Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-677/2022-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 95093210687, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, protiv tuženika BRANITELJSKA POLJOPRIVREDNA ZADRUGA DOMAĆIN u stečaju, OIB 65811949140, [adresa], kojeg zastupa osporavatelj DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđivanja osnovanosti tražbine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja BŽ, zamjenice u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu te osporavatelja tražbine DŽ, **.**.2025.
p r e s u d i o je
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se osnovanom tražbina Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95555881478 u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu nad stečajnim dužnikom BRANITELJSKA POLJOPRIVREDNA ZADRUGA DOMAĆIN u stečaju, OIB: 65811949140 pod brojem St-441/2021 u iznosu od 359.588,82 kn/47.725,64 EUR kao tražbina drugog višeg isplatnog reda."
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine u iznosu od 359.588,82 kn/47.725,64 EUR koju je kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda prijavio u stečajnom postupku koji se pred ovim sudom vodi nad tuženikom pod poslovnim brojem St-441/2021.
2. Izjavio je da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren rješenjem ovog suda poslovnog broja St-441/2021 15. srpnja 2022. U stečajnom postupku da je prijavio tražbinu u iznosu od 2.513.509,24 kn kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda. Tu tražbinu da je stečajni upravitelji priznao.
3. No, stečajni vjerovnik DŽ da je osporio tužiteljevu tražbinu i to u dijelu, u iznosu od 1.775.406,91 kn koji se odnosi na naknadu za koristi od posjedovanja nekretnine u obuhvatu vojarne Kruščica u Rogoznici. Naime, izjavio je tužitelj da je vlasnik svih objekata položenih u obuhvatu vojarne "Krušćica“ u Rogoznici, i baš nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], z.k. tijelo III, čest. zem [katastarska čestica], z.k. tijelo II, čest zem. 2654, čest. zem [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] z.k. tijelo I., sve ZU 1240 k. o. [katastarska općina]. Dva objekta, svaki površine 500 m[2] , bez valjane pravne osnove da je koristila BRANITELJSKA POLJOPRIVREDNA ZADRUGA DOMAĆIN u stečaju tako što je u svakom objektu smješten po jedan član zadruge, a da nije plaćana naknada za korištenje istih. Tuženik da je bio nepošteni posjednik jer nije imao valjani temelj posjedovanja tužiteljevih nekretnina do preuzimanja posjeda objekata u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku 7. travnja 2022. Tuženik da je znao da mu ne pripada pravo na posjed jer je protiv njega vođen ovršni postupak radi predaje nekretnina. Stoga da je dužan naknaditi koristi koje je imao od posjedovanja u iznosu slobodno ugovorene najamnine od 15kn/m[2] stambene površine sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske klasa:371-03/00-02/01, urbroj:50420-00 od 21. studenoga 2000. Tuženik da je koristio nekretninu u površini od 1.000 m[2] , pa da za je svaki mjesec stekao korist od 15.000,00 kn.
4. Izjavio je tužitelj i to da je u stečajnom postupku prijavio tražbinu naknade za razdoblje do otvaranja stečaja, no da je utvrdio da je u ovršnom postupku preuzeo nekretninu u posjed 7. travnja 2022., pa je u ovoj parnici tražio utvrđenje tražbine za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 7. travnja 2022. i pripadajuće kamate u iznosu od 47.725,64 EUR.
5. Radi dokazivanja istinitosti navoda o iznesenim činjenicama na kojima temelji svoj zahtjev te osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja St-441/2021 od 15. srpnja 2022., rješenja ovog suda poslovnog broja St-441/2021 od 28. studenog 2022., prijave tražbine od 29. kolovoza 2022., uvid u spis St-441/2021 i pregled tražbine uz spis St- 441/2021, zapisnika Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-331/2021, izvatka iz zemljišne knjige za ZU 1240 k. o. [katastarska općina], zapisnika Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr- 914/14 od 12. siječnja 2018., uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-914/14 i zapisnik Ministarstva državne imovine od 14. ožujka 2018.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio protivljenje tužbenom zahtjevu.
7. Priznao je činjenicu da je tužitelj vlasnik nekretnina u obuhvatu vojarne Kruščica, no sporio je tvrdnju tužitelja da je smjestio svoja dva člana branitelja da koriste dio objekta. Izjavio je da nikada nije uveden u posjed predmetnih nekretnina iako je godinama molio titulara sklapanje ugovora o zakupu i za odobrenje izgradnje suhog doka radi angažiranja članova zadruge u eksploataciji i stjecanju prihoda. No da u odnosu na to traženje nije dobio odgovor, niti sklopio pravni posao za korištenje nekretnine. Priznao je tuženik i činjenicu da su prilikom poduzimanja radnji u ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-914/14 na nekretnini zatečeni ČŽ i GŽ navodeći da su bez znanja i odobrenja tuženika uselili u manji dio devastiranog prostora vojarne, smatrajući da kao članovi tuženika i branitelji te beskućnici na to imaju pravo. Naveo je da za to nije znao niti ga je koji od te dvojice tražio odobrenje, niti bi takvom traženju mogao udovoljiti s obzirom na to da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine. Zaključio je tuženik da su bespravni korisnici predmetnog prostora bili ČŽ i GŽ koji su ostvarili korist besplatnim stanovanjem.
8. Predložio je izvesti dokaze čitanjem isprava zamolbe tuženika od 6. rujna 2018., zahtjeva od 13. veljače 2017., zaključka Općinskog suda u Šibeniku, poslovnog broja Ovr-914/14 od 12. siječnja 2018., zapisnika Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-331/2021 od 7. travnja 2022., uvidom u spise ovog suda poslovnog broja P-701/2020 i P-185/2020, kao i saslušanjem svjedoka ČŽ i GŽ, NŽ, JŽ, LŽ, CŽ i VŽ, saslušanjem osporavatelja DŽ te saslušanjem stranaka.
9. Tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Izjavio je da je iz zapisnika Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-914/2014 od 12. siječnja 2018. razvidno da je ovršenik, a ovdje tuženik, predložio odgodu ovrhe. Na tom zapisniku da je konstatirano da među ostalim na predmetnim nekretninama postoje dva objekta te da je ovršenik izjavio da je u svakom objektu smješten po jedan član zadruge i to ČŽ i GŽ u cilju sprječavanja devastacije i zaštite objekata. Tom prilikom da je tuženika zastupao baš DŽ koji je sudu i ovrhovoditelju izložio sve navedeno. Osim toga da je i u zapisniku Ministarstva državne imovine od 14. ožujka 2018. navedeno da se na razini sjeverozapadnog ulaza, od zapada prema istoku, nalaze dva objekta površine od oko 500 m[2] svaki pokriven salonitnim pločama, u kojima se nalaze korisnici i da u svakoj od ove dvije nastambe živi jedan član tuženika. Tome da je prethodio podnesak DŽ, u kojem je naveo da je tuženik zadužio jednog člana zadruge za nadzor i provedbu programa očuvanja vojarne od daljnje devastacije. Stoga da nema nikakve dvojbe da je tuženik koristio predmetnu vojarnu sve do 7. travnja 2022. S obzirom na to da je tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju posjedovao predmetne nekretnine kao nepošteni posjednik da je nastala tražbina koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja stvari i to u iznosu od 15.000,00 kn mjesečno koji čini umnožak površine korištenih objekata od 1.000 m[2] s 15 kn, a pored te i tražbina zateznih kamata koje su tekle od 1. srpnja 2020. do 7. travnja 2022., dakle u ukupnom iznosu od 359.588,82 kn/47.725,64 EUR. Predložio je i da sud pročita dopis Ministarstva hrvatskih branitelja upućen Ministarstvu državne imovine od 16. siječnja 2018. i dopis tuženika Ministarstvu hrvatskih branitelja od 8. siječnja 2018.
10. Tuženik je izjavio da prijepis zapisnika Općinskog suda u Šibeniku, broj Ovr- 914/14 sastavljen 12. siječnja 2018. ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer je iz izvornika zapisnika izostavljen dio izjave DŽ da dva branitelja korisnika dijela predmetne nekretnine, koriste nekretninu bez odobrenja tuženika za svoj račun i u svoju korist, a ne u korist tuženika. Predložio je zato da sud pregleda izvornik zapisnika poslovnog broja Ovr-914/14 od 12. siječnja 2018. Predložio je i izvođenje dokaza uviđajem na predmetnoj nekretnini radi utvrđenja činjenice da su dva predmetna objekta bila potpuno devastirana i neadekvatna za stanovanje, a osobito da nisu bili adekvatni za stanovanje u navedenoj površini od 1000 m[2] . Izjavio je da je tužitelj paušalno procijenio površinu objekata na 1000 m[2] , bez da je svoju tvrdnju potkrijepio arhitektonskim rješenjem ili kojom drugom izmjerom. Pored toga izjavio je da predmetna nekretnina svakako nije mogla biti korištena za stanovanje jer nema uporabnu dozvolu, nema sanitarne čvorove i slično. Tuženik je izjavio da je bio u suposjedu nekretnine, no da je Republika Hrvatska mogla nesmetano koristiti nekretninu. Izjavio je da nije koristio nekretninu, niti obavljao kakvu djelatnost, ni stjecao korist, već da je isključivo "vodio računa" o nekretnini iz razloga što je imao namjeru s nadležnim ministarstvom sklopiti ugovor o zakupu. Predložio je da sud pročita zamolbu od 6. rujna 2018., odluku zadruge od 10. svibnja 2016. i mišljenje Porezne uprave od 26. lipnja 2003.
11. Radi donošenja odluke sud je izveo dokaze čitanjem ispava rješenja ovog suda poslovnog broja St-441/2021 od 15. srpnja 2022., rješenja ovog suda poslovnog broja St-441/2021 od 28. studenog 2022., prijave tražbine od 29. kolovoza 2022., uvid u spis St-441/2021 i pregled tražbine uz spis St-441/2021, zapisnika Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-331/2021, izvatka iz zemljišne knjige za ZU 1240 k. o. [katastarska općina], zapisnika Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr- 914/14 od 12. siječnja 2018., zapisnika Ministarstva državne imovine od 14. ožujka 2018., zamolbe tuženika od 6. rujna 2018., zahtjeva od 13. veljače 2017., zaključka Općinskog suda u Šibeniku, poslovnog broja Ovr-914/14 od 12. siječnja 2018., zapisnika Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-331/2021 od 7. travnja 2022., dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja upućenog Ministarstvu državne imovine od 16. siječnja 2018., dopisa tuženika Ministarstvu hrvatskih branitelja od 8. siječnja 2018. i zamolbe od 6. rujna 2018., odluke zadruge od 10. svibnja 2016. i mišljenja Porezne uprave od 26. lipnja 2003. Pored tih dokaza sud je izveo i dokaz saslušanjem DŽ te NŽ.
12. Sud nije izveo dokaz uviđajem na predmetnoj nekretnini. Taj je dokaz predložen radi utvrđenja činjenice da su dva predmetna objekta bila potpuno devastirana i neadekvatna za stanovanje, a osobito da nisu bili adekvatni za stanovanje u navedenoj površini od 1000 m[2] . No, stanje objekata je detaljno opisano u ispravi zapisniku koji je Ministarstvo državne imovine sastavilo 14. ožujka 2018. na temelju neposrednih opažanja utvrđenih uviđajem na predmetnoj nekretnini učinjenom 27. veljače 2018., a osim toga i u zapisniku koji je u ovršnom postupku sastavljen 7. travnja 2022.
13. Sud nije izveo dokaz niti saslušanjem svjedoka ČŽ i GŽ, JŽ, LŽ, CŽ i VŽ jer nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza s obzirom na to da je sud bitne činjenice utvrdio iz sadržaja pročitanih isprava i saslušanog svjedoka i osporavatelja koji zastupa tuženika. Iz istog razloga sud nije pribavljao spise ovog suda poslovnog broja P- 185/2020 i P-701/2020.
14. Sud je pribavio spis Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-331/21 koji je formiran povodom prijedloga za ovrhu radi prisilnog ostvarenja tražbine na predaju nekretnine te je pročitao i isprave sadržane u tom spisu.
15. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje tražbine drugog višeg isplatnog reda osporene u stečajnom postupku od strane vjerovnika u ukupnom iznosu od 359.588,82 kn/47.725,64 EUR.
16. Razmatrajući činjeničnu osnovu tužbe koju je prezentirao tužitelj zaključiti je da je riječ o tražbini naknade za koristi koju je za vrijeme posjedovanja bez valjane osnove (nepoštenog posjedovanja) ostvario tuženik.
17. Dakle, tužitelj se legitimirao kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z.k. tijelo III, čest. zem [katastarska čestica], z.k. tijelo II, čest zem. 2654, čest. zem [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] z.k. tijelo I., sve ZU 1240 k. o. [katastarska općina], koje u naravi čine vojarnu Kruščica te je označio tuženika kao nepoštenog posjednika dva objekta svaki površine 500 m[2] . Tužbom je tražio naknadu za koristi koje je tuženik imao od posjedovanja objekata u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 7. travnja 2022.
18. Stoga je u odlučujući o tužbenom zahtjevu trebalo primijeniti odredbu članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
19. Nema spora o tome da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u ZU 1240 glavne knjige Općinskog suda u Šibeniku koju čine i kat. čest. [katastarska čestica] (u naravi vojarna Krušćica).
20. Nema spora niti o tome da se na spomenutim zemljištima, između ostalog nalaze i dva objekta i da je u jednom objektu živio ČŽ, a u drugom GŽ.
21. Nema spora niti o tome da se radi predaje nekretnine vodio ovršni postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku i da je nekretnina predana tužitelju 7. travnja 2022.
22. Rješenjem ovog suda poslovnog broja St-441/2021 15. srpnja 2022. otvoren je stečajni postupak nad tuženikom. U tom postupku tužitelj je , vidjeti je iz prijave tražbine prijavio tražbinu "naknade koristi iz upotrebe tuđe stvari", između ostalog i vojarne Kruščica i to u iznosu od 1.255.804,43 kn (presuda zbog ogluhe ovog suda poslovnog broja P-701/2020), 85.405,24 kn (presuda ovog suda poslovnog broja P- 185/2020) te za razdoblje od 10. siječnja 2020. do 10. srpnja 2022. u iznosu od 414.197,24 kn.
23. Iz rješenja ovog suda poslovnog broja St-441/2021 od 28. studenoga 2022. vidjeti je da je stečajni upravitelj tuženika u cijelosti priznao tužiteljevu tražbinu naknade koristi od posjedovanja vojarne Kruščica, dok je stečajni vjerovnik DŽ osporio tražbinu argumentirajući osporavanje tvrdnjom da je nadležno ministarstvo dužno skrbiti o hrvatskim braniteljima i preuzeti obveze vezane za smještaj istih.
24. Sporna je činjenica je li tuženik posjedovao objekte tužitelja u tužbom obuhvaćenom razdoblju i je li taj posjed bio nepošten. Osim toga sporna je činjenica površine predmetnih objekata, kao i to koliko su podobni za stanovanje, odnosno je li se korist od posjedovanja objekata u stanju u kakvom su predmetni može izraziti novčanim iznosom određenim u Odluci Vlade Republike Hrvatske, Povjerenstva za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine ("Narodne novine" broj 120/2000.), odnosno u iznosu od 15,00kn/1,99 EUR za metar kvadratni kako je to obračunao tužitelj.
25. Iz prijedloga za ovrhu koji je tužitelj podnio Općinskom sudu u Šibeniku 10. listopada 2017. vidljivo je da je tužitelj prijedlog za ovrhu radi prisilnog ostvarenja tražbine na predaju objekata u obuhvatu vojarne Kruščica i to dva prizemna objekta na istočnom dijelu vojarne i objekt na južnoj strani ulaza podnio temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Šibeniku poslovnog broja P-223/09.
26. Iz presude Trgovačkog suda u Šibeniku poslovnog broja P-223/09 od 8. travnja 2010. vidljivo je da je u toj parnici tužitelj priznao činjenicu "zauzimanja" nekretnine tužitelja bez dodijele na korištenje.
27. Iz Zaključka Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-1107/17 vidljivo je da je određena provedba rješenja o ovrsi od 12. listopada 2017. te da je provedba određena za 12. siječnja 2018. godine. Zapisnik od 12. siječnja 2018. sastavljen je prilikom obavljanja radnji u ovršnom postupku. Te prigode na nekretnini bio je prisutan i osporavatelj tražbine DŽ koji je predlagao odgodu ovrhe. Ujedno je u zapisniku utvrđeno da se na ulazu s lijeve strane nalazi "stražara", zatečena zatvorena, za koju je ovršenik, odnosno u ovoj parnici tuženik, izjavio da ju je tuženik renovirao radi naknadnog korištenja cijelog objekta, potom da se nalazi zgrada "uprave" P+1 s crijepom, koja je zatečena otvorena, prizemna zgrada s desne strane sa salonitnim krovom, zatečena otvorena te dva objekta nasuprot ulaza na sjeveru pokrivena salonitnim krovom površine od cca. 500 metara kvadratnih. U svakom od tih objekata nalazila se po jedna osoba i to ČŽ i GŽ. U zapisniku je evidentirano da su to članovi tuženika, branitelji, smješteni u objekte u cilju sprječavanja devastacije i zaštite objekata. Utvrđeno je u zapisniku da su zatečene osobe izjavile da ni jedan objekt nije priključen na električnu mrežu, niti vodovodnu mrežu. Pored toga sadržano je i utvrđenje da je tuženik djelomično izvršio uređenje sanitarnog čvora.
28. Iz podneska tuženika kao ovršenika u predmetu Ovr-1107/17 od 8. siječnja 2017., vidljivo je da je tuženik istaknuo da je tijekom posjeda vojarne angažirao člana Zadruge za čuvanje od propasti i daljnje devastacije, krađe i uništenja postojeće infrastrukture te da zadrugar cjelodnevno čuva predmetne nekretnine i da ima prijavljenu adresu prebivališta na adresi vojarne, pa da je zbog toga provedba ovrhe nepovoljna "za ovršenika jer istom nije osiguran zamjenski smještaj".
29. Nakon što je odbijen prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-1107/2017-16 od 12. svibnja 2021. nastavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi tog suda od 12. listopada 2017. i to pod poslovnim brojem Ovr-331/2021. Potom je zaključkom poslovnog broja Ovr- 331/2021-17 od 14. srpnja 2021. određen nastavak provedbe rješenja o ovrsi te određena predaja u posjed dva prizemna objekta na istočnom dijelu vojarne i objekta na južnoj strani ulaza za 9. rujna 2021., odnosno u konačnici nakon odgoda za 27. listopada 2021. Tada, 27. listopada 2021. sastavljen je zapisnik u kojem je utvrđeno da je ovrhovoditelj, ovdje tužitelj, prikazao skicu vojarne na kojoj su označeni objekti koji predstavljaju predmet ovrhe. Utvrđeno je da su ispred dva prizemna objekta smještena na istočnoj strani vojarne zatečene dvije osobe i to GŽ i ČŽ, koji su izjavili da su članovi tuženika i da u navedenim objektima borave 12 godina i da su tu smješteni po uputi tuženika i da su bivši branitelji. Izjavili su da drugi smještaj nemaju te tražili rok u kojem bi se obratili Ministarstvu branitelja i Centru za socijalnu skrb i pokušali pronaći drugi smještaj, a da će potom iseliti iz navedenih objekata. Nakon toga, vidljivo je iz zapisnika, zz ovrhovoditelja, odnosno tužitelja, predložio je odgodu ovrhe u odnosu na dva objekta zbog toga što su u tim objektima smješteni branitelji bez drugog smještaja, a u preostalom dijelu je ustrajao u provedbi ovrhe.
30. Nadalje je u ovom zapisniku utvrđeno da je objekt "uprave", koji se sastoji od prizemlja i kata, potpuno devastiran s razbijenim prozorima i vratima te bez struje i vode. Na istočnoj strani objekta zatečena je jedna prostorija zatvorena s katancima. Ovlašteni bravar promijenio je bravu na toj prostoriji i predao ključeve sudskom ovršitelju. Objekt na južnoj strani ulaza vojarne Kruščica, utvrđeno je u zapisniku, je prizemni objekt s prozorima i s dvoja ulazna vrata i na tim vratima je promijenjena brava, a u objektu zatečen ŠŽ, koji je izjavio da u nekretnini boravi povremeno. Utvrđeno je da je taj objekt bez struje i vode, a da se u svim prostorijama nalazi razbacano smeće, plastične boce i slično.
31. Potom je u podnesku od 14. srpnja 2021. tuženik u ovršnom postupku izjavio da nije posjednik nekretnine. Izjavio je da je tijekom suposjeda obavljao poslove u interesu vlasnika nekretnine i da je vlasnik nekretnine ostvario korist od ulaganja materijalnih sredstava zadruge. Izjavio je da je razdoblju od desetak godina pokušao sklopiti ugovor o zakupu ili korištenju dijela nekretnine u svrhu obavljanja upisane djelatnosti radi osiguranja egzistencije članovima. U tom podnesku je naveo da je redovito intervenirao radi očuvanja nekretnine od izloženosti raznim utjecajima i činio radnje radi sprječavanja daljnje devastacije nekretnine. Naveo je tuženik i to da nije uveo hrvatske branitelje u posjed nekretnine.
32. Zaključkom poslovnog broja Ovr-331/2021 od 17. prosinca 2021. određeno je uredovanje radi provedbe ovrhe 7. travnja 2022. Prilikom obavljanja radnji radi provedbe ovrhe radi predaje dva prizemna objekta položena na istočnoj strani vojarne Kruščica sastavljen je zapisnik poslovnog broja Ovr-331/2021 od 7. travnja 2022.Ponovno je utvrđeno da su zatečeni ČŽ i GŽ koji su te prigode napustili objekte. Te prigode promijenjene su brave na ulaznim vratima prizemnih objekata te brava na dvorišnim vratima položenim na istočnoj strani vojarne. Utvrđeno je u zapisniku da je objekt položen desno, a u kojem je boravio ČŽ prostor koji je devastiran te da se u objektu nalaze hrpe starog namještaja i raznog smeća. U objektu koji je položen na lijevoj strani zatečene su pokretnine GŽ koje su strae i upitne ispravnosti. Osim toga, u objektu je zatečena veća količina različitog otpada, plastične i papirnate ambalaže, različitih odjevnih predmeta, obuće, kuhinjskog pribora, starog namještaja, madraca, starih štednjaka, hladnjaka, bicikla i sl. Za oba objekta upisano je utvrđenje da su bez struje i vode.
33. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-331/2021-37 od 6. listopada 2023. utvrđeno je da je ovrha dovršena.
34. U zapisniku koji je 14. ožujka 2018. sastavilo Ministarstvo državne imovine na temelju uviđaja obavljenog 27. veljače 2018. u vojarni Krušćica sadržana su utvrđenja o predmetnoj nekretnini, pa dakle i objektima položenim na zemljištu. Tako je opisano da se oko 30 m prije kapije s desne strane nalazi zgrada u kojoj je bila kuhinja i pekarnica i koja je van ograđenog kruga te je u zapuštenom stanju i puna smeća. Navedeno je da je glavna kapija zaključana i zatvoren lancem i da je za ulaz korišten prolaz, rupa kroz zahrđalu ogradu u blizini kapije. Neposredno nakon ulaza s lijeve strane uočen je manji objekt stražarnica na kojoj su promijenjena vrata i prozori te napisano da izgleda djelomično obnovljena. Potom da se nalazi veći prizemni objekt s desne strane, a malo dalje s lijeve strane najveća zgrada na dvije etaže. Obje zgrade su opisane kao devastirane, zapuštene i u lošem stanju. Navedeno je da se u razini sjeverozapadnog ulaza, od zapada prema istoku nalaze dva objekta površine od po oko 500 m2, svaka pokrivena salonitnim pločama u kojima se nalaze korisnici. Navedeno je da u lošim uvjetima, u svakoj od ove dvije nastambe, živi jedan član tuženika. Opisano je da je u krajnjem sjeveroistočnom kutu prolaz do drugog dijela u kojem su bila skladišta streljiva i da je taj dio kompleksa prekriven samo travom i makijom zbog požara u kolovozu 2009. Sva četiri objekta da su devastirana i zapuštena. Zaključak službenika koji je sastavljao spomenuti zapisnik je da je cijeli kompleks "vojarna Kruščica jako zapušten i devastiran, a da prema urbanističkom planu uređenja Gospodarsko-poslovna zona Kruščica obuhvaća i prostor vojarne".
35. Iz dopisa tuženika Vladi Republike Hrvatske od 6. rujna 2018. vidljivo je da je tuženik tražio sastanak upravitelja zadruge i ministra u Ministarstvu državne imovine zbog postojanja mogućnosti nastanka štete za vojarnu, imovinu države, a tako i tuženika.
36. Iz zahtjeva tuženika Ministarstvu državne imovine od 13. veljače 2017. vidjeti je da je tuženik tražio sastanak radi "rješavanja problematike vojarne Krušćica i poslovnog prostora na adresi [adresa] za koji ne mogu dobiti potvrdu o pravu korištenja koje je nužno za ostvarivanje minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje djelatnosti upisane u sudski registar". Osim toga u ovom dopisu navedeno je i to da je vojarna dodijeljena tuženiku na korištenje temeljem pozitivnog očitovanja upravitelja nekretnina Ministarstva obrane republike Hrvatske od 12. rujna 2007.
37. I u dopisu od 8. siječnja 2018. koji je tuženik uputio Ministarstvu hrvatskih branitelja vidljivo je da je tuženik tražio "pozitivno mišljenje u vezi korištenja ex. Vojarne Krušćica". U tom dopisu tuženik je izjavio da se nalazi u "kvalificiranom posjedu vojarne od 2008. na temelju pozitivnog mišljenja Ministarstva obrane, Hrvatske ratne mornarice". Pored toga navedeno je da je tuženik prilikom ulaska u vojarnu 2008.utvrdio da je cijelo područje devastirano i da je angažmanom zadrugara spriječena daljnja devastacija i da su uložena znatna materijalna sredstva u svrhu održavanja, što da uključuje zaštitu postojećih zgrada, ugradnju vanjske stolarije, čišćenje terena od niskog raslinja radi sprječavanja mogućih požara, uređenje puteva i ostalih vodova koji služe redovitom korištenju, kao i to da je jedan član zadruge zadužen za nadzor i provedbu programa očuvanja vojarne. Osim toga da je tuženik izradio elaborat o postojećem stanju cijele vojarne te mogućnosti iskorištavanja potencijala vojarne kroz zadružne djelatnosti.
38. U svom je iskazu osporavatelj DŽ izjavio da je u vojarni zaista boravio ČŽ koji je bio član zadruge, ali da se uselio jer je bio beskućnik i da se uselio svojom voljom. Osim njega da se uselio i GŽ koji da nije bio član tuženika. Izjavio je i to da je tuženik od Hrvatske ratne mornarice 2008. dobio načelno dopuštenje i potporu da upotrijebi nekretninu u svoje poslovne svrhe i da je temeljem toga tražio od agencija i ministarstava dopuštenje za korištenje dijela nekretnine koje nije dobio. Nakon što je tuženik dobio načelno dopuštenje za korištenje nekretnine, a u nadi da će dobiti i odobrenje ministarstva da su preuredili kućicu za stražara i promijenili prozore i vrata, no kako odobrenje nisu dobili da djelatnost nisu obavljali i da su u područje vojarne ušli možda desetak puta radi obilaska i pregleda nekretnine i stvaranja ideje za projekt suhog doka.
39. Prema članku 1. Zakona o zadrugama ("Narodne novine" broj 34/2011., 125/2013., 76/2014., 114/2018. i 98/2019., dalje: ZOZ) zadruga je dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana.
40. Prema članku 4. stavku 1. ZOZ-a zadruga može obavljati svaku djelatnost za koju ispunjava propisane uvjete.
41. Prema članku 34. stavku 1. i 2. ZOZ-a djelatnosti zadruge, u pravilu, obavljaju njezini članovi. Za obavljanje svojih djelatnosti zadruga može zapošljavati radnike.
42. Prema članku 42. stavku 1. i 2. ZOZ-a zadruga u pravnom prometu za svoje obveze odgovara svom svojom imovinom. Zadruga ne odgovara za obveze svojih članova.
43. Prema članku 10. stavku 1. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.
44. U izvatku iz sudskog registra upisane su djelatnosti tuženika. Niti jedna od upisanih djelatnosti, nije se obavljala u objektima tužitelja. O tome nema spora. Objekti su korišteni od strane dvije fizičke osobe, od kojih je jedna nedvojbeno bila član tuženika. Međutim veza te osobe i tuženika koja se temelji na članstvu u tuženiku odnosi se na rad i druge aktivnosti usmjerene ostvarivanju, unapređenju i zaštiti potreba i interesa i ostvarenju ciljeva zbog kojih je tuženik osnovan.
45. Tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazio zaključak da su fizičke osobe, od kojih jedna i nije povezana članstvom s tuženikom (jer tužitelj tu činjenicu nije dokazao, a tuženik je sporio tvrdnju tužitelja da je i GŽ član tuženika) posjedovale njegove objekte u svrhu ostvarenja nekih ciljeva zadruge. No kako je tuženik sam izjavio u ovoj parnici da je suposjedovao objekte tužitelja, to je onda bez daljnjeg zaključiti da je tuženik bio posjednik predmetnih objekata i k tome, s obzirom da je sam tuženik potvrdio da je tražio, a nije uspio pribaviti pravnu osnovu posjedovanja, zaključiti i da je nepošteni posjednik objekata.
46. Postojanje osnove posjedovanja stvari relevantno je za ocjenu kvalitete posjeda, odnosno za ocjenu poštenja posjednika, a s tim u vezi i mogućnosti vlasnika da traži plaćanje koristi koje je posjednik imao od posjedovanja stvari.
47. Stoga treba zaključiti da je tuženik, kao nepošteni posjednik tužiteljeve nekretnine, dužan sukladno članku 165. stavku 1. ZV-a naknaditi tužitelju sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.
48. No trebalo je utvrditi koliku je korist tuženik stekao nepoštenim posjedovanjem objekata tužitelja. Najprije je kazati, da iz niti jedne isprave koju je tužitelj dostavio u ovoj parnici nije moguće točno odrediti površinu predmetnih objekata, s obzirom na to da je u zapisniku Ministarstva državne imovine površina procijenjena metodom opažanja službenika, a ne nekim mjernim instrumentom, na oko 500 m[2] . I u zapisniku Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Ovr-914/14 od 12. siječnja 2018. površina je određena oznakom "cca" 500 m[2] . To je posebno važno jer je tužitelj odredio naknadu koja se izračuna umnoškom površine i jedinične cijene za metar kvadratni. U okolnostima kada nije moguće iz ponuđenih dokaza nedvojbeno utvrditi točnost jednog od faktora koji daju umnožak naknade, nije niti moguće zaključiti o istinitosti tvrdnje tužitelja da je tuženik ostvario korist od posjedovanja u iznosu prezentiranom u tužbi.
49. Uz to treba kazati i to da je tužitelj naknadu za koristi koje je tuženik ostvario posjedovanjem dva objekta izračunao primjenom Odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine. Iz te je odluke vidjeti da se visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz članka 30. stavka 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine broj 91/1996., dalje: ZNS), a koji na temelju članka 31. stavka 2. ZNS nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje u iznosu od 15,00 kn/m[2] stambene površine.
50. Prema članku 2. ZNS stanom se smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.
51. Iz opisa predmetnih objekata sadržanih u prethodno spomenutim zapisnicima Ministarstva državne imovine i Općinskog suda u Šibeniku, zaključiti je da je riječ o objektima koji ne odgovaraju definiciji stana iz ZNS. Naime, nije riječ o stanovima, nego devastiranim objektima vojarne, pa činjenica što su korišteni za stanovanje ne mijenja njihovu kvalitetu. Utoliko zaključiti je da niti drugi faktor umnoška naknade za koristi nije ispravan, odnosno da tuženik nije mogao ostvariti korist koja je jednaka naknadi koja imaju obvezu platiti adresati članka 30. stavka 2. ZNS. Tužitelj pak nije ponudio niti jedan adekvatni dokaz, odnosno dokazno sredstvo kojim bi sud utvrdio korist koju je tuženik imao od posjedovanja tužiteljevih objekata. Utvrđenje činjenice koliko iznosi najam objekta koji je sličan predmetnim predstavlja utvrđenje činjenica za koje ovaj sud nije dovoljno stručan, zbog čega se takva činjenica može utvrditi samo odgovarajućim vještačenjem. Izvođenje tog dokaza tužitelj nije predložio.
52. Zbog toga je tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine u iznosu od 359.588,82 kn/47.725,64 EUR kao tražbine drugog višeg isplatnog reda trebalo odbiti kao što je i sadržano u izreci.
U Splitu 1. travnja 2025.
Sudac
Ana Misir Šarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- Županijsko državno odvjetništvo u Splitu
- tuženiku po osporavatelju
- u spis
