REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-507/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 26. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ivane Đurinac Vuković, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 628-50- 4204736 zaključenog dana 21.6.2007.g. između tužiteljice MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisen banka Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula bez pravnog učinka i ništetne.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisen banka Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužiteljici MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime stečenog bez osnove zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli plati iznos od ukupno 4.452,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama, koje na svaki preplaćeni mjesečni iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca. 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

-0,30 eur od 1.8.2007.g. do konačne isplate

-1.45 eur od 1.9.2007.g. do konačne isplate

-0,30 eur od 1.12.2007.g. do konačne isplate

-3,11 eur od 1.2.2008.g. do konačne isplate

-5,28 eur od 1.3.2008.g. do konačne isplate

-8,99 eur od 1.4.2008.g. do konačne isplate

-3,41 eur od 1.5.2008.g. do konačne isplate

-1,20 eur od 1.6.2008.g. do konačne isplate

-3,92 eur od 1.7.2008.g. do konačne isplate

-0,12 eur od 1.8.2008.g. do konačne isplate

-2,49 eur od 1.9.2008.g. do konačne isplate

-20,41 eur od 1.11.2008.g. do konačne isplate

-8,41 eur od 1.12.2008.g. do konačne isplate

-23,67 eur od 1.1.2009.g. do konačne isplate

-26,01 eur od 1.2.2009.g. do konačne isplate

-27,08 eur od 1.3.2009.g. do konačne isplate

-24,15 eur od 1.4.2009.g. do konačne isplate

-24,71 eur od 1.5.2009.g. do konačne isplate

-20,24 eur od 1.6.2009.g. do konačne isplate

-16,95 eur od 1.7.2009.g. do konačne isplate

-17,83 eur od 1.8.2009.g. do konačne isplate

-19,56 eur od 1.9.2009.g. do konačne isplate

-19,41 eur od 1.10.2009.g. do konačne isplate

-17,66 eur od 1.11.2009.g. do konačne isplate

-20,95 eur od 1.12.2009.g. do konačne isplate

-23,59 eur od 1.1.2010.g. do konačne isplate

-27,34 eur od 1.2.2010.g. do konačne isplate

-26,48 eur od 1.3.2010.g. do konačne isplate

-31,57 eur od 1.4.2010.g. do konačne isplate

-30,60 eur od 1.5.2010.g. do konačne isplate

-32,49 eur od 1.6.2010.g. do konačne isplate

-48,78 eur od 1.7.2010.g. do konačne isplate

-45,42 eur od 1.8.2010.g. do konačne isplate

-55,67 eur od 1.9.2010.g. do konačne isplate

-52,13 eur od 1.10.2010.g. do konačne isplate

-46,44 eur od 1.11.2010.g. do konačne isplate

-58,45 eur od 1.12.2010.g. do konačne isplate

-73,74 eur od 1.1.2011.g. do konačne isplate

-62,91 eur od 1.2.2011.g. do konačne isplate

-66,71 eur od 1.3.2011.g. do konačne isplate

-61,88 eur od 1.4.2011.g. do konačne isplate

-62,75 eur od 1.5.2011.g. do konačne isplate

-83,24 eur od 1.6.2011.g. do konačne isplate

-85,24 eur od 1.7.2011.g. do konačne isplate

-102,35 eur od 1.8.2011.g. do konačne isplate

-93,56 eur od 1.9.2011.g. do konačne isplate

-83,93 eur od 1.10.2011.g. do konačne isplate

-82,90 eur od 1.11.2011.g. do konačne isplate

-82,16 eur od 1.12.2011.g. do konačne isplate

-86,75 eur od 1.1.2012.g. do konačne isplate

-90,75 eur od 1.2.2012.g. do konačne isplate

-91,29 eur od 1.3.2012.g. do konačne isplate

-88,52 eur od 1.4.2012.g. do konačne isplate

-90,39 eur od 1.5.2012.g. do konačne isplate

-91,67 eur od 1.6.2012.g. do konačne isplate

-89,52 eur od 1.7.2012.g. do konačne isplate

-90,08 eur kn od 1.8.2012.g. do konačne isplate

-88,47 eur od 1.9.2012.g. do konačne isplate

-84,98 eur od 1.10.2012.g. do konačne isplate

-88,70 eur od 1.11.2012.g. do konačne isplate

-90,49 eur od 1.12.2012.g. do konačne isplate

- 89,23 eur od 1.1.2013.g. do konačne isplate

- 82,22 eur od 1.2.2013.g. do konačne isplate

- 88,18 eur od 1.3.2013.g. do konačne isplate

- 88,70 eur od 1.4.2013.g. do konačne isplate

-86,37 eur od 1.5.2013.g. do konačne isplate

-79,10 eur od 1.6.2013.g. do konačne isplate

-78,92 eur od 1.7.2013.g. do konačne isplate

-80,70 eur od 1.8.2013.g. do konačne isplate

-83,56 eur od 1.9.2013.g. do konačne isplate

-87,52 eur od 1.10.2013.g. do konačne isplate

-85,48 eur od 1.11.2013.g. do konačne isplate

-86,93 eur od 1.12.2013.g. do konačne isplate

- 88,57 eur od 1.1.2014.g. do konačne isplate

- 89,59 eur od 1.2.2014.g. do konačne isplate

- 91,74 eur od 1.3.2014.g. do konačne isplate

- 91,04 eur od 1.4.2014.g. do konačne isplate

- 88,65 eur od 1.5.2014.g. do konačne isplate

- 87,59 eur od 1.6.2014.g. do konačne isplate

-88,41 eur od 1.7.2014.g. do konačne isplate,

sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisen banka Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 da tužiteljici MR iz [adresa] na ime stečenog bez osnove zbog primjene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi plati iznos od ukupno 988,23 eur/7.451,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koje na svaki preplaćeni mjesečni iznos teku od dospijeća do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana, kako slijedi:

-11,97 eur/90,22 kn od 1.12.2007.g. do konačne isplate

-11,81 eur/89,00 kn od 1.1.2008.g. do konačne isplate

-11,94 eur/89,94 kn od 1.2.2008.g. do konačne isplate

-11,95 eur/90,06 kn od 1.3.2008.g. do konačne isplate

-12,05 eur/90,82 kn od 1.4.2008.g. do konačne isplate

-11,66 eur/87,86 kn od 1.5.2008.g. do konačne isplate

-14,84 eur/111,79 kn od 1.6.2008.g. do konačne isplate

-14,89 eur/112,19 kn od 1.7.2008.g. do konačne isplate

-14,49 eur/109,19 kn od 1.8.2008.g. do konačne isplate

-14,37 eur/108,27 kn od 1.9.2008.g. do konačne isplate

-14,40 eur/ 108,46 kn od 1.10.2008.g. do konačne isplate

-15,42 eur/116,18 kn od 1.11.2008.g. do konačne isplate

-14,50 eur/109,26 kn od 1.12.2008.g. do konačne isplate

-15,32 eur/115,46kn od 1.1.2009.g. do konačne isplate

-15,32 eur/115,46 kn od 1.2.2009.g. do konačne isplate

-15,22 eur/114,70 kn od 1.3.2009.g. do konačne isplate

-20,44 eur/154,03 kn od 1.4.2009.g. do konačne isplate

-20,27 eur/152,70 kn od 1.5.2009.g. do konačne isplate

-19,68 eur/148,29 kn od 1.6.2009.g. do konačne isplate

-19,19 eur/144,62 kn od 1.7.2009.g. do konačne isplate

-19,05 eur/143,53 kn od 1.8.2009.g. do konačne isplate

-18,96 eur/142,85 kn od 1.9.2009.g. do konačne isplate

-18,72 eur/141,07 kn od 1.10..2009.g. do konačne isplate

-18,36 eur/138,35 kn od 1.11.2009.g. do konačne isplate

-18,38 eur/138,49 kn od 1.12..2009.g. do konačne isplate

-18,35 eur/138,25 kn od 1.1.2010.g. do konačne isplate

-18,38 eur/138,50 kn od 1.2.2010.g. do konačne isplate

-18,07 eur/136,18 kn od 1.3.2010.g. do konačne isplate

-18,19 eur/137,09 kn od 1.4.2010.g. do konačne isplate

-17,87 eur/134,64 kn od 1.5.2010.g. do konačne isplate

-17,74 eur/133,68 kn od 1.6.2010.g. do konačne isplate

-18,62 eur/140,27 kn od 1.7.2010.g. do konačne isplate

-18,10 eur/136,36 kn od 1.8.2010.g. do konačne isplate

-18,51 eur/139,45 kn od 1.9.2010.g. do konačne isplate

-17,98 eur/135,45 kn od 1.10.2010.g. do konačne isplate

-17,30 eur/130,33 kn od 1.11.2010.g. do konačne isplate

-17,78 eur/130,95 kn od 1.12.2010.g. do konačne isplate

-18,42 eur/138,82 kn od 1.1.2011.g. do konačne isplate

-17,42 eur/131,27 kn od 1.2.2011.g. do konačne isplate

-17,33 eur/130,55 kn od 1.3.2011.g. do konačne isplate

-16,70 eur/125,83 kn od 1.4.2011.g. do konačne isplate

-16,41 eur/123,66 kn od 1.5.2011.g. do konačne isplate

-17,25 eur/130,00 kn od 1.6.2011.g. do konačne isplate

-17,00 eur/128,09 kn od 1.7.2011.g. do konačne isplate

-17,56 eur/132,33 kn od 1.8.2011.g. do konačne isplate

-16,69 eur/125,78 kn od 1.9.2011.g. do konačne isplate

-15,80 eur/119,01 kn od 1.10.2011.g. do konačne isplate

-11,45 eur/ 86,24 kn od 1.11.2011.g. do konačne isplate

-11,13 eur/ 83,83 kn od 1.12.2011.g. do konačne isplate

-11,00 eur/ 82,89 kn od 1.1.2012.g. do konačne isplate

-10,84 eur/ 81,65 kn od 1.2.2012.g. do konačne isplate

-10,54 eur/ 79,41 kn od 1.3.2012.g. do konačne isplate

-10,15 eur/ 76,45 kn od 1.4.2012.g. do konačne isplate

- 9,88 eur/ 74,47 kn od 1.5.2012.g. do konačne isplate

- 9,61 eur/ 72,39 kn od 1.6.2012.g. do konačne isplate

- 9,22 eur/ 69,45 kn od 1.7.2012.g. do konačne isplate

- 8,91 eur/ 67,14 kn od 1.8.2012.g. do konačne isplate

- 8,54 eur/ 64,35 kn od 1.9.2012.g. do konačne isplate

- 8,12 eur/ 61,16 kn od 1.10.2012.g. do konačne isplate

-7,88 eur/ 59,35 kn od 1.11.2012.g. do konačne isplate

-7,58 eur/ 57,13 kn od 1.12.2012.g. do konačne isplate

- 7,21 eur/ 54,33 kn od 1.1.2013.g. do konačne isplate

- 6,71 eur/ 50,53 kn od 1.2.2013.g. do konačne isplate

- 6,49 eur/48,92 kn od 1.3.2013.g. do konačne isplate

- 6,16 eur/46,38 kn od 1.4.2013.g. do konačne isplate

- 5,75 eur/43,31 kn od 1.5.2013.g. do konačne isplate

- 5,27 eur/39,68 kn od 1.6.2013.g. do konačne isplate

- 4,91 eur/37,00 kn od 1.7.2013.g. do konačne isplate

- 4,58 eur/34,49 kn od 1.8.2013.g. do konačne isplate

- 4,26 eur/32,12 kn od 1.9.2013.g. do konačne isplate

- 3,94 eur/29,69 kn od 1.10.2013.g. do konačne isplate

- 3,55 eur/26,71 kn od 1.11.2013.g. do konačne isplate

- 3,18 eur/23,93 kn od 1.12.2013.g. do konačne isplate

- 2,81 eur/21,19 kn od 1.1.2014.g. do konačne isplate

- 2,43 eur/18,32 kn od 1.2.2014.g. do konačne isplate

- 2,05 eur/15,43 kn od 1.3.2014.g. do konačne isplate

- 1,65 eur/12,44 kn od 1.4.2014.g. do konačne isplate

- 1,23 eur/ 9,29 kn od 1.5.2014.g. do konačne isplate

- 0,82 eur/6,16 kn od 1.6.2014.g. do konačne isplate

- 0,41 eur/3,11 kn od 1.7.2014.g. do konačne isplate. "

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, naknaditi tužiteljici MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.113,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom troškova postupak u iznosu od 252,58 eura kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženim 21.6.2007. zaključila Ugovor o kreditu 628-50-4204736 za kupnju rabljenog vozila, da nije napravila konverziju te da je kredit uredno otplatila.

1.1. Ističe da su ugovorom tužiteljica i tuženi ugovorili kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.386,52 CHF uz valutnu klauzulu i redovnu kamatu od 5,95 % koja je promjenjiva a promjena se utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Nadalje da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF važećim na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

1.2. Tuženi je u skladu sa svojom Odlukom u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, nezakonito i nepošteno, bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga i objašnjenja, te je nastala razlika novčane tražbine u iznosu od 7.451,20kn na ime stjecanja bez osnove.

1.3. Poziva se na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) koji je sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima i to odredbu čl. 81. st. 1. i čl. 49. st.1. kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Budući tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj Odluke o promjeni kamatne stope, niti se o kamatnoj stopi pregovaralo, a Odluka je sadržavala sadržaj koji ide na štetu potrošača i u kojoj nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope, kao i odnos sa drugim odredbama ugovora o kreditu, bez razumljivih objašnjenja ekonomskih posljedica, tuženi je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama kao i ništetnost odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi.

1.4. Osim navedenog, ugovor o kreditu sadrži odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak. Tužiteljica nije bila upozorena od strane banke kao financijske institucije te obrazovanog i upućenog trgovca na visoku rizičnost ugovorene valutne klauzule, odnosno, nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim i razumljivim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj i razumljivoj obavijesti, niti u vrijeme zaključenja ugovora niti tijekom pregovora. Ovakvo postupanje tuženika kao posljedicu ima neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana, što dovodi do toga da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu broj 7. kojom je ugovorena, a temeljem toga i primijenjena valutna klauzula, ništetna.

1.5. Tužiteljica slijedom potražuje, osim razlike koja se pojavljuje radi promjene kamatne stope i razliku koja se pojavljuje radi primjene nepošteno ugovorene valutne klauzule u iznosu od 33.546,41 kn.

2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu navodeći da su ugovorne, ovdje parnične strane, odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika. Smatra da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu i slijedom predlaže da se predmet uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu.

2.2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev.

2.3. Ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu).

2.4. Nadalje, kako je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika Miroslava Bračun, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, smatra da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao.

2.5. Smatra da je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje te da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope.

2.6. Osim toga ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja te predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije.

3. U nastavku postupka parnične strane su u bitnome ostale kod svojih navoda.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 628-50-4204736 od 21. lipnja 2007. solemniziran po Javnom bilježniku Miroslavu Bračun iz [adresa], broj: OV-19770/2007, temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 25.386,52 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Nije sporno da je ugovor sklopljen na vrijeme od 84 mjeseca s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,95% godišnje. Također, tuženik nije sporio činjenicu da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

5. Sporno je da li je Općinski sud u Slavonskom Brodu mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Sporno je da li su u Ugovor o kreditu inkorporirane odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne, ima li sada tužiteljica pravo na isplatu na ime stečenog bez osnove. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, da li tužiteljica ima status potrošača i da li je dopušteno ispitivati poštenost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Sud je odbio tuženikom prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na odredbu čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZŠP) i čl. 50. st. 1. istog zakona jer se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi kada se o istoj nije posebno pregovaralo već je ista sastavni dio tipskog sadržaja ugovora tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana s obzirom na cijenu i vrijeme potrebno za putovanje tužiteljice u Zagreb i natrag. Nadalje, prema čl. 3. Direktive Vijeća 93/13 prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge treba se smatrati nepoštenom ako nije bilo posebnog pregovaranja, te je isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po mišljenju ovog suda, udaljenost [adresa] od Zagreba i troškovi putovanja javnim prijevozom uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju se ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje taj Zakon. Navedenim zakonom određena je i nadležnost sudova pa je tako čl. 19.l st.1. propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Radi navedenoga, kada je tužiteljica kao mjesno nadležnom sudu za spor u vezi s ugovorom o kreditu, tužbu podnijela Općinskom sudu u Slavonskom Brodu kao sudu prebivališta potrošača, postupila je sukladno odredbi čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

8. U dokaznom postupku, izvršen je uvid i pročitan Ugovor o kreditu broj 628-50- 4204736 od 21. lipnja 2007. (str. 15-19 spisa), uvid u otplatni plan (list 11-14 spisa), uvid u prijepis knjigovodstvene kartice ( str. 4-8 spisa), u pregled promjena kamatnih stopa (str. 9 spisa) u zahtjev za kredit (str. 30 spisa), u zadužnicu (str. 31-32 spisa), u suglasnost (str. 33-34 spisa), u obavijest tuženika od 23.10.2013. (str. 35 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Filipa Tolić od 23.3.2023. (str. 97-84 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa] i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke koja je saslušana putem audiovizualnog uređaja.

9. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka a tužiteljica je prihvatila nalaz vještak u cijelosti i u skladu s nalazom postavila konačni specificirani tužbeni zahtjev.

10. Nje proveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika Miroslava Bračuna od kojeg dokaza je tuženik odustao na glavnoj raspravi 8.2.2024. Nije proveden niti dokaz saslušanjem RR, službenika banke, od kojeg dokaza je tuženik odustao podneskom od 4.4.2023.

11. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Iz Ugovora o kreditu broj Ugovor o kreditu broj 628-50-4204736 od 21. lipnja 2007. (str. 15-19 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu za kupovinu rabljenog vozila (čl. 6.) u iznosu od 25.386,52 CHF obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita (čl. 1.), promjenjivom kamatnom stopom (čl. 2.) i s rokom otplate od 84 mjeseca (čl. 4.).

13. Saslušana na glavnoj raspravi 26. veljače 2025. putem audiovizualnog uređaja tužiteljica je iskazala da je kredit realizirala 2007. kada su njezin bivši suprug i ona imali namjeru kupiti rabljeni automobil marke Renault Laguna. U to vrijeme plaća joj nije bila ničim opterećena i zbog toga su odlučili da će ona biti korisnik kredita i vezano uz to je otišla u RBA banku, jer su tada imali sve račune kod njih. Dolaskom u banku dobila je informaciju da su najpovoljniji krediti vezani uz CHF i nije se mogla sjetiti da bi bilo govora o bilo kojoj drugoj vrsti kredita, vezanih uz drugu valutu. U prodajnom razgovoru nitko joj nije objasnio što to znači kada se kredit veže uz valutu CHF, niti zbog čega bi moglo doći do promjene ugovorene promjenjive kamatne stope. Nitko ju nije upozorio na niti jedan rizik koji bi bio vezan uz tako ugovoreni kredit. Kredit je u cijelosti otplatila na način da je dužne anuitete uplaćivala u banci. Vozilo koje je kupila isključivo je koristila u privatne svrhe jer u vrijeme realizacije kredita nije na sebi imali niti obrt, niti udjele u trgovačkom društvu. Ugovor je razumjela u dijelu koji ju je zanimao, a to je iznos kredita, visina anuiteta i rok otplate tako da je u početku i bila zadovoljna jer je mislila da se radi o dobrom ugovoru. Naknadno joj je rata porasla u dvostrukom iznosu od početne rate i nije se vezano uz to išla raspitati u banku već je sve doznavala putem medija. Iskazala je da je prije realizacije ovog kredita išla se raspitati i u druge banke, ali da je banka tuženika bila po njenoj ocjeni tada najpovoljnija. Nije razumjela što to znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa a potpisala je ugovor zato što je mislila da je on u cijelosti sukladan njezinoj potrebi i nije vidjela nikakve opasnosti sklapanjem takve vrste ugovora. Kupljeno vozilo nije koristila kao poreznu olakšicu.

14. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužiteljice koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz tužiteljice istinitim u dijelu u kojem iskazuje da joj je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF prezentiran kao najpovoljniji, te da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora. Nadalje, njezin je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu iz koje je utvrđeno da je tužiteljici tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla.

15. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu i iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je kredit realizirala s namjenom kupovine motornog vozila za osobne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužiteljica bila u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopila pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetni ugovor tužiteljica je sklopila kao fizička osoba za kupnju osobnog automobila te je sud zaključio da nigdje nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica nema status potrošača pa da se na nju ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe.

17. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužiteljicu, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Na te okolnosti tuženik je odustao i od predloženih dokaza saslušanjem službenika banke i javnog bilježnika.

18. Pozivom na članak 81. i 82. ZZP sud je stava da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 7. Ugovora nepoštena. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 16. rujna 2019. zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s tužiteljicom, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. O tim odredbama tužiteljica nije dobila mogućnost pregovaranja. Navedeni joj je kredit prezentiran kao najpovoljnijim, a riječ je o ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. tuženika.

19. Stoga je odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, a kojom je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama, a vezano za tečaj CHF, nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba (čl. 87. ZZP) jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva i unaprijed je formulirana od strane tuženika kao trgovca. Obveza tužiteljice je nesumnjivo zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz knjigovodstvene kartice s pregledima uplata ( str. 4-8 spisa). U postupku je iskazom tužiteljice utvrđeno da joj je predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen najpovoljnijim, a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora dovedena je u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika.

20. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica kao potrošač bila u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njezine pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Nije u postupku dokazano da bi tužiteljica imala financijskih znanja kao tuženik, niti je mogla sa njime ravnopravno razgovarati.

21. Sud smatra da je u konkretnom slučaju dopušteno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP.

22. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 7. između stranaka zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da tužiteljici nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, već naprotiv, takav joj je kredit ponuđen i predočen kao najpovoljniji, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu potrošača.

23. Jednako tako, prema mišljenju suda, tužiteljica se vezano za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, osnovano poziva na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženika, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope mijenjana jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljicom, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

24. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 5,95% godišnje, promjenjiva. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužiteljice da joj isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora a niti prilikom svake promjene kamatne stope. Posebno se ističe da niti tuženik nije pokušao dokazati da je u konkretnoj situaciji postupio drugačije od situacije koja je činjenično bila temeljem za pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezana uz ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva da bi isključivala ocjenu poštenosti.

25. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c ZPP-a vezan, i na koje se tužiteljica osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužiteljice utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

26. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

27. Prema stavu suda u konkretnom slučaju su ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužiteljica kao potrošač nije dobila mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 5,95% porasla do 7,75% (str. 9 spisa). Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužiteljice kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. izreke presude.

29. Nisu prihvaćeni kao relevantni za utvrđenja činjeničnog stanja i donošenja odluke u ovom postupku dokazi priloženi po tuženiku i to zahtjev za kredit (str. 30 spisa), zadužnica (str. 31-32 spisa), suglasnost (str. 33-34 spisa) i obavijest tuženika od 23.10.2013. (str. 35 spisa) jer istima nije definirano o kojim parametrima ovisi promjena ugovorene promjenjive kamatne stope, niti oni dokazuju da bi se sa tužiteljicom pregovaralo na način da bi joj bili pojašnjeni načini promjene kamatne stope, parametri o kojima to ovisi, kao i svi rizici ugovaranja kredita vezanim uz valutu CHF.

30. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF i uslijed promjene kamatne stope, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, tužiteljica više platila po osnovi promjene tečaja CHF 4.452,35 eura a po osnovi promjene kamatne stope 988,93 eura ili ukupno 5.441,28 eura. Istovremeno manje je plaćeno po osnovi promjene tečaja CHF u iznosu od 5,31 eura u periodu kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početni tečaj CHF na dan realizacije kredita.

31. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka i podneskom od 31. ožujka 2023. uredila i specificirala tužbeni zahtjev u skladu s nalazom na način da je u cijelosti ostala kod deklaratornog dijela pod točkom I. tužbenog zahtjeva a u kondemnatornom dijelu pod točkom II. i III. tužbenog zahtjeva, postavila traženje po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ukupno u iznosu od 5.441,28 eura.

32. Tuženik se očitovao na nalaz vještaka i istakao da nema primjedbi na matematički izračun ali ostaje kod svih prigovora vezanih uz neosnovanost traženja postavljenog tužbenim zahtjevom.

33. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

34. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

35. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

36. Tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz čl. 7. Ugovora u iznosu od 4.452,35 eura a po osnovi promjene kamatne stope 988,93 eura, što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka.

37. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.

38. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima).

39. Što se tiče kondemnatornog dijela zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici 14. lipnja 2018. donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

40. Vezano uz kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa stečenog bez osnove na ime promjenjive kamatne stope, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 13. lipnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda Pž-7129/13, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

41. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

42. Kako je tužba podnesena 22. rujna 2021. to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se za valutnu klauzulu računa počev od 14. lipnja 2018. a zastara je nastupila vezano uz potraživanje na ime stečenog bez osnova temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja ja se računa počev od 13. lipnja 2014.

43. Slijedom navedenog sud je primjenom čl. 1111. u vezi s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev vezano uz potraživanje na ime valutne klauzule i odlučio kao pod II. izreke presude, a istovremeno odbio tužiteljicu s potraživanjem na ime promjenjive kamatne stope kako je to odlučeno pod III. izreke presude.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u odnosu na konačno postavljeni deklaratorni dio tužbenog zahtjeva i vezano uz kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na valutnu klauzulu.

45. Vezano uz odbijajući dio tužbenog zahtjeva, ovaj sud smatra da tuženiku ne pripada razmjerni dio troškova iz razloga što odbijanjem dijela kondemnatronog zahtjeva za tuženika nisu nastali nikakvi troškovi.

46. Takvu odluku ovaj sud temelji i na pravnom shvaćanju koje je Sud Europske unije iskazao u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

47. Proizlazi dakle da se obvezivanje potrošača (tužiteljicu), koja je u cijelosti uspjela u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga tuženik ne bi imao pravo na naknadu parničnog troška. Ovo sve uvažavajući i stav ovoga suda prema kojem da za tuženika djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi u postupku.

48. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 2.366,00 eura. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (4.452,35 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 24.11.2021., 8.2.2024. i 26.2.2025., za svako u iznosu od zatraženih 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 5.11.2021. i 31.3.2023. za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.300,00 eura s pripadajućim PDV-om od 325,00 eura ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.625,00 eura.

49. Tužiteljici je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 50,43 eura kao i trošak naknade za financijsko vještačenje u iznosu od 437,99 eura.

50. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.113,42 eura kako je to i navedeno pod IV. izreke presude.

51. Na priznati trošak tužiteljici su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

52. Tužiteljica je odbijena s dijelom troška postupka u iznosu od 252,58 eura koji se odnose na trošak sastava podneska od 16.10.2023., označenog kao požurnica, jer isti nije bio potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari, kao i na trošak iznosa pristojbe na tužbu i naknade za financijsko vještačenje preko priznatog do zatraženog iznosa.

53. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod V. izreke presude.

Slavonski Brod, 1. travnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Ivana Đurinac Vuković, Slavonski Brod,

2. OD Kallay i partneri, Zagreb.