Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-286/2025-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulke člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, Varaždin, zastupanog po KTO, dipl.iur, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku u OD Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-119/2019-39 od 14. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn- 119/2019-39 od 14. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, podružnica Varaždin, Zagrebačka 64, Varaždin, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 3.120,22 EUR (23.509,33 KN) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 8.743,73 KN od 15. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 8.811,79 KN od 29. travnja 2017. do isplate

- na iznos od 5.953,81 KN od 3. ožujka 2018. do isplate,

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.280,89 EUR (dvije tisuće dvjesto osamdeset eura i osamdeset devet centi), u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj potražuje kroz regresni zahtjev naknadu štete nastalu isplatom obiteljske mirovine obitelji smrtno stradalom u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženika za razdoblje isplate od 01.01.2015. do 31.08.2017. temeljem odredaba čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema pravnom shvaćanju suda mjerodavno materijalno pravo je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Sud je utvrdio da tužitelju nije nastala šteta po čl. 27. ZOOP-a, što nije točno jer je tužitelj priložio sve dokaze visine stvarne štete koju trpi. Na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenio materijalno pravo, umjesto ZOMO-a iz 2013., primijenio je ZOOP. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je treća oštećena osoba, bez obzira što nije stranka ugovora o osiguranju i ima izvorno pravo da potražuje naknadu pretrpljene štete od osiguravajućeg društva. To neposredno pravo propisano je člankom 164. ZOMO-a iz 2013. i čl. 965. ZOO-a. Da nema tog Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne bi mogao tražiti naknadu štete od osiguravajućeg društva već isključivo od vlasnika ili korisnika motornog vozila kojim je izazvana prometna nezgoda. Iako se radi o trajnim davanjima iz mirovinskog osiguranja na teret osiguranika osiguravajućeg društva prebacuje se preteški teret što je protivno najvažnijim načelima prava osiguranja. Tumačenjem nacionalnog propisa o naknadi štete nastale u obveznom osiguranju u prometu na način da je pravo na naknadu štete po ZOOP-u osigurano samo na teorijskoj razini, ali ne i u praksi pa se osiguravajuće društvo oslobađa obveze naknade štete i sav teret prebacuje na osiguravateljnog štetnika. Tužitelj se poziva na brojnu praksu te naglašava da je i odlukom Ustavnog suda RH broj: U-III-1088/2017 od 28.09.2021. utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja HZMO-a osnovan, jer je utvrđeno da odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju predstavljaju lex specialis i kao takve imaju prednost u primjeni u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja u cijelosti te potvrditi pobijanu presudu, sve uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje: ZS) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

6. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je predmet spora zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom obiteljske mirovine djeci osiguranika tužitelja KT (K, F i FT), u ukupnom iznosu od 3.120,22 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama

- da je nesporan nastanak štetnog događaja, činjenica da je osiguranik tužitelja kao putnik na motociklu reg. oznake [registarska oznaka] smrtno stradao uslijed prometne nezgode

- da je vlasnik motocikla imao kod prednika tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, te da je djeci pokojnog osiguranika tužitelja KT priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti uzrokovane prometnom nezgodom

- da je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva

- da je nesporno da je K, F i FT, djeci KT, osiguranika tužitelja, utvrđeno pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti uzrokovane predmetnom prometnom nesrećom

- da bi iznos invalidske mirovine koji bi bio utvrđen osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, bio veći od iznosa isplaćene obiteljske mirovine

- da tužitelj tvrdi da je visina (invalidske) mirovine isplaćene na temelju povrede na radu uvijek veća, pa bi tako bila veća i od obiteljske mirovine isplaćivane obitelji osiguranika

- da tužitelju - isplatom obiteljske mirovine obitelji osiguranika KT - nije nastala šteta koja bi se sastojala u razlici između utvrđene obiteljske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena s osnove povrede na radu, a budući da bi takva šteta postojala tek u slučaju da je iznos isplaćene obiteljske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine utvrđene zbog povrede na radu

- da su stranke na ročištu 14. siječnja 2025. odustale od predloženog dokaza financijskim vještačenjem.

7. Suprotno žalbenim navodima nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u obrazloženju presude.

8. Prvostupanjski sud kao sporno pitanje utvrđuje koji propis valja primijeniti prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja, budući da se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), dok tuženik tvrdi da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Prema pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke Rev- 66/2022 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2022. u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje obuhvaća i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-a.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je sukladno odredbama ZOOP-a zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Tim zakonom je uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, pa je za rješenje ovog parničnog predmeta relevantna odredba iz čl. 27. ZOOP-a, koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. Prema odredbi čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP-a obveza tuženika naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, koji iznos predstavlja razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a sud je utvrdio da ne postoji razlika koju bi na temelju citirane odredbe ZOOP-a tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, valjalo je tužbeni zahtjev, s osnove naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine, odbiti kao neosnovan.

10. Suprotno žalbenim navodima, u pravu je prvostupanjski sud kada u presudi navodi, da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO- u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

11. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, temeljem kojeg Zakona je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, pa je u pravu prvostupanjski sud kada je odlučio primjenom odredbi čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

12. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, dok je stavkom 3. tog članka propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno navedenom, tužitelj bi temeljem čl. 27. ZOOP-a imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku, samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, a što ovdje nije slučaj.

13. Pravilno je sud utvrdio da bi tužitelj temeljem mjerodavne odredbe čl. 27. ZOOP- a, imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku, samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, a što nije utvrđeno, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da stvarna šteta za tužitelja u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a ne postoji, te odbio u cijelosti tužbeni zahtjev, te presudio kao pod točkom I. izreke pobijane presude. Uz sve pravilne navode u pobijanoj presudi, valja reći da je na tužitelju teret dokaza uzročne veze između štetnog događaja i štete, kao i da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u parnici radi naknade štete dužan dokazati uzročnu vezu između štetnog događaja i umirovljenja njegovog osiguranika koje je prouzročio osiguranik tuženika, te visinu štete.

14. Suprotno žalbenim navodima, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe čl. 27. ZOOP-a, tj. zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno kada je osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu, a ne zakona koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja odnosno ZMO-a. Vrhovni sud RH je u citiranim odlukama dao jasan i nedvosmislen odgovor u odnosu na sporno pitanje primjene materijalnog prava, ukazujući da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

16. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova pravilno je odlučio sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

17. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer to nije bila potrebna parnična radnja (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina