REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3103/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vrbanović & Božić d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Jasminke Vrbanović, odvjetnice, tužitelja osobno i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 01. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuju ništetnim odredbe čl.1., čl.4., čl.2.1. i 2.4., čl. 6.1. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj 717621 od 9. ožujka 2006. godine sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, isplati iznos od 413,24 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od :

- 2.99 EUR od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 2,90 EUR od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 2,87 EUR od 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 2,91 EUR od 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 2,85 EUR od 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 2,86 EUR od 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 2,90 EUR od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 3,15 EUR od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 2,97 EUR od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 5,04 EUR od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 5,09 EUR od 01.02.2009 godine pa do isplate,

- 5,11 EUR od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 5,06 EUR od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 5,05 EUR od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 4,97 EUR od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 4,89 EUR od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 4,92 EUR od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 4.97 EUR od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 6,75 EUR od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 6,71 EUR od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 6,80 EUR od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 6,89 EUR od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 6,99 EUR od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 6,96 EUR od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 7,12 EUR od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 7,08 EUR od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 7,16 EUR od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 7,61 EUR od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 7,50 EUR od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 7,88 EUR od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 7,68 EUR od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 7,53 EUR od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 7,99 EUR od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 8,28 EUR od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 8,07 EUR od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 8,10 EUR od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 7,95 EUR od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 8,00 EUR od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 8,50 EUR od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 8,57 EUR od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 9,13 EUR od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 8,93 EUR od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 8,61 EUR od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 8,60 EUR od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 8,57 EUR od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 8,68 EUR od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 8,81 EUR od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 8,81 EUR od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 8,73 EUR od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 8,76 EUR od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 8,81 EUR od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 8,76 EUR od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 8,76 EUR od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 8,72 EUR od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 8,63 EUR od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 8,74 EUR od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 8,78 EUR od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 8,76 EUR od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 8,61 EUR od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 9,42 EUR od 01.03.2013. godine pa do isplate

sve po stopi od 15% godišnje od 27.02.2006. godine pa do 31.12.2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati iznos od 1.488,62 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od :

- 6,95 EUR od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 7,53 EUR od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 8,81 EUR od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 9,46 EUR od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 7,92 EUR od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 7,70 EUR od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 5,29 EUR od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 3,16 EUR od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 3,90 EUR od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 5,48 EUR od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 4,58 EUR od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 3,71 EUR od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 5,71 EUR od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 7,62 EUR od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 9,62 EUR od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 9,09 EUR od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 12,46 EUR od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 11,60 EUR od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 13,29 EUR od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 22,84 EUR od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 20,66 EUR od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 28,82 EUR od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 24,52 EUR od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 21,28 EUR od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 31,12 EUR od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 37,20 EUR od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 32,79 EUR od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 33,43 EUR od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 30,27 EUR od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 31,25 EUR od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 42,01 EUR od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 43,52 EUR od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 55,44 EUR od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 51,11 EUR od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 44,37 EUR od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 44,20 EUR od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 43,46 EUR od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 45,91 EUR od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 48,60 EUR od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 48,68 EUR od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 46,99 EUR od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 47,68 EUR od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 48,69 EUR od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 47,60 EUR od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 47,69 EUR od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 46,69 EUR od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 44,83 EUR od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 47,09 EUR od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 47,92 EUR od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 47,59 EUR od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 44,28 EUR od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 46,57 EUR od 01.03.2013. godine pa do isplate

sve po stopi od 15% godišnje od 27.02.2006. godine pa do 31.12.2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu zahtjeva i administraciju isplati iznos od 108, 62 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.03.2006. godine pa do pa do 31.12.2007. godine, po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja da sud utvrdi da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke čitav Ugovor o kreditu broj 71762, kao i da utvrdi ništetnim odredbe čl. 2.2., 11.2., čl.2.3. i čl. 11.1. Ugovora o kreditu broj 717621 kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.833,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od dana 7.6.2023. tužitelj navodi da je sa prednikom tuženika Sberbank d.d. dana 9.3.2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 717621 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit od 15.947,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio predmetni ugovor na način da mu je tuženik predočio svoju standardnu, unaprijed pripremljenu šprancu o kojoj se nije moglo pregovarati već su djelatnici tuženika u nju samo unijeli podatke o imenu i adresi tužitelja te iznosu kredita. Dakle, radilo se o ponudi za davanje kredita po principu „uzmi ili ostavi“ na što je tužitelj pristao i ugovor potpisao jer nije imao izbora. Ističe da predmetni ugovor o kreditu sadrži više bitnih sastojaka (odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci tuženika, interkalarnoj kamati, ulaznoj naknadi, izlaznoj naknadi, pravu tuženika na otkaz ugovora o kreditu, odredbe o tečaju tuženika) koji su ništetni. Ništetnost tih odredbi uzrokuje ništetnost cijelog ugovora. U odnosu na ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF se tužitelj, sukladno čl. 502 c Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a) poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. U odnosu na odredbu o interkalarnoj kamati koja se naplaćuje tijekom otplate kredita, a obračunava se u visini redovne kamatne stope (čl. 2.3. Ugovora) tužitelj ističe da je tuženik interkalarnu kamatu obračunao temeljem odredbe o redovnoj promjenjivoj kamatnoj stopi, a budući je takva tipska odredba utvrđena nepoštenom i ništetnom u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 to je i odredba o interkalarnoj kamati nepoštena i ništetna u cijelosti. Ništetna je i odredba o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita ("ulazna naknada“) propisana u čl. 6.1. Ugovora u iznosu od 1,10% iznosa kredita koji je iznos naknade tuženik odbio tužitelju od iznosa kredita prilikom isplate kredita. Tuženik nije naveo od čega se ista sastoji i zašto je određena u visini od 1,10 % od iznosa kredita. Nepoštena je i odredba sadržana u čl. 10. Ugovora kojom tuženik pridržava pravo na otkaz Ugovora o kreditu jer je ista protivna čl. 367. ZOO-a koji ne dopušta jednostrani raskid ugovora od strane tuženika zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze tužitelja. Europski sud u odluci u spojenim predmetima C-70/17 i C-179/17 u točkama br. 53, 54 i 55 odluke je utvrdio da bi bilo protupravno da se odredbu ugovora o zajmu za koju se utvrdi da je nepoštena djelomično održi na snazi uklanjanjem elemenata koji je čine nepoštenom te da se dopuni ugovor uz izmjenu sadržaja te ugovorne odredbe. Nepoštena je odredba o načinu otplate, sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu. To stoga što je iznose mjesečnih anuiteta tuženik knjižio u valuti CHF te su iznosi mjesečnih anuiteta iskazani u otplatnom planu u valuti CHF, a zatim preračunavani u kune svaki mjesec u svrhu izračuna iznosa anuiteta kojeg tuženik potražuje od tužitelja za taj mjesec. Primjenom valutne klauzule tuženik je stvorio složen mehanizam na koji tužitelj nije mogao utjecati niti pretpostaviti visinu sljedećeg anuiteta, a tuženik može isti podizati koliko god i kada god želi. Nepoštena je odredba o izlaznoj naknadi ugovorena u čl. 11.1. Ugovora o kreditu, kojom u slučaju prijevremene otplate kredita tužitelj treba platiti naknadu sukladno uvjetima iz Odluke o naknadama tuženika. Izlazna naknada je ugovorena na netransparentan način i nije utemeljena na troškovima koje banke imaju zbog prijevremene otplate kredita, nego je to unaprijed formulirana ugovorna odredba koja stvara neravnotežu na štetu potrošača. Nepoštena je odredba o tečaju tuženika sadržana u čl.8. Ugovora o kreditu jer ista nije jasna i razumljiva. Tužitelj nije mogao vidjeti koji je to mehanizam konverzije u stranu valutu primijenio tuženik niti je mogao objektivno procijeniti ekonomske posljedice primjene valutne klauzule.

Slijedom naprijed navedenog, tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnost cijelog Ugovora o kreditu broj 717621 te da naloži tuženiku da tužitelju isplati nepripadno stečenu korist u vidu preplaćenih anuiteta po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u ukupnom iznosu od 1.857,92 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate te po osnovi neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade zahtjeva i administracije kredita u iznosu od 108,61 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10.3.2006. pa do isplate, sve naknadu parničnog troška uvećano za zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate. Alternativno, ako sud ne usvoji tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuju ništetnim odredbe čl. 1. i čl. 4., čl. 2.1. i 2.4., čl. 2.2. i 11.2., čl. 2.3., čl. 6.1., čl. 8. i čl. 11.1. Ugovora o kreditu broj 717621 od 9.3.2006.

Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 717621 od 9.3.2006. i Aneks br. 1 Ugovora o kreditu broj 717621, otplatne tablice po kreditu i prometne kartice po kreditu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor zastare. Ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete primjenjuje se zastarni rok iz čl. 230 ZOO-a (3 godine). Ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta primjenjiv bi bio zastarni rok iz čl. 226 ZOO-a (3 godine). Ukoliko bi se radilo o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 15.947,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nesporno je i da je temeljem odredbe čl. 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 5,10 % godišnje, čl. 4. da je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 8. uređen način otplate na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize HNB-a važećem na dan dospijeća. Smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet već da tek treba izvesti dokazivanje jesu li i na koji način utvrđenja iz iste primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude Visokog trgovačkog suda. Odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope su jasne, uočljive i lako razumljive, o promjenjivosti kamatne stope se prethodno i pregovaralo te su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Tužitelj je bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule ukazuje da je tužitelj i prije sklapanja ugovora kao savjesna ugovorna strana bio dužan sam se informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati za njegova prava i obveze iz ugovora. Nema govora da bi se radilo o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja koji i nije dokazao da je u konkretnom slučaju tuženik u odnosu na njega postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP/03).

Tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu prasku su neosnovane i neutemeljene. Tužitelj u tužbi više puta ističe kako se tuženik koristio nepoštenom poslovnom praksom ugovarajući naknadu za odobrenje kredita tzv. ulaznu klauzulu. Time je navodno tuženik doveo tužitelja u neravnopravni položaj jer tužitelj nije imao mogućnosti pregovora s tuženikom oko spomenute odredbe. Konačno, takvim je postupanjem tuženik navodno povrijedio odredbe članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje u tekstu: „ZZP“) te je zato spomenuta odredba ništetna. Tuženik prije svega ističe kako nema nikakvog zakonskog uporišta u tada primjenjivim propisima, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo na naknadu za obradu ugovora o kreditu, tj. naknadi za odobrenje ugovora o kreditu. Štoviše, propisi koji su tada bili na snazi nisu predviđali zabranu takve naknade. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Kao što je već navedeno, tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti:

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo;

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva;

- da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz kako bi potvrdio svoje navode, iako je teret dokaza na tužitelju. Tuženik smatra da niti jedna od gore navedenih pretpostavki nije ispunjena.

Člankom 6. Ugovora je propisano da se tužitelj tuženiku obvezuje platiti temeljem Ugovora sve naknade i troškove sukladno Tarifi, tako i naknadu za odobrenje kreditu u iznosu od 1,10% iznosa kredita. Tarifa je interni akt tuženika i dostupna je svima. Odredba o ulaznoj klauzuli iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Postojanje i naplaćivanje naknade za izdavanje kredita u vrijeme sklapanja Ugovora bila je uvriježena u praksi banaka te je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan pregovarati s tuženikom oko plaćanje spomenute naknade. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje da se ništetnim ocijeni cijeli Ugovor o kreditu, a sve uslijed činjenice da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za CHF. Tuženik napominje da je sud u Parnici Potrošač, na koju se tužitelj u cijelosti poziva i čiju doslovnu primjenu u ovom predmetu i traži, ocijenio kako ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji su bili predmetom ocijene ništetnosti, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora. VTS je konkretno ocijenio da:„ZZP ne propisuje koje su konkretne posljedice djelomične ništetnosti ugovora, ali određuje da se na sva pitanja o ništetnosti koja nisu uređena u ZZP-u supsidijarno primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju ugovorne odredbe kojima se promjena ugovorne kamate veže za odluku banke su pravomoćno utvrđene ništetnima, ali to ne znači da je otpala obveza potrošača platiti banci kamate. U slučaju da visina kamatne stope nije ugovorena, potrošač bi bio dužan platiti kamate po zakonskoj stopi (npr. kao u odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 460/06 od 6. lipnja 2007.). Isto tako, u slučaju pravomoćnog utvrđenja da su ništetne i ugovorne odredbe u dijelu u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, to ne bi značilo da su ništetne čitave odredbe o predmetu ugovora. Potrošači su od banke dobili određeni iznos novca u kunama na ime kredita, kojeg su dužni vratiti, sukladno onim odredbama ugovora koje su i dalje na snazi, kao što je na snazi i sam ugovor o kreditu. To znači da je banka, koja je ispunila svoju obvezu, i dalje ovlaštena od potrošača zahtijevati vraćanje dobivenog novčanog iznosa u ugovorenom vremenskom razdoblju, i to ne odjednom, nego prema uvjetima iz ugovora, jer nije ništetan cijeli ugovor nego je ništetna samo zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak.“

Nadalje, tuženik ukazuje na postojanje tzv. „salvatorne klauzule“ Ugovora o kreditu kojom je predviđena obveza stranaka da „Ako bila koja odredaba ovog Ugovora postane po zakonu ništava, odnosno nevažeća, ugovorne strane određuju da takva ništavost neće utjecati na valjanost preostalih odredbi ovog Ugovora. Ništava odredba zamijenit će se valjanom.“ Dakle, osim što pojedine odredbe Ugovora o kreditu nisu ništave, suglasnom voljom ugovornih strana određena je međusobna obveza u slučaju ništavosti bilo koje obveze istu zamijeniti valjanom, upravo kako bi izbjegla ništavost cijelog Ugovora o kreditu i sve negativne posljedice koje proizlaze iz ovakve situacije. Slijedom navedenog, neosnovano je potraživanje tužitelja da se cijeli ugovor o kreditu ocijeni ništetnim, a osobito ne na temelju pozivanja na presudu u Parnici Potrošač kojom je utvrđeno upravo suprotno. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te, cijeneći sve navedeno, predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U bitnome ističe da je tuženik u postupku Potrošač isticao iste razloge koje navodi i u ovom odgovoru na tužbu, a o kojima je pravomoćno odlučeno. Poziva se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od dana 3.9.2019., a u odnosu na istaknuti prigovor zastare presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od dana 20.3.2018.

4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu. Saslušan je tužitelj UZ. Provedeno je financijsko vještačenje. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP- a, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Rješenjem poslovni broj P-5640/2023-5 od dana 8.5.2024. sud je utvrdio prekid postupka u odnosu na tuženika Nova hrvatska banka d.d. te riješio da se postupak nastavlja u odnosu na novog tuženika Hrvatska poštanska banka d.d.

6. Nesporno je da su tužitelj i prednik tuženika dana 9.3.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 717621 na iznos od 15.947,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti pa srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate, plativo u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 226,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Ugovor je namjenski, za kupnju vozila. Ugovorena je redovna kamata u iznosu od 5,10 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Ugovoreno je da se interkalarna kamata naplaćuje tijekom otplate kredita i da je sadržana u anuitetima, a obračunava se u visini kamatne stope. Ugovorena je efektivna kamatna stopa u visini od 6,33%. Ugovorena je tzv. ulazna naknada (naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita) u visini od 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj. Ugovorena je i mogućnost prijevremene otplate kredita na pisani zahtjev korisnika kredita, sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.

7.Sporno je jesu li tužitelju prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjene ugovorne odredbe, a posebno ovdje sporni parametri temeljem kojih tuženik određuje i mijenja visinu kamatne stope, rizici koji se tiču ugovaranja kredita u valuti CHF, je li tuženik primjenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom Odlukom o kamatama i naknadama kreditora i odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i početno ugovorenu visinu kamatne stope, sporna je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju, svrha te odredbe, način na koji je određena njena visina, koji se troškovi plaćanjem te naknade podmiruju, je li tuženik s tužiteljem uopće o njima pregovarao. Sporno je i je li tužitelj na bilo koji način mogao utjecati na sadržaj ugovora ili mu je tuženik dao na potpis tipski ugovor po principu uzmi ili ostavi. Sporno je i mogu li se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač. Sporno je dovodi li ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, posebno ovdje naglašenih odredbi temeljem kojih je, prema navodima tužbe, tuženik stekao nepripadnu imovinsku korist, do ništetnosti cijelog ugovora. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, tijek zakonske zatezne kamate te je li nastupila zastara.

1 0

8. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva određeno je provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić kojoj je dano u zadatak utvrditi razliku između preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, kao i razliku nastalu na temelju valutne klauzule u CHF, s obzirom na početnu vrijednost CHF. Naložen je i da vještak utvrde tzv. negativne razlike te visinu naknade koju je tuženik obračunao na ime obrade kredita (tzv. ulazna naknada).

9. U svom nalazu i mišljenju od dana 18.6.2024. sudski vještak, na temelju dokumentacije koja prileži spisu daje izračun da razlika između preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznosi 557,68 CHF, tj. 3.113,80 kn, tj. 413,27 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna. Razlika nastala na temelju valutne klauzule u CHF, s obzirom na početnu vrijednost CHF iznosi: Pozitivna razlika iznosi 11.215,63 kn, tj. 1.488,57 eura, negativna razlika iznosi -1.000,86 kn, tj. -132,84 eura, a neto razlika iznosi 10.214,77 kn, tj. 1.355,73 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,5345 kn. Visina naknade koju je tuženik obračunao na ime obrade kredita (tzv. ulazna naknada) iznosi: 818,39kn, tj. 108,62 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,5345 kn. Naknada je naplaćena dana 15.3.2006.

10. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je prema izračunu financijskog vještaka podneskom od dana 17.7.2024. tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu. Od tuženika na ime ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje isplatu iznosa od 413,24 EUR, a na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplatu iznosa od 1.488,62 EUR, ukupno 1.901,86 EUR, uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate. Opisanim je povišenjem tužitelj preinačio tužbeni zahtjev koju preinaku učinjenu nakon provedenog financijskog vještačenja sud dopušta temeljem čl. 190 st. 3 ZPP-a jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Za napomenuti je i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 26.11.2021., broj Su IV-162/2021, iznesen stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Sud nije uzimao u obzir izračun tzv. negativnih razlika. Naime, u svojoj odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18.2.2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na postavljeno pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?" odgovorio: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita."

U dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatom jednokratnih troškova obrade zahtjeva i administracije, tužitelj ostaje kod zatražene isplate iznosa od 108,62 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od dana plaćanja 15.3.2006. pa do isplate.

1 1

Prigovori tuženika o osnovi po kojoj je izračun napravljen (matematičkom izračunu tuženik ne prigovora) su pravne prirode i njihova neosnovanost je već pravomoćno utvrđena u postupku Potrošač.

11. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je u cijelosti ispunio postavljeni zadatak, a izračun je pregledan i jasan.

12. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja koji u svom iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj dana 20.1.2025. navodi da je kod tuženika podigao kredit radi kupnje novog vozila i to motora kojeg je kupio u auto kući Euro rent iz Rijeke. Odlučio je podići kredit u CHF jer su te kredite reklamirali kao najpovoljnije. Došao je u banku, rekao zašto mu treba kredit i u kojem iznosu, oni su mu dali formulare koje je trebao ispuniti. Kako sam u Rijeku doputovao sa otoka [adresa] gdje živim, to su mi rekli da ispunjene formulare pošaljem poštom što je i učinio. Kada je sve bilo gotovo su ga zvali da dođe u banku gdje ga je čekao službenik koji je imao unaprijed pripremljen ugovor i zajedno su otišli kod javnog bilježnika. Ne sjeća se da bi mu netko objašnjavao ugovorne odredbe, misli da nije ništa niti pitao. Bilo mu je bitno koliko će iznositi rata i da tu ratu može plaćati. Međutim, zbog promjene kamatne stope i vrijednosti CHF su te rate počele rasti. Da je znao da će se to desiti ne bi podizao kredit. Ranije nije dizao kredite pa se u to posebno ni ne razumije, plaćao je ono što su mu odredili.

13. Povezujući iskaz tužitelja sa spornim ugovornim odredbama, ali i izgledom čitavog Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da se radi o unaprijed formuliranom, tipskom ugovoru tuženika te da se o sadržaju spornih odredbi na temelju kojih tužitelj od tuženika potražuje isplatu (jednostrano promjenjiva kamatna stopa, valuta u CHF i tzv. ulazna naknada) nije niti moglo pojedinačno pregovarati budući je tužitelju dan na potpis unaprijed pripremljen ugovor koji je sastavio tuženik. Tako tuženik tužitelja ni na koji način nije upoznao sa parametrima koji utječu na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, nije ga upozorio na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a iz dostupnih informacija tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, a tuženik jednostrano mijenja visinu kamatne stope.

14. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) je presudom i rješenjem poslovni broj Revt 249/14-2 od dana 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu poslovni broj Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87

1 2

ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. U odnosu na navedene sudske odluke valja navesti da je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13.12.2016. Ustavni sud RH djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja te je ukinuo odluku VSRH poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9.4.2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13.6.2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". VSRH je rješenjem poslovni broj Revt -575/16-5 od 3.10.2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13.6.2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su tužene pod 1) do 7) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. Visoki trgovački sud RH je donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od dana 14.6.2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, Visoki trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Konačno, VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 u nastavku ZZP-a).

15. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1 3

16. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.

17. Istaknuti prigovor zastare u odnosu na zatraženu isplatu po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi nije osnovan. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-2245/17-2 od dana 20.3.2018. zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 7.6..2023. to je razvidno da nije istekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a za preplaćene iznose s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao niti s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je zastarni rok počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od dana 14.6.2018.

18. Tužitelju nije posebno objašnjeno niti od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva (čl. 6.1. Ugovora), na temelju čega je određena visina te naknade pa nije niti mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5.4.1993. i ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. U tom pravcu, zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi prema Direktivi određuje da je položaj potrošača podređen jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

19. U čl. 59 ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma,

1 4

godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. U čl. 81 st. 1 ZZP-a je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U st. 2 je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. U st. 3 je propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano da je trgovac, ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati. U čl. 84 ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. U čl. 87 st.1 ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Iako je predmetni Ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost budući se radi o zaštiti pravnih i ekonomskih interesa potrošača propisanih i Zakonom o zaštiti potrošača.

20. Kako je utvrđeno da je tuženik na temelju ugovorne odredbe čl. 1 i čl. 4 Ugovora koje sud utvrđuje ništetnima, ostvario korist u iznosu od 1.488,62 EUR, na temelju ugovorne odredbe čl. 2.1. i 2.4. Ugovora koje sud utvrđuje ništetnima, ostvario korist u iznosu od 413,24 EUR, sve uvećano za zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate te na temelju ugovorne odredbe čl. 6.1. koju sud utvrđuje ništetnom, ostvario korist u iznosu od 108,62 EUR, uvećano za zateznu kamatu tekuću od 15.3.2006. pa do isplate, to je tuženik dužan vratiti tužitelju neosnovano stečene iznose.

21. Istaknuti prigovor zastare u odnosu na zatraženu isplatu po osnovi ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi također nije osnovan. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od dana 30.1.2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe (čl. 6.1), zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

22. Sve navedeno sud primjenjuje na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jednostrano primjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu zahtjeva i administrativne troškove budući je na temelju navedenih odredbi tuženik ostvario nepripadnu imovinsku korist pa tužitelj ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti budući nakon utvrđenja ništetnosti ima pravo tražiti i novčanu kompenzaciju koja mu pripada, sve temeljem čl. 323. ZOO-a koji propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna

1 5

strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23. Neosnovan je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora, kao i, alternativno, zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi iz čl. 2.2. i 11.2. (efektivna kamatna stopa), čl. 2.3. (interkalarna kamata) i čl. 11.1. (prijevremena otplata). Odredbom čl. 1021. ZOO-a kojom su propisani bitni sastojci ugovora o kreditu je određeno: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

24. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Odredbama čl. 87. ZZP 03, odnosno čl. 102. ZZP 07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe. Iz navedenog proizlazi da utvrđenje ništetnima odredbi o valutnoj klauzuli, jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. ulaznoj naknadi koje je sud utvrdio u ovom postupku, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora budući on može opstati bez tih ugovornih odredbi. U odnosu na prijedlog tužitelja da se utvrde ništetnim i odredbe o efektivnoj kamatnoj stopi, interkalarnoj kamati i tzv. izlaznoj naknadi, tužitelj nije dokazao da bi mu iste bile obračunate, odnosno naplaćene, pa time niti postojanje pravnog interesa za utvrđenjem ništetnosti istih.

S tim u vezi sud se poziva i na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 259/2022-3 od dana 9.10.2024. u kojoj daje odgovor na postavljeno revizijsko pitanje: "Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005) i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, 46/2007, 79/2007) i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007, 125/2007), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?", a odgovor glasi: "…ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP."

25. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 15.3.2024. i 17.7.2024. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 8 t.1) te zastupanja na ročištima održanim 8.5.2024., 20.1.25. i 4.3.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Nije prihvaćen trošak sastava podneska od 16.5.2024. kojim obavještava

1 6

sud o uplati predujma za vještačenje jer isti nije nužan budući navedeno sud provjerava i sam. Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV-a od 300,00 EUR trošak iznosi 1.500,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.833,18 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude, 1.4.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika