Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-908/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I- tuženika Grada Osijeka iz Osijeka, F. Kuhača 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku TN, dipl. iur., II-tuženika ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo državne imovine, OIB: 95555881478, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 58/2020-20 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2020-20 od 8. prosinca 2022. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da se uknjižbom prava vlasništva tuženih Grada Osijeka kao pravnog slijednika Fonda u stambenom gospodarstvu Osijek i Julijane Perić, [adresa] u [broj poduloška]/z. k. uloška [broj ZK uloška], u Knjizi položenih ugovora Osijek povređuje suvlasnički udio tužiteljice u predmetnoj nekretnini.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2020-20 od 8. prosinca 2022. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da III-tužena Republika Hrvatska kao suvlasnik predmetne nekretnine u 2/8 idealnog dijela, niti Fond u stambenom gospodarstvu Osijek kao ovlaštenik III-tužene nikada nisu imali pravo samostalnog raspolaganja posebnim fizičkim dijelom predmetne nekretnine (stanom), niti idealnim dijelom posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine te se tužba u tom dijelu odbacuje.

II Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2020-20 od 8. prosinca 2022. u točki II izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2020-20 od 8. prosinca 2022. u točki I izreke.

III Ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2020-20 od 8. prosinca 2022. u točki II izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi: "I/ Utvrđuje se da III-tužena Republika Hrvatska kao suvlasnik predmetne nekretnine u 2/8 idealnog dijela, niti Fond u stambenom gospodarstvu Osijek kao ovlaštenik III-tužene nikada nisu imali pravo samostalnog raspolaganja posebnim fizičkim dijelom predmetne nekretnine (stanom), niti idealnim dijelom posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine.

II/ Utvrđuje se da se uknjižbom prava vlasništva tuženih Grada Osijeka kao pravnog slijednika Fonda u stambenom gospodarstvu Osijek i Julijane Perić, [adresa] u [broj poduloška]/z. k. uloška [broj ZK uloška], u Knjizi položenih ugovora Osijek povređuje suvlasnički udio tužiteljice u predmetnoj nekretnini.

III/ Utvrđuje se da su uknjižbe prava vlasništva u [broj poduloška]/z. k. uloška [broj ZK uloška], u Knjizi položenih ugovora Osijek, u korist prvotuženog Grada Osijeka kao pravnog slijednika Fonda u stambenom gospodarstvu Osijek i drugotužene ON, [adresa] ništave i nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda brisanje tih uknjižbi.

IV/ Tuženi su dužni tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i uz naplatu zakonskih kamata.",

kao n e o s n o v a n.

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi III-tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

„I/ Tužba s tužbenim zahtjevom, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica nekretnine u Divaltovoj 44, Osijek na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuće i dvorišta, u 5/8 idealnog dijela.", se o d b a c u j e

II/ Tužba u odnosu na III-tuženu Republiku Hrvatsku se odbacuje.

III/ Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, koji glasi: "…kao i da III-tužena Republika Hrvatska nema pravo samostalno raspolagati posebnim fizičkim dijelom nekretnine (stanom) niti idealnim dijelom posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine."

3. Protiv te presude i točke I i II izreke rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga.

4. Žalba je osnovana u dijelu kojim se pobija točka I izreke prvostupanjske presude i točka II izreke prvostupanjskog rješenja, a u preostalom dijelu je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tužiteljica ističe u žalbi.

U provedenom postupku na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

6. Sud prvog stupnja je u odnosu na prvostupanjsku presudu i pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka traži utvrđenje vlasništva tužiteljice na nekretnini u Divaltovoj 44, Osijek na kč. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama (ZK), u naravi kuća i dvorište i utvrđenja ništavosti upisa prava vlasništva tuženika u [broj poduloška]/, z. k. uloška [broj ZK uloška], knjige položenih ugovora (KPU) Osijek na stanu u prizemlju koji se sastoji od tri sobe i kuhinje, a koji je dio iste nekretnine koja je u podulošku navedena kao stambena zgrada.

Budući u javnim knjigama postoje upisi prava vlasništva koji se po svom sadržaju međusobno isključuju i kojima se vrijeđa stvarni suvlasnički udio tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Ukupni zbroj suvlasničkih dijelova za cijelu nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica], navedenih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i [broj poduloška]/z. k. uloška [broj ZK uloška], knjige položenih ugovora Osijek iznosi više od 12/8 kao što je objašnjeno u nastavku, a što je očigledni apsurd. Budući da su svi upisi suvlasničkih dijelova jednako valjani dok se ne dokaže suprotno, to znači da su svi ti upisi u međusobnoj koliziji pa je pravni interes tužiteljice da se nedvojbeno utvrdi njezin suvlasnički udio kao i da se iz javnih knjiga uklone nevaljani upisi kojima se povređuju suvlasnički udjeli tužiteljice, ali i drugih suvlasnika upisanih u zemljišne knjige. Pravni je interes tužiteljice također da se utvrde ostali suvlasnici nekretnine i njihovi udjeli radi potrebe uređenja suvlasničkih prava i međusobnih obaveza. Pravni interes tužiteljice da navedeno ostvari tužbom radi utvrđenja proizlazi iz činjenice da joj zbog nezavršenog formiranja zemljišnoknjižnog poduloška u knjizi položenih ugovora neupisivanja toga poduloška u posjedovnicu uloška u zemljišnim knjigama nije omogućena zaštita njezinih knjižnih vlasničkih prava brisovnom tužbom niti ijednim drugim pravnim sredstvom. I-tuženik Grad Osijek pravni je slijednik Fonda u stambenom gospodarstvu Osijek koji je naveden u [broj poduloška]/4243, u knjizi položenih ugovora Osijek, kod Zemljišnoknjižnog odjela Osijek kao suvlasnik stana u 6/8 dijela, a koji se upis suvlasništva osporava. II-tužena ON upisala se u [broj poduloška]/4243, u knjizi položenih ugovora Osijek kod Zemljišnoknjižnog odjela Osijek na temelju nezakonitog ugovora s I-tuženikom i nepravilnog formiranja poduloška. Tužiteljica tvrdi da je III-tužena Republika Hrvatska višekratno raspolagala svojim suvlasničkim dijelom, jednom nepravilno ga prodajući posredstvom Fonda u stambenom gospodarstvu Osijek, a drugi puta upisom u zemljišne knjige temeljem odluke nadležnog tijela što je i dovelo do sporne situacije.

Posljedica takvog postupanja smatra da je to da je isti suvlasnički udio upisan i kao suvlasnički dio II-tužene u KPU i suvlasnički dio III-tužene u ZK, što znači da su ta dva upisa u koliziji i međusobno i s ostalim upisima vlasništva.

Osim toga, III-tužena Republika Hrvatska ponaša se kao faktični vlasnik predmetne nekretnine na način da Državne nekretnine d.o.o. kao samonametnuti navodni upravitelj predmetne nekretnine u ime i za račun Republike Hrvatske tretiraju pravnog prednika II-tuženog kao zaštićenog najmoprimca i naplaćuju najamninu. Tužiteljica ističe da je u skladu s odredbama čl. 186. a. ZPP-a, dana 21. studenog 2019., podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku zahtjev za mirno rješenje spora, budući je jedan od tuženika Republika Hrvatska.

Dopisom N-DO-114/2019, od 10. siječnja 2020., je obavijestilo tužiteljicu da je prestala procesna smetnja za podnošenje tužbe nadležnom sudu. Tužiteljica je zemljišnoknjižna suvlasnica nekretnine u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, u 5/8 idealnog dijela. Nekretnina se sastoji od stare prizemne kuće do ulice s 2 stana površine 46,03m² i 51,29 m², dvorišta. Na stanovima kao posebnim dijelovima ne postoji, niti je ikada postajalo zasebno etažno vlasništvo stanova, već je cijela nekretnina u idealnom suvlasništvu suvlasnika navedenih u zemljišnoj knjizi. Zasebno etažno vlasništvo nikada i nije moglo biti ispostavljeno jer niti jedan suvlasnik, osim same tužiteljice, nikada nije imao dovoljno velik suvlasnički udio da bi mogao zatražiti izdvajanje posebnih fizičkih dijelova. U knjizi položenih ugovora formiran je [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], u kojem je upisan jedan od stanova, površine 51,29 m2, koji koristi II-tuženi, a kao vlasnici su upisani Fond u stambenom gospodarstvu Osijek (kojega je pravni slijednik I-tuženik) u 6/8 idealnog dijela stana, a II-tuženi u 2/8 idealnog dijela stana. Formiranju poduložka u KPU, nisu prethodile zakonom predviđene predradnje. Budući da je predmetni stan nešto veći od drugog stana, pa čini nešto više od polovice nekretnine, iz navedenog bi proizlazilo da su I-tuženik i II-tužena suvlasnici cijele nekretnine na kč. br. [katastarska čestica], s ukupnim udjelom većim od 4/8 dijela, pa se time očigledno vrijeđa suvlasnički udio tužiteljice budući je ona sama vlasnik 5/8 dijela predmetne nekretnine, pa preostali suvlasnički dio nikako ne može biti veći od 3/8. Iz navedenog slijedi da je IN suvlasnica u 5/8 dijela, CN u 1/8 dijela, RH u 2/8 dijela, II- tuženi (a ranije ON) u više od 1/8 dijela, i Fond u stambenom gospodarstvu Osijek odnosno pravni slijednik Grad Osijek u više od 3/8 dijela, a to ukupno čini više od 12/8 dijela, što je matematički apsurd. Budući da su svi upisi vlasništva u zemljišnim knjigama i Knjizi položenih ugovora ravnopravni dok se ne utvrdi drugačije, to znači da su svi upisi sporni odnosno povrijeđeni, dok se ne utvrdi koji od njih nezakonito vrijeđa zakonite upise.

[broj poduloška] je formiran na temelju kupoprodajnog ugovora kojim je III-tužena zastupana po Fondu u stambenom gospodarstvu Osijek dana 10. listopada 1997., prodala II-tuženoj 2/8 dijela predmetnog stana. Prodavatelj Fond u stambenom gospodarstvu Osijek, nije bio ovlašten za ovu prodaju jer III-tužena nikada nije imala u vlasništvu predmetni stan, niti idealni dio stana već samo idealni dio cijele nekretnine, a za takvu prodaju prodavatelj nije bio ovlašten, budući se temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, nije mogao prodavati idealni udio u stanu, nego samo cijeli stanovi. Ugovor zato tužiteljica smatra nezakonitim odnosno ništavim. Formiranje poduloška nikada nije zakonski okončano jer poduložak nije naveden u posjedovnici odgovarajućeg zemljišno- knjižnog uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kako je to propisano člankom 21. stavak 6. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/19) a i člankom 21. stavak 5. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 91/96), koji je vrijedio u vrijeme formiranja poduloška. Time je prikriveno postojanje poduloška. Tužiteljica s obzirom na opisano stanje, nije imala nikakvog razloga vjerovati da postoji upis u Knjizi položenih ugovora već je za to slučajno saznala u listopadu 2019. III-tužena je višestruko raspolagala svojim suvlasničkim udjelom. Dana 1. siječnja 1997., III-tužena je temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, postala vlasnikom suvlasničkog dijela koji je do tada bio društveno vlasništvo. Radilo se o vanknjižnom vlasništvu jer se III- tužena kao stjecatelj, temeljem zakona nije upisala u zemljišne knjige. Kupoprodajnim ugovorom od 1. listopada 1997., između prodavatelja Fonda u stambenom gospodarstvu Osijek, kao ovlaštenika III-tužene i kupca prednika II tuženika ON, III-tužena je prodala idealni dio samovoljno određenog fizičkog dijela stana te je time umanjila svoj idealni suvlasnički udio u nekretnini za neodređeni iznos.

Dana 26. travnja 2002., III-tužena je kao slijednik društvenog vlasništva, upisala svoje vanknjižno vlasništvo u zemljišne knjige u cijelosti i time ponovno raspolagala i dijelom koji je prethodno kupoprodajnim ugovorom otuđila. Time je de facto poništila mogućnost stjecanja prava vlasništva prednice II-tuženog, budući je ovom uknjižbom ponovo prisvojila prodani dio odlukom nadležne vlasti, u smislu članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je time i opozvala upis vlasništva prednice II-tuženika u Knjizi položenih ugovora. Time je stvorena situacija iz članka 117. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, između prednice II-tuženika i III-tužene koje razrješavanje, međutim, nije predmet ovog postupka. Iz svega prethodno navedenog slijedi i da je upis prava vlasništva u [broj poduloška], zk. uloška [broj ZK uloška], knjige položenih ugovora Osijek ništav. Taj je upis ništav zbog sljedećih razloga: ništavosti ugovora na kojem se temelji, izvršen je bez utemeljenja na odgovarajućem slijedu vlasništva pa za udio Fonda u stambenom gospodarstvu Osijek nema odgovarajućeg prednika, suvlasnički udjeli III-tužene u podulošku ne odgovaraju suvlasničkim udjelima navedenima u kupoprodajnom ugovoru, niti stvarnim suvlasničkim udjelima, upis vlasništva u točki 3. vlasničkog lista glasi na Fond u stambenom gospodarstvu Osijek, koji nije mogao postati titular vlasništva na temelju nikakvog propisa, poduložak nije uveden u posjedovnicu pripadajućeg z.k. uloška, u skladu sa zakonskim odredbama, a niti opis nekretnine u podulošku pod Al ne odgovara opisu nekretnine u pripadajućem z.k. ulošku pa formiranje poduloška zapravo nikada i nije dovršeno, - poduložak se uopće nije mogao formirati za idealni suvlasnički dio fizičkog dijela nekretnine koji je predmet kupoprodajnog ugovora, već isključivo samo za samostalni fizički dio nekretnine, a koji uopće i nije bio predmet kupoprodaje niti kao takav postoji, upisom prava vlasništva u podulošku vrijeđaju se prava vlasništva suvlasnika neprijeporno upisanih u uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

8. Podneskom od 26. lipnja 2020., tužiteljica je djelomično povukla tužbu pod točkom II tužbenog zahtjeva, pobliže opisanog pod točkom III izreke prvostupanjskog rješenja, pa je sud prvog stupnja utvrdio da je tužba djelomično povučena kako je naznačeno u točki III izreke prvostupanjskog rješenja.

9. Tužba tužiteljice u dijelu kojim traži utvrđenje da III-tužena Republika Hrvatska kao suvlasnik predmetne nekretnine u 2/8 idealnog dijela, niti Fond u stambenom gospodarstvu Osijek kao ovlaštenik III-tužene, nikada nisu imali pravo samostalnog raspolaganja posebnim fizičkim dijelom predmetne nekretnine (stanom), niti idealnim dijelom posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine, ne spada pod sudsku nadležnost.

Naime, navedeni zahtjev tužiteljice nije deklaratorni zahtjev (zahtjev na utvrđenje) o kojem govori odredba čl.187. ZPP-a, već je riječ o zahtjevu kojim se traži utvrđenje činjenica, a takav zahtjev ne potpada u sudsku nadležnost pa je primjenom čl. 16. ZPP-a prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i tužba je u dijelu kako je naznačeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja odbačena.

10. I tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da se uknjižbom prava vlasništva [adresa] i ON u [broj poduloška]/ z. k. uloška [broj ZK uloška], u Knjizi položenih ugovora Osijek povređuje suvlasnički udio tužiteljice u predmetnoj nekretnini nije osnovan.

10.1. Naime, tužiteljica traži da se utvrdi da je uknjižbom prava vlasništva tuženih Grada Osijeka kao pravnog slijednika Fonda u stambenom gospodarstvu Osijek i Julijane Perić, [adresa] u [broj poduloška]/z. k. uloška [broj ZK uloška], u Knjizi položenih ugovora Osijek povrijeđen suvlasnički udio tužiteljice u predmetnoj nekretnini, a navedeno nije dokazala. Zbog navedenoga je ovaj dio zahtjeva tužiteljice neosnovan.

11. Zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su uknjižbe prava vlasništva u [broj poduloška]/z. k. uloška [broj ZK uloška], u Knjizi položenih ugovora Osijek, u korist [adresa] i ON ništave i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda brisanje tih uknjižbi također nije osnovan.

11.1. Prema odredbi članka 150. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22) nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

11.2. Dakle, tužiteljica je ovlaštena radi zaštite svojih prava podnijeti brisovnu tužbu kojom zahtjeva brisanje svake uknjižbe koja vrijeđa njeno pravo i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja, a nema ovlaštenje tražiti utvrđenje ništetnosti uknjižbe prava vlasništva i nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda brisanje tih uknjižbi.

11.3. Zbog navedenoga niti ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice nije osnovan.

12. Žalba tužiteljice protiv točke I izreke prvostupanjskog rješenja je neosnovana. Naime, sud prvog stupnja pravilno je odbacio tužbu u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje da je tužiteljica na nekretninama u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor [adresa], površine 476 m2, suvlasnica u omjeru od 5/8 dijela jer je u zemljišnim knjigama tužiteljica već upisana kao suvlasnik u 5/8 dijela pa ne postoji pravni interes tužiteljice za podnošenje tužbe tom dijelu.

13. No, rješenje suda prvog stupnja u dijelu iz točke II izreke ne može se ispitati. Naime, sud prvog stupnja tim dijelom prvostupanjskog rješenja odbacuje tužbu u odnosu na III-tuženu, a prethodno je o tužbenom zahtjevu kojim je obuhvaćena i III- tužena odlučio presudom.

S obzirom na navedeno, prvostupanjsko rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno zahvaćeno je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

14. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a žalba tužiteljice protiv točke I izreke prvostupanjske presude je neosnovana te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena, a primjenom čl. 380. t. 2 . i 3. ZPP-a prvostupanjsko je rješenje djelomično potvrđeno, a djelomično ukinuto i u ukinutom dijelu vraćeno sudu prvog stupnja na ponovan postupak kako bi otklonio uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

15. Kako je djelomično ukinuto prvostupanjsko rješenje, i to u dijelu koji se odnosi na odbacivanje tužbe u odnosu na III-tuženika, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka iz prvostupanjske presude sadržane u točki II izreke i u tom dijelu vratiti predmet na ponovno suđenje jer je tim dijelom prvostupanjske presude tužiteljici naloženo da III-tuženiku naknadi trošak postupka.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević