Poslovni broj: Usž-2608/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja FM, [adresa], [adresa]i ĐM, [adresa], [adresa], koje zastupa opunomoćenik Zdravko Ivić , odvjetnik iz Zagreba , Mirka Viriusa 1 , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Split , Ispostave u Šibeniku , Šibenik , Stjepana Radića 28-30 , radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanih po istom opunomoćeniku , protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 5 Us I-2342/2023-9 od 14. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: 5 Us I-2342/2023-9 od 14. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/23-02/67 , URBROJ: 443-02-03-21-23-34 od 18. rujna 2023. , te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora, dok se rješenjem suda, istog poslovnog broja i datuma, odbija prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelji nisu postupili po izvršnom rješenju o uklanjanju od 27. veljače 2023. i rješenjima o prvoj i drugoj novčanoj kazni, jer niti protekom ostavljenih rokova nisu uklonili, u izrijekom navedenim dimenzijama, bespravno izvedene kameno betonske potporne i ogradno-potporne zidove, te 25 komada temeljnih stupova izgrađenih na platou u svrhu postavljanja stambenog građevinskog sklopa, kao i tri stambena građevinska sklopa (koja se sastoje od tipske mobilne kuće i drvenog trijema), sve izgrađeno na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 13.272,28 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelji su protiv osporene odluke izjavili žalbu zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede ustavnih prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističu da prvostupanjski sud nije mogao u potpunosti utvrditi činjenično stanje jer nije izveo dokaze koje su tužitelji predložili, a u odnosu na brojne navode tužitelja u osporenoj presudi se uglavnom nije ni očitovao. Smatra pogrešno utvrđenom činjenicu da nije postupljeno po izvršnom rješenju, što je konstatirano kontrolnim pregledom od 15. rujna 2023., jer činjenično stanje utvrđeno kontrolnim pregledom nije točno i potpuno. Naime, u fazi izvršenja rješenja preko trećih osoba pokazalo se očitim da se u stvari ne radi o onome što je tuženik utvrdio svojim kontrolnim pregledom, nego se radi o tome da su sasvim treće osobe na predmetnoj lokaciji postavile/montirale/izgradile kuće, za koje tuženik stoji na stajalištu da se radi o građevinama. Uslijed tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno vođenih inspekcijskih postupaka, došlo je do situacije u kojoj su kuće trećih osoba uklonjene o trošku tužitelja, i to kuće uklanjanje kojih nije određeno ni izvršnim rješenjem ni rješenjem o izvršenju od 6. prosinca 2023. Da je tuženik kontrolnim pregledom utvrdio točno činjenično stanje, utvrdio bi te činjenice i okolnosti pa bi protiv tih trećih osoba pokrenuo inspekcijske postupke, a ne bi donio osporeno rješenje kojim je tužiteljima izrekao treću novčanu kaznu. Tužitelji su na te okolnosti predlagali razne dokaze (saslušanje građevinskih inspektora, pribavljanje zapisnika o inspekcijskim pregledima u fazi izvršenja), pri čemu ističu da im ti zapisnici o inspekcijskim pregledima još uvijek nisu dani na uvid niti dostavljeni, a niti im je omogućen uvid u spis tog inspekcijskog predmeta, iako su to izrijekom i pisanim putem tražili. Upiru na članak objavljen u Večernjem listu 3. veljače 2024., iz kojeg je razvidno da su na predmetnoj lokaciji te kuće postavile/montirale/izgradile treće osobe, te dodaju da je prvostupanjski sud sve prijedloge dokaza tužitelja odbio i stao na stajalište da je za utvrđenje činjeničnog stanja jedino meritoran zapisnik tuženika od 14. rujna 2023., prema kojem bi proizlazilo da tužitelji nisu postupili po izvršnom rješenju iako je razvidno da je taj zapisnik potpuno nevjerodostojan. Ukazuju na činjenicu da su u spis predmeta dostavili i Geodetski snimak od 20. lipnja 2023., iz kojeg je razvidno da je tužitelj FM visinu ogradnih i potpornih zidova uskladio s dopuštenim visinama za koje ne postoji obveza pribavljanja ni građevinske dozvole ni glavnog projekta, ali se tuženik i prvostupanjski sud u odnosu na to uopće nisu očitovali. Nastavno osporavaju da se radi o gradnji kampa te upiru na bitne povrede postupka i povrede ustavnih prava, počinjenih od strane tuženika, a na koje su tužitelji ukazivali i u tužbi navodeći da tuženik u odnosu na navodno građenje kampa vodi još jedan inspekcijski postupak (klasa: UP/I-362-02/21-02/769), u kojem na potpuno isti način postupa kao i u predmetnom postupku, ali neovisno u jednom od drugog predmeta i to zbog gradnje potpornih i ogradno-potpornih zidova na čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] koje čine jednu cjelinu s predmetnim česticama, iz čega bi proizlazilo da tužitelji grade čak dva kampa. Posljedica toga je da se sva rješenja donose dvostruko, uključujući i dvostruko izricanje novčanih kazni i prijetnji daljnjim dvostrukim kaznama. S tim u vezi tužitelji se pozivaju na praksu Ustavnog suda RH, prema kojoj se ustavno pravo na pravično suđenje odnosi i na vođenje upravnih postupaka, smatrajući da se ovdje radi o povredi prava na pravično suđenje zbog vođenja dvaju postupaka i izricanja dvostrukih kazni za isti zahvat. Iznoseći i druge razloge, koji se odnose na nedostavljanje zapisnika, na neomogućavanje uvida u spis predmeta i umnožavanje isprava koje se u istom nalaze te na spajanje upravnih postupaka, a o kojima se prvostupanjski sud nije očitovao, tužitelji drže da je i time povrijeđen zakon na njihovu štetu. Zaključno, ističu kako je u fazi izvršenja izvršnog rješenja preko trećih osoba postalo razvidno i nesporno da u predmetnoj gradnji ni na koji način nije sudjelovao tužitelj ĐM, a niti da se na njegovom zemljištu događala ta gradnja, na koju okolnost su također predlagali dokaze već u tužbi, što je prvostupanjski sud odbio. Uvažavajući navedeno, prvostupanjski sud je pogriješio i donošenjem rješenja kojim je odbio prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe. S obzirom na sve izloženo, tužitelji predlažu ovom Sudu osporenu presudu poništiti i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.

2.1. Tijekom žalbenog postupka tužitelji su dostavili podnesak od 12. prosinca 2024., uz koji je priložen zapisnik od 29. siječnja 2024. o izvršenju rješenja građevinske inspekcije od 7. travnja 2022. i rješenja od 27. veljače 2023. (u ovom predmetu izvršnog naslova), a iz kojeg proizlazi da tužitelji nisu gradili kamp, nego su treće osobe na predmetnoj lokaciji izgradile kuće, na koje okolnosti su predlagali brojne dokaze, koje je prvostupanjski sud odbio.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na kojeg tužitelji upiru u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama citiranog Zakona, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Pritom Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, a što je ovdje slučaj, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo pravno relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i u učinio, osnovano ocjenjujući da je činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, dostatno za odluku u ovoj upravnoj stvari. Ovo osobito u konkretnom slučaju, koji se odnosi isključivo na kontrolu postupanja po naloženoj mjeri uklanjanja građevina, dakle, na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, radi čega, i po ocjeni ovoga Suda, izvođenje predloženih dokaza (saslušanje inspektora, pribavljanje zapisnika iz faze izvršenja) ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari (posebice s obzirom na svrhu za koju je predloženo njihovo izvođenje).

10. Naime, iz dokaza koji prileže svezu spisa razvidno je da je inspekcijskim rješenjem od 27. veljače 2023., tužiteljima, kao investitorima, naloženo uklanjanje detaljno opisanih potpornih i ogradno-potpornih zidova, te 25 temeljnih stupova i tri stambena građevinska sklopa (tipske mobilne kuće s drvenim trijemom), a koje tužitelji, niti nakon izrečene dvije novčane kazne (rješenjima od 17. svibnja 2023. i 14. srpnja 2023.), nisu uklonili, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem treće novčane kazne, kako je to i zapriječeno rješenjem o uklanjanju, ovdje izvršnim naslovom.

11. Ovo tim više što je u međuvremenu zakonitost rješenja o uklanjanju od 27. veljače 2023., rješenja o prvoj novčanoj kazni od 17. svibnja 2023. i rješenja o drugoj novčanoj kazni od 14. srpnja 2023., potvrdio i ovaj Sud, presudama poslovni broj: Usž- 199/2024-4 od 14. ožujka 2024. (u odnosu na rješenje o uklanjanju), Usž-2301/2024- 3 od 14. veljače 2025. (u odnosu na prvu novčanu kaznu) i Usž-2526/2024-3 od 11. veljače 2025. (u odnosu na drugu novčanu kaznu), čime su navedena rješenja postala i pravomoćna pa ovaj Sud, s obzirom na dijelom istovjetne prigovore iz ove žalbe, tužitelje upućuje i na obrazloženja iz navedenih presuda.

12. Tužitelji žalbom nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u predmetnom postupku izvršenja, odnosno činjenicu da nisu postupili po naređenoj obvezi, već žalbenim navodima u stvari pobijaju zakonitost rješenja o uklanjanju, te se pozivaju na druge postupku i dokumentaciju, iako se, sukladno članku 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), u postupku izvršenja može osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja, na koju okolnost je osnovano uputio i prvostupanjski sud.

13. S tim u vezi nije pravno odlučna ni tvrdnja o nevjerodostojnosti zapisnika o kontrolnom nadzoru od 14. rujna 2024., iz kojeg je razvidno da tužitelji nisu uklonili opisane građevine, a koju tvrdnju temelje na tomu da im taj zapisnik nije dostavljen te da je činjenično stanje na terenu drukčije jer su na predmetnoj lokaciji kuće postavile treće osobe, a što sve nije relevantno za postupak izvršenja u smislu članka 139. stavka 4. ZUP-a.

14. Također, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke ni žalbeni prigovor da predmetne građevine predstavljaju cjelinu s građevinama za koje se vodi drugi inspekcijski postupak (pod drugom oznakom klase), te da se kazne izriču dvostruko, a ne za čitav kompleks koji predstavlja jedinstvenu cjelinu. Ovo iz razloga jer, osim što se ne radi o istim građevinama čije je uklanjanje naloženo u drugom inspekcijskom postupku (rješenjem o uklanjanju od 7. travnja 2022.), rješenjem o izvršenju se ne može nalagati više/drukčije nego što je odlučeno rješenjem koje se izvršava, ovdje rješenjem o uklanjanju od 27. veljače 2023., a kojim je naloženo uklanjanje upravo predmetnih građevina, koje tužitelji nesporno nisu uklonili.

15. S obzirom na način kako je odlučeno u ovoj stvari, ovaj Sud nalazi bespredmetnom žalbom tužitelja protiv rješenja o odgovoru na tužbu, dok se u odnosu na navode iz podneska tužitelja , dostavljenog tijekom žalbenog postupka, Sud nije posebno očitovao jer, osim što je taj podnesak dostavljen izvan žalbenog roka, u žalbi se, sukladno članku 69. stavku 2. ZUS-a , ne mogu iznositi nove činjenice.

16. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju na način da u stvari daju svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

17. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a , ne pripada pravo na naknadu tog troška, ​​radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

18. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović