Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-531/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Miji Milaković, odvjetnici iz Koprivnce, protiv tuženika GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], uz sudjelovanje mlt. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici KČR iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi razvoda braka, nakon zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost, dana 6. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a odsutnosti tuženika i posebne skrbnice, dana 1. travnja 2025., kao dana objave i uručenja

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak sklopljen 22. studenog 2013. u Goražđu, Republika Bosna i Hercegovina, između tužiteljice KČ rođ. K, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1992. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina i tuženika GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1989. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, a koja činjenica sklapanja braka je upisana u Matičnu knjigu vjenčanih koja se vodi za mjesto Goražđe, pod rednim brojem 122, za 2013. godinu.

II. Mlt. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom KČ na adresi [adresa] te će majka u odnosu na mlt. FČ ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb pa i u pogledu bitnih osobnih prava djeteta iz čl. 100. Obiteljskog zakona.

III. Osobni odnosi između mlt. djeteta FČ i oca GČ odvijati će se, nakon prestanka mjera opreza, svake druge srijede od 15,00 do 16,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra Koprivnica, pod nadzorom stručne osobe u trajanju od 6 mjeseci, računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Koprivnica imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, a po isteku nadzora osobni odnosi odvijati će se svaku 1. i 3. subotu u mjesecu od 13,00 do 18,00 sati, na način da će otac preuzimati mlt. FČ na adresi majke u dogovoreno vrijeme te će ju vratiti na istu adresu po isteku dogovorenog vremena.

IV. Nalaže se tuženiku GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uskraćenog uzdržavanja za mlt. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 408,27 EUR (četristoosam eura i dvadesetsedam centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa i to kako slijedi :

- na iznos od 58,31 EUR tekućom od 1. 10. 2024. do isplate,

-na iznos od 250,00 EUR tekućom od 1. 11. 2024. do isplate,

-na iznos od 99,96 EUR tekućom od 1. 12. 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, na račun majke i z.z. KČ.

V. Tuženik GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je isplatiti na ime uzdržavanja mlt. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za period od 13. studenog 2024. do 30. studenog 2024. iznos od 150,04 EUR (stopedeset eura i četiri centa), a od 1. prosinca 2024. pa nadalje dužan je mjesečno doprinositi s iznosom od 250,00 EUR (dvjestopedeset eura) dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a dospijevajuće najkasnije do svakog posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na račun majke i zakonske zastupnice KČ.

r i j e š i o  j e

Tužba tužiteljice KČ protiv tuženika GČ u dijelu održavanja osobnih odnosa djeteta i oca pod nadzorom u više traženih 6 mjeseci kao i u pogledu zatraženog iznosa uzdržavanja od 50,00 EUR mjesečno počevši od 24. rujna 2024. pa nadalje, sa zakonskom zateznom kamatom, smatra se povučenom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 13. studenog 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi razvoda braka, donošenja odluke o roditeljskim pravima nad zajedničkim djetetom FČ, održavanju osobnih odnosa oca i djeteta te radi donošenje odluke o uzdržavanju. Navodi da su stranke 22. studenog 2013. u Bosni i Hercegovini sklopile brak, a u kojem braku je rođeno jedno dijete i to mlt. FČ dana 9. listopada 2017. Ističe kako je njihova bračna zajednica prekinuta te je rješenjem ODO u Koprivnici br. KP-DP-324/2024 od 25. rujna 2024. tuženiku određena mjera zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta s tužiteljicom i mlt. djetetom. Stoga predlaže da sud razvede brak stranaka, da mlt. dijete stanuje s majkom, da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb te da dijete s ocem ostvaruje osobne odnose i to u prvo vrijeme pod nadzorom u trajanju od 12 mjeseci, a zatim jedan vikend u mjesecu od petka od 17,00 sati do nedjelje do 18,00 sati. Ujedno traži da tuženik plaća uzdržavanje za mlt. dijete u iznosu od 300,00 EUR mjesečno.

2. Podneskom od 17. siječnja 2025. tužiteljica specificira zahtjev u pogledu održavanja osobnih odnosa djeteta i oca na način da se isti pod nadzorom održavaju sada 6 mjeseci te da otac doprinosi za uzdržavanje s iznosom od 250,00 EUR mjesečno.

3. Predmetno smanjenje tužbenog zahtjeva u pogledu održavanja osobnih odnosa pod nadzorom u trajanju od 6 mjeseci te u pogledu uzdržavanja sa iznosa od 300,00 EUR na iznos od 250,00 EUR mjesečno po svom karakteru predstavlja povlačenje dijela tužbe, kojem smanjenju tužbenog zahtjeva se tuženik nije protivio te je sud sukladno odredbi čl.193. st.2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91,91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) u svezi čl. 346. ObZ-a, donio rješenje kao u točki I. izreke rješenja.

4. U ovom predmetu sud je u smislu odredbe čl. 327 . st. 2 t. 3 Obiteljskog Zakona (NN 123/15, 98/19, 156/23, dalje: ObZ) mlt. FČ, po službenoj dužnosti imenovao posebnog skrbnika sukladno odredbi čl. 240. st. 1. i 2. OZ-a u osobi posebne skrbnice KČR smatrajući da je radi zaštite pojedinih osobnih imovinskih prava i interesa djeteta u ovom predmetu nužno imenovati posebnog skrbnika.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju na strani 3-13 spisa, sporazum na strani 34-37 spisa, mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Koprivnica (dalje Zavod) na strani 48-51 spisa, izvod iz matične knjige vjenčanih na strani 61 spisa, ujedno je saslušana tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, dok tuženik, koji je uredno pozvan uz napomenu o saslušanju i posljedicama izostanka, se pozivu suda radi saslušanja nije odazvao.

6. Na osnovu podataka sadržanih u tužbi i priložene dokumentacije, utvrđene su slijedeće činjenice:

-stranke su zaključile brak 22. studenog 2013. u Goražđu, Bosna i Hercegovina (izvod iz matične knjige vjenčanih na strani 61 spisa),

-u braku stranaka rođeno je jedno dijete FČ i to 9. listopada 2017. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

-stranke su državljani Bosne i Hercegovine,

-tužiteljica ima prijavljeno boravište u [adresa], na adresi [adresa], dok tuženik nema prijavljeno prebivalište niti boravište u [adresa],

-tužiteljica je zaposlena u firmi Podravka d.d. Koprivnica

-tuženik je zaposlen u Republici Hrvatskoj te prema vlastitoj izjavi stanuje u [adresa]

- dijete FČ pohađa osnovnu školu u Republici Hrvatskoj.

7. Obzirom na nespornu činjenicu da stranke žive u [adresa] kao i dijete mlt. FČ, a da su svi državljani Republike Bosne i Hercegovine, proizlazilo bi da se radi o postupku s međunarodnim elementom.

8. U odnosu na zahtjev za razvod braka valja uputiti na odredbu čl. 48. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17, 67/23, dalje ZMPP) kojim je propisana nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima koje se odnose na razvod, rastavu ili poništaj braka te koja se određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23. 12. 2003.).

9. Prema čl. 3. Uredbe br. 2201/2003, "u predmetima koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka, nadležni su sudovi država članica

(a) na čijem području:

— bračni drugovi imaju uobičajeno boravište, ili

— su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište, ili

— protustranka ima uobičajeno boravište, ili

— u slučaju zajedničkog prijedloga za pokretanje postupka, ima uobičajeno boravište bilo koji od bračnih drugova, ili

— stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, ili

— stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka, a on ili ona je bio državljanin države članice o kojoj je riječ ili, u slučaju da je riječ o Velikoj Britaniji ili Irskoj, tamo imao svoj „domicile”;

(b) prema državljanstvu oba bračna druga ili, u slučaju Velike Britanije ili Irske, prema „domicile” oba bračna druga.

10. U svrhe ove Uredbe, „domicile” označava isti pojam koji označava u pravnim sustavima Velike Britanije i Irske."

11. Budući u konkretnom slučaju obje stranke imaju uobičajeno boravište u [adresa] (ovdje stanuju i rade što između stranaka u konačnici nije bilo sporno) to je ispunjen kriterij uobičajenog boravišta sukladno citiranoj odredbi čl. 3. Uredbe br. 2201/2003 pa je ovaj sud nadležan za odlučivanje o zahtjevu za razvod braka.

12. Prema čl. 37. ZMPP-a ako bračni drugovi nisu izabrali mjerodavno pravo u smislu čl. 36. ZMPP-a, za razvod braka mjerodavno je: - pravo države u kojoj u trenutku pokretanja postupka za razvod braka oba bračna druga imaju uobičajeno boravište, podredno, - pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište, ako jedan od njih još uvijek u toj državi ima uobičajeno boravište, podredno, - pravo države čiji su oni državljani u trenutku pokretanja postupka za razvod braka, podredno,

- hrvatsko pravo.

13. S obzirom da stranke nisu sukladno čl. 36. ZMPP-a odabrale mjerodavno pravo, to sud primjenom čl. 37. ZMPP-a utvrđuje da obzirom da stranke imaju uobičajeno boravište u [adresa], mjerodavnim pravom upravo pravo Republike Hrvatske.

14. Prema odredbi čl. 51. toč. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19,156/23 dalje ObZ) sud će razvesti brak stranaka ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

15. Na temelju navoda tužbe, koje navode tuženik nije osporio, sud utvrđuje da postoji objektivno teška i trajna poremećenost bračnih odnosa stranaka.

16. Upravo stoga, valjalo je, temeljem naprijed citirane odredbe čl. 51. toč. 2. ObZ-a, razvesti brak stranaka te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17. Obzirom da je u postupku razvoda braka potrebno odlučiti i o pitanjima roditeljske skrbi te uzdržavanju djeteta, a koji zahtjev je tužiteljica i postavila, valja navesti kako su odnosi roditelja i djece s međunarodnim elementom regulirani odredbom čl. 50. ZMPP-a, pa je tako u st. 1. citiranog zakonskog propisa regulirana nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi koja se određuje prema poglavlju II. Uredbe br. 2201/2003 kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23. 12. 2003.) i Haškoj konvenciji o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece iz 1996. ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 5/09.- dalje Konvencija).

18. Odredba o nepovezanosti iz čl. 52. st. 1. Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. imala je namjeru dati prvenstvo drugim međunarodnim instrumentima, čime bi režim nadležnosti Uredbe bio netaknut. Međutim, čl. 61 Uredbe sadrži posebnu odredbu o nepovezanosti u pogledu Haške konvencije o zaštiti djece iz 1996. koja ne daje prvenstvo Uredbi, općenito gledano. Prvenstvo je rezervirano samo kada dijete ima uobičajeno boravište na teritoriju države članice EU.

19. Stoga se Haška konvencija o zaštiti djece primjenjuje kad god dijete ima svoje uobičajeno boravište u državi ugovornici koja nije članica EU ili ako je dijete prisutno u državi ugovornici koja nije članica EU bez uobičajenog boravišta tamo.

20.1. Iz odredbe čl. 1. st. 1. Konvencije proizlazi da su njeni ciljevi

a) odrediti državu čija su tijela nadležna poduzimati mjere usmjerene zaštiti osobe i imovine djeteta;

b) odrediti koje će pravo ta tijela primjenjivati u izvršavanju svoje nadležnosti; c) odrediti pravo mjerodavno za roditeljsku odgovornost;

d) osigurati priznanje i ovrhu tih mjera zaštite u svim državama ugovornicama; e) uspostaviti takvu suradnju među tijelima država ugovornica koja je nužna da se postigne svrha ove Konvencije.

20.2. Stavkom 2. istog članka je određeno kako u svrhe ove Konvencije izraz »roditeljska odgovornost« obuhvaća roditeljsko pravo, ili svaki sličan odnos glede ovlasti kojim se utvrđuju prava, ovlasti i odgovornosti roditelja, skrbnika ili drugih zakonskih zastupnika povezanih s osobom ili imovinom djeteta. Čl. 2. Konvencije je propisano da se ova Konvencija primjenjuje na djecu od njihovog rođenja do navršene osamnaeste godine života.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 3. Konvencije mjere iz čl. 1. odnose se, uz ostalo na ostvarivanje roditeljske odgovornosti, koji pojam obuhvaća roditeljska prava ili svaki sličan odnos glede ovlasti kojima se utvrđuju prava i odgovornosti roditelja povezanih s osobom ili imovinom djeteta.

22. Odredbom čl. 5. Konvencije propisano je u st. 1. da sudska ili upravna tijela države ugovornice redovitog boravišta djeteta nadležna su poduzimati mjere usmjerene na zaštitu djetetove osobe ili imovine. U st. 2. da prema članku 7., u slučaju promjene redovitog boravišta djeteta u drugu državu ugovornicu, nadležna su tijela države novog redovitog boravišta djeteta. Dakle, svaka promjena uobičajenog boravišta djeteta dovodi do promjene nadležnosti, tako da su za postupanje nadležna tijela države gdje je uobičajeno boravište djeteta.

23. Kako iz stanja spisa proizlazi da mlt. FČ ima svoje uobičajeno boravište na teritoriju [adresa], to je i ovaj sud nadležan za odlučivanje o pitanju roditeljske skrbi.

24. Sukladno odredbi čl. 409. ObZ propisano je da ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta. Između stranaka nije sporno da pred nadležnim Zavodom u postupku obveznog savjetovanja nije zaključen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

25. Iz mišljenja Zavoda (strana 49-51 spisa) proizlazi da je ocu, ovdje tuženiku, rješenjem ODO u Koprivnici broj KP-DO-324/2024-7 od 25. rujna 2024. izrečena mjera opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom i kćerkom FČ te im se ne smije približiti na udaljenost bližoj od 100 metara niti uspostavljati i održavati izravne ili neizravne veze te je dobio zaštitnu mjeru udaljenja iz doma. Mjera je produljena rješenjem ODO-a od 19. prosinca 2024. Ističu kako mlt. FČ stanuje s majkom u adekvatnim stambenim i materijalnim prilikama. FČ je vezana uz majku te usmjerena na nju u zadovoljavanju svojih potreba. Smatraju da majka pruža djetetu adekvatnu roditeljsku skrb te da mlt. dijete treba stanovati s majkom, što se tiče osobnih odnosa s ocem predlažu da se po isteku mjere opreza isti odvijaju dvije subote u mjesecu npr. 1. i 3. i to od 13,00 do 18,00 sati time da otac preuzme dijete na adresi stanovanja djeteta te ju po okončanju susreta vrati na istu adresu. Što se tiče zahtjeva majke za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi pa i u bitnim osobnim pravima djeteta, isti smatraju opravdanim u pogledu promjene adrese, izrade i produljenja osobnih dokumenata (dozvole za boravak, osobne iskaznice, putne isprave, zdravstvene iskaznice) budući da je na snazi mjera opreza prema majci i djetetu te je otac sklon stalnom seljenju, najavljuje odlazak u inozemstvo što bi moglo otežati majci donošenje odluka vezanih uz dijete.

26. U konkretnom slučaju valja istaknuti kako je tuženik bio u cijelosti pasivan u ovome postupku te se nije izjašnjavao u pogledu roditeljske skrbi. Stoga sud, za utvrđenjem prave volje tuženika, smatra ključnim sporazum koji je tuženik potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika 13. prosinca 2024., a prema kojem je suglasan da dijete stanuje s majkom. Stoga, uzimajući u obzir navedeno, kao i mišljenje Zavoda, sud određuje da mlt. dijete stanuje s majkom, ovdje tužiteljicom.

27. Što se tiče zahtjeva za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi, valja navesti kako je čl. 105. st. 5. ObZ-a propisano da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a.

28. U čl. 100. st. 1. ObZ određeno je da se zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi na promjenu djetetovog osobnog imena, promjenu prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, dok je u st. 2. citiranog članka propisano da je zastupanje u vezi s djetetovim pravima iz st. 1. citiranog članka valjano ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji ima pravo zastupati dijete.

29. Kod donošenja odluke o predmetnom zahtjevu, valja prije svega reći kako je Zavod dao mišljenje da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb budući da je ocu izrečena mjera opreza zabrane približavanja i kontaktiranja s majkom djeteta, da se često seli, najavljuje odlazak u inozemstvo, a što sve ukazuje ne otežano ostvarivanje djetetovih prava. Također je značajno istaknuti da se sporazumom od 13. prosinca 2024. tuženik usuglasio da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb pa i u bitnim osobnim pravima djeteta. Upravo zbog navedenog ukazuje se osnovanim omogućiti majci samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete pa i u pogledu bitnih osobnih prava djeteta.

30. U odnosu na održavanje osobnih odnosa oca i djeteta tužiteljica je smatrala kako bi se prvih 6 mjeseci ti odnosi trebali održavati pod nadzorom službene osobe Zavoda, a zatim jedan vikend u mjesecu od petka od 17,00 sati do nedjelje do 18,00 sati. S druge strane stručni tim Zavoda smatra kako bi se ti odnosi, po isteku mjere opreza, trebali održavati dvije subote u mjesecu i to prvu i treću subotu od 13,00 do 18,00 sati.

31. Ako se razmotri konačni zahtjev tužiteljice da se odnosi oca i djeteta održavaju pod nadzorom 6 mjeseci, a zatim jedan vikend u mjesecu od petka do nedjelje (sa prespavljivanjem), kao i obzirom da se s predmetnim zahtjevom usuglasio i sam tuženik (sporazumom od 6. prosinca 2024. koji prileži na strani 34 spisa), kao i obzirom da otac i dijete od rujna 2024. nemaju nikakve osobne odnose niti kontakt (zbog izrečene mjere opreza) te da je dijete bilo prisutno fizičkom nasilju tuženika prema tužiteljici, sud smatra kako je u interesu mlt. djeteta da se osobni odnosi s ocem odvijaju pod nadzorom stručne osobe Zavoda, u trajanju od 6 mjeseci, a kako bi se ponovo stvorio odnos povjerenja između oca i djeteta, sve sukladno čl. 413. st. 2. toč. 2 ObZ-a u svezi čl. 124. ObZ-a, i to svake druge srijede u trajanju od 15,00 do 16,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra Koprivnica, dok će se po isteku tih 6 mjeseci osobni odnosi nadalje odvijati, prvu i treću subotu u mjesecu od 13,00 do 18,00 sati, time da bi otac preuzeo dijete na adresi stanovanja te nakon isteka osobnih odnosa bi dijete vratio na istu adresu. Ovdje valja navesti kako je sud kod određivanja osobnih odnosa vodio računa da je otac kod Zavoda iskazao kako nema trajno mjesto stanovanja te da je realan oko vremena koje može provoditi s djetetom, zbog čega je i Zavod predložio da se ti osobni odnosi odvijaju, nakon što prestanu mjere opreza, dva puta mjesečno od 13,00 h do 18,00 h, na način da će otac preuzimati i vraćati dijete, a koji način odvijanja osobnih odnosa se i sudu ukazuje u potpunosti u interesu mlt. djeteta, a sve obzirom na činjenicu da otac doista nema prijavljeno prebivalište niti boravište u [adresa], nije poznato na kojoj adresi bi dijete boravilo tijekom vikenda niti u kakvim uvjetima. Zaključku suda doprinosi i činjenica da se posebna skrbnica usuglasila s prijedlogom Zavoda kao i da se stranke, kojima je mišljenje dostavljeno, istome nisu protivile.

32. U pogledu zahtjeva za uzdržavanje odredbom čl. 309. ObZ-a određeno je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, dok je odredbom čl. 311. ObZ-a određeno da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud određuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove.

33. Prema odredbi čl. 281. ObZ-a uzdržavanje je između ostalog dužnost i pravo roditelja, dok su prema odredbi čl. 288. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju.

34. U svom iskazu tužiteljica navodi kako s djetetom stanuje u kući te za najam plaća ukupno 150,00 EUR mjesečno dok za režije daje oko 200,00 EUR mjesečno. Mlt. FČ pohađa prvi razred osnovne škole pri čemu je za radne bilježnice i školske potrepštine izdvojila oko 100,00 EUR, za odjeću i obuću za dijete godišnje izdvaja oko 500,00 EUR, za higijenske potrepštine oko 20,00 EUR mjesečno. Mlt. FČ odlazi na barem jedan školski izlet godišnje za što izdvaja oko 60,00 EUR. Nadalje, ističe kako radi u smjenama te zbog toga mora plaćati čuvanje djeteta kada je popodne na poslu, a za što izdvaja oko 200,00 EUR mjesečno, a isto tako za dijete plaća i 112,00 EUR mjesečno obvezno zdravstveno osiguranje budući da u Republici Hrvatskoj ima privremeno boravište. Dodaje kako njena plaća iznosi oko 1.000,00 EUR mjesečno.

35. Roditelji su dužni u uzdržavanju doprinositi kako prema svojim mogućnostima, tako i prema potrebama uzdržavane osobe, to znači da je prilikom određivanja visine bi obveze uzdržavanja maloljetne djece trebalo u skladu s čl. 307. st. 3. ObZ-a uzeti u obzir imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, a imajući u vidu da su mjesečne potrebe mlt. FČ, prema zaključku suda (a temeljeno, prije svega, na iskazu tužiteljice), oko 500,00 EUR.

36. Kako je tužiteljica, s kojom dijete stanuje, tražila iznos uzdržavanja od 250,00 EUR, a koji iznosi su niži od utvrđenog, proizlazi kako je majka kao roditelj s kojim dijete stanuje te koja kao takva ima najbolji uvid u stvarne potrebe djeteta, procijenila, a vodeći računa i o vlastitim prihodima, kako je predmetni iznos primjereni iznos koji bi bio dužan plaćati tuženik. Stoga je valjalo ocijeniti je li otac u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djeteta sa zatraženim iznosom.

37. Ocjenjujući mogućnosti tuženika da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog djeteta sud je uzeo u obzir da je tuženik 6. prosinca 2024. potpisao sporazum koji je ovjerio kod javnog bilježnika, prema kojem se obvezao da će za uzdržavanje mlt. djeteta plaćati mjesečno 250,00 EUR i to od 24. rujna 2024. kao dana prestanka bračne zajednice. Uvažavajući predmetno, kao i okolnost da je tuženik bio u potpunosti pasivan u ovome predmetu te se nije odazvao pozivu suda radi saslušanja, sud smatra kako tuženik treba doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta s iznosom od 250,00 EUR mjesečno, koji iznos je očito u mogućnosti plaćati obzirom da je to potvrdio svojim potpisom te u tijeku postupka niti nije tvrdio drugačije.

38. Sud smatra da je zatraženi iznos dužan podmirivati upravo tuženik budući ista obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu sukladno čl. 310. st. 1. ObZ- a. Iz st. 2. istog članka proizlazi da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljenju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

39. Prema tome, sud je vodeći se kriterijem da mjesečne potrebe djeteta se kreću u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja sukladno čl. 311. OBZ-a, a isto proizlazi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993), obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanja za mlt. dijete s iznosom od 250,00 EUR mjesečno.

40. Obzirom da je tužiteljica zatražila plaćanje uzdržavanja od dana prestanka bračne zajednice tj. od 24. rujna 2024., dok je tužba podnesena 13. studenog 2024., proizlazi kako ista za period od 24. rujna 2024. do podnošenja tužbe zahtijeva naknadu za uskraćeno uzdržavanje.

41. Ovdje valja navesti kako spor između tužiteljice i tuženika predstavlja spor o roditeljskoj skrbi. Odredbom čl. 408. st. 1. ObZ propisano je da je spor o roditeljskoj skrbi spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta. Odredbom čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ propisano je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi, te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da u sporu o roditeljskoj skrbi sud i po službenoj dužnosti odlučuje o uzdržavanju djeteta. Donošenje odluke o uzdržavanju djeteta u smislu odredbi čl. 408. st. 1. i čl. 413. st. 1. toč. 1. ObZ, obuhvaća i donošenje odluke o isplati naknade za uskraćeno uzdržavanje ako se takav zahtjev istakne u okviru spora o roditeljskoj skrbi. Dakle, nema pravne zapreke da tužiteljica kao majka djeteta sa kojim dijete stanuje i zakonska zastupnica istog, postavlja ne samo zahtjev za određivanjem uzdržavanja (čl. 306. ObZ), već i kao zakonski zastupnik djeteta i zahtjev za isplatom naknade za uskraćeno uzdržavanje (čl. 289. ObZ). Upravo stoga je i sud odredio da ovdje tuženik isplati naknadu za uskraćeno uzdržavanje za period od 24. rujna 2024. (od kada tuženik prema navodima tužiteljice ne stanuje s njom i djetetom niti je doprinosio za uzdržavanje iste, a što u konačnici tuženik nije niti osporio) do 12. studenog 2024. u iznosu od 250,00 EUR mjesečno (na što se isti u konačnici i obvezao sporazumom od 6. prosinca 2024.), time da valja voditi računa da je predmetni iznos određen na razini cijelog mjeseca, tako da bi dnevni iznos uzdržavanja iznosio 8,33 EUR, pa kako se uskraćeno uzdržavanje traži od 24. rujna 2024. odnosno sedam dana rujna to bi za taj mjesec uskraćeno uzdržavanje iznosilo 58,31 EUR, za listopad 2024. bi iznosio ukupnih 250,00 EUR, a za dvanaest dana studenog bi uskraćeno uzdržavanje iznosilo 99,96 EUR, dok bi od podnošenja tužbe 13. studenog 2024. pa na dalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tuženik bio u obvezi plaćati mjesečno uzdržavanje u iznosu od 250,00 EUR, opet vodeći računa da je za dvanaest dana studenog određeno uskraćeno uzdržavanje tako da bi preostali iznos na ime redovnog uzdržavanja za taj mjesec iznosio 150,04 EUR.

42. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.29.st.1. Zakona o obveznim odnosima, pa je tuženik dužan platiti i zatezne kamate, tekuće od svake pojedine dospjele, a neplaćene obveze sve do isplate, s time da obveza plaćanja dospijeva svakog posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, budući da tužiteljica u tužbi nije naznačila drugi datum dospijeća, a sukladno čl. 289. ObZ-a.

43. Prema odredbi čl. 366. st. 1. ObZ u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

44. Kako stranke nisu tražile troškove, to sud o istima nije posebno odlučivao.

U Varaždinu 1. travnja 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Mija Milaković, odvjetnica iz Koprivnice

2. GČ, [adresa]

3. posebna skrbnica KČR, Centar za posebno skrbništvo Zagreb, Oreškovićeva 25

4. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Koprivnica, Trg Eugena Kumičića 2, nakon pravomoćnosti

5. Matični ured Koprivnica, Ul. Antuna Nemčića 5, Koprivnica, nakon pravomoćnosti