Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eu-10/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog SE, zbog kaznenog djela nedozvoljenog trgovanja opojnim sredstvima u značajnoj količini iz § 29. a stavka 1. točke 2. Zakona o opojnim sredstvima Savezne Republike Njemačke (dalje: ZOS), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-eu-46/2024. od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog SE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-eu-46/2024. od 16. siječnja 2025. utvrđeno je da je osuđeni SE osuđen presudom Zemaljskog suda München I poslovni broj 8 KLs 361 Js 155761/18 od 26. svibnja 2023., pravomoćnom 3. lipnja 2023., zbog kaznenog djela nedozvoljenog trgovanja opojnim sredstvima u značajnoj količini iz § 29. a stavka 1. točke 2. Zakona o opojnim sredstvima Savezne Republike Njemačke (dalje: ZOS) te osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest godina.
1.1. Pod točkom II izreke pobijane presude utvrđeno je da kazneno djelo opisano u točki I izreke ove presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11.), za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina.
1.2. Na temelju članka 89. u vezi s člankom 91. stavkom 1. točkom 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20. i 118/24. – dalje: ZPSKS-EU), priznata je presuda Zemaljskog suda München I poslovni broj 8 KLs 361 Js 155761/18 od 26. svibnja 2023., pravomoćna 3. lipnja 2023., te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju šest godina (2.190 dana), zbog kaznenog djela nedozvoljenog trgovanja opojnim sredstvima u značajnoj količini iz § 29. a stavka 1. točke 2. ZOS, nad osuđenim SE.
1.3. Na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU, osuđenom SE u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u ekstradicijskom istražnom zatvoru od 20. ožujka 2022. do 28. rujna 2022. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 29. rujna 2022. pa nadalje, s time da se jedan dan ekstradicijskog istražnog zatvora računa kao dva dana kazne zatvora.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni SE po branitelju, odvjetniku Lovri Glušiću, "zbog svih zakonom predviđenih razloga" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i odbije priznati presudu Zemaljskog suda München I poslovni broj 8 KLs 361 Js 155761/18 od 26. svibnja 2023., pravomoćnu 3. lipnja 2023., odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), u vezi sa člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osuđenik pobija prvostupanjsku presudu tvrdeći da Županijski sud u Zagrebu sukladno članku 5. ZPSKS-EU nije bio stvarno i mjesno nadležan za provođenje postupka priznanja i izvršenja presude kojom je izrečena kazna zatvora osuđenom SE, budući da za osuđenika nije točno utvrđeno prebivalište tj. boravište "jer na gore naznačenoj adresi isti ne živi", pa da stoga nije bilo ni uvjeta za priznanje i za izvršenje strane presude u smislu članka 89. stavka 1. ZPSKS-EU.
6.1. Međutim, suprotno tome, Županijski sud u Zagrebu sukladno članku 5. stavku 1. točki 5. ZPSKS-EU bio je stvarno i mjesno nadležan za provođenje postupka priznanja i izvršenja strane presude kojom je izrečena kazna zatvora osuđenom SE, budući je u izreci ispravno utvrđeno, da je osuđeni SE državljanin Republike Hrvatske s prijavljenim prebivalištem u [adresa], na adresi u [adresa]. Naime, isto upravo proizlazi iz podataka Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, pa kako je navedena adresa prebivališta očito aktivna, jer se osuđenik sa iste nije odjavio, to tvrdnja osuđenika da "na gore naznačenoj adresi ne živi" nema taj značaj koju mu žalba pridaje i niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u pitanje ispravnost utvrđenja mjesta prebivališta osuđenika i nadležnost suda.
6.2. Slijedom navedenog bile su ispunjene i zakonske pretpostavke iz članka 91. stavka 1. točke 2. ZPSKS-EU za priznanje presude i izvršenje kazne, budući da ne postoje niti obligatorne, niti fakultativne osnove za odbijanje priznanja i izvršenja koje su propisane člankom 94. ZPSKS-EU, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
7. Nadalje, osuđenik neosnovano u žalbi problematizira utvrđenje prvostupanjskog suda da kazneno djelo za koje je SE osuđen, nedozvoljenog trgovanja opojnim sredstvima u značajnoj količini iz § 29. a stavka 1. točke 2. Zakona o opojnim sredstvima Savezne Republike Njemačke ne sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina, budući da iz valjano dostavljene i cjelovite presude Zemaljskog suda München, I poslovni broj 8 KLs 361 Js 155761/18 od 26. svibnja 2023., pravomoćne 3. lipnja 2023., te Potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU u vezi s člankom 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenog 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršavanja u Europskoj uniji, proizlaze jasno, detaljno i opširno navedene činjenice te okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, kao i pojedinosti o trajanju kazne čije se izvršenje traži, pa je utvrđenje prvostupanjskog suda zakonito i pravilno.
8. Stoga, suprotno žalbenim navodima osuđenika, ocjena je Visokog kaznenog suda da je sud prvog stupnja na jasan i neproturječan način argumentirao i postojanje uvjeta za priznanje presude i izvršenje kazne po odredbi članka 91. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU, ispravno navodeći da je osuđenik hrvatski državljanin, koji ima prebivalište u [adresa], da nema osnova za odbijanje zahtjeva za priznanje i izvršenje navedene presude iz članka 94. ZPSKS-EU te da je primjenom odredbe članka 89. ZPSKS-EU priznata presuda zemlje izdavanja i određeno je njeno izvršenje u Republici Hrvatskoj.
9. Slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti za odbijanje priznanja i izvršenja predmetne presude na koje se u žalbi poziva osuđenik, a niti bilo koji drugi uvjeti za obligatorno ili fakultativno odbijanje priznanja i izvršenja predmetne presude iz članka 94. ZSPKS-EU.
10. S obzirom na to da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, a ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
