REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5375/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sandre Štefanić i punomoćnika tuženika Hrvoja Lui, odvjetnika iz Zagreba, dana 1. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 16.359,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka promijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplatiti tuženiku Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 18. rujna 2024. godine ovom sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja ČĆ ozlijeđen u sklopu radnog vremena u prometnoj nesreći dana 22. travnja 2007., u mjestu Klenovec Humski, a koju prometnu nesreću je prouzročio OĆ upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) s pridodanim priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Ističe da je zbog izazivanja prometne nesreće OĆ oglašen krivim pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pregradi broj P-147/07 od 30. travnja 2007. Navodi i da je zbog posljedica navedene nesreće tužitelj osiguraniku tužitelja ČĆ priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 292052 od 22. travnja 2009. s uzrokom invalidnosti 100% zbog ozljede na radu (prometna nesreća). Tužitelj navodi i da je iz nalaza i mišljenja invalidske komisije razvidno da su upravo ozljede koje je osiguranik zadobio u prometnoj nesreći utjecale na umirovljenje osiguranika te da tužitelj isplatom mirovine trpi štetu, a koja za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. travnja 2024. iznosi 16.359,63 EUR. Nadalje, ističe da je u postupku naknade štete pravomoćno okončanim pred Općinskim sudom u Krapini utvrđena tuženikova odgovornost za štetni događaj, te da je pravomoćno postupkom okončanim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-3835/11 i P-1570/15 utvrđena tuženikova obveza naknaditi štetu tužitelju, kao i u nepravomoćnom sudskom postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-222/2020. Navodi i da tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161 i 164. st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 16.359,63 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 1. srpnja 2024 do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događala, dok osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnom štetnom događaju i umirovljenja zbog istih ozljeda. Nadalje, ukazuje kako parnični sud u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od osiguratelja, odnosno ovdje Hrvatskog ureda za osiguranje, a koja šteta predstavlja novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu, nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku nesposobnosti za rad, i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu tužiteljevu osiguraniku. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. broj Rev 12/2002 iskazao pravno shvaćanje prema kojem obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju, i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu. Ističe da se radi o općeprihvaćenim pravnim shvaćanjima koja jasno ukazuju na neosnovanost tužbenog zahtjeva, te navodi i da je teret dokazivanja visine štete na tužitelju, jer da se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27. ZOOP-a. Tuženik nadalje navodi i da je rješenjem tužitelja od **.**.2009. ČĆ već priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu, te da u predmetnom slučaju niti nema stvarne štete. Ističe da ukoliko je šteta nastala kao posljedica povrede na radu, tada Zavodu za mirovinsko osiguranje, ovdje tužitelju, šteta nije niti nastala, a iz razloga što je ta mirovina već utvrđena prema kriterijima za povredu na radu, te niti nema razlike u odnosu na mirovinu iz rješenja tužitelja. Stoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u rješenje Općinskog suda u Pregradi pod poslovnim brojem P-147/07 od 30. travnja 2007. (list 3-6), zapisnik o očevidu od 23. travnja 2007. (list 7-10 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 11-17 spisa), rješenje HZMO-a broj 292052 od 23. travnja 2009. (list 19-21 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 13. studenog 2008. (list 23-30 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 53 spisa), obračun isplata tužitelja (list 54 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 55- 56 spisa) te priležeću sudsku praksu.

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. travnja 2024. osiguraniku ČĆ koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 22. travnja 2007., a koja ozljeda se tretira kao ozljeda na radu.

7. Između stranaka nije sporno da je ČĆ ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 22. travnja 2007. te nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Isto tako, među strankama nije sporno da se predmetna invalidska mirovina isplaćuje kao mirovina na temelju ozljede na radu. S druge strane, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, te uzročno posljedična veza između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnom štetnom događaju i umirovljenja zbog istih ozljeda.

8. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv tuženika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja).

9. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

10. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

11. Uzevši u obzir da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je isplaćivao upravo na temelju ozljede na radu, a koja činjenica je nesporna među strankama, prema ocjeni ovog suda, prema samoj prirodi stvari ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP-a, pa tužitelju u tom smislu nije niti nastala šteta.

12. S obzirom da tužitelju nije nastala šteta, sud nije razmatrao preostale navode tuženika, odnosno nije utvrđivao postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnom štetnom događaju i umirovljenja zbog istih ozljeda, pa tako nije provodio niti dokaze predložene na navedene okolnosti. Uostalom, tuženik je na ročištu održanom 18. veljače 2025. istaknuo da nema nikakvih dokaznih prijedloga.

13. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 4. studenoga 2024. u visini od 250 bodova (Tbr. 8. st. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištu održanom 18. veljače 2025. u visini od 250 bodova (Tbr. 9. st. 1. Tarife), odnosno ukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.250,00 EUR.

15. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 1. travnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku