REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 90 P-2035/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, , po sucu toga suda Jasenki Glavan u pravnoj stvari tužiteljice CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Toni Vukičeviću, odvjetniku u Splita, protiv tuženika Vilcam d.o.o. iz Petrinje, Mile Vod 25, OIB 12259099128, zastupanog po Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. veljače 2025., u nazočnosti osobno tužiteljice sa punomoćnikom i zamjenicom punomoćnika tuženika, nakon objave presude dana 01. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik Vilcam d.o.o. iz Petrinje 44 250, Mile Vod 25, OIB 12259099128 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljici CE iz [adresa] 211, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u isključivi posjed nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1498 m2, slobodnu od osoba i stvari koje je u nju unio i to na način da o svom trošku sa te površine prethodno ukloni postavljene montažne kućice i njihove kameno betonske temelje, kao i podignute kamene zidove jer se u protivnom na njihovo uklanjanje o trošku tuženika ovlašćuje tužiteljica osobno ili putem za to ovlaštene osobe.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 4.145,65 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje na taj iznos teku od dana presuđena pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 21. travnja 2020. navodi da je 27. veljače 2009. između tuženika i pravnog prednika tužiteljice ŠE zaključen Ugovor o zakupu (davanja u najam) kojim su on i LE kao zakupodavci predniku tuženika tvrtki Vila na kamp d.o.o. kao zakupniku dali u zakupnjegove nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] od 1498 m2 i 4602 od 1124 m2, upisane u posjedovni list br. 388, k. o. [katastarska općina] i nekretninu LE oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 1549 m2 upisane u posjedovnom listu 354, k. o. [katastarska općina] koje su u staroj izmjeri odnose na čest. zem. [katastarska čestica] , dio 183, i dio 184/1 i 184/2, z.u.u. 906, k. o. [katastarska općina]. Dana **.**.2011. OE je kao zakupodavac zajedno sa CEG i JE kao slijednikom LE sa tuženikom kao zakupcem i pravnim slijednikom tvrtke Vila na kamp d.o.o., sklopio novi Ugovor o zakupu (davanju u najam) istih nekretnina s tim da je po izvršnom usklađenju utvrđeno da parcela koja OE kao vlasnik daje u zakup tuženiku katastarske oznake 2036, k. o. [katastarska općina], odgovara nekretnini sudske oznake čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1498 m2. Člankom III. spomenutog Ugovora koji je naslovljen kao „Svrha primjene“ tuženik se obvezao da će zakupljenu površinu kao neizgrađeno zemljište, zajedno sa infrastrukturom koja se nalazi na njemu, koristiti isključivo u svrhu Auto-kampa i to na način da se na toj lokaciji odvija aktivnost kampiranja i smještaja kamp-prikolica, zbog čega je prethodno sukladno toj kategoriji kampa trebalo ishoditi odgovarajuća odobrenja od strane nadležnih organa. Usprkos navedenom tuženik je kao zakupac na dijelu čest. zem. oznake sudske oznake čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1498 m2, postavio montaže kućice sa čvrstim temeljima zbog čega je nasuo kamenu podlogu i postavio betonske blokove, te je izbetornirao temelj oko bungalova i podignute betonske terase ispred dvije montažne kućice. Osim toga, na toj parceli tuženi je napravio i serpentine koje je ojačao kamenim podzidima kako bi spriječio urušavanje te je odvezao dio zemljišta, a na što spomenutim Ugovorom nije bio ovlašten. Razlog više je što tuženik u vezi tih aktivnosti nije zatražio i dobio bilo kakvu suglasnost od strane prednika tužiteljice kao zakupodavca jer se ne radi o zakupljenoj stvari koja je njemu predana u neispravnom stanju ili sa nedostatkom koji smeta ugovorenom ili redovnom korištenje zakupljene stvari s obzirom da se tuženik i prije sklapanja citiranog Ugovora (kako to stoji u članku II) nalazio u njenom posjedu. Međutim, sve da je kojim slučajem od prednika tužiteljice i zatražio takvu suglasnost on mu temeljem potpisanog Ugovora nije bio dužan to potpisati, a o čemu se mjerodavno već izjasnio nadležni žalbeni sud. Prema saznanju tužiteljice tuženik nije nikada ishodio građevinsku dozvolu za izgradnju kampa sa deset montažnih jedinica, recepcijom i pomoćnim objektom sa sanitarnim čvorom za goste kampa kako je to mimo sadržaja potpisanog ugovora planirao ostvariti na površini utužene nekretnine (što je u konačnici nelegalno realizirao), iako se u tom pravcu obraćao nadležnoj upravnoj službi. Osim toga, lokacijska dozvola mu je izdana bez valjanog obavještavanja i uručenja poziva predniku tužiteljice izvrši uvid i očituje se o idejnom projektu predloženih zahvata u prostoru. Kako ta dozvola nije produžena u propisanom roku ona je izgubila na snazi zbog čega prednik tužiteljice nije dobio zatraženu odluku nadležnog upravnog tijela o ispitivanje zakonitosti njenog izdavanja. Uslijed navedenog, prednik tužiteljice OE se u vrijeme dok je bio vlasnik zakupljene nekretnine zbog kršenja odredbi članka 532. stavak. 2. ZOO-a, pismeno obratio tuženiku i njegovom zakonskim zastupniku te ga je pozvao da u roku od 15 dana računajući od dana zaprimanja tog dopisa ukloniti postavljene montažne kućice i njihove kameno betonske temelje, kao i podignute kamene zidove ispunjene betonom sa nekretnine katastarske čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja odgovara sudskoj čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1498 m2. Ujedno ga je upozorio da će se u slučaju ignoriranja njegova traženja po isteku ostavljenog roka spomenuti Ugovor o zakupu (davanju u najam) zaključen 26.8.2011. godine smatrati zakonski otkazanim, nakon čega će tuženik bitiu obvezi tužitelju vratiti u posjed parcelu koja mu pripada po zaključenom Ugovoru jer će u protivnom biti prisiljen poduzeti odgovarajuće sudske korake za zaštitu svog interesa. Kako se tuženik oglušio na navedeno traženje ŠE, tužiteljica koja je u međuvremenu temeljem darovnog ugovora postala vlasnica predmetne nekretnine je također tuženiku uputila dopis istog sadržaja i traženja, ali ga je tuženik ponovno ignorirao. S obzirom da tuženik nije postupio na zatraženi način to se s pozivom na odredbe članka 533. i 536. ZOO-a, te članka 162. ZVDSP-a predlaže da naslovni sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćnici dostavio je odgovor na tužbu 28. kolovoza 2020. u kojem navodi da nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o zakupu (davanju u najam), dana 27. veljače 2009. godine, a potom da je zaključen novi Ugovor o zakupu (davanju u najam), 26. kolovoza 2011. godine. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, nekretnine su u novoj izmjeri nosile oznaku čest. kat. broj 2036 u površini od 1498 m2 i čest. kat. broj 4602 površine 1124 m2 obje evidentirane kao posjed zakupodavca ŠE, time da je čest. kat. broj 2036 odgovarala dijelu čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina] (u to vrijeme je bio izrađen elaborat usklađenja tako da je u staroj izmjeri trebala nastati, a kasnije i jest formirana čest. kat. broj 168/4 stare izmjere k. o. [katastarska općina]). Budući da je LE umrla, njezini nasljednici su nekretninu označenu kao čest. kat. broj 2037 nove izmjere k. o. [katastarska općina] u površini od 1549 m2 Ugovorom o kupoprodaji prodali tuženiku. Nije sporno niti da je tuženiku upućen dopis od 18. ožujka 2020. godine sa zahtjevom za predaju nekretnine u posjed, a na koji dopis se tuženik očitovao dopisom od 28. ožujka 2020. godine. Međutim, tužiteljica nije ovlaštena jednostrano raskinuti ugovor o zakupu, koji između ostalog, nije niti sklopila, a posebno ne iz razloga koje je u dopisu, a sada i u tužbi, iznijela. Ovo tim više što tuženik niti jednu radnju na predmetnom zemljištu nije poduzeo od kada je tužiteljica na istom stekla pravo vlasništva, pa je isto stekla sa svim teretima koji su na nekretnini u tom času postojali. Glede navoda tužiteljice da je tuženik postavio montažne kućice sa čvrstim temeljima, na što da nije bio ovlašten i nije dobio suglasnost od prednika tužiteljice, za istaknuti je kako su prednik tužiteljice, pa čak i sama tužiteljica, cijelo vrijeme trajanja zakupa u svakom trenutku znali za svaku radnju koju je tuženik poduzeo radi izgradnje kampa. Naime, zakonski zastupnik tuženika je za vrijeme uređenja predmetnog kampa boravio u obiteljskoj kući prednika tužiteljice, sestra tužiteljice je bila zaposlena kod tuženika na poslovima čišćenja u drugom kampu kojeg je tuženik izgradio u [adresa], a masline koje su zasađene u predmetnom kampu su vađene iz maslinika prednika tužitelja. Dakle, prednik tužiteljice i sama tužiteljica, čak i prije nego što je stekla vlasništvo na predmetnoj nekretnini, su za cijelo vrijeme gradnje i uređenja kampa bili neposredno uključeni i prisutni samoj gradnji kampa, te nikada nisu osporavali niti se gradnji protivili, pa ne bi trebalo biti sporno da je postojala usmena suglasnost za njegovu izgradnju. Osim navedenog, postavljanjem mobilnih kuća ostvaruje se svrha ugovora, a to je kamp, te izneseni razlozi nisu predviđeni citiranim ugovorom kao razlog za jednostrani raskid ugovora o zakupu. Navedeno su u svojim iskazima u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. P-132/2016, potvrdili članovi obitelji tužiteljice, pa i sama tužiteljica. Odredbom članka 319. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, te da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava. Također, jedno je od načela obveznog prava predviđeno odredbama članka 5. Zakona o obveznim odnosima da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima. Ujedno, valja uputiti i na odredbu članka 4. Ugovora o zakupu u dijelu koji se odnosi na pravo na jednostrani raskid ugovora o zakupu, koje pravo bi imao Zakupodavac, samo u slučaju da Zakupoprimac ne ispunjava uredno obvezu plaćanja zakupnine i to uz otkazni rok od 12 mjeseci (točka VI. Ugovora), slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u svakom slučaju preuranjen, pa isti treba odbiti makar i iz tog razloga. Stoga, kako ugovor o zakupu temeljem kojeg se tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine nije raskinut, niti postoje razlozi za njegov raskid, to se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz obvezu da naknadi parnični trošak tuženika.

3. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je donio presudu i rješenje posl. br. P-2035/2023 od 19. ožujka 2025., kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Karlovcu pod posl. br. Gž-436/2022-4 od 7. lipnja 2023., donio odluku kojom se prihvaća žalba tuženika i ukida cit. prvostupanjska presuda,

4. U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 11. toč. 11. ZPP-a , jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama posebno u odnosu na činjenice da li su predmetni ugovori o zakupu na snazi i jesu li predmetne kućice postavljene na kameno betonske temelje. Prvostupanjski sud da će u ponovljenom postupku utvrditi ukazane bitne činjenice i po potrebi provesti građevinsko vještačenje.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u slijedeće isprave: geodetsku podlogu (ls. 6,7), dopis odvjetnika upućen tuženiku 15.12.2015. (ls. 8), dopis odvjetnika upućen tuženiku dana 18.3.2020. (l.s 11,12)), dopis Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije Ispostave Biograd na Moru Klasa: 350-01/15-01/34, Ur broj: 2198/1-11-2/1-16-7 od 18. ožujka 2016., (ls. 9 10), zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls. 14-15), presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. 35 Gž-248/18-2 od 31.10.2018. g (ls. 16-22), ugovor o zakupu (davanja u najam) zaključen između CEG, DE i OE kao zakupodavci s jedne strane i tvrtke Vilcam d.o.o. kao zakupniku s druge strane (ls. 23-26) preslik fotografija izvornog stanja lica mjesta, tijekom i nakon obavljenih radova, pomjerničke i građevinske struke, (ls. 27- 28), preslika rješenja Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja, Ispostava Biograd n/m kl. UP-361-03/13- 14/-12/19 ur. br. 2198/11-2/1-16- 3 od 4. travnja 2016 (ls. 29- 30), preslika rješenja Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja, Ispostava Biograd n/m kl. UP-361-03/13- 11/3920, ur. br. 2198/11-4-147-BV od 17.4.2014. g.,(l.s. 31-32), dopis (ls. 33), dopis tuženika od 28. ožujka 2020. godine (ls.. 39-40), uvid u spis koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. P- 132/2016; građevinska dozvola (ls. 69-77), proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka (ls. 93-99), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 110126)) cjelokupni spis Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja, Ispostava Biograd n/m klasa UP/I-350-05/11-01/84, spis P- 132/16,te saslušao svjedoke ME (ls. 58), BE (ls. 59) KE (ls. 60), SE (ls.60, NE (ls.62), RE (ls. 63) GE (ls.100), te tužiteljicu (l.s.159) i zz tuženika TE ls. 161), proveo očevid na licu mjesta i proveo građevinsko vještačenje.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u isključivi posjed nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1498 m2, slobodnu od osoba i stvari koje je u nju unio i to na način da o svom trošku sa te površine prethodno ukloni postavljene montažne kućice i njihove kameno betonske temelje, kao i podignute kamene zidove jer se u protivnom na njihovo uklanjanje o trošku tuženika ovlašćuje tužiteljica osobno ili putem za to ovlaštene osobe.

8. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP) vaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice njegove tužbe vezano za način stjecanja vlasništva.

9. Sukladno čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17 - pročišćeni tekst) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

10. Sukladno čl. 162. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. Dana 8. listopada 2021. proveden je sudski očevid po vještaku geodetske struke Igoru Gulanu, mag. ing.geod. koji je prema kazivanju tužiteljice geodetskom identifikacijom utvrdio predmet spora kojeg predstavlja predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere zk. čestice) koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere (katastarsko stanje). Predmetna nekretnina u naravi predstavlja turistički kompleks s montažnim kućicama i dvorištem. Sa zapadne strane omeđena je žičanom ogradom a s istočne strane nema vidljive međne oznake iz razloga što sa susjednom istočnom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini cjelinu odnosno istočni dijelovi spomenutih montažnih kučica prelaze na tu susjednu č. zem. [katastarska čestica].

12.Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-132/16 razvidno je da je prednik tužiteljice, OE s kojim je tuženik i sklopio Ugovor o zakupu odbijen s tužbenim zahtjevom za predaju u posjed kao neosnovanim jer tada više nije bio vlasnik predmetne nekretnine budući je u međuvremenu istu darovao svojoj kćeri, ovdje tužiteljici CE. Odredbe ZVDSP-a koje reguliraju navedeni institut predaje u posjed, ne daju ovlaštenje nikome osim vlasniku, podnijeti tužbu ovakvog tipa. Dakle, aktivno legitimiran za vlasničku tužbu, odnosno ovlašten da bude tužitelj-onaj je tko je vlasnik stvari čiju predaju zahtijeva, pod pretpostavkom da je u stanju dokazati svoje pravo vlasništva te stvari. Pri tome treba imati u vidu i čl. 541. st. 1. ZOO-a prema kojem u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika.

13.Uvidom u Ugovor o zakupu sklopljenim između OE kao zakupodavca i tvrtke Vilcam d.o.o. zastupane po dir. TE kao zakupnika s druge strane, zaključenom dana 26.kolovoza 2011.g. u čl. III. Svrha primjene ugovoreno je kako su zakupljene površine predviđene za korištenje kao neizgrađeno zemljište za auto kamp kao i infrastrukturu i to struju, vodu, uređaj za pročišćavanje otpadnih voda i mjesta za kampiranje i smještaj za kamp prikolice s tim da za sve navedeno treba osigurati odgovarajuća odobrenja od strane nadležnih tijela.

14. Tijekom postupka saslušani su predloženi svjedoci C FE, RE i GE koji su suglasno iskazivali, a čiji su se iskazi u bitnom podudarali kako im je poznato da je 2009. g. a potom i 2011.g. njihov pok. otac OE potpisao sa TE ugovor o najmu zemljišta jer da se isti zainteresirao kako bi otvorio autokamp te je njihov otac na to pristao i potpisali su ugovor o najmu. Tada je potpisao i ugovor sa njihovim rođakom DE koji je imao susjednu parcelu. Suglasno su iskazali kako navedenim ugovorom o zakupu nije bilo predviđeno da gospodin izvede radove koje je poduzeo i da podiže ove objekte koje je podigao već da je u ugovoru o zakupu izričito pisalo da mu se iznajmljuje samo za auto kamp i za postavljanje kamp kućica i šatora. Prije nego što je počeo izvoditi radove nije dobio nikakvu očevu suglasnost za izvođenje tih radova. Poznato im je da je u ugovoru bilo predviđena mogućnost postavljanja infrastrukture, dakle dovođenje struje, vode, i ono što je najnužnije. Nikada ocu nije bilo prezentirano da će na tom mjestu biti postavljene kućice niti su oni vidjeli taj njegov plan. Bilo je zamišljeno kako će to ostati neizgrađeno zemljište, travnata površina u suglasju s prirodom međutim to da je potpuno izmijenjeno na način da su postavljeni temelji za 10 montažnih kućica. Iz iskaza svjedoka KE i EE proizlazi kako su iz [adresa], poznaju obitelj DE od djetinjstva, a gospodina TE otkada je došao u [adresa]. Belmondo je zaposlenik kampa a EE je radio prilikom otvaranja kampa kod tuženika i postavljao elektroinstalacije te druge elektroradove. Poznato im je da su odnosi između FE i TE bili oduvijek dobri, ne zna iz kojeg razloga su zahladili obzirom da su Š prvi susjedi njih da bi viđali u kampu, gđa FE da je i radila prvu godinu, GE iskazuju također kako su u početku viđali da nešto radi u kampu oko maslina dok tužiteljicu nisu viđali. Zna da se nisu ničemu protivili u početku a ne zna kako je došlo do konflikta. EE je naveo kako je gospodin TE već imao nekakvu skicu i ideju kako bi oni izvodili radove i kako bi trebao izgledati taj kamp, te sada kada je kamp uređen odgovara tim skicama više manje po kojima su se izvodili radovi i po kojima su izvođeni projekti. Svjedokinja NE je u bitnom navela kako obzirom da ima u Biogradu projektni biro, negdje 2005/2006. došao je kod nje g. TE sa idejom da bi on u [adresa] otvorio kamp sa mobilnim kućicama no da tada to još nije bilo moguća gradnja kampa na tom području, međutim ali kroz neko vrijeme da je ishodio lokacijsku dozvolu da je došao ponovno kod nje napraviti dokumentaciju za građevinsku dozvolu. Navela je kako joj je poznato da je tuženik pokušao od početka legalizirati kamp i svoje mobilne kućice ali da nije mogao dobiti suglasnost od tužiteljice što mu je stvaralo poteškoće pri ishođenju dozvole. Međutim ista je navela kako nije imala uvid u ugovor o zakupu između stranaka odnosno tuženika i prednika tužiteljice tako da se o bitnom nije mogla očitovati o predmetu spora kao ni svjedoci KE i EE.

15. Tužiteljica CE u svom stranačkom iskazu je navela kako je pok. otac, OE 2009. g sklopio ugovor o zakupu s gosp. TE isključivo za auto kamp gdje bi on postavio šatore i kamp prikolice. To je bio travnjak te je tako trebalo i ostati. Dao je kaparu 2009. koliko je ona upućena jer je u to vrijeme živjela u [adresa] ali da joj je poznato da prve tri godine nije ništa plaćao a nije ni otvarao kamp već je postavio neku kućicu za recepciju. Negdje 2014. g. počeo je odvoziti zemlju i dovoziti šljunak ali kako bi mogao postavljati betonska postolja na koja je dovozio montažne kućice,10 kućica. Njoj je otac 2016. g. darovnim ugovorom prepisao nekretninu. Kad su vidjeli da isti radi nešto što nije bilo dogovoreno odnosno da to više nije travnjak na kojem su postavljene kamp kućice i prikolice i šatori oni da su počeli reagirati te su se žalili na sve moguće institucije, ali na žalost nisu ništa postigli. Morali su se boriti za ovu zemlju koju je prepisao na svoje ime, jer je ona dobila odbijenicu sa suda da to nije njezina zemlja. Ipak je na kraju uspjela dobiti zemlju na svoje ime. Gospodina da je jednom vidjela u kući svog oca mada je isti bio u dobrim odnosima s njezinom sestrom i zetom mada nije bio poseban odnos ali kad su vidjeli kuda to vodi onda su počeli problemi te su ih ucjenjivali on i njegova gospođa. Gospodin uopće s njom ne komunicira već preko trećih osoba. tada samoinicijativno je napravio sanitarni čvor što nije bilo dogovoreno. Doduše radio je to na svojoj zemlji koju je on kupio od susjeda ali je bez obzira nju kao susjedu trebao pitati može li ili ne može. Nije pitao nikada oca za dozvolu je li može izvoditi radove koje je izvodio kako je viđeno na terenu prilikom sudskog očevida. Nije nudio aneks nekakvog ugovora u kojem bi ovlastio tuženika za izvođenje ovakvih radova. Nikada nije ocu prezentirao nekakav projekt iz kojeg bi otac mogao naslutiti kako bi to u konačnici izgledalo. To da joj je poznato to iz razloga što nikakav papir nisu niti dobili niti vidjeli, niti bilo kome iz obitelji. Osobno nije sudjelovala u dogovorima prije sklapanja ovog ugovora o zakupu već da je u početku sudjelovao njezin brat dok je to još bila livada a kasnije da nije ni brat. To da joj je poznato od strane njezinog oca koji je kazao da će to biti kamp u kojem će biti kamp kućice i prikolice s kolima kada su vidjeli da to nije tako onda da su svi počeli reagirati, misli na svoju obitelj a prvi put su reagirali negdje 2014. kada su se usprotivili jer ih je ucijenio da će ostati bez zemlje, tuženik i njegova supruga. Tada je kamp već bio napravljen ali oni više ništa nisu mogli napraviti. Jednom da je bila na terenu i to prije 2014. i vidjela puste bagere i kamione koji su vadili i odvozili zemlju. Nisu tada reagirali jer je već bio prijetio i ucjenjivao njenoj teti da će izgubiti imovinu.

16. ZZ tuženika TE navodi kako je 2004. na 2005. njegova firma počela u Petrinji proizvoditi mobilne kamp kućice i prve kućice dovezli su u [adresa] u jedan kamp 2005.g. Tada su tražili u [adresa] jedan teren na kojem bi mogli otvoriti kamp i staviti jedno 10-tak tih mobilnih kućica. 2009. stupili su u kontakt s pok. ŠE i sklopili ugovor o najmu na 20 godina. najviše da su tada kontaktirali s GE, njegovim sinom jer je bilo kazano kako će u budućnosti taj teren pripasti njegovoj djeci. Prije potpisivanja ugovora su već napravili jedan plan kako bi postavili te kućice i to da su pokazali i GE i ŠE, isti se nisu tome protivili i kazali su da je njima svejedno jer ako je to kamp tada je kamp. Tada za cijelo to područje još nije bio proveden urbanistički plan ali su im iz općine dali informaciju kako će se to uskoro riješiti. ali je taj urbanistički plan donesen tek 2014. To da su znali i OE i GE te su tako unijeli i u ugovor da tek pošto kamp bude u funkciji da će se početi plaćati najam. Da nikada nisu imali u planu postavljati kamp kućice i prikolice. Obzirom da su znali da će to biti velika investicija jednom odvjetniku u Austriji su dali da im napravi taj ugovor koji se neće moći na kraće vrijeme raskinuti već da se radi o dugoročnijem ugovoru i da se taj ugovor kasnije prevede na hrvatski i prilikom tog prijevoda došlo je do toga da se to zove auto kamp što njima tada nije predstavljalo ništa, nije bilo od značaja, bilo im je svejedno. Inače kad danas gleda urbanističke planove vidi da negdje piše kamp a negdje auto kamp te da se to odnosi na jedno te isto. Izričito navodi da među njima nikada nije bilo govora da se tu ne postavljaju mobilne kuće već da se postavljaju. Tada je jedan od članova obitelji FE prije nego su postavili te kućice išao u jedan u kamp u Istru gdje su te njihove mobilne kućice već bile postavljene da vidi kako to izgleda tako da su svi znali kako te njihove kućice izgledaju i sve je bilo dobro, nitko se nije protivio. Nakon što je 2014.g. proveden urbanistički plan i nakon što su dobili građevinsku dozvolu počeli su što prije raditi kako bi se kamp otvorio i kako bi počeli plaćati najam. Naglašava da nisu odvezli ništa od zemlje s njihovog terena već su s dijela gdje su radili put na svom terenu odvezli dio zemlje na deponij i dovezli drugi dio zemlje. Nikada se nitko tome nije protivio dapače pet mjeseci dok su se izvodili ti radovi boravio da je u apartmanu kod FE te su gledali na gradilište s njihove kuće, bili su o svemu upoznati i nikada se nisu usprotivili. Dolazio bi na teren i gosp. OE i bio je kad su postavljali kućice i sve je bilo dobro. Tužiteljicu da je prvi put vidio na kraju sezone 2014. g dakle nakon što je kamp bio jednu sezonu u funkciji. Tada u kolovozu 2014. došao je kod njega gosp. GE, brat tužiteljice te mu je kazao kako bi trebali povećati najam jer da susjedi dobivaju veći najam na što da mu je kazao kako su već potpisali ugovor na 20 godina i da je tim ugovorom fiksno dogovoreno i da im samo raste indeks i od toga su počeli među njima problemi. Tada je njihov odvjetnik pok. Radas tražio upis u zemljišne knjige na njihovom terenu i ŠE na njegov teren jer kako bi se dobila građevinska dozvola trebalo mu je biti čisto stanje u zemljišnim knjigama. Da je bila nekakva greška upisa u zemljišne knjige zbog jednog manjeg dijela, mada to nije bila njihova greška ali to nisu mogli objasniti obitelji GE već su oni protumačili kako su ono njima htjeli ukrasti njihov teren a pretpostavlja da je to bilo zbog toga kako bi im platio veći najam. Čak su bili prijavljeni i na krim. policiju te nisu bili krivi. Zbog ovakvih problema ne može nikako ishoditi uporabnu dozvolu mada su mu svi papiri u uredu u Biogradu. Svjesni su da su oni na određeno vrijeme u zakupu te će po isteku ugovora odvesti mobilne kućice, bagerima odvesti zemlju i sve što je na njoj i vratiti teren u prvobitno stanje. Ograda koju su postavili nije betonirana nego stavljena u pijesak da se može izvaditi i staviti na njihovu među. Da ništa što se nalazi na terenu nije fiksno i sve da se može maknuti. Prije nego su ušli u posjed to da je bila livada na kojoj je bila metar visoka trava. Na temelju ovako provedenog postupka sud je našao kako je tužiteljica uspjela dokazati navode iz tužbe te kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Među strankama je sporno je li ugovorena gradnja kampa koji podrazumijeva i montažne kućice na betonskim temeljima ili je ugovoreno jedino korištenje zemljišta za autokamp u smislu kamp-prikolica, šatora i sl. na neizgrađenom zemljištu. Tijekom sudskog očevida neposredno je utvrđeno kako je na zakupljenoj površini izgrađen turistički kompleks s 10 montažnih kućica s opločanim terasama te šljunčanim i travnatim površinama, a što nikako ne proizlazi iz gore spomenutog sadržaja članka Ugovora o zakupu.

17. Iz stranačkog iskaza tuženika proizlazi kako im nije nikada bilo u planu, a niti da je bilo razgovoru između njega i prednika tužiteljice te članova njegove obitelji da bi na spornom zakupljenom prostoru postavljali kamp kućice i prikolice.

18. Nadalje u postupku je utvrđeno da su tužiteljica, a prethodno njezin pokojni otac za života, nakon što su vidjeli kako tuženik koristi zakupljenu stvar te poduzima radnje koje nisu bile predmet ugovora, primjerice, vrši iskope s bagerima, tamponira i betonira površinu i dr., izričito se tomu protivili i odmah reagirali najprije s više uzastopnih dopisa usmjerenih prema tuženiku a potom angažiravši više inspekcija osobito građevinsku te slanjem pritužbi tako da ne stoji primjedba tuženika kako su oni od početka znali na koji način tuženik misli koristiti zakupljenu površinu i da su nazočili svim radnjama koje je isti poduzimao. Iz iskaza tužiteljice te članova njezine obitelji saslušanih kao svjedoka da se zaključiti kako su jednostavno bili nemoćni, da ih je tuženik ignorirao i nastavljao sa svojim planom i da se nije obazirao na njihove zamolbe da prestane s radovima i pritužbe.

19. U ponovljenom postupku tužiteljica je ostala kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te tuženik kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih tijekom postupka . Tužitelj je predložio građevinsko vještačenje, a sve kako bi se utvrdilo kakva podloga je postavljena ispod predmetnih kućica. Što se tiče dileme na koji način je došlo do prestanka predmetnog ugovora tužiteljica napominje da se iz dopisa kojeg je ona poslala prije pokretanja ovog postupka vidi da od tuženika traži da u ostavljenom roku postupi sukladno potpisanom zakupnom ugovoru te da ukloni sa predmetne parcele sve ono što je postavljeno, a što ugovorom nije bilo predviđeno. U istom dopisu je pojašnjeno da će u protivnom nastupiti učinci otkaza ugovora zbog toga što tuženik nije postupio na zatražen način ima smatrati da je nastupio po sili zakona i to onim odredbama koje je tužiteljica u više navrata isticala. Iz tog razloga nije bilo potrebno da se petitom tužbe traži utvrđivanje te činjenice koja je propisana zakonom koji će tužiteljica zbog pasivnosti tužitelja zbog ispunjenja uvjeta za otkaz ugovora stekla pravo da od tuženika zatraži povrat nekretnina u posjed i to u prvobitnom stanju obzirom da sam ugovor više nije proizvodio pravni učinak.

20. Također u ponovljenom postupku je proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke te je na istom utvrđeno da je druga kućica nakon recepcije sa sjeverne strane bila otvorena ispod na način da je skinuta ploča, a na ostalim kućicama ništa nije bilo ništa skinuto, pa na ostalim kućicama nije bilo moguće vidjeti temelje. Vještak građevinske struke je obišao navedenu kućicu te je naveo da je utvrđeno da se na mjestu gdje je skinuta gips ploča nalaze kameni opločnici dimenzije cca 20x20 cm i visine 5 cm, a na vrhu da su gumene ploče na kojima je oslonjena montažna kućica. Nadalje vještak navodi da je obišao cjelokupni kompleks, te je utvrđeno da je ispred svih montažnih kućica terasa sa popločanim betonskim kockama i između svake kućice se nalazi kameni podzid. Isto tako je utvrdio da je kameni zid izveden s ispunjenim kameno vezanim betonom.

21.Stalni sudski vještak Mario Kalmeta je dostavio nalaz i mišljenje u kojem navodi da su na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere izvedena kamp mjesta, parcele kompletno infrastrukturno opremljene na koja su postavljene montažne, mobilne kućice. Predmetna montažna/mobilna kućica da nije trajno povezana s tlom već je preko betonskih opločnika koji su naslagani jedan na drugi oslonjena na tlo. Predmetne montažne/mobilne kućice nemaju kotače te nisu pokretne na način da se mogu samostalno ukloniti sa lica mjesta bez korištenja građevinske mehanizacije. Iste se ne mogu izjednačiti sa kamp prikolicama. U konkretnom slučaju da se radi o zemljištu na kojem su izvedena određena kamp mjesta/parcele opremljena kompletnom infrastrukturom (pristup, voda, struja, kanalizacija). Sukladno propisima iz područja gradnje smatra se da su mobilne kućice trajno postavljene na određeno mjesto te iste predstavljaju građevinu pa je za njihovo postavljanje, tj. građenje potrebno izraditi projektnu dokumentaciju i ishoditi građevinsku dozvolu. Nakon odvoza montažnih/mobilnih kućica uz korištenje građevinske mehanizacije da je moguće sve predmete i infrastrukturu, između ostalog podzide i terase ukloniti sa predmetne nekretnine.

22. Na nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovora, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da se ovdje ne radi o trajnoj gradnji i da predmetne pokretne kućice ne predstavljaju građevinu u tom smislu, da to proizlazi iz upravnog rješenja od 17. travnja 2014 godine koji je dostavljen u spis pa da je stoga kontradiktoran zaključak vještaka da bi kućice bile trajno postavljene na tlo.

23. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Maria Kalmete proizlazi da je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja te je navodio termin “montažna/mobilna kućica” samo iz razloga što su u zapisniku sa očevida i na korištenoj skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Igora Gulana predmetne mobilne kućice označene kao ″montažne kućice″, te da se u danom nalazu i mišljenju radi o mobilnim kućicama. U svom očitovanju ponovno navodi dijelove iz zaključka danog nalaza i mišljenja i to da predmetna mobilna kućica nije trajno povezana s tlom već je preko betonskih opločnika koji su naslagani jedan na drugi oslonjena na tlo. Mobilne kućice nemaju kotače te nisu pokretne na način da se mogu samostalno ukloniti sa lica mjesta bez korištenja građevinske mehanizacije. U konkretnom slučaju da se radi o zemljištu na kojem su izvedena određena kamp mjesta/parcele opremljena kompletnom infrastrukturom (pristup, voda, struja, kanalizacija). Sukladno propisima iz područja gradnje smatra se da su mobilne kućice trajno postavljene na određeno mjesto te iste predstavljaju građevinu pa je za njihovo postavljanje, tj. građenje potrebno izraditi projektnu dokumentaciju i ishoditi građevinsku dozvolu.

24. Tuženici su imali prigovor i na dopunu nalaza vještaka te predložili da se pozove vještak na očitovanje o tim prigovorima, a kako sud smatra da se vještak već očitovao gotovo na iste prigovore, to je sud na zadnjem ročištu odlučio da se daljnji dokazi u ovoj pravnoj stvari neće provoditi.

25. U ovoj pravnoj stvari za očevid 10. svibnja 2024 godine tuženik nije osigurao da se može izvršiti uvid u temelje ispod svih objekata koji su predmet spora, a što je razvidno iz zapisnika sa provedenog očevida, te je na očevidu naloženo tuženiku da izvrši uplatu za provođenje novog očevida, kao i da osigura da se na licu mjesta može izvršiti uvid u temelje ispod svih objekata, međutim kako tuženik nije postupio po nalogu suda i izvršio uplatu za provođenje očevida, te kako više nije bilo prijedloga od strane stranaka za provođenje očevida, to je sud odlučio da se taj dokaz neće provoditi.

26. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer smatra da je isti sačinjen sukladno pravilima struke.

27. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu na kojem su izvedena određena kamp mjesta, parcele koje su opremljene kompletnom infrastrukturom na koja su postavljene mobilne kućice, te je isto tako utvrđeno da predmetna mobilna kućica nije trajno povezana s tlom već se preko betonskih opločnika koji su naslagani jedan na drugi oslonjena na tlo i da se sukladno propisima iz područja gradnje smatra da su te kućice trajno postavljene na određeno mjesto te iste predstavljaju građevinu pa da je za njihovo postavljanje tj. građenje potrebno izraditi projektnu dokumentaciju i ishoditi građevinsku dozvolu, to je nedvojbeno da je tuženik postupao suprotno zaključenom ugovoru.

28. Obzirom na provedene dokaze ovaj sud smatra da je predmetni ugovor o zakupu kojeg je prednik tužitelja sklopio sa tuženikom raskinut, a što proizlazi iz priloženih dopisa koje je pun. ranije OE, te ovdje tužiteljice i u njezino ime, kao i u ime njezinog prednika uputio tuženiku navodeći da tuženik postupa suprotno sklopljenom ugovoru o zakupu ( davanju u najam predmetnih nekretnina). Tuženik je tim dopisom pozvan da u roku od 15 dana od dana zaprimanja navedenih dopisa ukloni postavljene montažne kućice i njihove kameno betonske temelje kao i podignute kamene zidove ispunjene betonom sa predmetnih nekretnina pa kako je u postupku utvrđeno da tuženik nije postupio kako je navedeno, to sukladno odredbi čl. 533 Zakona o obveznim odnosima tužiteljica ima pravo na otkaz ugovora o zakupu. Obzirom na navedeno sud smatra da je navedeni ugovor raskinut nakon proteka navedenog roka od 15 dana, a zasigurno 15 dana od zaprimanja dopisa sada tužiteljice, a iz priložene dostavnice je razvidno da je tuženik zaprimio navedeno 23. ožujka 2020 godine budući da isti nije postupio kao što je prethodno navedeno po traženju iz navedenih dopisa sada tužiteljice a ranije njezinog prednika.

29. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo usvojiti te je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč I. izreke presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku iz redova odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa). Tako je tužiteljici trebalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, pristup na ročišta 17.12.2020., 29.1.2021., 26.3.2021., 28.5.2021., 8.10.2021. i 24.2.2022.g. za svako ročište u iznosu od po 100 bodova, za sastav podnesaka od 8.10.2020., 30.6.2021., 1.12.2021. i 23.2.2021.. i to za svaki podnesak 100 bodova, za pristup na ročište 16.10.2023, za pristup na očevid 10.05.2024., za pristup na ročište 03.10.2024. i 14.02.2025 za svako po 100 bodova, za sastav podnesaka od 22.11.2024., 14.12.2024.,i 09.01.2025., za svaki po 100 bodova što uz uračunati pdv ukupno iznosi 3.574,94 EUR-a, te predujam za troškove očevida za dan 08. listopada 2021 u iznosu od 464,53 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR-a i presudu 53,09 EUR-a što sveukupno iznosi 4.145,65 EUR-a.

Zadar, 01. travnja 2025 godine

Sutkinja

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku