REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-193/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, Kranjčevićeva 8, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 81, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-279/23-3 od 8. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5225/21-19 od 19. listopada 2022., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-279/23-3 od 8. ožujka 2023. i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima povodom revizije odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu zahtjeva ugovora o kreditu, kojeg je prednik tuženika kao kreditor sklopio s tužiteljem kao korisnikom kredita 30. rujna 2005. (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.390,09 kn / 582,67 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. II. izreke), naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn / 929,06 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom te odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev (toč. I. izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 738,27 EUR (toč. II. izreke).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1429/24-2 od 23. travnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-279/23-3 od 8. ožujka 2023., u odnosu na pravno pitanje:

„Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita na način da se određuje u postotku prema iznosu glavnice kredita (čl. 6.1. Ugovora o kreditu) slijedom primjene čl. 81. st. 1., 83. i 87. ZZP/03 nepoštena i ništetna ugovorna odredba?“.

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Traži trošak revizijskog postupka.

5. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže tužiteljevu reviziju odbiti. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu zahtjeva za odobrenje kredita te zahtjev za povrat plaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Sud prvog stupnja ocijenio je da je odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu od 30. rujna 2005. (str. 5. do 12. spisa) ništetna u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 46/07 i 79/07– dalje: ZZP), kao i zahtjev za isplatu pozivom na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

9. Naime, sud prvog stupnja je ocijenio da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva za odobrenje kredita u visini od 1,20% od iznosa kredita jednokratno, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a čime je tuženik nepošteni stjecatelj.

10. Na temelju odredbe čl. 81. st. 2. ZZP smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te stoga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. Sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 84. ZZP ocjenjujući da je sporna ugovorna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, a zbog čega nije dopušteno ocjenjivati je li ta ugovorna odredbe poštena.

12. Stajalište suda drugog stupnja je prema ocjeni ovog revizijskog suda pogrešno. Naime, neodlučno je što je riječ o transparentnoj ugovornoj odredbi (jasno i lako razumljivo i lako uočljivoj), jer ova ugovorna odredba zbog transparentnosti nije isključena od provođenja testa poštenosti. Odredba čl. 84. ZZP ne dopušta ocjenjivanje poštenosti samo ugovornih odredbi o predmetu ugovora i cijeni, dok u odnosu na ostale aspekte financijskih obaveza u koje spada i predmetna naknada, podliježu testu nepoštenosti i u slučaju kada su iste transparentne (tako i Rev- 1056/24 od 30. listopada 2024.).

13. Prema tome, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Ugovorna odredba o kreditu kojim se ugovara naknada za obradu kredita na način da se ista određuje u postotku prema iznosu glavnice kredita je nepoštena, ako je ta ugovorna odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te se o istoj nije pregovaralo, a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Budući da sud drugog stupnja, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije odgovorio na sve odlučne žalbene navode, nije bilo moguće preinačiti drugostupanjsku presudu, pa je valjalo istu ukinuti i na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

15. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug