Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-725/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Branimira 5, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, Petrova 182, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3938/2021-34 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3938/2021-34 od 23. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojom je odbijen glavni (prvopostavljeni) zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovora o [broj kredita] sklopljenog između stranaka 25. siječnja 2005. i za isplatom iznosa od 727.341,64 kn/96.534,83 eur[1] zajedno sa zateznom kamatom od 23. veljače 2022., te se u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3938/2021-34 od 23. listopada 2023. u pobijanom dijelu kojim je odbijen dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke presude za isplatom iznosa na ime preplate zbog ugovorene promjenjive kamatne stope u iznosu do 12.763,49 kn/1.694,01 eur zajedno sa zateznom kamatom, te s u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3938/2021-34 od 23. listopada 2023. u pobijanom dijelu kojim je odučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu pod točkama I., III., IV. i V. izreke.

IV. Preinačuje se navedena prvostupanjska presudite u dijelu pod točkom IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.266,29 eur do iznosa od 2.646,88 eur zajedno sa zateznom kamatom, te se u tom dijelu rješava:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u daljnjem iznosu od 380,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2025. do isplate po stopi po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan glavni (prvopostavljeni) tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi da je Ugovor o kreditu sklopljen između tužiteljice i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. [broj kredita] od 25. siječnja 2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ništetan i da ne proizvodi pravne učinke i naloži tuženiku vratiti tužiteljici iznos od 727.341,64 kn/96.534,83 eur s zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kao izreci presude (točka I. izreke). Prihvaćen je kao osnovan podredni (eventualni) tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 3. i 6. Ugovora kreditu (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev za isplatom iznosa od isplatom iznosa od 12.763,49 kn/1.694,01 eur zajedno sa zateznom kamatom na ime preplate zbog ugovorene promjenjive kamatne stope. (točak II. izreke). Utvrđena je ništetno odredba Ugovor o kreditu kom se glavnica veže za promjenu ugovorene valute u CHF te je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos do 59.331,32 kn/7.874,62 eur zajedno sa zateznom kamatom na ime preplate zbog ugovorene ništetne odredbe o valuti u CHF. (točka III. izreke) Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.266,29 eur/17.074,60 kn (točak IV. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.278,11 eur/84.974,92 kn (točka V. izreke).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv dijela presude kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev, te protiv dijela presude kojim je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kao pod točkama II., te točke IV. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog trošak preko dosuđenog iznosa od 2.266,29 eur/17.074,60 kn zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tužiteljici.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv dijela presude kojim je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kao pod točkama I., III., IV. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tuženiku.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška žalbenog postupka tužiteljici.

5. Žalbe tužiteljice je djelomično osnovana u dijelu odluke o trošku, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima stranka, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koju određeno upire žalitelji.

7. Kako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim u cijelosti ugovora o kreditu od 25. siječnja 2005. koji su sklopili, tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao davatelj kredita te za isplatu iznosa od 727.341,64 kn/96.534,83 eur s zateznom kamatom te drugo postavljeni (eventualni) tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnima odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, te isplatom iznosa od 12.763, kn/1.694,01 eur na ime preplate po ugovoru o kreditu zbog ugovorenih ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i za isplatom iznosa od 59.331,32 kn/7.874,62 eur na ime preplate po ugovoru o kreditu zbog ugovorene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i činjeničnih tvrdnji stranaka utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d. kao banka-kreditor 25. siječnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu s sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 016- 150/2005, kojim Ugovorom je prednik tuženika tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 71.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunat po srednjem tečaju banke na dan dospijeća kredita s kamatnom stopom od 5,25% godišnje koja je bila promjenjiva, a visina kamatne stope tijekom otplate biti će utvrđivana temeljem odluka banke. Ugovoren je rok otplate od 12 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je upravo u odnosu na ovakav način ugovaranja redovnih kamata kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovorenu valutu u CHF.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

13. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih V. tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe Adria bank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

14. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Te presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje: ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe čl. 502.c ZPP u vezi s čl. 502.a st. 1. ZPP.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ovaj drugostupanjski sud smatra da, u smislu odredbe čl. 138.a ZZP-a, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Prvostupanjski sud je u odnosu na sporni Ugovor o kreditu između stranaka utvrdio da je u tom Ugovoru ugovorena promjenjiva ugovorna kamata koja će se mijenjati sukladno odlukama banke, te valuta CHF, te da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije informirao tužiteljicu o rizicima vezanim uz sklapanje ugovora ugovaranjem valutne klauzule u CHF, niti o parametrima promjene stope ugovorene kamate. Ovakav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i ugovaranja valutne klauzule u CHF je upravo bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, koja tužba je u tom dijelu usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF je utvrđen kao nepošten.

19. Prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da je odredba koja je sadržana u tipskim ugovorima koje je koristio prednik tuženika, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna i odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

21. Iz predmetnog Ugovora i provedenih dokaza proizlazi da je riječ upravo o ugovoru čiji je sadržaj tuženica unaprijed formulirala, na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, svakako ne na sporne odredbe, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici kao potrošaču nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, slijedom čega, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice uz valutu CHF.

22. Tužiteljica u žalbi neosnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude u točki I. izreke kojom je odbijen prvopostavljeni tužbeni zahtjev, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda da ništetnost ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu, iznosi suprotno stajalište, te smatra da predmetni ugovor o kreditu zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi ne može opstati slijedom čega da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev.

23. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje suda prvog stupnja da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu.

24. Nesporno da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama članka 131. do članka 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 125/07, dalje u tekstu: ZZP/07). Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. toga zakona (odnosno čl.120. sada važećeg ZZP/14), prema kojoj odredbi pokretanje ili vođenje postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne sprječava pojedinog potrošača da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim Zakonima.

25. Tužiteljica neosnovano smatra da je predmetni ugovor ništetan u cijelosti i to zbog ništetnosti djela ugovorenih odredaba o predmetu i cijeni, i to dijela u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF i dijela ugovornih odredaba o ugovorenoj kamati.

26. Prema odredbama čl. 1065. ZOO i čl. 21. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) bitni sastojci ugovora o kreditu je obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, time da eventualna ništetnosti odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i ugovoren način na koji se mijenja kamatna stopa, obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu, jer ugovor može opstati bez njih, ne povlači i ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a pogotovo ne ništetnost cijelog ugovora, u konkretnom slučaju ugovora o kreditu.

27. Nadalje, odredbom čl. 87. st. 2. ZZP/03 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa, kao što je to u konkretnom slučaju. Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje koje su konkretne posljedice djelomične ništetnosti ugovora, ali određuje da se na sva pitanja o ništetnosti koja nisu uređena u Zakonu o zaštiti potrošača supsidijarno primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima.

28. U konkretnom slučaju iako su ugovorne odredbe kojima se promjena ugovorne kamate veže za odluku Banke utvrđene ništetnim, ne znači da je u tom slučaju otpala obveza potrošača platiti banci kamate. Isto tako, ništetnost ugovorne odredbe u dijelu u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF, ne znači da su ništetne čitave odredbe o predmetu ugovora, jer potrošači su od banke dobili određeni iznos novca u kunama na ime kredita, kojeg su dužni vratiti sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje na snazi, kao što je na snazi i sam ugovor o kreditu. To znači da je banka koja je ispunila svoju obvezu, i dalje ovlaštena od potrošača zahtijevati vraćanje dobivenog novčanog iznosa u ugovorenom vremenskom razdoblju, i to ne odjednom, nego prema uvjetima iz ugovora, jer nije ništetan cijeli ugovor u slučaju da je ništetna samo zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu CHF.

29. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je prigovor zastare novčane tražbine u dijelu kojim se zahtjeva isplata preplaćenog iznosa na ime promjenjive kamatne stope osnovan, dok je u dijelu kojim se zahtjeva isplata na ime preplaćenog iznosa zbog ugovorne valutne klauzule u CHF takav prigovor tuženika neosnovan.

30. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara je prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 13. lipnja 2014. zastara počela ponovno teći (odluka Vrhovnog suda RH Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.) Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 12. svibnja 2021., u odnosu na zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa na ime promjenjive kamatne stope tužba nije podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO, jer je rok za isplatu preplaćenog iznosa zbog ugovorene promjenjive kamatne stope počeo teći 13. lipnja 2014. te je zastara nastupila 13. lipnja 2019. Rok za isplatu preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule u CHF počeo je teći 14. lipnja 2018., te je tužba od 12. svibnja 2021. u dijelu tog zahtijeva podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima pobija točku II. izreke presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa na ime promjenjive kamatne stope, te žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je nastupila zastara potraživanja na ime preplaćenog iznosa zbog ugovorene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

31. Kako je utvrđeno da je ništetna odredba kojom banka može vršiti promjenu ugovorene kamatne stope u skladu s odlukama banke, te ugovorena valuta u CHF, posljedica ništetne odredbe o valutnoj klauzuli je, u smislu odredbe čl. 323. ZOO, da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve ništetne odredbe Ugovora.

32. Prvostupanjski sud je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužiteljica tuženiku preplatila iznos od 59.331,32 kn/7.874,62 eur zbog promjene deviznog tečaja, dosuđujući tužiteljici navedeni iznos.

33. Tuženik neosnovano u žalbi ukazuje da je počinjena povreda odredbe čl. 260. st. 1. ZPP jer vještak nije usmeno saslušan na raspravi radi obrazlaganja danog nalaza i mišljenja.

34. Tijekom postupka tuženik je isticao prigovore pravne naravi pogrešno smatrajući da je prvostupanjski sud dao pogrešnu uputu vještaku o načinu provođenja financijskog vještačenja, odnosno da je vještačenje provedeno prema prijedlogu tužiteljice kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, a trebalo ga je provesti na način da se koristi promjenjiva kamatna stopa u odnosu na kunske kredite koje su kamate važile u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

35. Prvostupanjski sud je, nakon što nije našao da bi dani nalaz vještaka imao nedostataka koji bi dovodili u sumnju njegovu pravilnost, prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer upućivanje tuženika na drugu metodologiju izračuna predstavlja prigovor pravne prirode, dok tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka, pa nije bilo potrebe za usmenim saslušanjem vještaka.

36. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta tuženiku na temelju odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO.

37. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

38. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

39. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.

40. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu.

41. Obje stranke osporavaju odluku o troškovima postupka, tužiteljica iz razloga što joj nije priznat trošak u cijelosti navodeći da je uspjela u sporu u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dok tuženik smatra da tužiteljica nije uspjela sa glavnim zahtjevom u cijelosti, te sa dijelom eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva pa smatra da je tužiteljica uspjela sa samo 8,20 % zahtjeva.

42. Uzimajući u obzir:

- da je tuženik tijekom predmetne parnice osporavao osnovu i visinu predmetne tužbe, kako glavnog tako i eventualno kumuliranog tuženog zahtjeva,

- da kod eventualne kumulacije tužbenog zahtjeva tužiteljica ne traži da se prihvate svi istaknuti zahtjevi već samo jedan od njih, a jedan tužbeni zahtjev je i prihvaćen, treba smatrati da je tužiteljica uspjela u cijelosti,

- da je tijekom predmetne parnice objedinjeno pravno shvaćanje početka roka zastare za potraživanja po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate,

- da je tužiteljica u konačnici uspjela za zahtjevima na utvrđenje ništetnima odredaba ugovora o kreditu i zahtjevom za isplatu iznosa od 4.317,84 eura,

- da je zbog zastare odbijen zahtjev za isplatu iznosa na ime promjenjive kamtne stope, te da zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi,

to je za odluku o parničnim troškovima mjerodavna odredba članka 154. stavak 3. ZPP kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, a ne odredba članka 154. stavak 2. ZPP.

43. Prema tome, u skladu sa odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: Tarifa) tužiteljici za trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada ukupno 2.238,75 eura, te trošak sudske pristojbe u iznosu 142,68 eur i trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, ukupno 2.646,88 eur. Kako je prvostupanjskom presudom tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.266,29, eur, valjalo joj je dosudit daljnji trošak u iznosu od 380,59 eur.

44. Tuženik neosnovano pobija rješenje o trošku navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosuđen parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 EUR i za parnične radnje koje su poduzete prije 5. studenoga 2022. tj. prije nego što je na snagu stupila izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljene u Narodnim novinama br. 126/22.

45. Odredbom tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife/22 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

46. Odredbom tarifnog broja 50. Odvjetničke tarife/22 propisano je da vrijednost boda iznosi 15,00 kn (1,99 EUR).

47. Budući da je prvostupanjska presuda donesena 23. listopada 2023., dakle u vrijeme kada je na snazi bila Odvjetnička tarifa /22, pravilno je prvostupanjski sud, primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, neovisno radi li se o naknadi za poduzete radnje prije stupanja na snagu ili nakon stupanja na snagu Odvjetničke tarife/22.

48. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika protiv odluke o trošku pod točkama IV. i V. presude, te na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužiteljice protiv odluke o trošku pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška preko dosuđenog iznosa i tužiteljici dosudit daljnji trošak postupka u iznosu od 380,59 eur.

49. Tužiteljici nije dosuđen nije dosuđen trošak sastava žalbe jer je sa žalbom uspjela samo u dijelu u pogledu sporednog potraživanja u dijelu odluke o trošku u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok joj trošak odgovora na žalbu nije priznat jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

50. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić