Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3068/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Vujanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-286/2022-13 od 2. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-286/2022-13 od 2. travnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 4.535,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2022. pa do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 286/2022-13 od 2. travnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici preko iznosa od 4.535,54 eura do iznosa od 10.398,17 eura (za iznos od 5.862,63 eura) te pod točkom II. izreke, i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u iznosu od 5.862,63 eura, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.327,88 eura.

3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 259,24 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 10.398,17 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 20. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.327,88 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

U točki III. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 3.313,80 eura (preko iznosa od 10.398,17 eura do 13.711,97 eura), te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Rješenjem poslovni broj Pn-286/2022-13 od 2. travnja 2024.je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 5.931,01 eura.

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže istu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova, uz dosudu parničnih troškova tuženiku kao i troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Žalba tuženika je djelomično neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete proizašle iz štetnog događaja, koji se zbio 4. kolovoza 2021. na cesti A8 – Kanfanar (Čvorište Kanfanar A9 – Pazin – Lupoglav - Matulji), kada je u prometnoj nezgodi smrtno stradala tužiteljičina majka ŽB, koja se kao suvozač nalazila u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao kao vozač otac tužiteljice ČB, koji je iz neutvrđenih razloga prešao na lijevu prometnu traku te naletio na prednji desni dio osobnog vozila Škoda Octavio, reg oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala vozačica TB, a koja se kretala svojom prometnom trakom iz smjera Pule u smjeru Rijeke (potvrda PU Primorsko-goranska, PP Opatija od 13. rujna 2021., list 6-7 spisa).

5. U tijeku prvostupanjskog postupka i pri donošenju rješenja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok žalitelj ne ističe da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a niti iznosi razloge koji bi upućivali na postojanje te povrede.

6. U ovoj fazi postupka je nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja te odgovornost tuženika, kao i činjenica da je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 29.862,63 eura (225.000,00 kn) te iznos od 398,17 eura (3.000,00 kn) na ime imovinske štete.

7. Uzimajući u obzir:

- da je tužiteljica u svom iskazu navela su njezini roditelji stradali u prometnoj nesreći 4. kolovoza 2021. te da je otac bio teško ozlijeđen, a majka preminula; da je tužiteljica tijekom davanja iskaza plakala; da su prema iskazu tužiteljice majku pokušali spasiti, bila je hospitalizirana, ali to nije uspjelo; da je ona bila vezana uz svoje roditelje te su se međusobno posjećivali – oni su živjeli u [adresa], a tužiteljica u Rijeci; da su nekoliko dana prije nesreće oboje došli k njoj te joj donijeli povrće iz svog vrta kojeg su obrađivali; da je ona upisala studij u Rijeci 2010., ali je uredno posjećivala roditelje i s njima boravila za vrijeme praznika, i ljeti i zimi, a kada je završila studij, živjela je s njima u Pazinu godinu-dvije te je prije nekoliko godina došla živjeti u [adresa]; da su se međusobno posjećivali i bili u jako dobrim odnosima; da je nekoliko mjeseci nosila crninu; da je njezina majka bila domaćica, a ona bi se čula s majkom telefonski svaki drugi dan; da je i otac ozlijeđen u prometnoj nezgodi, a ona i brat i sestra pomažu ocu i danas, a i prije su pomagali te je i prije toga pomagala roditelje, a i oni nju financijski,

- da je svjedokinja ŠB, sestra tužiteljice, iskazala da su svi u obitelji u bliskim odnosima, kao rijetko koja obitelj danas; da je tužiteljica bila povezana sa svojom majkom, iako je otišla živjeti u [adresa] za vrijeme studija te su se posjećivale vikendima, uvijek kada je PB bila slobodna, a i kada bi majka dolazila u Rijeku što je znalo biti zbog pregleda i sl..; da je tužiteljica brinula o ocu nakon prometne nezgode, da jedno vrijeme nije radila te je živjela s ocem kako bi mu pomagala, kao i svi drugi članovi obitelji te da su se svi kao obitelj čuli telefonskim putem pa tako i tužiteljica, i više puta na dan,

- da je svjedok UB, brat tužiteljice, navodi da su oni kao obitelj svi bliski, a tako je i danas; da se tužiteljica i on često međusobno posjećuju; da je tužiteljica da imala blizak odnos sa majkom, one su se međusobno posjećivale, PB bi dolazila u Pazin, a majka kada bi dolazila u Rijeku, primjerice kod liječnika znala bi prespavati kod PB,

sud prvog stupnja je ocijenio da je tužiteljica bila izuzetno privržena majci (i obrnuto), da su se često međusobno posjećivale i ostvarivale kontakt, te iskazivale brigu jedna za drugu (često razgovarale telefonskim i u slobodno vrijeme družile), neovisno o tome što nisu živjele u istom gradu posljednjih nekoliko godina (četiri do pet godina tužiteljica živjela u [adresa], a majka u Pazinu), zatim da su se međusobno financijski pomagale, te je izveo zaključak o postojanju bliskog i prisnog odnosa između kćeri i majke.

8. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude je navedeno kako je iz iskaza tužiteljice i svjedoka, kao bliskih srodnika tužiteljice, koji imaju neposrednih saznanja o odnosu kćeri i majke, pri čemu tuženik nije dokazao suprotno niti doveo u sumnju iznesene tvrdnje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica za vrijeme trajanja studija u Rijeci, kada je unazad četiri do pet godina napustila obiteljski dom i zajednicu života s majkom, uvijek za vrijeme praznika (i ljetni i zimi) boravila kod roditelja, kao i da je majka, uvijek kada bi dolazila u Rijeku (primjerice obaviti liječnički pregled) dolazila kod kćeri, da je u posljednjem navratu (kao i što je uobičavala činiti i ranije) donijela kćeri "povrće iz vrta", a koje sve okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju da tužiteljica kao kćer trpi duševne boli zbog tragičnog gubitka majke, kao važne osobe i bliskog člana u obitelji i u životu tužiteljice.

9. Pritom prvostupanjski sud ocjenjuje da neovisno od tome što se radi o djetetu koje nije na skrbi majke, zbog svih naprijed navedenih okolnosti slučaja, tužiteljica ima pravo na dosudu novčane naknade u iznosu višem od propisanog Orijentacijskim kriterijima za dijete koje nije na skrbi roditelja. Opisanu ocjenu prvostupanjskog suda djelomično prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Međutim, osnovano tuženik ističe da prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari nije imao valjanog razloga dosuditi tužiteljici novčanu naknadu koja u znatnoj mjeri premašuje Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete.

11. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da se pravo na novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti člana uže obitelji, procjenjuje u svakom pojedinom slučaju, te se ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja određuje pravična novčana naknada neimovinske štete, vodeći računa o specifičnosti svake pojedine situacije. Ovdje treba dodati da Orijentacijski kriteriji pritom služe kao orijentir u pogledu visine naknade štete te dosuđeni iznosi mogu, ovisno o okolnostima pojedinog slučaja i opravdanim razlozima, u određenoj mjeri odstupati od Orijentacijskih kriterija.

12. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica bila u vrlo bliskim i prisnim odnosima te da zbog gubitka majke trpi duševne boli, ali prema ocjeni ovog suda drugog stupnja se radi o intenzitetu koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 34.000,00 eura, a imajući u vidu da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila u dobi od 30 godina te je živjela samostalno u drugom gradu uz česte kontakte sa svojom majkom ĐB, koji su redovito održavani do prometne nezgode koja se zbila 4. kolovoza 2021.

13. S obzirom da je tuženik tužiteljici isplatio na ime neimovinske štete iznos od 29.862,63 eura, valjalo je tuženiku naložiti daljnju isplatu za taj vid štete u visini od 4.137,37 eura.

14. U odnosu na dosuđeni iznos imovinske štete u visini od 398,17 eura tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod (u žalbi je naveo da je prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog gubitka bliske osobe (majke) u cijelosti, dok imovinsku štetu nije ni spomenuo) pa je i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, odnosno potvrđena je za ukupno 4.535,54 eura.

15. Nadalje, tuženik je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade od 20. siječnja 2022. te predlaže "odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu zateznih kamata na plaćeni nesporni iznos naknade štete u ukupnom iznosu od 24.951,89 eura".

15.1. Ovaj žalbeni navod je nejasan jer u pobijanoj presudu tuženik nije tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu na plaćeni iznos naknade štete od 24.951,89 eura.

16. U odnosu na žalbeni navod u kojem tuženik predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos novčana naknade za period prije donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 20. siječnja 2022. do dana presuđenja 2. travnja 2024., treba odgovoriti sljedeće.

16.1. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili 2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavak 3. istog članka propisuje, da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti nesporni iznos naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka, dok stavak 4. propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16.2. Iz podataka u spisu je vidljivo da je punomoćnik tužiteljice sačinio odštetni zahtjev 19. siječnja 2022., što znači da ga je tuženik primio nakon tog datuma te da je tuženik uputio tužiteljici obrazloženi odgovor 18. ožujka 2021. Također među strankama nije sporno da je tuženik isplatio nesporni iznos štete u visini od 188.000,00 kn, ali spisu ne prileži dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo je taj iznos isplaćen u zakonskom roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva.

16.3. Dakle, tuženik nije ni tvrdio niti dokazao da je tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade štete u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a, to jest u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva (u kojem slučaju tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude). Stoga su u konkretnom slučaju neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica nema pravo na isplatu zatezne kamate za razdoblje 20. siječnja 2022. do dana presuđenja 2. travnja 2024.

17. U pogledu odluke o troškovima postupka, tuženik je osporavao pravilnost omjera uspjeha u sporu koji je utvrdio prvostupanjski sud. Također je istaknuo da je tek izmjenom Tarife o nagrdama i naknadi troškova za rad koja je stupila na snagu 1. studenoga 2022. izmijenjena vrijednost boda na iznos od 2,00 eura, dok je do tada vrijednost boda iznosila 10,00 kn to jest 1,33 eura pa da bi tužiteljici za radnje koje su poduzete do 31. listopada 2022. pripadalo pravo na vrijednost boda od 1,33 eura.

17.1. Imajući u vidu da je tuženik dio naknade štete od 5.931,01 eura isplatio u siječnju 2024., to jest gotovo 15 mjeseci nakon podnošenja tužbe, zbog čega je pokretanje ovog postupka bilo nužno za ostvarenje prava tužiteljice, s time da tuženik nije osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je nakon donošenja ove presude uspjela u sporu sa zahtjevom za isplatom iznosa od 4.535,54 eura, dok je odbijena za zahtjevom 9.176,43 eura, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da su stranke uspjele u sporu u podjednakom omjeru, zbog čega je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.327,88 eura te odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u skladu s odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a.

18. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-.a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II izreke ove presude.

19. S obzirom da je tuženik žalbom pobijao dio presude kojim mu je naloženo isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 10.398,17 eura, a ovom odlukom je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 5.862,63 eura, to je tuženik u žalbenom postupku uspio u omjeru 56% pa mu pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (250,00 eura + PDV 62,50 eura = 312,50 eura) u tom omjeru, odnosno u iznosu od 175,00 eura te trošak plaćene pristojbe (150,43 eura, list 161 spisa) u istom omjeru, odnosno 84,24 eura, što ukupno iznosi 259,24 eura pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke.

Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac