Poslovni broj: Usž-2744/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja EU, [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Neven Penjak , odvjetnik iz Splita , Gundulićava 26a , protiv tuženika Državnog inspektora Republike Hrvatske , Područnog ureda Split , Službe građevinske inspekcije , Odjela građevinske inspekcije , Split , Mike Tripala 6 , radi prisiljavanja na obustavu građenja izricanjem novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanog po istom opunomoćeniku , protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Usl- 1513/2023-10 od 5. travnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us l-1513/2023-10 od 5. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog
postupak.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/20-02/661 , URBROJ: 443-02-03-12-23-127 od 19. svibnja 2023. , kojim se tužitelj prisiljava na obustavu. izricanjem sedam novčane kazne u iznosu od 13.272,28 €, sve na način i pod uvjetima građe iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, tužitelj prvenstveno ističe kako je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario činjenicu da nije u mogućnosti ukloniti građevine jer se ne može pristupiti njegovom posjedu nekretnina koje nisu u vlasništvu, o čemu je kao dokaz u spis priložio vlasničke listove za predmetne čestice. Stoga smatra da izrečena kazna nije primjenjiva jer obvezu koja mu se stavlja na teret nije u mogućnosti izvršiti. Ističe da je tuženik u pobijanom rješenju naveo pogrešne činjenice, jer ovdje nije riječ o potpornim zidovima, nego o gradnjim zidovima i ogradama, kao građevinama i opremi koje, u skladu s Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima , ne podliježu izdavanju građevinske dozvole i glavnog projekta. S tim u vezi sud je propustio izvesti predložene dokaze temeljem kojih bi se utvrdilo da tužitelj rješenje u naravi ne može provesti. Nastavno upire na članak 4. Zakona o gradnji , smatrajući da se ovdje radi o građevinama i radovima koji pripadaju 3.a, a ne 2.b skupini, slijedom čega, primjenom članka 14. c Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije , maksimalni iznos kazne može biti 50.000,00 kn. Nadalje se, pored ostalog, poziva na odredbe članka 4. i članka 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) te navodi kako se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvoji zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravni interes stranke. Iz provedenog postupka sasvim je jasno kako strani nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama, okolnostima ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove pravne stvari, a riječ je o postupanju na mjestu mjesta od 8. srpnja 2022. godine . Nakon donošenja odluke tuženika , stranka u postupku nije na bilo koji način obaviještena o provođenju daljnje radnje. Dodaje kako stranci treba dati mogućnost da je koja službena osoba u postupku odgovorila na primjedbe jednog od stranaka, pri čemu upire na načelo jednakosti oružja, kao konstitutivnog elementa prava na pošteno suđenje. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu prihvatiti žalbu, poništiti osporenu presudu i presudom riješiti stvar u korist tužitelja. , podredno, pobijanu presudu poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu iskazanog troška sastava žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelju, kao investitoru, dana 2. srpnja 2020. naređena obustava građenja na predmetnoj lokaciji, postavljanjem službenog znaka ("zatvoreno gradilište"), te da tužitelj nije postupio po naloženoj mjeri niti nakon šest izrečenih novčanih kazni kojima se prisiljava na obustavu daljnjeg građenja, a što proizlazi iz zapisnika o kontrolom očevidu od 18. svibnja 2023., kojom prilikom je utvrđeno da je tužitelj nastavio s radovima nakon posljednjeg inspekcijskog očevida od 21. ožujka 2023. izvođenjem bravarskih radova (postavljenjem metalnih konstrukcija na vanjskim otvorima). Stoga su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za sprječavanje daljnjeg protupravnog građenja izricanjem sedme novčane kazne u iznosu od 13.272,28 € (100.000,00 kn), sukladno članku 14.k Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 80/20. – dalje u tekstu: Naputak), prema kojem se fizička osoba na izvršenje naredbe o obustavi daljnjeg građenja prisiljava novčanim kaznama u opisanim iznosima (Tablica 5.), i to 1. put u iznosu od 50.000,00 kn, 2. put u iznosu od 80.000,00 kn te 3. put i svaki sljedeći put u iznosu od 100.000,00 kn, a koja novčana kazna je osporenim rješenjem i izrečena.
7. S obzirom na navedeno, Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja usmjerene na primjenu članka 14.c Naputka, a temeljem kojeg se izriče novčana kazna kojom se izvršenika prisiljava na uklanjanje, o čemu se ovdje ne radi. Naime, u konkretnom slučaju je izrečena novčana kazna kojom se izvršenika prisiljava na izvršenje naredbe o obustavi daljnjeg građenja, a koja se izriče 3. puta i svaki sljedeći put u iznosu od 100.000,00 kn/ 13.272,28 €, i to sve do obustave građenja.
8. Kraj takvog stanja stvari, neosnovano tužitelj upire na odredbe Zakona o gradnji koje se odnose na razvrstavanje građevina (2.b ili 3.a skupina), jer kod izricanja novčane kazne u svrhu sprječavanja daljnjeg građenja nije relevantno u koju skupinu spada bespravna građevina, već je odlučno utvrditi samo to da li je izvršenik nastavio s bespravnom gradnjom te ga, u tom slučaju, novčanom kaznom prisiliti na obustavu građenja, kako je to osporenim rješenjem i učinjeno.
9. Što se tiče prigovora kojima tužitelj osporava zakonitost rješenja o uklanjanju, ističe se da se takvi prigovori ne mogu s uspjehom isticati u predmetnom postupku u kojem se tužitelj prisiljava na obustavu građenja nakon što je nastavio s protupravnom gradnjom iako mu je zabranjeno postavljanje službenog znaka o zatvaranju gradilišta, a koje činjenice tužitelj žalbenim navodima niti ne dovodi u sumnju.
10. U odnosu na prigovor vezan za povredu odredaba članka 4. i članka 30. ZUP-a u upravnom postupku pred tuženikom (status i izjašnjavanje stranke), ističe se da se u inspekcijskom postupku prvenstveno primjenjuju odredbe Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21. – dalje u tekstu: ZDI) , kao posebnog zakona u smislu članka 3. stavka. 1. ZUP-a , a kojim je propisano da građevinski inspektor može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije je izvršenje ovlašten nadzirati ( članak 106. stavak 4. ZDI-a ). To poglavito u konkretnom slučaju, koji se odnosi isključivo na kontrolu postupanja po naloženoj mjeri obustave građenja, dakle, na postupak izvršenja rješenja, a koju činjenicu je, po ocjeni ovoga Suda , građevinski inspektor mogao utvrditi i bez nazočnosti izvršenika , ovdje tužitelja .
10.1. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj ni na raspravama održanim pred prvostupanjskim sudom (dana 12. ožujka 2024. i ponovno zbog promjene opunomoćenika 28. ožujka 2024. ) nije ničim osporio pravilnost utvrđenja da je, i nakon šest novčanih kazni izrečenih zbog nepoštivanja mjere zabrane daljnjeg građenja, nastavio s bespravnom gradnjom, nakon čega Sud ne nalazi povredu zakona. na štetu tužioca po toj osnovi.
11. S tim u vezi tužitelj neosnovano upire i na povredu načela jednakosti oružja, jer ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Naime, jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jedan od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, a što je u konkretnom slučaju tužitelju omogućeno pred prvostupanjskim sudom.
12. Uvažavajući sve izloženo, Sud nalazi da žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, radi čega nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a , ne pripada pravo na naknadu tog troška, zbog čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu , 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
