Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-23/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dominik Brekalo, odvjetnik u Požegi, protiv tuženice ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-1/2023-6 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja PM kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-1/2023-6 od 7. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja PM za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da prema tuženoj ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tužitelj PM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ima pravo suvlasništva u ½ stana koji stan se nalazi na trećem katu, lijevo, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, izbe, degažmana, kupaonice sa WC-om, predsoblja i balkona ukupne površine od 51,55 m2 u zgradi u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], broj [broj poduloška], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u knjizi položenih ugovora [adresa] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi te se nadalje nalaže tuženici ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju PM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u označenom omjeru ili će u protivnom navedenu ispravu zamijeniti ova presuda. Obvezuje se tužena platiti tužitelju troškove spora u roku od 15 dana po prijemu presude."

II Nalaže se tužitelju PM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tuženoj ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.674,31 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže sudu drugog stupnja da se presuda preinači na način da se prihvati tužitelj s tužbenim zahtjevom, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela a nekretnine i to stana koji se nalazi na trećem katu, lijevo, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, izbe, degažmana, kupaonice sa wc-om, predsoblja i balkona ukupne površine od 51,55 m2 u zgradi u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], broj [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] u knjizi položenih ugovora [adresa] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi i to s osnova bračne stečevine.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, sadrži i valjano obrazloženje zašto je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je neproturječna kako sebi tako i razlozima presude te stoga donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Vezano uz žalbeni navod tužitelja da sud prvog stupnja uopće nije spomenuo presudu poslovni broj P OB-30/2020 od 30. rujna 2022. koju presudu je ovaj sud svojim rješenjem poslovni broj Gž Ob- 36/2022-2 od 14. ožujka 2023. ukinuo, valja istaći da ukinuta presuda ne proizvodi nikakve pravne učinke i ne utječe na novu odluku suda u istom predmetu. Naime, u situaciji kada je prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem drugostupanjskog suda ista kao da nije niti donesena, te stoga okolnost da sud prvog stupnja nije u obrazloženju naveo da je u istom predmetu već bila donesena presuda koja je ukinuta rješenjem ovog suda ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

7.1. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da su stranke bivši bračni drugovi koji su brak zaključili 27. kolovoza 1983.,

- da je za vrijeme trajanja njihovog braka kupljen stan koji se nalazi u zgradi u [adresa], a koja zgrada je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] / [broj poduloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj s kreditorom Erste&Steiermärkische bank d.d., 7 . travnja 2004. zaključio ugovor o kreditu u kojem ugovoru je tuženica bila sudužnik na način da je po osnovi kredita dobio protuvrijednost od 35.500,00 eura, a koji kredit je otplaćivao tužitelj tijekom trajanja bračne zajednice,

- da je namjena navedenog kredita bila izgradnja i adaptacija stambenog prostora te da dio kredita u novcu bude zatvaranje stambenih kredita u drugim bankama,

- da su tuženica kao kupac i prodavatelj stana HM **.**.2004. sklopili predugovor o kupoprodaji stana koji je predmet ovog postupka,

- da je tuženica prodavatelju isplatila kaparu u iznosu od 3.000,00 eura,

- da je tuženica isplatila i ostatak kupoprodajne cijene stana nakon što je podigla preostali iznos sa svog računa otvorenog kod Erste&Steiermärkische bank d.d. 26. ožujka 2004. i to na način da je 21.960,00 eura podigla 7. svibnja 2004., a ranije je podigla 1.000,00 eura 15. ožujka 2004., pa je u cijelosti isplatila prodavatelja,

- da je u kupoprodajnom ugovoru koji je sklopljen 7. svibnja 2004. tuženica navedena kao kupac spornog stana i da je kao kupac prodavatelju HM isplatila iznos od ukupno 26.000,00 eura i to u gotovini,

- da je na temelju tog pravnog osnova na stanu upisano pravo vlasništva tuženice u zemljišnu knjigu,

- da je tuženica prodala SM svoj suvlasnički dio od 1/20 dijela na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te joj je on prema dogovoru s ostalim suvlasnicima isplatio ukupno 26.000,00 eura,

- da je prilikom isplate iznosa od 26.000,00 eura za prodaju suvlasničkog dijela nekretnine bio prisutan i tužitelj PM,

- da je dana 15. travnja 2004. uplaćen iznos od 21.670,00 EUR na račun tuženice,

- da je tužitelj 15. travnja 2004. kupio 10.000,00 eura za 75.050,00 kn, a istog dana, tuženica ĆM kupila je 11.670,00 eura za ukupno 87.583,36 kn,

- da je sam tužitelj saslušan kao stranka izjavio da je stan kupljen novcem od kuće i to na način da je isplata stana išla u gotovini i to kaparom od 3.000,00 eura, a zatim da je isplaćeno i ostalih 23.000,00 eura (list 143 spisa),

- da je tuženik saslušan kao stranka izjavio da je SM u cijelosti isplatio njegovoj supruzi ĆM ukupno 26.000,00 eura,

- da je u vrijeme kada je tužitelj podigao kredit izvršena adaptacija kuće u [adresa] te je kupljen osobni automobil marke Toyota Avensis, za iznos od oko 160.000,00 kn,

- da je tuženica 26. veljače 2004. uplatila na svoj račun 11.000,00 EUR-a, a 2. ožujka 2004. 8.000,00 EUR-a,

- da je nedugo nakon što je obnovljena kuća u [adresa] kupljen sporni stan u [adresa].

8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u 249. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'', broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje: ObZ), te čl. 248. i 249. i čl. 258., a čije odredbe valja primijeniti s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine prema predugovoru od 16. ožujka 2004. odnosno Ugovoru o kupoprodaji od 8. svibnja 2004.

10. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Prema odredbi čl. 249. st. 1. ObZ bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Ta odredba odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 248. ObZ). Prema odredbi čl. 253. ObZ imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita je imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ.

11. Dakle, neoboriva presumpcija iz čl. 249. st. 1. ObZ o jednakim suvlasničkim udjelima odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne ili izvanbračne zajednice (čl. 258. ObZ) odnosno bračnu ili izvanbračnu stečevinu, a ne i na imovinu koja je kupljena za vrijeme trajanja zajednice isključivo ili barem djelomično vlastitom imovinom bračnog druga, u kojem slučaju bi došlo do miješanja bračne stečevine i vlastite imovine bračnog druga (odluka VSRH, poslovni broj Rev- 48/2010).

12. Nadalje, bez obzira što je tuženica predmetni stan kupila za vrijeme trajanja braka, isti ne predstavlja bračnu stečevinu već predstavlja njenu vlastitu imovinu, budući je isti stan kupila sredstvima koji čine njezinu vlastitu imovinu.

13. Naime, sam tužitelj je saslušan kao stranka na ročištu 18. kolovoza 2022. (list 143 spisa) izjavio da je sporni stan kupljen sredstvima dobivenim od prodaje kuće koju je tuženica naslijedila. Nadalje, tužitelj na kojem je bio teret dokaza da sredstva za kupnju stana nisu posebna imovina tuženice, nije osporio da je tuženica za prodaju kuće koju je naslijedila dobila 26.000,00 Eur, da je toliko plaćen i stan, a tužitelj nije tijekom postupka isticao bilo kakove navode, odnosno nije predložio nikakve dokaze da bi navedena sredstva tuženice dobivena za prodaju kuće bila utrošena na drugi način i za drugu svrhu osim kupnje stana.

14. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja u kojima analizira iskaze pojedinih svjedoka, valja istaći da isti predstavljaju njegovu ocjenu dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su stvarno stranke kupile strana sredstva plaćanja u ukupnom iznosu od 21.600,00 Eur (tužitelj 10.000,00 Eur a tuženica 11.600,00 Eur ) te da su navedeni iznosi uplaćeni na račun tuženice. Međutim, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je upravo tim sredstvima kupljen stan, već je isticao da je isplata stana išla u gotovini i to kaparom od 3.000,00 eura, a zatim da je isplaćeno i ostalih 23.000,00 eura (list 143 spisa).

16. Vezano uz žalbene navode tužitelja u kojima ocjenjuje iskaz svjedoka SM u dijelu u kojem je iskazivao o načinu isplate kupovnine za kuću koju je tuženica naslijedila, valja istaći da tužitelj nije sporio da je bio prisutan isplati kupovnine, nije sporio da je tuženica dobila upravo iznos od 26.000,00 Eur za prodaju navedene kuće te da je za isti iznos kupljen i stan u [adresa], koji je predmet ovog postupka.

17. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u vrijeme kupnje spornog stana vršena adaptacija kuće u [adresa] i kupljen osobni automobil, a tužitelj na kojem je teret dokaza nije niti isticao niti dokazivao da bi navedene radove odnosno navedeni automobil kupio drugim sredstvima, a ne sredstvima kredita.

18. Pri tome valja ukazati tužitelju da okolnost da je on podigao kredit za vrijeme trajanja braka te da ga je on otplaćivao tijekom a i nakon prestanka braka, ne ukazuje na to da je time tužitelj stekao pravo suvlasništva na navedenom stanu, već tužitelju ostaju na raspolaganju druga pravna sredstva za zaštitu svojih prava odnosno za ostvarivanje eventualnih potraživanja vezanih uz navedeni kredit.

19. Ostali vrlo opširni žalbeni navodi tužitelja koji predstavljaju njegovu interpretaciju činjenica te njegove osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

20. Nije osnovana žalba tužitelja u odnosu na troškove postupka. Pravilno je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o troškovima postupka utvrdio koji troškovi su bili potrebni tuženici u ovom postupku (čl. 155. ZPP), a zatim je primjenjujući odredbe Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23– dalje Tarifa) za svaku radnju tuženici priznao vrijednost boda od 2,00 Eur.

21. Naime, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 Eur, valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 Eur za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda, kao što je to pravilno učinio i sud prvog stupnja (tako i Rev- 562/2024-2). Stoga nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja primijenio pogrešnu vrijednost boda.

22. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Kako je neosnovana žalba tužitelja to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, pa ga je valjalo odbiti.

U Velikoj Gorici 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić