REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1575/2024

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja GKB vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagrebu, Horvatova ulica, 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate u iznosu od 681,43 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju GKB vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 681,43 EUR (slovima: šesto osamdeset jedan euro i četrdeset tri cent zajedno s pripadajućom zakonskom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drug polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 03. travnja 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 615,58 EUR eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 93,75 EUR.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 30. ožujka 2024. godine nastala je šteta na vozilu, marke MERCEDES BENZ GLE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – osiguranika Car Fleet Management d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 58392172201, zastupano po prokuristu GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po polici kasko osiguranja. Predmetnu štetu tuženik je obvezan kao odgovorni osiguratelj sukladno ugovorenoj polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili dana 09. travnja 2024. godine zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248203201555. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti vlasnika vozila (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je dana 30. travnja 2024. godine poslao oštećeniku ponudu o svojem obračunu štete na vozilu, a dana 09. svibnja 2024. godine isplatio iznos osigurnine na račun oštećenika, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu oštećenika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Vlasnik vozila ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za popravak vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 85/01/2, a koji račun prema osnovici u iznosu od 1.478,33 EUR, i to radi prava oštećenika na odbitak 100% PDV-a, je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 796,90 EUR. Razliku od 681,43 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju, kao i odobreni potrošni materijal lakirera. Upravo ta razlika u cijeni sata rada i odobrenom potrošnom materijalu lakirera je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta, kao i njegovo korištenje potrošnog materijala lakirera. Tuženik na svojem izvidu štete obračunava potrošni materijal lakirera u iznosu od točno 78% stvarnog potrošnog materijala lakirera, i to 330,10 EUR, odnosno tuženikov obračun u Audatex kalkulaciji je podešen da prizna oko 80% stvarnog potrošnog materijala lakirera, a pravi izračun u postotku od 100%, i to 422,53 EUR je prikazan u računu popravka tužitelja. Dakle, tuženik je platio iznos od 796,60 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 681,43 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Putem ponude od dana 09. travnja 2024. godine tuženik je priznao pravnu osnovu štete ali i samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete tuženik uopće ni ne stavlja cijenu sata rada koju priznaje prilikom ovjere računa popravka, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 55,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 55,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika ( a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada tužitelja koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Stav tužitelja kako odgovorni osiguratelj ne može nametati cijenu sata rada servisima je potvrdio i Visoki trgovački sud RH u presudi posl. br. Pž-1749/2023 od dana 12. siječnja 2024. godine prema kojoj u predmetu slične činjenične i pravne osnove isti smatra „...S obzirom na ovakvo ponašanje tuženika, kao i na dostavljeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te dopis HANFA-e, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen, te tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak popravka rada prema satnici tužitelja...”. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj/vlasnik vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 10. svibnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 681,43 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava se tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te se predlaže sudu da tužitelja odbije uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Navodi u bitnome da budući da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na uvjete koji su sastavni dio police, tužitelj ne može ostvarivati veća prava nego ih ima vlasnik vozila, da je s tim u vezi prilikom procjene štete tuženikov procjenitelj ukazao osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno tim uvjetima određuje tuženik te da o svemu tome postoji pisani trag odnosno "Uputa o radionici za popravak vozila" uručen osiguraniku putem e-maila. Tuženik osporava i službeni cjenik radionice tužitelja te ustraje u navodima da je cijena sata proizvoljno određena.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: račun A II 85/01/2 (list 49 spisa), izvod prometa po računu ( list 50 spisa), ponuda (list 51 spisa), izvid štete( list 52 spisa) polica ( list 53-54 spisa) zahtjev i prijava štete ( list 55-56 spisa), cjenik usluga (list 57 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) (list 58-59 spisa),dopis ( list 60 spisa), e mail ( list 61 spisa) sudska praksa u spisu.

4.

Tužitelj je predložio provođenje prometnog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Navedeni dokazni prijedlog, kao i predložena saslušanja ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odlučio da neće provesti navedene dokazne prijedloge.

5.

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

6.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 681,43 eura koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje po računu broj A II 85/01/2 (list 49 spisa).

7.

Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja kao i odgovornost osiguranika.

8.

Među strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9.

Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 248203201555 (list 52. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa broj A II 85/01/2 (list 49. spisa) odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 248203201555.

10.

Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu tužitelja, odnosno da je vozilo mogao popraviti po cijeni nižoj od navedene u računu tužitelja ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

11.

Iz utuženog računa broj A II 85/01/2 (list 49. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 1.847,91 EUR, u koji iznos je uračunat iznos i potrošnog materijala limara količina 1,000, limarskog rada 6,00 sata, zatim lakirerski rad 13,00 sata i potrošni materijal 1,000, da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 248203201555, dok je u tuženikom izvidu štete broj 248203201555 (list 52. spisa) navedeno da je za limarske radove potreban potrošni materijal u iznosu od 10,80 EUR i vrijeme od 6,00 sati, za lakirerski rad potreban potrošni materijal 330,10 eura i vrijeme od 13,00 sati, odnosno tuženik u svome izvidu štete obračunava potrošni materijal lakirera u iznosu od 78% stvarnog potrošnog materijala lakirera i to 330,10 eura, odnosno tuženikov obračun u Audatex kalkilaciji je podešen da prizna 80% stvarnog potrošnog materijala lakirera , a pravi izračun u postotku od 100% je iznos od 422,53 eura, a koji iznos je prikazan u računu poptavka tužitelja. Iz cjenika tužitelja (list 57 spisa) razvidno je da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 55,00 EUR uvećano za 25% PDV-a, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu.

12.

Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u nekom drugom servisu.

13.

Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tim više što je tužitelj obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

14.

Stoga je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, u skladu s odredbom čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, tužitelju dužan naknaditi štetu u iznosu od 681,43 EUR, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15.

Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

16.

Uzimajući u obzir naprijed navedeno sud je stoga tužitelju dosudio zatezne kamate od idućeg tekućeg dana od primitka odštetenog zahtjeva ( odštetni zahtjev zaprimljen 2. travnja 2024.) dana procijene štete, odnosno od dana 3. travnja 2024. pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

17.

Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova ovog postupka u cijelosti. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 25.10.2024. u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troškovi zastupanja na ročištu 20. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve uvećano za iznos PDVa 112,50 eura. Tužitelju su priznati i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 53,08 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) što ukupno iznosi 615,58 EUR s zateznim kamatama od presuđenja odnosno od 1. travnja 2025. pa do isplate, te je odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

18.

Tužitelju nisu priznati troškovi za pristup ročištu radi objave presude u ukupnom iznosu od 93,75 eura obzirom da isti nije potreban za vođenje parnice odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2025.

Sudac

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. GKB vl. obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagrebu, Horvatova ulica, 80A

2. ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, OIB:94472454976, koje zastupa odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri