Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-74/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Knezu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 06. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Berislava Kneza, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvoja Plavšića, odvjetnika iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu dana 01. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9012244720 sklopljenog između tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora, potvrđen dana 30.01.2007. po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču iz Vinkovaca pod brojem: OU-103/2007 u dijelu u kojem u čl. 1. glasi: ,,…u kunama koji odgovara protuvrijednosti...CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita; u čl. 4. glasi: ,,...kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke...,...kamata se obračunava u CHF.; u čl. 5. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."; u čl. 7. "…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovoga Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta...ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora."; u čl. 12. glasi: "Potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju...te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune o čemu će ih Banka izvijestiti pismenim putem svojih distribucijskih kanala"; u čl. 12. 9. glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita...izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."; te stoga odredbe navedenih članaka u tome dijelu među ugovornim strankama ne proizvode nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 993,22 eura (slovima: devetsto devedeset tri eura i dvadeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 19,75 eura od 31. kolovoza 2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,72 eura od 30. rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,71 eura od 31. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,68 eura od 30. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,66 eura od 31. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 19,63 eura od 31. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 34,20 eura od 29. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 34,16 eura od 31. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 34,12 eura od 30. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 34,08 eura od 31. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 34,04 eura od 30. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 34,00 eura od 31. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 33,95 eura od 31. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 33,92 eura od 30. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 33,88 eura od 31. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 33,83 eura od 30. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 33,79 eura od 31. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 33,74 eura od 31. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,70 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,65 eura od 31. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,61 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,56 eura od 31. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,51 eura od 30. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,46 eura od 31. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,41 eura od 31. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,36 eura od 30. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,31 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,26 eura od 30. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,21 eura od 31. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,16 eura od 31. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 33,11 eura od 28. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 33,05 eura od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15 %, od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve do isplate u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.829,31 eura (slovima: dvije tisuće osamsto dvadeset devet eura i trideset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,32 eura od 31. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,06 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,52 eura od 31. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,92 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,61 eura od 31. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,79 eura od 30. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,42 eura od 31. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,05 eura od 31. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,87 eura od 30. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 10,31 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,22 eura od 30. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,34 eura od 31. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,75 eura od 31. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,86 eura od 28. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 22,26 eura od 31. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 2.621,01 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15 %, od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve do isplate u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.861,90 eura (slovima: tisuću osamsto šezdeset jedan eur i devedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. 01. travnja 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pa sve do isplate u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjevu u odnosi na parnični troška u iznosu od 97,51 eura (slovima: devedeset sedam eura i pedeset jedan cent) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 14. veljače 2023. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 25. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 9012244720 koji je potvrđen po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču iz Vinkovaca pod brojem OU-103/2007 dana 30. siječnja 2007. Predmetnim Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor je tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 39.900,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 228 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima (čl. 7.), prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja.

1.2. Nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odredaba ili pobližeg pojašnjenja o načinima promjene kamatne stope ili Odluke o načinu obračuna ili izračuna kamatne stope, niti mu je pojašnjen način promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom razdoblja otplate kredita tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja, bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste. Tužitelj drži da je takav način postupanja i promjene kamatne stope ništetan, s obzirom da se ista mijenjala bez, tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome.Isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF rastao je u odnosu na tečaj HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazano u HRK. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopoi i valutnoj klauzuli ugovorene u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene, neodredive, izazivaju neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetne i nemaju pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka.

1.3. Tužitelj kao pravnu osnovu ove tužbe poziva se na pravna shvaćanja u općepoznatim pravomoćnim presudama i to Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/2013-4 od 13.06.2014., kojom je u toč. II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 14.07.2013., te odlukom VSRH broj Revt-249/2014-2 od 09.04.2015. i Rev-2245/2017-2, koje su donesene po osnovi tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (tzv. slučaj franak), a kojima je utvrđeno da je i tužena banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isto tako zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Tužitelj ističe da s obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđene ništetnosti ugovorenih odredbi, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i sa čl. 1111., čl. 1115, te čl. 1046. ZOO-a. Slijedom svega iznijetog, tužitelj predlaže da u skladu s pravomoćnim presudama, kao i sukladno sa čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, te u vezi čl. 81. Zakona o zaštiti poštrošača, sud obveže tuženika na isplatu s osnove više plaćenih iznosa anuiteta sa zateznim kamatama temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, kao i da tuženik tužitelju naknadi trošak ovog parničničnog postupka.

1.5. Tužitelj nadalje navodi da ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva s osnova novčanog potraživanja koje mu mora vratiti tuženik, to isti podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP-a, te predlaže sudu naložiti tuženiku da dostavi cjelokupnu dokumentaciju i sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamata). Nakon što je tuženik udovolji istome, te po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 16. svibnja 2024. na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o promjenjivom kamatnoj stopi isplati iznos od 993,22 eura, te zbog ništetnih odrebi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 2.829,31 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, te ističe da je Ugovorom o kreditu u čl. 11. ugovoreno da je za eventualne sporove iz Ugovora o kreditu nadležan sud prema sjedištu podružnice Banke, ovdje tuženika. Nadalje ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja navodeći da sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Smatra da je zastarni rok poćeo teći od dana sklapanja ugovora o kreditu, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Tuženik ističe da tužitelj neosnovano smatra da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tuženik smatra da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Sukladno tome, u kolektivnom sporu utvrđivana je apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na svaki pojedini ugovorni odnos, već je potrebno utvrditi pripada li uopće tužitelj kategoriji „prosječnog potrošača“ o kakvom se potrošaču, kao apstraktnoj osobi raspravljalo u kolektivnom sporu.

2.2. Nadalje, vezano za navode tužitelja o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, tuženik ističe da je ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno Općim uvjetima poslovanja, te je svoje obveze propisane svim važećim propisima ispunio, kako u pogledu promjena visine kamatne stope, tako i u pogledu obavještavanja svih korisnika kredita, uključujući i ovdje tužitelja. Napominje da se kamatna stopa mijenja i mijenjala se isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Tuženik također ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, ugovorom o kreditu određeno je da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužitelj i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Navedene odredbe su nedvojbeno jasne, te unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu.

2.3. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-74/2023-9 od 24. kolovoza 2024.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku zaključenog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika (list 8-14), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (list 51-55), plan otplate (list 56), pregled uplata po kreditu (list 57-59), knjigovodstvenu karticu (list 60-95), provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković 03.04.2024. (list 119-125), očitovanje vještaka od 28.01.2025. (list 168), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 06.03.2025. (list 171-173).

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da je s tuženom bankom zaključio ugovor o kreditu 25.01.2007. kojim je htio zatvoriti raniji kredit koji je imao, te je tražio povoljan kredit i našao ga u ovoj banci. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti je imao udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Nije tražio kredit u CHF već mu je ovo ponuđeno kao najpovoljniji kredit. Kod potpisivanja ugovora nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora. To je bio već pripremljen obrazac ugovora koji je samo trebao potpisati i odnijeti na ovjeru kod javnog bilježnika. Pročitao je ugovor no nije najbolje razumio pojmove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jer nije financijske struke već je bio građevinski radnik i vojnik, a u to vrijeme već je bio umirovljenik. Tada mu se činilo povoljno, bio je zadovoljan s uvjetima jer mu je odgovarala visina rata u tom trenutku. Kasnije se rata povećala i nije mogao plaćati sa svojom mirovinom. Ugovor o kreditu je raskinut iz razloga što nije više mogao redovno otplaćivati ovaj kredit.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 39.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 4. ugovorena redovna kamata od 4,75 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

7. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 4., 7. i 12. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe o načinu promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući sporne odredbe čl. 4., 7. i 12. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 39.900,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 4., 7. i 12. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca.

12.1. U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da je ukupan iznos razlike plaćene kamate unutar svakog anuiteta naspram početne ugovorene kamatne stope (kamate u strukturi anuiteta po početnom otplatnom planu) tijekom trajanja otplate po kreditu broj 9012244720 korisnika ŠV iz [adresa] utvrđen je u visini od 993,22 eur.

12.2. Ukupan iznos utvrđenih više plaćenih razlika tečaja kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja (dospijeća) svakog plaćenog anuiteta u odnosu na početni tečaj važeći na dan isplate kredita, uključujući i ostatak glavnice kredita na dan raskida predmetnog ugovora o kreditu utvrđen je u visini od 2.880,42 eura. Ukupan iznos utvrđenih manje plaćenih razlika tečaja kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja (dospijeća) svakog plaćenog anuiteta u odnosu na početni tečaj važeći na dan isplate kredita, uključujući i ostatak glavnice kredita na dan raskida predmetnog ugovora o kreditu utvrđen je u visini od – 51,11 eura. Ukupan iznos plaćene razlike tečaja kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja (dospijeća) svakog plaćenog anuiteta u odnosu na početni tečaj važeći na dan isplate kredita, uključujući i ostatak glavnice kredita na dan raskida predmetnog ugovora o kreditu utvrđen je u visini od 2.829,31 eur.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos 993,22 eura, te zbog promjene tečaja iznos od 2.829,31 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 16.05.2024.

13.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 993,22 eura, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.829,31 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

13.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

14. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 14. veljače 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

15. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 11.05.2023. i 16.05.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 07.11.2023. u iznosu od 100,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 04.12.2023. i 05.03.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 300,00 eura čini ukupan iznos od 1.500,00 eura.

16.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, kao i uplaćen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 96,45 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.861,90 eura.

16.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 97,51 eura budući je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen.

U Vinkovcima 01. travnja 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Berislav Knez, Vinkovci – pun. tužitelja

2. Odvjetnica Petra Vatavuk, Zagreb – pun. tuženika