REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-2639/2024-2
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja OLiz [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Vesna Narančić , odvjetnica iz Krapine , Trg Stjepana Radića 15 , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda u Varaždinu , Ispostave u Zaboku , Građevinske inspekcije , Zabok , Kumrovečka 6 , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanog po istoj opunomoćenici , protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3580/23-9 od 6. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3580/23-9 od 6. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/23-02/612 , URBROJ: 443-02-04-18-23-2 od 28. lipnja 2023. te se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju , kao investitoru uklanjanje dograđenog dijela stambene građevine (vanjski zidovi, drvena konstrukcija krova i limeni pokrov postojeće terase), tlo.dim. 2,90 x 8,25 m, izvedeno na k. č. br. [katastarska čestica]k. o. [katastarska općina], sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog apsolutno bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbenim razlozima, upire na članak 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka pobijane odluke u suprotnostima s razlozima odluke i sadržajem spisa, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni. Ističe da je u međuvremenu, od podnošenja upravne tužbe u ovom predmetu, tužitelj ishodio građevinsku dozvolu, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000029, URBROJ: 2140-08/3-24- 0012 od 8. veljače 2024., za rekonstrukciju i dogradnju zgrade stambene namjene na postojećoj građevnoj čestici, te je rješenjem tuženika od 19. ožujka 2024. obustavljen postupak izvršenja ovdje osporenog inspekcijskog rješenja od 28. lipnja 2023., jer je obveza postupanja po tom inspekcijskom rješenju prestala ishođenjem pravomoćne građevinske dozvole. Smatra da su, samom činjenicom obustave postupka izvršenja rješenja kojim mu je naređeno uklanjanje predmetne građevine, zbog prestanka obveze izvršenja ishođenjem građevinske dozvole, i sve ostale izrečene novčane kazne izgubile smisao zbog kojih su izrečene, a posebno njihovo prisilno izvršenje više nema svrhu kao niti prisiljavanje tužitelja novčanom kaznom na izvršenje obveze koja više ne postoji. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu usvojiti žalbu i ukinuti osporenu presudu.
3. Tuženik, uredno pozvan nije dostavio odgovoru na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg nesporno proizlazi da je tužitelj, u svojstvu investitora, bez građevinske dozvole na predmetnoj lokaciji pristupio rekonstrukciji (dogradnji) postojeće stambene zgrade, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.), kojom je građenje (rekonstrukcija) bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine, odnosno njezinog dijela.
7. Tužitelj navodima žalbe ne dovodi u sumnju pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja, već se poziva na, tijekom upravnog spora, ishođenu građevinsku dozvolu od 8. veljače 2024., koja je postala i pravomoćna, a kojom je odobrena predmetna protupravna dogradnja. Navedeni prigovor, međutim, nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju, jer se pravo građenja (rekonstrukcije) građevine stječe temeljem građevinske dozvole koju je bilo potrebno ishoditi prije izvođenja radova na postojećoj građevini, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Okolnost pak da je tužitelj naknadno ishodio građevinsku dozvolu za izvedene radove, a na koju upire tijekom predmetnog upravnog spora, od utjecaja je isključivo na izvršenje rješenja o uklanjanju, koje je građevinski inspektor, po službenoj dužnosti, dužan obustaviti sukladno odredbi članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu, što je nastavno u postupku i učinjeno, kako to navodi i tužitelj u žalbi.
8. Nije pravno odlučan ni prigovor apsolutno bitne povrede parničnog postupka, jer se u konkretnom slučaju radi o upravnom sporu, u kojem se postojanje bitnih povreda pravila sudskog postupka ocjenjuje temeljem odredaba ovdje mjerodavnog ZUS-a, a ne ZPP-a.
9. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović