Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-517/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene TŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: K-489/2021-15 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba optužene TŠ, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a)

Optužena TŠ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se optužbe

što bi 17. siječnja 2020., u Račinovcima, kao ravnateljica Osnovne škole „Ivan Filipović“ Račinovci, ovlaštena za odlučivanje o zasnivanju radnog odnosa u školi i sklapanje ugovora o radu, protivno čl. 9. Pravilnika o radu Osnovne škole „Ivan Filipović“ Račinovci od 1. siječnja 2020., u nakani omogućavanja zapošljavanja MŠ na radnom mjestu voditelja računovodstva na neodređeno vrijeme, sklopila s imenovanim Ugovor o radu Klasa: 602-02/20-04/02, kojim je AŠ zasnovao radni odnos u toj školi na neodređeno radno vrijeme, iako je bila svjesna da AŠ prilikom potpisivanja Ugovora nije imao uvjete za zasnivanje radnog odnosa,

dakle, kao odgovorna osoba iskoristila svoj položaj pa time drugoj osobi pribavila korist,

čime bi počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti - opisano u čl. 291. st. 1. KZ-a.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-a, nužni izdaci optužene TŠ te nužni izdaci i nagrada njenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja je stavljena izvan snage presuda K- 489/2021 od 26. siječnja 2022., kojom je optuženoj TŠ izdan kazneni nalog te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uvjetno na jednu godinu, a zatim je imenovana optuženica proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki II izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa, čl. 44. st. 1. i 2., čl. 41. i čl. 47. st. 1. i 2. KZ- a osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s time da joj je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se optuženici kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP-a (valja primijetiti da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi propustio navesti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je taj Zakon objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženica je dužna platiti na ime troškova kaznenog postupka 132,72 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude je optužena TŠ putem branitelja Hrvoja Miličevića, odvjetnika, pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi), s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači i „oslobodi okrivljenicu odgovornosti za kazneno djelo“.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je u odgovoru na žalbu kratko konstatiralo „da je sud pravilno cijeneći sve dokaze ispravno utvrdio činjenično stanje te pravilno zaključio o bitnim činjenicama koje utječu na kaznenu odgovornost optužene TŠ“, predloživši odbijanje predmetne žalbe kao neosnovane.

4. Optuženica i njen branitelj nisu se očitovali na odgovor na žalbu državnog odvjetnika.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-599/2024 od 19. srpnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

6. Žalba je osnovana.

7. Optuženica prigovara da je u pobijanoj presudi izostala ocjena i zaključak je li postupala s namjerom i, ako jeste, s kojim oblikom namjere, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

8. Točno je da se sud prvog stupnja u svojoj presudi nije izričito pozvao na oblik krivnje kojim je optuženica počinila predmetno kazneno djelo, međutim kada se obrazloženje osporene presude sagleda u cjelini, odnosno kada se razmotri u sadržajnoj ukupnosti, tada je iz njega razvidno da je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženica u konkretnom slučaju postupala s izravnom namjerom, kako je i naznačeno u činjeničnom opisu inkriminacije. Drugim riječima, pobijana se presuda i u segmentu subjektivnog obilježja bića kaznenog djela za koje je optuženica proglašena krivom objektivno može ispitati u svom meritumu, slijedom čega predmetna žalba iz ove žalbene osnove nije uvažena, dok ispitivanjem osporene presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju drugu od bitnih povreda kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. U pravu je, međutim, optuženica kada u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje da je na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je počinila kazneno djelo za koje se tereti.

9.1. Predmetnom optužbom se optuženoj TŠ stavlja na teret da je iskoristila svoj položaj ravnateljice Osnovne škole „Ivan Filipović“ Račinovci (dalje: Škola) na način da je u nakani omogućavanja zapošljavanja MŠ s istim zasnovala radni odnos u spomenutoj Školi na neodređeno vrijeme na mjestu voditelja računovodstva, iako je bila svjesna da potonji nije ispunjavao uvjete navedenog radnog mjesta prema objavljenom natječaju.

9.2. Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je za zaključak suda prvog stupnja da je optuženica počinila inkriminirano kazneno djelo bilo ključno što je ona izvijestila Školski odbor navedene Škole o predmetnom natječaju i rang listi kandidata, ali ne i o činjenici da nijedan kandidat ne ispunjava uvjet od godinu dana radnog iskustva, koji je bio određen natječajem za radno mjesto voditelja računovodstva Škole (točka 35. obrazloženja osporene presude).

9.3. Ponajprije valja primijetiti da naprijed navedeni propust optuženice na koji se poziva prvostupanjski sud nije obuhvaćen konkretnom inkriminacijom. Njen krimen svodi se u suštini na pogodovanje MŠ u cilju njegova zapošljavanja u Školi neovisno o tome što nije ispunio jedan od uvjeta natječaja za radno mjesto voditelja računovodstva, tj. da ima godinu dana radnog iskustva na poslovima proračunskog računovodstva, no u tako u bitnome postavljenoj inkriminaciji sud prvog stupnja izgubio je iz vida dva važna momenta koja inače konstatira u svom obrazloženju, a koji, kada se kritički razmotre, upućuju na drugačiji činjenični zaključak od onoga koji je izveo taj sud u pobijanoj osuđujućoj presudi.

9.3.1. Kao prvo, nesporno je utvrđeno da je optuženica 9. siječnja 2020. podnijela prijedlog Povjerenstvu za vrednovanje kandidata, njih četvoro, u kojem je navela da „svi kandidati ispunjavaju uvjet stupnja i vrste obrazovanja, a ne ispunjavaju uvjet od godinu dana radnog iskustva na poslovima proračunskog računovodstva te (…) predlaže provođenje procjene odnosno vrednovanje s prijavljenim kandidatima radi zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme (…) a u skladu s čl. 11. Pravilnika o načinu i postupku zapošljavanja te procjeni i vrednovanju kandidata za zapošljavanje u Osnovnoj školi „Ivan Filipović“ Račinovci“ (list 244). Iz ovako koncipiranog prijedloga ne može se zaključiti da je optuženica postupala „u nakani omogućavanja zapošljavanja MŠ“, kako se navodi u činjeničnom opisu optuženog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. KZ-a. To poradi toga što je ona Povjerenstvu za vrednovanje kandidata predložila da postupi u skladu s čl. 11. gore spomenutog Pravilnika u odnosu na svo četvoro kandidata koji nisu ispunjavali isti uvjet – jednogodišnje radno iskustvo na naprijed spomenutim poslovima. Drugim riječima, u tom segmentu doista nije dokazan subjektivni učin inkriminiranog kaznenog djela, kako s pravom ukazuje žaliteljica, tj. nije dokazano njeno namjerno pogodovanje upravo MŠ da se zaposli na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelja računovodstva Škole.

9.3.2. Kao drugo, u čl. 11. st. 5. Pravilnika o načinu i postupku zapošljavanja te procjeni i vrednovanju kandidata za zapošljavanje u Osnovnoj školi „ŽŠ“ [adresa], koji je prema podacima s lista 87 prvostupanjskog spisa stupio na snagu 24. prosinca 2019., stoji: „Ako se na natječaj nije javio niti jedna kandidat koji ispunjava uvjete natječaja, procjena odnosno vrednovanje mogu se provesti u skladu s ovim Pravilnikom na prijedlog ravnatelja i prema odluci Povjerenstva.“ Prema toj odredbi navedenog Pravilnika, kojeg je donio Školski odbor, optuženica je objektivno mogla zaključiti da se konkretna procedura oko zapošljavanja voditelja računovodstva škole može nastaviti i kada niti jedan od prijavljenih kandidata ne ispunjava sve uvjete natječaja, kao što je to bilo u konkretnom slučaju. Je li Škola bila ovlaštena propisati takvu odredbu i je li njome povrijeđeno načelo o jednakoj dostupnosti radnih mjesta u javnim službama pod jednakim uvjetima u ovom slučaju je irelevantno jer je takva odredba, koju je donijelo drugo školsko tijelo, a ne optuženica, u inkriminirano vrijeme egzistirala i bila na snazi, te je, dakle, optuženica samo postupala u skladu s njenim smislenim tumačenjem, što pak također govori u prilog ispravnosti žalbene tvrdnje da u konkretnom slučaju nije s potrebnom izvjesnošću dokazan subjektivni element predmetnog kaznenog djela, tj. da je optuženica, kao odgovorna osoba, postupala s izravnom namjerom pogodovanja MŠ.

10. Slijedom razloga iznijetih u točkama 9. – 9.3.2. ovog obrazloženja prihvaćena je predmetna žalba te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a pobijana presuda preinačena na način preciziran u izreci ove presude.

U Varaždinu, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović