REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-654/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Kadić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ĐS, zbog kaznenog djela iz članka 132. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj K-DO- 3637/16 od 14. siječnja 2020., nakon održane javne rasprave 1. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb GS i optuženog, dana 1. travnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ĐS, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i G rođene T, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom SSS, ekonomist, zaposlen u Staklorez Burić s plaćom od 800,00 eura, bez imovine, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, vodi se drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

- u vremenskom razdoblju od 17. ožujka 2016. do 19. rujna 2016. u Zagrebu i Zaprešiću, kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva Roma tim j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], koje je poslovalo u [adresa], protivno članku 90. stavka 1. te članka 93. stavka 2. Zakona o radu, iako je navedeno trgovačko društvo uredno poslovalo i nije bilo u blokadi, u namjeri da ne isplati plaću radnicima koji su bili zaposleni u navedenom trgovačkom društvu, svjestan zakonske obveze da za rad zaposlenika treba isplatiti odgovarajuću novčanu naknadu, nije im isplatio plaće u ukupnom iznosu od 8.000,00 kuna te im nije dostavio obračunske liste o neisplati dospjelog iznosa plaća i to:

- TS zaposlenoj na radnom mjestu administratora, nije isplatio pola plaće za ožujak 2016. koliko je i radila, te cijelu plaću za travanj 2016. i za tri radna dana u svibnju 2016 godine, a ugovorena plaća iznosila je 3.600,00 kn, sve u ukupnom iznosu od oko 5.400,00 kuna,

- IS zaposlenom na radnom mjestu telefoniste, nije isplatili plaću za srpanj i kolovoz 2016. te za devetnaest dana u rujnu 2016 koliko je i radio, a dogovorena plaća iznosila je 1.000,00 kn, sve u ukupnom iznosu od oko 2.600,00 kuna,

- dakle, nije isplato plaće dvojici radnika,

- čime je počinio kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplata plaća – opisano i kažnjivo po članku 132. stavku 1. KZ-a.

II. Temeljem članka 132. stavak 1. KZ-a optuženi ĐS se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Temeljem članka 56. KZ-a i 62. stavak 1. točka 1. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA S POSEBNOM OBVEZOM

te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da temeljem članka 56. stavka 4. u svezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ-a u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.600,00 kuna / 345,08 (tristočetrdesetpeteuraiosamcenti) eura, te oštećenoj PS, OIB: [osobni identifikacijski broj],

iznos

od

5.400,00

kuna

/

716,70

(sedamstošesnaesteuraisedamdesetcenti) eura.

IV. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ-a sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko optuženi u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu.

V. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) oštećenom HS dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.600,00 kuna / 345,08 eura, te oštećenoj PS u iznosu od 5.400,00 kuna / 716,70 eura, te se nalaže optuženom iste iznose platiti oštećenima.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog zbog kaznenog djela iz članka 132. stavak 1. KZ-a.

1.1. Oštećeni HS postavio je imovinskopravni zahtjev 27. prosinca 2019. u iznosu od 2.600,00 kuna (list 87 spisa) i oštećena TS istoga dana u iznosu od 5.400,00 kuna (list 90 spisa).

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnim zahtjevima izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da nije suglasan s imovinskopravnim zahtjevima.

3. Obranu je optuženi ĐS iznio na kraju dokaznog postupka, s time da je istu iznosio u dva navrata. Prvi puta je naveo da je bio vlasnik firme "Roma tim" u kritično vrijeme za koje se tereti. Dvoje radnika koji traže isplate plaća mu nisu poznati niti su ikada kod njega bili zaposleni pa pretpostavlja da je njih obmanuo ČS, koji je zlouporabio njegove podatke i vjerojatno u njegovo ime im rekao da rade kod optuženog, dok o tome on nije imao pojma. ČS poznaje i sumnja na njega, to jest oštećeni HS je naveo da je on pregovarao upravo s osobom imena ČS. Isto je potvrdila i TS. Njegov broj telefona je na Google te su osobe mogle nazvati i provjeriti da li su uopće zaposlene kod njega, ali to nisu učinile. Adresu ČS ne zna, no misli da živi negdje u okolici [adresa] i da ima oko 44 godina. ČS je više osoba prevario predstavljajući se kao i u ovom njegovom slučaju, odnosno lažno je zapošljavao ljude u firmama s kojima nije imao nikakve veze. Na pitanje zastupnika optužbe odgovorio je kako je bio direktor firme "Roma tim" te se ista bavila prodajom, a sjedište iste je bilo u [adresa], dok mu adresa u Gajnicama nije poznata niti je tamo ikada bio. Također mu nije poznato niti ime CS. Na adresi u [adresa] bile su zaposlene tri do četiri ženske osobe, koje su bile i prijavljene, ali im ne zna točna imena i prezimena, zna da su bile I, H i slično, a isto se može provjeriti preko HZMO-a i HZZO- a. Uopće mu nije poznato da je s TS sklopljen ikakav ugovor i smatra da bi taj potpis valjalo vještačiti. Ostalim radnicima koji su bili zaposleni uredno je isplaćivao plaće, ako ne preko računa onda na ruke uz potpis, obzirom je račun bio u blokadi. Prije par godina je zadnji puta kontaktirao s ČS, kada ga je susreo kod Kauflanda, blizu bolnice "Sveti Ivan" Jankomir. Konačno je napomenuo kako se nikako ne osjeća krivim.

3.1. Prilikom ponovnog iznošenja obrane na upit suda odgovorio je da nikada nije niti čuo niti vidio oštećenike iz ovog postupka, kao što i nikada nije bio na adresi firme u [adresa], već je bio samo u [adresa], s time da je davao nekim ljudima plaću, odnosno svi koji su bili u [adresa] su dobili plaću, neki na ruke neki na račun, s time da su svi zaposlenici radili za ROMA TIM j.d.o.o. Sjeća se da je na Fini izvadio stick jer je dobio potvrdu za isti te je taj stick dao knjigovotkinji P, za koju ne zna kako se preziva, a koja je bila u Sesvetama, dok je naknadno od nje na mail dobio potvrdu da su zaposlenici bili prijavljivani na HZMO i HZZO. Kada ga se pitalo kako to da ako su svi zaposlenici bili prijavljeni da onda je HZMO odgovorilo da nitko nije bio prijavljen u inkriminiranom periodu kao zaposlenik ROMA TIM j.d.o.o., rekao je da se zabunio jer se sada sjetio da su svi bili zaposleni kao djelatnici Roginić Promet j.d.o.o. Pojasnio je da kada je Roginić Promet počeo tonuti da je otvorena kao rezervna firma Roma TIM j.d.o.o. Rekao je da je otvorio svjesno firmu ROMA TIM j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa] te je firma kratko poslovala dok je sudjelovao u potpisivanju nekih faktura, no nije sklopio ugovor s oštećenom JS. S ČS povremeno se čuo, no nije bio zaposlen u ROMA TIM-u. Kada mu je predočen iskaz svjedoka ČS rekao je da je on kratko vrijeme bio vanjski suradnik, 6-7 mjeseci Roginić Prometa, dok nikada nije radio za ROMA TIM. Sve što je svjedok ČS naveo na sudu da je laž, budući da je on bio prisutan kada je otvorio firme te je on isključivo potpisivao ugovore o zaposlenju, dok on iste nije potpisivao za ROMA TIM, budući da u ROMA TIM-u nije bilo zaposlenih. Na predočavanje ugovora o radu na određeno vrijeme za oštećenu TS rekao je da je potpis sličan njegovome, no siguran je da se ne radi o njegovom potpisu, dok je potvrdio da se na zapisniku o prvom ispitivanju na OKDO Zagreb nalaze njegovi nesporni potpisi, to jest parafi. Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da je ČS bio prisutan na osnivanju firme ROMA TIM iz razloga jer je u to doba bio vanjski savjetnik Roginić Prometa. ROMA TIM se bavila istom djelatnošću kao i Roginić Promet, a to je usluga naručivanja i konzultacija kod aktivacije MasterCarda za fizičke i pravne osobe i to iz Londona, firma se zvala ViaBye, to jest kartice su stizale na račun klijenata, nakon što su stupili u kontakt iz njihovog call centra koji je bio u [adresa]. U odnosu na ono što je rekla svjedokinja TS da je radila u firmi nema nikakvih saznanja. Voditelj kompletnog poslovanja bio je ČS, koji nije radio u firmi. ČS i on su vodili poslove naplate faktura za ROMA TIM, a u jednom trenutku se njemu ČS prestao javljati i uzeo je bez njegovog znanja stick i štambilj od ROMA TIM, kao i karticu od firme, no nije ga prijavio jer je bio naivan i mislio je da će sve biti uredu. S ČS nije razgovarao o poslovanju firme ROMA TIM.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je i razgledano: zapisnik – službena bilješka Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 30. kolovoza 2016., zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 1. rujna 2016., poziv ES za pristup u Inspektorat rada radi dostave dokumentacije od 10. listopada 2016. i 14. listopada 2016., izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo "Roma tim" j.d.o.o., ugovor o radu na određeno vrijeme od 16. ožujka 2016. za TS sa T.D. Roma Tim j.d.o.o., promet po računu otvoren u Erste & Steiermärkische Bank d.d. za trgovačko društvo "Roma tim" j.d.o.o. za 2016. godinu, zapisnik Porezne uprave od 4. studenog 2011. za trgovačko društvo "Roginić promet" j.d.o.o., očevidnik s danima insolventnosti za trgovačko društvo "Roma tim" j.d.o.o. od 2011. do 2017. godine, povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo "Roma tim" j.d.o.o. u stečaju, zapisnik o ispitivanju svjedoka VS, iskaz svjedoka HS s raspravnog zapisnika od 7. listopada 2020., dopis HZMO od 20. listopada 2022., te iskaz ČS s raspravnog zapisnika od 2. veljače 2023., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog.

5. Nije sporno da je u inkriminiranom periodu optuženi bio direktor i odgovorna osoba Roma tim j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], s time da je društvo poslovalo i na adresi [adresa] u [adresa], obzirom isto proizlazi iz materijalne dokumentacije pročitane tijekom dokaznog postupka, kao i iz iskaza oštećenih i svjedoka, te obrane optuženog. Ono što je u ovom postupku bilo sporno je da li optuženi oštećenima, koji su u firmi bili zaposleni, nije isplatio plaće i dostavio im obračunske liste o neisplati dospjelog iznosa plaće, iako firma nije bila u blokadi.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, neisplatom plaće iz članka 132. stavka 1. KZ-a i to upravo na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom OKDO Zagreb.

7. Naime, oštećeni HS prilikom davanja iskaza naveo je kako je 2010. pretrpio moždani udar zbog čega je otišao u invalidsku mirovinu. Budući da mu je visina mirovine iznosila oko 2.200,00 kuna, što mu je bilo nedostatno za pokrivanje osnovnih životnih potreba, javio se na oglas koji je objavilo TD ROMA TIM, tražeći agenta za prodaju, te se u navedenom društvu i zaposlio na radnom mjestu telefoniste, a tamo je radio od travnja do rujna 2016. Nije imao fiksnu mjesečnu plaću, već je bio plaćen po učinku, a što je mjesečno iznosilo od 400,00 do 1.000,00 kuna. Naveo je da mu nisu isplaćene plaće za srpanj, kolovoz i rujan 2016., u sveukupnom iznosu od 2.600,00 kuna, a u kojoj visini je i postavio imovinskopravni zahtjev, s time da se više precizno ne sjeća koliko su mu iznosile plaće za srpanj, kolovoz i rujan po mjesecima, jer su plaće bile obračunavane po učinku, ovisno o količini prodanih proizvoda, a o čemu se vodila evidencija. Zbog neisplaćenih plaća je prestao raditi u rujnu 2016. Prije zaposlenja je došao na razgovor te je razgovarao s tajnicom društva koja se zvala DS, dok se njezinog prezimena ne sjeća. Evidenciju o njegovom učinku na poslu, a koja je bila temelj za isplatu plaće radio je prvo s DS, a kada je ona otišla, s voditeljem firme koji se zvao ČS. Prezimena se ne sjeća. Direktora društva ĐS nikada nije vidio niti ga je upoznao, već je za njega čuo u razgovoru s ČS koji mu ga je spominjao. ČS mu je rekao da ĐS isplaćuje plaće. Nikada nije sklopio nikakav ugovor o djelu, a plaće su mu isplaćivane na žiro-račun, a kao svrha uplate bila je naznačena plaća.

7.1. Na poseban upit optuženog odgovorio je da njega nikada nije vidio, to jest da ga danas vidi prvi puta, a niti je čuo njegov glas. Rekao je da ne zna da li bi prepoznao glas optuženog da je s njime telefonski razgovarao. Njemu nitko u TD ROMA TIM niti prilikom razgovora o zapošljavanju, a niti za vrijeme dok je radio nije rekao da će s njim sklopiti ugovor o djelu, a niti je to njemu bilo bitno. Prodavao je benzinske preparate, a evidenciju onoga što je prodao bilježio je na papirićima, a koje je potom predavao DS ili ČS. Nema nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je radio u TD ROMA TIM. Za vrijeme dok je radio u ROMA TIM-u radili su DS i ČS, zatim CS, koja je radila na istom radnom mjestu kao i on, te još dvije muške osobe koje su prodavale auto dijelove, no njihovih imena se ne sjeća. Sjeća se da mu se CS žalila da niti njoj nije bila isplaćena plaća. Sva komunikacija vezana uz plaću bila je s ČS, a on mu je stalno obećavao da će dobiti plaću. Za ĐS prvi puta je čuo upravo u razgovoru s ČS kada mu nisu isplaćene plaće. ČS mu je rekao da je ĐS u [adresa], gdje se nalazi glavni ured firme, a s ĐS nije uspio stupiti u kontakt, s time da mu ČS nije dao niti broj telefona niti adresu ĐS. U kolovozu 2016. mu je ČS dao kopiju uplatnice iz koje je proizlazilo da mu je isplaćena plaća, no provjerom u banci je utvrdio da to nije točno, te da je broj na koji se pozivao nepostojeći.

8. Oštećena TS navela je da je na Internetu našla oglas trgovačkog društva "Roma tim" j.d.o.o. za radno mjesto istraživanje ruskog tržišta, a kako je ona izvorni ruski govornik javila se na taj oglas te je nazvala broj telefona i na isti se javio gospodin koji se predstavio imenom ČS. Telefonski je razgovarala s ČS vezano za posao, koji joj je rekao da dođe u [adresa] u [adresa], radi dogovora oko posla i kada je došla tamo zatekla je ČS i Č, koja je radila kao tajnica. Dogovorila je posao s ČS, koji se predstavio da je voditelj te firme te joj je rekao da je ĐS direktor tog trgovačkog društva, koji radi u [adresa]. ČS joj je rekao koje će poslove raditi vezano za istraživanje ruskog tržišta i dogovorila je plaću u iznosu od 3.600,00 kuna neto i počela je raditi 15. ožujka 2016., a ugovor o radu sklopljen je 17. ožujka 2016. za radno mjesto administratora, ali se ne sjeća da li je taj ugovor već bio potpisan i ovjeren pečatom direktora ĐS, kojeg nikad nije vidjela, niti kontaktirala s istim, kao niti ostali zaposlenici. Nije joj ništa isplaćeno na ime plaće, odnosno nije joj isplaćeno 15 dana u ožujku koliko je radila, cijela plaća za travanj i tri dana u svibnju, što ukupno iznosi 5.400,00 kn, a nije bila niti prijavljena na mirovinsko niti zdravstveno osiguranje. Kada je ČS pitala za plaće govorio joj je neka pričeka, ali nije navodio razloge zbog kojih joj nije isplaćena plaća. U to vrijeme dok je radila, nekim zaposlenicima ČS je predao neke iznose novaca na ime plaće na ruke, a radilo se o manjim iznosima od 400 do 500 kuna. Njihov ured bio je u [adresa], u jednom stanu i pokušala je telefonski dobiti direktora ĐS, ali nije uspjela, a ČS joj nije htio dati njegov broj i poslala je dopis na sjedište trgovačkog društva u [adresa], ali se dopis vratio da pošiljka nije podignuta i onda je dala otkaz. Kad se raspitivala kod ČS za optuženog, ČS joj je rekao da je optuženi utjecajan, da poznaje značajne ljude i da neće uspjeti sa svojim zahtjevima, nakon čega se obratila Inspektoratu rada.

9. Svjedok ČS naveo je da poznaje optuženog jer je radio kod njega u firmi prije otprilike osam godina, a radio je kod njega nešto manje od godinu dana. To je bila firma "Roma tim". Naveo je da je optuženog vidio na jednom ročištu u Sisku prije oko godinu dana gdje je isto bio svjedok, a nakon toga da ga više nije vidio niti ima ikakav kontakt s njim. Kod njega je radio 2016. godine. Tamo ih je bilo oko desetak zaposlenih. Nije mu poznato ime ovdje oštećene VS i ne zna da li je ona tada tamo uopće radila.

9.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je on u navedeno vrijeme radio u poslovnici u [adresa], kao voditelj poslovnice, a tamo je bilo i sjedište firme, a poslovnice su imali još i u [adresa] i negdje kod Stare Samoborske. Rekao je da je sve odluke potpisivao isključivo ĐS. Razgovore sa zaposlenicima je djelomično obavljao on, djelomično optuženi, a jedan dio i jedna zaposlenica kojoj ne zna ime. Sa svime što su ta gospođa i on obavili bio je upoznat optuženi, a kod njega je bio i stick od FINE. Poznato mu je ime DS, ona je bila tajnica u [adresa], a kada se ta poslovnica zatvorila prešla je tamo kod Stare Samoborske. Svi ugovori bili su potpisani na način da se je na njih udario faksimil, odnosno štambilj s potpisom ĐS i onda su ti ugovori skenirani i slani u HZMO i gdje je trebalo. Neke ugovore o radu potpisivao je i ĐS osobno. Kada mu je predočena preslika ugovora o radu s potpisom poslodavca (za oštećenu TS) odgovorio je da je to nečiji vlastoručni potpis, a nikako ne faksimil jer je faksimil bio okrugli, a na tom faksimilu nije bio potpis kakav je na ugovoru, već sličan. Isto tako je naveo da se ne radi o njegovom potpisu na tom predočenom ugovoru, jer se on potpisuje punim prezimenom. Na daljnje pitanje odgovorio je da je on ponekad i osobno potpisivao ugovore o radu, kada bi na primjer ĐS bio izvan Zagreba, no tada bi se ĐS spojio i ovjerio te dokumente kako bi se isti poslali. Svi ugovori su se dostavljali ĐS na uvid. Naveo je kako je siguran da je, dok je tamo radio, sve osobe ĐS prijavljivao. Kada bi on dostavio te ugovore ĐS, dalje je sve bilo na njemu, a siguran je da je sve zaposlene prijavio jer mu je pokazivao papire od porezne ili neke druge ustanove, a vidio je da su radnici prijavljeni.

10. Iz zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektora rada od 30. kolovoza 2016. i 1. rujna 2016., proizlazi da su pokušali provesti inspekcijski nadzor Roma tim j.d.o.o., ali da nije bilo poslovnih prostorija niti da bi netko obavljao bilo kakvu djelatnost na adresi navedenog sjedišta u [adresa].

11. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo Roma tim j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], proizlazi da je isto osnovano 30. rujna 2015. i da je jedini osnivač i direktor ĐS. Stečajni postupak je otvoren i zaključen 16. svibnja 2017., a trgovačko društvo je brisano iz sudskog registra 21. rujna 2017.

12. Iz očevidnika o danima insolventnosti za trgovačko društvo Roma tim j.d.o.o. proizlazi da tijekom 2016. isto nije bilo u blokadi, odnosno isto nije bilo u blokadi sve do 12. rujna 2016. od kada dolazi u neprekidnu blokadu.

13. Iz računa za trgovačko društvo Roma tim j.d.o.o., koji se vodio u Erste & Steiermärkische Bank d.d., proizlazi da su tijekom 2016., to jest od 23. svibnja 2016. do 12. rujna 2016. vršene razne uplate i isplate s računa, s time da je iste vršio i ČS, kao i da 31. kolovoza 2016. na računu nije bilo više novca.

14. Iz ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između Roma tim j.d.o.o. [adresa] zastupanog po direktoru ĐS za poslodavca sa zaposlenicom TS od 16. ožujka 2016., proizlazi da je istim ugovorena osnovna plaća u iznosu od 3.600,00 kuna i dodaci na plaću, a ugovor je ovjeren pečatom trgovačkog društva Roma tim j.d.o.o. [adresa] te je isti potpisan.

15. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da su utvrdili da u razdoblju od 17. ožujka 2016. do 19. rujna 2016. u trgovačkom društvu Roma tim j.d.o.o. nije bilo prijavljenih zaposlenika.

16. Sva materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka u potpunosti je prihvaćena, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

17. Sud je u cijelosti prihvatio i iskaze oštećenih kao vjerodostojne, istinite, jasne i uvjerljive, obzirom su detaljno opisali svoj rad u predmetnom trgovačkom društvu, odnosno od kada i do kada su radili, što su radili, koliko im je bila dogovorena, ugovorena plaća, odnosno da su se javili na oglas za posao u Roma tim j.d.o.o, da su posao dogovorili s voditeljem poslovanja ČS, da su zatekli u firmi i tajnicu Č kako radi, a iskazi su i suglasni s pročitanim materijalnim dokazima. Oštećeni HS je naveo i da mu je svjedok ČS rekao da optuženi isplaćuje plaće, kao i da su mu prije inkriminiranog perioda ranije plaće isplaćene na njegov žiro račun.

18. Sud je iskaz svjedoka ČS također u većem dijelu ocijenio istinitim i uvjerljivim, budući da je ovaj svjedok naveo kako je 2016. radio kao voditelj poslovanja kod optuženog u Roma tim j.d.o.o., da je bilo desetak zaposlenih, a što su potvrdili i sami oštećenici. Jednako tako ovaj svjedok je jasno naveo da je optuženi bio upoznat sa svime u firmi, kao i da je optuženi osobno potpisivao neke ugovore o radu, s time da su mu svi ugovori bili dostavljeni na uvid. Konačno, svjedok je naveo kako predmetni ugovor o radu s oštećenom nije potpisao te mu sud to vjeruje. Ono što mu sud ne vjeruje jest da je vidio prijave o radu za zaposlenike, obzirom je nesporno utvrđeno kako nitko od zaposlenih nije bio prijavljen, tako da taj dio iskaza nije prihvaćen.

19. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je u inkriminiranom periodu bio direktor firme te da je na Fini izvadio stick za poslovanje, obzirom je taj dio u suglasnosti s iskazom svjedoka te materijalnom dokumentacijom. Sud nije prihvatio ostatak obrane optuženog jer ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom oštećenih, svjedoka, kao i pročitanom materijalnom dokumentacijom.

19.1. Naime, iznoseći svoju obranu optuženi je naveo kako je radnicima isplaćivao plaće, ako ne preko računa onda na ruke, jer je račun bio u blokadi, kao i da su isti radili za Roma tim j.d.o.o., te da su sve osobe bile prijavljene, da bi onda tek na upit suda naveo kako se zabunio i rekao kako ipak zaposlenici u Roma tim j.d.o.o. nisu bili prijavljeni, već da su bili prijavljeni zaposlenici u drugom trgovačkom društvu, gdje je također bio direktor. Ovakvu obranu, osim iskaza svjedoka ČS, pobio je i očevidnik o danima insolventnosti kao i promet po računu firme, obzirom iz istih jasno proizlazi da predmetno trgovačko društvo nije bilo u blokadi do 12. rujna 2016. te da su vršene uplate i isplate po računu. Nadalje, optuženi je u obrani naveo kako svjedok ČS nije bio zaposlen u Roma tim j.d.o.o., već da je bio samo vanjski suradnik, da bi onda rekao da je ČS bio voditelj kompletnog poslovanja, da je isključivo svjedok ČS potpisivao ugovore o zaposlenju, kao i da s njime nije razgovarao o poslovanju firme. Konačno je naveo i da je svjedok ČS onda bez njegovog znanja uzeo stick, štambilj i karticu od firme, za što ga međutim nije prijavio, i to navodeći iz razloga jer je bio naivan i jer je mislio da će sve biti u redu, u što sud naravno ne vjeruje, jer je potpuno neživotno i krajnje neuvjerljivo da istoga u takvoj situaciji ne bi prijavio, poglavito jer obranu bazira na tezi kako je prevaren od strane ČS.

19.2. Dakle, iako optuženi osporava da bi počinio predmetno kazneno djelo, sud njegovu obranu nije mogao prihvatiti, budući da je suprotna svim izvedenim dokazima, te je imajući na umu upravo sve navedeno obrana ocijenjena konstrukcijom kojom optuženi pokušava otkloniti kaznenopravnu odgovornost za učinjeno, obzirom je ista neuvjerljiva i nedosljedna, kontradiktorna, te suprotna ostalim izvedenim dokazima. Valja napomenuti i kako je svjedok ČS naveo kako je optuženi potpisivao neke ugovore o radu, dok je razgledavanjem ugovora o radu za oštećenu utvrđeno da je na istom potpis oštećene na mjestu zaposlenika, dok se na mjestu za poslodavca nalazi pečat firme samo s parafom, za koji je svjedok ČS naveo da nije njegov, dok je optuženi naveo kako je fakturirao dokumente u firmi. Također valja naglasiti kako nije od nikakve važnosti da li su oštećeni vidjeli ili čuli optuženog u firmi, budući da je očito voditelj poslovanja bio svjedok ČS, koji je međutim jasno naveo da je plaće isplaćivao optuženi koji je bio upoznat u potpunosti s radom firme.

20. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, to jest nejasnu i potpuno neuvjerljivu obranu optuženog s jedne strane te jasne i uvjerljive iskaze oštećenih, potvrđene iskazom svjedoka i dokumentacijom, nesporno je utvrđeno da je optuženi počinio terećeno kazneno djelo. Naime, ovaj sud ne dvoji da je upravo optuženi kao odgovorna osoba, odnosno prema Zakonu o radu kao poslodavac, bio dužan oštećenima isplatiti plaću za njihov rad, bez obzira što isti s oštećenima nije dogovarao radni odnos, već je isto učinio tzv. voditelj poslovanja, budući da je optuženi znao da firma zapošljava radnike i da isti odrađuju dogovoreni posao. Iako optuženi nije dolazio u firmu, to ni na koji način ne umanjuje njegovu obvezu i odgovornost za isplatu ugovorene to jest dogovorene plaće radnicima koji su radili u Roma tim j.d.o.o., budući da društvo u inkriminirano vrijeme nije bilo u blokadi, odnosno račun društva nije bio blokiran, to jest utvrđeno je da je na računu bilo sredstava pa je morao kao odgovorna osoba onda plaće i isplatiti jer je bilo financijskih sredstva na računu trgovačkog društva, a kako to proizlazi iz računa koji je bio otvoren u Erste & Steiermärkische Bank d.d. Dakle, optuženi je bio svjestan da je kao odgovorna osoba, koja je bila upoznata s radom firme, u obvezi isplate plaća te da ima dovoljno sredstava na računu za isto, odnosno da firma nije u blokadi, no plaće usprkos tome nije isplatio.

20.1. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 132. stavka 1. KZ-a za koje je i oglašen krivim.

21. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

21.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio korektno držanje pred sudom, dok je otegotno cijenio kaznenu osuđivanost u jednom navratu za kazneno djelo prijevare prije počinjenja predmetnog djela te višestruku kaznenu i prekršajnu osuđivanost nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, i to zbog prijevara i prijevara u gospodarskom poslovanju, te niza prekršaja vezanih za porez i računovodstvo.

22. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 132. stavak 1. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

22.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenima isplati iznose od 345,08 eura i 716,70 eura, koji rok sud smatra primjerenim visini štete te proteku roka od kada je djelo počinjeno. Sud je pri tome vodio računa da se radi o osobi koja do počinjenja predmetnog kaznenog djela je bila samo jednom osuđivana i to uz primjenu uvjetne osude, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, pa stoga sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda s posebnom obvezom postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom s posebnom obvezom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Stoga sud smatra da je rok provjeravanja od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće biti izvršena ukoliko u tom roku ne počini novo kazneno djelo i ako popravi štetu oštećenom, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

23. Optuženi je upozoren sukladno članku 58. stavak 5. KZ-a da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko predmetni u roku koji mu je određen pravomoćnom presudom ne izvršiti u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ-a.

24. Oštećenima su dosuđeni postavljeni imovinskopravni zahtjevi jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su oštećeni upravo za navedene iznose, te je optuženom naloženo isplatiti naprijed navedene iznose oštećenima.

25. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koje troškove je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu da je zaposlen te da je nije u obvezi uzdržavanja nekoga.

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-3637/16

2. optuženom ĐS, [adresa]

3. oštećenom HS, [adresa]

4. oštećenoj NS – putem e oglasne ploče suda