Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-88/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlasta Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, protiv tuženika Hrvatski šumarski institut, Jastrebarsko, Cvjetno naselje 41, OIB: 13579392023, zastupanog po punomoćniku Marku Sinovčiću, odvjetniku u Zagrebu, Cernička 50, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 129/2019-43 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-129/2019-43 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice za poslove v.d. ravnatelja ... s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za poslove radnog mjesta viši znanstveni suradnik od 31. listopada 2018. nedopuštena, da je tužiteljica s danom 15. listopadom 2018. stekla pravo na sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove znanstvenog radnog mjesta znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,958 kao i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto znanstvenog stupnja – znanstveni savjetnik trajno zvanje odnosno na radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova ne manjim od 2,958 sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (u daljnjem tekstu Uredba) i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zatraženim zateznim kamatama (točka I izreke). Nadalje odbijen je i eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu za poslove v.d. ravnatelja ... s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za poslove na radnom mjestu viši znanstveni suradnik od 31. listopada 2018., da je tužiteljica s danom 15. listopadom 2018. stekla pravo na sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove znanstvenog radnog mjesta znanstveni savjetnik – prvi izbor s primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,425 i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zatraženim zateznim kamatama (točka II izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (točka III izreke).
2. Presudu pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže istu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu cjelokupnog parničnog troška odnosno podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija navode žalbe tužiteljice te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu i to u dijelu kojim je tužiteljici ponuđeno sklapanje ugovora o radu za poslove znanstvenog radnog mjesta viši znanstveni suradnik, zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica s danom 31. listopadom 2018. stekla pravo na sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove znanstvenog radnog mjesta znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,958 i vračanje tužiteljice na rad na radno mjesto znanstvenog stupnja – znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s koeficijentom složenosti poslova 2,958 odnosno na radno mjesto s koeficijentom složenosti posla ne manjim od 2,958. Predmet postupka je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu u dijelu kojim je tužiteljici ponuđeno sklapanje ugovora o radu za poslove znanstvenog radnog mjesta viši znanstveni suradnik ali da se utvrdi da je s danom 31. listopadom 2018. stekla pravo na sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove znanstvenog radnog mjesta znanstveni savjetnik – prvi izbor s primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,425.
6. Među strankama tijekom postupka nesporno je:
- da je tužiteljica kod tuženika zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme 1. rujna 1987. s time da je 05. srpnja 2005. izabrana na radno mjesto znanstveni suradnik,
- da su tužiteljica i tuženik 1. rujna 2009. sklopili aneks ugovora o radu za obavljanje poslova znanstvenog radnog mjesta znanstveni suradnik i poslova predstojnice Zavoda za međunarodnu znanstvenu suradnju jugoistočne Europe, znanstveni suradnik,
- da je Odlukom Upravnog vijeća tuženika tužiteljica imenovana v.d. ravnateljice ... (u daljnjem tekstu HŠI) s danom 11. svibnja 2010.,
- da je Odlukom Upravnog vijeća tuženika od 30. srpnja 2010. tužiteljica imenovana ravnateljicom HŠI s mandatom u trajanju 4 godine, dok je s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta znanstveni suradnik,
- da je Odlukom Upravnog vijeća tuženika od 30. srpnja 2014. tužiteljica imenovana ravnateljicom HŠI u drugom mandatu,
- da su tužiteljica i tuženik 17. lipnja 2014. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme u kojem se pozivanju na Odluku Upravnog vijeća donesenu na 12. sjednici održanoj 17. lipnja 2014. o imenovana ravnateljicom tuženika s mandatom u trajanju 4 godine,
- da je Odlukom Upravnog vijeća tuženika tužiteljica imenovana v.d. ravnateljice HŠI od 30. srpnja 2018.,
- da je Upravno vijeće tuženika na izvanrednoj sjednici održanoj 10. listopada 2018. donijelo Odluku o razrješenju tužiteljice s položaja v.d. ravnateljice HŠI s danom 14. listopadom 2018.,
- da je tuženik 31. listopada 2018. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici za obavljanje poslova v.d. ravnatelja tuženika s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova znanstvenog radnog mjesta viši znanstveni suradnik,
- da je tužiteljica 22. rujna 2017. izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju za znanstveno polje šumarstvo u području biotehničkih znanosti,
- da je tužiteljica 26. studenog 2018. protiv Odluke tuženika od 31. listopada 2018. podnijela prigovor (zahtjev za zaštitu prava) o kojem tuženik nije donio odluku,
- da je tužiteljica u zakonom propisanom roku pokrenula postupak u ovoj pravnoj stvari.
7. U ovoj žalbenoj fazi među strankama nije sporna činjenica da je u konkretnom slučaju tuženik imao opravdani razlog, u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 u daljnjem tekstu: ZR), za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. Sporno je isključivo pitanje na koje znanstveno radno mjesto je, nakon isteka mandata ravnateljice odnosno razrješenja tužiteljice s funkcije v.d. ravnateljice, tuženik trebao tužiteljicu vratiti na rad odnosno ponuditi joj izmijenjeni ugovor. Naime, tužiteljica se protivi ponuđenom joj ugovoru o radu smatrajući da joj je tuženik trebao ponuditi ugovor za obavljanje poslova znanstvenog radnog mjesta „znanstveni savjetnik u trajnom zvanju“ i to iz razloga što je tužiteljica, za vrijeme dok je bila ravnateljica, 22. rujna 2017., izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju za znanstveno polje šumarstvo u području biotehničkih znanosti.
8. Pošavši od utvrđenja da su stranke ugovorom o radu od 17. lipnja 2014. ugovorile da će tužiteljica kod tuženog obavljati poslove položaja I vrste – ravnateljice i poslove znanstvenog radnog mjesta u zvanju u koje je izabrana, da su pojmovi znanstvenog radnog mjesta i znanstvenog zvanja, suprotno mišljenju tužiteljice, različiti, da se za popunjavanje svakog znanstvenog radnog mjesta kod tuženika mora raspisati javni natječaj te prethodno pribaviti suglasnost za raspisivanje takvog natječaja, da je tuženik prije zapošljavanja zaposlenika dužan zatražiti suglasnost Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja, da znanstvenik može steći više znanstveno zvanje od znanstvenog radnog mjesta na kojem radi jer se, da bi radnik tuženika bio raspoređen na znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog zvanja, mora prethodno provesti natječaj uz prethodnu suglasnost Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja, da je čl. 9. st. 4. ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice od 17. lipnja 2014. ugovoreno da se u slučaju otkaza ugovora o radu te po isteku mandata ravnateljice tužiteljica ima pravo vratiti na poslove znanstvenog radnog mjesta sukladno znanstvenom zvanu u koje je izabrana, da je u trenutku sklapanja navedenog ugovora tužiteljica bila zaposlena na znanstvenom radnom mjestu viši znanstveni suradnik, da je sukladno aneksu ugovora o radu od 26. srpnja 2018. navedena odredba glavnog ugovora ostala u primjeni, da je čl. 2. st. 2. tog aneksa ugovoreno da će tužiteljica obavljati poslove utvrđene Zakonom o ustanovama, drugim zakonskim propisima, Statutom tuženika i Pravilnikom o unutarnjem redu, te poslove znanstvenog radnog mjesta u znanstvenom zvanju u koje je izabrana a to je znanstveno radno mjesto „viši znanstveni suradnik“ na kojem je tužiteljica radila u trenutku kada je prvi puta imenovana za ravnateljicu tuženog bez obzira na njeno napredovanje vezano za njezin znanstveni rad odnosno vezano za njezin izbor u viša znanstvena zvanja jer se njeno znanstveno radno mjesto nije promijenjeno odnosno ostalo je isto kao i u trenutku kada je stupila na funkciju ravnateljice tuženog sud prvog stupnja utvrdio je da iako je tužiteljica u trenutku isteka drugog mandata ravnateljice tuženog bila izabrana u znanstveno zvanje "znanstveni savjetnik u trajnom zvanju" ista nije bila izabrana i na radno mjesto "znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju" slijedom čega je ocijenio i glavni tužbeni zahtjev tužiteljice i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim te iste u cijelosti odbio.
9. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.
10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice. Na žalbene navode valja reći da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik, dostavivši uz tužbu svoj dopis Klasa:
110-03/18-01/13 od 15. listopada 2018., a što proizlazi i iz suglasnih iskaza svjedokinje ZO i AO kojima sud nije imao razloga ne povjerovati, dokazao da je, po tada ovlaštenoj osobi ZO, zatražio od Ministarstva znanosti i obrazovanja suglasnost da se u registru zaposlenika u javnom sektoru / COP provede upis promjena od 15. listopada 2018. za raspored/upis tužiteljice na znanstveno radno mjesto I vrste znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s koeficijentom 2,958 suglasno odredbama njenog ugovora o radu za poslove ravnatelja Instituta s aneksom ugovora o radu za poslove v.d. ravnatelja te Odluke Matičnog odbora o njenom izboru u znanstveno zvanje znanstveni savjetnik trajno, neovisno što su saslušani svjedoci (J, Z i A) iskazali da o upućivanju takvog dopisa nisu imali saznanja jer činjenica da isti nisu imali o tome saznanja ne dovodi do zaključka da isti nije dostavljen. Isto tako pravilno je temeljem raspoloživih dokaza sud prvog stupnja utvrdio da zatraženu suglasnost Ministarstva tuženik nije uspio ishoditi, što potvrđuju i sami žalbeni navodi tužiteljice kojim ističe da Ministarstvo nikada nije dalo izričit odgovor vezano za radno-pravni status tužiteljice.
11. Nadalje valja reći da, s obzirom na činjenicu, koju tužiteljica nije niti tijekom prvostupanjskog postupka niti žalbom osporavala da je većinom glasova članova Upravnog vijeća tuženika razriješena s položaja ravnatelja odnosno v.d. ravnatelja tuženika, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljala tužiteljica a što predstavlja opravdani razlog za otkazivanje njenog ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.
12. U odnosu na ponuđeni izmijenjeni ugovor o radu valja reći da među strankama nisu sporne činjenice da je tužiteljica, u trenutku sklapanja ugovora o radu temeljem kojeg je obavljala poslove ravnatelja tuženika, obavljala poslove znanstvenog radnog mjesta „viša znanstvena suradnica“, da su navedenim ugovorom stranke ugovorile da se u slučaju otkaza ugovora o radu tužiteljica ima pravo vratiti se na poslove znanstvenog radnog mjesta sukladno znanstvenom zvanju u koje je izabrana te da je u konkretnom slučaju tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. S obzirom na navedene nesporne činjenice pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik tužiteljici uz otkaz ugovora o radu bio dužan ponuditi izmijenjeni ugovor o radu za znanstveno radno mjesto „viši znanstveni suradnik“ neovisno o činjenici što je tužiteljica za vrijeme trajanja ugovora temeljem kojih je obavljala poslove ravnatelja odnosno v.d. ravnatelja napredovala u znanstvenim zvanjima i to prvo u znanstveno zvanje savjetnik – prvi izbor a potom i u znanstveni savjetnik – trajno zvanje. To iz razloga jer je čl. 33. st. 1. i 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 105/04, 174/04, 2/07 – Odluka Ustavnog suda RH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13) propisano da stjecanje znanstvenog zvanja ne ovisi o radnom mjestu dok iz čl. čl. 40. st. 1. i 2. istog Zakona proizlazi da se za popunjavanje svakog znanstvenog radnog mjesta mora raspisati javni natječaj te prethodno pribaviti suglasnost za raspisivanje takvog natječaja što je u suglasnosti i s čl. 22. st. 2. Pravilnika o osnovama financiranja znanstvenoistraživačkih instituta („Narodne novine“ broj 38/97 u daljnjem tekstu Pravilnika) prema kojem je tuženik dužan prije zapošljavanja novih zaposlenika zatražiti suglasnost Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja. Kako tuženik na svoj zahtjev (dopis) od 15. listopada 2018. nije dobio suglasnost (odobrenje) Ministarstva vezano za raspored/upis tužiteljice na znanstvena radna mjesta na koje tužiteljica traži u ovoj pravnoj stvari da ju se vrati na rad tuženik, suprotno žalbenim navodima, tužiteljici nije mogao ponuditi izmijenjeni ugovor o radu za ta radna mjesta već upravo za ono znanstveno radno mjesto na kojem je radila u vrijeme sklapanja ugovora o radu za obavljanje poslova ravnateljice tuženika.
13. Pogrešno je pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 24. st. 7. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 9/19) jer isti u trenutku predmetnog otkazivanja nije bio na snazi s time da je čl. 9. st. 1. tada važećeg Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 142/10) upravo propisano da se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslova na ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja raspisuje javni natječaj. Neosnovano žaliteljica smatra da je sukladno odredbi čl. 23. Pravilnika tuženik o promjeni radnog mjesta tužiteljice trebao samo izvijestiti Ministarstvo a ne tražiti suglasnost ili raspisivanje natječaja budući je navedenom odredbom propisano obveza instituta da o promjenama kao npr. o zapošljavanju novog radnika temeljem provedenog natječaja, izbora u više znanstveno stanje, odobravanja neplaćenog dopusta, bolovanja i sl. izvijesti nadležno ministarstvo a ne da je institut ovlašten samo uz obavijest nadležnom ministarstvu zaposliti novog radnika ili prerasporediti odnosno zaposliti već zaposlenog radnika instituta na drugo (novo) znanstveno radno mjesto.
14. Posljedično navedenom zaključak prvostupanjskog suda da je svako zapošljavanje radnika kod tuženika pa tako i zapošljavanje radnika tuženika na novo znanstveno radno mjesto moralo biti odobreno od strane nadležnog ministarstva bez izuzetaka odnosno provedeno temeljem javnog natječaja te da pojam radnog mjesta i znanstvenog zvanja nisu jednaki s obzirom da znanstvenik može steći više znanstveno zvanje od znanstvenog radnog mjesta na kojem radi jer da bi radnik bio raspoređen na znanstveno radno mjesto višeg znanstvenog zvanja, se mora prethodno provesti natječaj uz prethodnu suglasnost Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja ukazuje se pravilnim.
15. Stoga ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a). Na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjeve tužiteljice na utvrđenje nedopustivosti otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora, za utvrđenje da je ista stekla pravo na sklapanje ugovora o radu za poslove znanstvenog radnog mjesta znanstveni savjetnik u trajnom zvanju ili za radno mjesto s koeficijentom složenosti posla ne manjim od 2,958 odnosno na sklapanje ugovora o radu za poslove znanstvenog radnog mjesta znanstveni savjetnik – prvi izbori posljedično tome i zahtjeve za vraćanje na rad.
16. Zbog svega navedenog valjalo je, sukladno odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
17. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš
