na temelju istih zahtijevao zaključkom provedbu jedne od dopunskih mjera na koje tužiteljica nije odgovorila, već se na zahtjev tuženika upustila ponovno u raspravu nekih svojih spornih činjenica stečenog tzv. iskustva, za koje je ovo tijelo u svim svojim rješidbama i obraćanjima tužiteljici jasno navelo da je stečeno na nezakonit način te se, kao takvo, ne može uzeti u obzir ni u rješavanju ovog predmeta. Ustraje u navodima da je proveo postupak uzimajući u obzir sve dokaze i činjenice koje su mu bile predstavljene i shodno tome zaključio da se tužiteljica mora odlučiti za jednu od dopunskih mjera, a što ista nije učinila pa je zbog nepostupanja (nesudjelovanja) tužiteljice postupak jedino mogao biti obustavljen. Ne zna što je mogao više učiniti, osim što je zaključkom tražio aktivno sudjelovanje tužiteljice u postupku, a što je ista kontinuirano izbjegavala zahtijevajući provođenje postupka na način kao da je ona tuženik, odnosno ovlaštena rješavati po predmetnom zahtjevu od 16. ožujka 2016., kojim se traži priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane djelatnosti - edukacijski rehabilitator u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj. Postupajući po zahtjevu tužiteljice, na temelju dostavljene dokumentacije utvrđeno je da tužiteljica, koja je završila studij u inozemnoj visokoškolskoj ustanovi, ne ispunjava sve preduvjete za pristup reguliranoj profesiji edukacijskog rehabilitatora u Republici Hrvatskoj jer su utvrđene bitne razlike u studijskim programima, pri čemu popis obrazovnih sadržaja koji podliježu provjeri kompetentnosti nisu obuhvaćeni dokazima tužiteljice o stručnoj kvalifikaciji, a neophodno su za pristup i bavljenje ovom reguliranom profesijom u Republici Hrvatskoj. U takvoj situaciji, a sukladno odredbi članka 18. Zakona i odredbama Pravilnika, od podnositelja zahtjeva se traži odabir jedne od propisanih dopunskih mjera. Tužiteljica već niz godina ignorira zahtjeve tuženika i podnosi tužbe i prigovore na bilo koju radnju tuženika (sporovi pred prvostupanjskim sudom poslovni broj: UsIrs-152/2020-9 od 15. veljače 2021. i poslovni broj: 10 Usi-2/2022-3 od 24. siječnja 2022. i pred ovim Sudom, poslovni broj: Usž- 2413/2021 od 8. rujna 2022.). Ukazuje da se dokazi o eventualnom stručnom iskustvu ne mogu cijeniti jer ih tužiteljica nije dostavila, a sve dokaze tzv. stručnog iskustva stečenog u Republici Hrvatskoj nije moguće cijeniti niti primijeniti jer je isto stečeno prije donošenja rješenja kojim se odobrava pristup u reguliranoj profesiji u Republici Hrvatskoj. Sukladno mjerodavnim zakonskim propisima, iskustvo koje se može uzeti u obzir u ocjeni kompetencija i osposobljenosti ne može biti iskustvo koje je tužiteljica stekla u Republici Hrvatskoj prije nego li joj je dopušteno baviti se reguliranom profesijom u Republici Hrvatskoj. Za svako iskustvo koje je nužno vrednovati u postupku priznavanja kvalifikacije predmnijeva se da je stečeno nakon sjecanja i odobrenja stručne kvalifikacije u drugoj državi članici, odnosno u zemlji u kojoj je izobrazba stečena. Tužiteljici nije priznata stručna kvalifikacija niti posjeduje iskustvo u radu u reguliranoj profesiji u drugoj državi članici pa čak niti u matičnoj trećoj državi (Federacija Bosne i Hercegovine). Zato je tužiteljica zaključkom od 8. ožujka 2022. ponovno pozvana na izbor jedne od dopunskih mjera iz članka 18. Zakona, na koji poziv se nije pisano očitovala u ostavljenom roku, zbog čega je njezin zahtjev za priznanje inozemne stručne kvalifikacije, odbijen. Stoga tuženik smatra da je u cijelosti postupio po presudi te ponovno proveo postupak kako je sud i zahtijevao, a nije mogao drugačije postupiti upravo iz razloga što tužiteljica tijekom postupka nije postupala sukladno zahtijevanom, odnosno na način propisan zakonom. Iz navedenih razloga, nema mjesta ni izricanju novčane kazne. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev predlagateljice izvršenja.

3. U odgovoru na žalbu, predlagateljica izvršenja navodi da je protiv tuženika pokrenula više upravnih sporova, a u odnosu na svaku pojedinu presudu prvostupanjskog suda pokrenut je i postupak izvršenja te presude. Tuženik u žalbi dovodi u pitanje pravnu obvezatnost pravnih shvaćanja suda, koja su iznesena u prethodnim postupcima. Svaki puta tuženik donosi isti zaključak i istu dopunsku mjeru, a zatim rješenje o obustavi postupka. Nije točna tvrdnja tuženika da je proveo postupak kako je to naloženo prvostupanjskom presudom, poslovni broj: UsIrs-162/2017. U konkretnom slučaju, trebao je razmotriti sve dokaze na koje je sud ukazao, kompetencije koje je tužiteljica stekla tijekom stručnog iskustva i u okviru cjeloživotnog obrazovanja, a što utječe na donošenje odluke o priznavanju stručne kvalifikacije. Ukazuje da je tuženik svim kandidatima koji su podnijeli zahtjev za priznanje inozemne stručne kvalifikacije završetkom istog studija odredio istu dopunsku mjeru. Pri tome tuženik nije razmotrio sve kompetencije koje je kandidat stekao tijekom stručnog iskustva ili u okviru cjeloživotnog obrazovanja u državi članici ili u trećoj zemlji (članak 18. stavak 5. Zakona), odnosno propustio je, sukladno uputi suda u primjeni članka 14. stavka 1. Zakona, cijeniti praktičan rad tužiteljice, stručno usavršavanje i osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa i radno iskustvo, u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Osim toga, tuženik nije proveo usporedbu studijskog programa na zakonom propisan način, a što je utvrđeno presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: 11 Us I-1228/2022-14 od 31. listopada 2022. godine. Tuženik je ovdje poništenim rješenjem od 23.veljače 2024., obustavio postupak, a da nije postupio po naprijed navedenim presudama. Citira dio obrazloženja prvostupanjske presude od 31. listopada 2022., prema kojem je „tuženik, prije donošenja zaključka od 8. ožujka 2022., kojim se tužiteljica poziva na izbor dopunske mjere, trebao prethodno na zakonom propisani način nedvojbeno utvrditi postojanje bitno različitog sadržaja između programa obrazovanja ustanove na kojoj je tužiteljica stekla svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i programe obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj.“. Stoga je tom presudom, na spornu okolnost usporedbe obrazovnih programa, tuženiku naloženo da pribavi novo mišljenje Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (ERF) i u novom rješenju obrazloži usporedbu tih programa, sve kako bi utvrdio postoje li bitne razlike u sadržaju programa obrazovanja i, ovisno o tom utvrđenju, nastavi s rješavanjem ove upravne stvari. Navodi da je iz rješenja od 23. veljače 2024. razvidno da ERF nije uspoređivao studijske programe detaljnom usporedbom sadržaja kolegija i drugih podataka iz studijskog programa, što u ostatku očitovanja opširno obrazlaže. Iz sadržaja očitovanja također proizlazi da je protiv tog rješenja pred prvostupanjskim sudom pokrenula upravni spor. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu.

4. Žalba tuženika je dopuštena temeljem članka 156. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) jer je presuda donesena u primjeni članka 155. u vezi članka 154. ZUS-a i osnovana. Zahtjev tužiteljice za izvršenje presude nije osnovan.

5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane djelatnosti - edukacijski rehabilitator u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj;

- da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u povodu zahtjeva tužiteljice, donijelo privremeno rješenje, KLASA: UP/I-118-02/16-01/00161, URBROJ: 533-25-17-0005 od 20. srpnja 2017., kojim je tužiteljici određena provedba dopunske mjere provjere kompetencija u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije primjenom odredbe članka 18. stavka 13. točke a) Zakona, prema kojoj, iznimno od stavka 3. članka 18. Zakona, kandidat nema pravo izbora jedne od dopunskih mjera iz stavka 1. članka 18. Zakona, već nadležno tijelo određuje privremenim rješenjem dopunsku mjeru u slučaju kad bavljenje profesijom zahtijeva precizno poznavanje pravnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske i kada je savjetovanje i/ili pomoć povezana s poznavanjem pravnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske stalni i bitni sadržaj obavljanja regulirane profesije;

- da je navedeno privremeno rješenje poništeno presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIrs-162/2017 od 27. lipnja 2018. i predmet vraćen na ponovni postupak;

- da je izmjenom zakonskih propisa za postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija – edukacijskog rehabilitatora nadležna postala Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora, ovdje tuženik, a kojem je nadležno ministarstvo dostavilo cjelokupan spis predmeta u povodu predmetnog zahtjeva tužiteljice na daljnje postupanje;

- da je potom u ponovljenom postupku po presudi prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsIrs-162/2017, tuženik donio zaključak, KLASA: 034-08/20-01 7/2, URBROJ: 381-1- 01-20-2 od 15. veljače 2020., kojim se tužiteljica poziva da se pisano očituje o izboru jedne od dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona;

- da se podneskom od 30. ožujka 2020. tužiteljica očitovala na predmetni zaključak navodeći da tuženik ignorira uputu odnosno primjedbe i pravno shvaćanje suda izraženo u presudi poslovni broj: UsIrs-162/2017, uz napomenu da ne odustaje od podnesenog zahtjeva za priznanje inozemne visokoškolske kvalifikacije radi pristupa i bavljenja reguliranom profesijom i ujedno, uz već osnovno podneseni zahtjev, postavlja i podredni zahtjev za odobrenje djelomičnog pristupa reguliranoj profesiji, sukladno članku 71. Zakona;

- da je nakon očitovanja tužiteljice tuženik donio rješenje, KLASA: UP/I-034-08/19- 01/7, URBROJ: 381-1/01-20-8 od 13. kolovoza 2020., kojim obustavlja postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – edukacijski rehabilitator u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj;

- da je rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 Usi-17/2019-15 od 1. rujna 2020., koje je ocijenjeno zakonitim, rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž- 4293/2020-2 od 5. studenog 2020., odbijen zahtjev tužiteljice za izvršenje presude poslovni broj: UsIrs-162/2017 jer je, donošenjem rješenja tuženika od 13. kolovoza 2020., ta presuda izvršena prije donošenja odluke o zahtjevu za izvršenje. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (USRH), broj: U-III-1476/2021 od 23. travnja 2024., ukinuta su navedena sudska rješenja i predmet vraćen Upravnom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za izvršenje presude poslovni broj: UsIrs- 162/2017, uz obrazloženje da su se upravni sudovi pri donošenju odluke o zahtjevu za izvršenje presude zadržali na činjenici da je tuženik u ponovljenom postupku donio odluku prije donošenja odluke suda o zahtjevu za izvršenje presude, a da pri tom nisu ispitali je li takvom odlukom tuženik supstancijalno postupio u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda u presudi poslovni broj: UsIrs-162/2017;

- da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsIrs-152/2020-9 od 15. veljače 2021., koja je ocjenjena zakonitom presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž- 2413/2021-3 od 8. rujna 2021., rješenje o obustavi postupka od 13. kolovoza 2020. poništeno i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak;

- da je rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Usi-2/2022-11 od 27. lipnja 2022., odbijen zahtjev tužiteljice za izvršenje presude poslovni broj: 10 UsIrs- 152/2020-9 s obrazloženjem da je tuženik izvršio presudu donošenjem rješenja, KLASA: UP/I-034-08/19-01/7, URBROJ: 381-1-01-22-46 od 17. svibnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije;

- da je naprijed označeno rješenje tuženika iz 2022. poništeno presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 Us I-1228/2022-14 od 31. listopada 2022. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak uz uputu da je, radi pravilnog utvrđenja bitno različitog sadržaja, odnosno okolnost usporedbe obrazovnih programa ustanove na kojoj je tužiteljica stekla svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji sa obrazovnim programima koje se pohađa za istu profesiji na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj, potrebno pribaviti novo mišljenje ERF-a, u novom rješenju obrazložiti usporedbu tih programa i ovisno o tom utvrđenju, nastaviti s rješavanjem ove upravne stvari;

- da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-782/2022-19 od 14. prosinca 2022., koja je ocijenjena zakonitom od strane ovog Suda presudom, poslovni broj: Usž-1114/2023-3 od 24. svibnja 2023., odbijen zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-08/19-017/7, URBROJ: 381-1-01-22-41 od 8. ožujka 2022., kojim je odbijen podredni zahtjev tužiteljice za djelomični pristup reguliranoj profesiji edukacijski rehabilitator na području Republike Hrvatske u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije

– edukacijski rehabilitator;

- da je rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 Usi-1/2023-9 od 26. siječnja 2024., tuženiku naloženo izvršenje presude istog suda, poslovni broj: Us I-1228/2022-

14 od 31. listopada 2022.;

- da je zaključkom od 6. veljače 2023. tužiteljica pozvana na izbor jedne od ponuđenih dopunskih mjera, uz upozorenje da će se, ako se ne izjasni u ostavljenom roku, postupak obustaviti;

- da je nakon odluke USRH-a od 23. travnja 2024., prvostupanjski sud rješenjem od 16. srpnja 2024. pozvao tuženika da izvijesti sud je li postupio po presudi, poslovni broj: UsIrs-162/2017, nakon čega je tuženik dostavio rješenje o obustavi postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – edukacijski rehabilitator u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj, KLASA: UP/I-034-08/19-01/7, URBROJ: 381-1-01-24-75 od 23. veljače 2024., s obrazloženjem da tužiteljica nije postupila po zaključku od 6. veljače 2023.;

- da je navedeno rješenje tuženika od 23. veljače 2024. poništeno ovdje osporenom presudom Upravnog suda u Splitu, temeljem odredbe članka 155. ZUS-a, s obrazloženjem da je, razmatrajući sadržaj rješenja tuženika o obustavi od 13. kolovoza 2020. i rješenja o obustavi od 23. veljače 2024., ocijenjeno da tuženik nije ni u ponovnom postupku u cijelosti supstancijalno postupio po pravnim shvaćanjima, primjedbama i uputama suda izraženima u presudi, poslovni broj: UsIrs-162/2017-18 od 27. lipnja 2018.

6. Slijedom svega naprijed navedenog, proizlazi da se postupak vodi po (osnovnom) zahtjevu tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – edukacijski rehabilitator.

7. O predmetnom zahtjevu tužiteljice tijekom postupka je odlučivano u više navrata. Tako je, nakon što je presudom poslovni broj: UsIrs-162/2017-18 od 27. lipnja 2018. poništeno privremeno rješenje od 20. srpnja 2017., postupak nastavljen donošenjem rješenja od 13. kolovoza 2020., odnosno nakon njegovog poništavanja donošenjem rješenja od 17. svibnja 2022., kojim je zahtjev tužiteljice odbijen. Međutim, to rješenje je također poništeno presudom, poslovni broj: Us I-1228/2022 od 31. listopada 2022. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

8. Dakle, proizlazi da je nakon donošenja presude poslovni broj: UsIrs-162/2017- 18 od 27. lipnja 2018., čije se izvršenje ovdje traži, naknadno donesenom presudom od 31. listopada 2022. predmet ponovno vraćen tuženiku radi ponovnog odlučivanja o istovjetnom zahtjevu tužiteljice.

9. Iz podataka spisa predmeta također proizlazi i da je u odnosu na tu presudu u tijek postupka izvršenja, koji se postupak pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem Usi-1/2023. U tom postupku tuženik je izvijestio prvostupanjski sud da je, postupajući po uputi iz presude poslovni broj: Us I-1228/2022, pribavio novo mišljenje Povjerenstva za usporedbu stručnih kvalifikacija i provjeru kompetentnosti Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora od 27. siječnja 2023. (dalje: Povjerenstvo), a koje je tijelo zatražilo i mišljenje ERF-a , te je, s obzirom na sadržaj tih mišljenja, au cilju odlučivanja o zahtjevu tužiteljice , istu zaključkom od 6. veljače 2023. pozvao na odabir jedne od dopunskih mjera. Međutim, kako nakon toga tuženik nije dostavio dokaz da je postupio po presudi poslovni broj: Us I-1228/2022, odnosno nije donio odluku o zahtjevu tužiteljice , to je prvostupanjski sud rješenjem, poslovni broj: Usi-1/2023-9 od 26. siječnja 2024. , naložio tuženiku da postupi po presudi od 31. listopada 2022. (UsI-1228/2022).

10. Imajući u vidu naprijed navedeno, proizlazi da se predmetni postupak vodi povodom jednog, sadržajno istovjetnog zahtjeva tužiteljice o kojem je tuženik , nakon presude poslovni broj: UsIrs-162/2017, donio više rješenja koja su naknadno poništena.

11. Kako je posljednje od tih rješenja tuženika poništeno prvostupanjskom presudom poslovni broj: Us I-1228/2022 od 31. listopada 2022. i naloženo tuženiku da se o zahtjevu tužiteljice odluči u nastavku postupka, sukladno uputama i primjedbama iz te presude, a koja presuda je, prema podacima spisa predmeta, u postupku izvršenja, to ovaj Sud nalazi da, u okolnostima konkretnog slučaja, nema. osnove za nalaganje tuženiku da u istoj upravnoj stvari postupi po ranijoj presudi iz 2018. (UsIrs-162/2017).

12. Iz naprijed navedenih razloga, valjalo je poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužiteljice za izvršenje presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: UsIrs-162/2017-18 od 27. lipnja 2018. godine .

13. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je usvojiti žalbu i, temeljem članka 135. stavka 2. i članka 156. stavka 2. ZUS-a , odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu , 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović