REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-723/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kvantum d.o.o., OIB 25978174316, Prelog, Ludbreška 3, kojeg zastupa punomoćnik Alan Balatinec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić, u Zagrebu, protiv tuženika Plava laguna d.d., OIB 57444289760, Poreč, Rade Končara 12, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Penezić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2522/2023-2 od 15. listopada 2024. kojom je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-504/2019-94 od 31. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2522/2023-2 od 15. listopada 2024. i to protiv dijela kojim je potvrđena prvostupanjska odluka pod točkom I.II. izreke (povrat naplaćene bankarske garancije na ime ugovorne kazne u visini iznad 5% ukupne cijene radova), radi pitanja:
"Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja na ime povrata neosnovano naplaćenih penala zbog kašnjenja u previsokom iznosu (putem bankarske garancije), navodeći kako se na predmetni pravni odnos ne može primijeniti odredba čl. 52. Posebnih uzanci o građenju, na koje se poziva tužitelj, iako stranke nisu isključile primjenu Posebnih uzanci o građenju u smislu članka 12. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju kad je ugovorena visina kazne za svaki dan kašnjenja, ali stranke nisu ugovorile ukupnu visinu ugovorne kazne?".
II. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I.I. i I.II. izreke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te radi povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda. Zahtijeva troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog predlaže odbiti odnosno odbaciti prijedlog i zahtjeva troškove postupka.
3. Prijedlog je osnovan.
4. Tužitelj je naznačio pravna pitanja:
"1. Ukoliko stranke, trgovci u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima, nisu isključile primjenu Posebnih uzanci o građenju te se one temeljem članka 12. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima primjenjuju na konkretan ugovorni odnos, primjenjuju li se pojedine odredbe Posebnih uzanci o građenju u pitanjima koja nisu regulirana ugovorom ili su samo djelomično regulirana ugovorom?
2. Primjenjuje li se ograničenje visine ugovorne kazne od 5% ukupne cijene radova propisano toč. 52. Posebnih uzanci o građenju u slučaju kad je ugovorena visine ugovorne kazne za svaki dan kašnjenja, ali stranke nisu ugovorile ukupnu visinu ugovorne kazne?
3. Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja na ime povrata neosnovano naplaćenih penala zbog kašnjenja u previsokom iznosu (putem bankarske garancije), navodeći kako se na predmetni pravni odnos ne može primijeniti odredba čl. 52. Posebnih uzanci o građenju, na koje se poziva tužitelj, iako stranke nisu isključile primjenu Posebnih uzanci o građenju u smislu članka 12. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju kad je ugovorena visina kazne za svaki dan kašnjenja, ali stranke nisu ugovorile ukupnu visinu ugovorne kazne?".
4.1. Predmet ovoga postupka je, između ostalog, zahtjev tužitelja za isplatu, zbog neosnovano naplaćene garancije od strane tuženika kao korisnika garancije. Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tuženika u tom dijelu, polazeći od sadržaja ugovora između stranaka, gdje je ugovoreno da ako izvođač kasni sa izvršenjem svoje ugovorne obveze da investitor (tuženik) ima pravo na naplatu penala u visini od 5 promila na ukupnu vrijednost svih radova, za svaki dan zakašnjenja; da su stranke ugovorile da će izvođač (tužitelj) predati investitoru garanciju za dobro izvršenje posla i da ona glasi na 10% ukupno ugovorenog iznosa iz ugovora o građenju te traje do trenutka dok izvođač ne uruči investitoru sve garancije za održavanje u garantnom roku, te da ako nastupe okolnosti vezane uz ispunjenje pretpostavki za naplatu ugovorne kazne/penala, koju naplatu nije moguće izvršiti putem kompenzacije, da investitor ima pravo aktivirati bankovnu garanciju za dobro izvršenje posla kao instrument osiguranja plaćanja radi naplate potraživanja sa osnove ugovorne kazne/penala i to da ima pravo naplatiti ukupan iznos na kojeg glasi bankarska garancija. Stoga prvostupanjski sud cijeni da su stranke jasnom i nedvosmislenom odredbom ugovorile da ugovorna kazna za kašnjenje u izvođenju radova iznosi 5% dnevno (pravilno: 5 promila dnevno) za svaki dan kašnjenja na ukupnu vrijednost svih radova, bez ograničenja, te u slučaji da je volja stranaka bila ograničiti doseg ugovorne kazne da bi drugačije ugovorile. Drugostupanjski sud prihvaća navedeno pravno shvaćanje i cijeni da nema mjesta primjeni odredbe čl. 52. Posebnih uzanci u građenju (Posebne uzance o građenju objavljene u Službenom listu SFRJ, broj 18, od 1. travnja 1977.) na koje se tužitelj poziva, a koja odredba Posebnih uzanci u građenju limitira visinu ugovorne kazne od 5% ukupne cijene radova.
4.2. U ovom slučaju naplaćeno je 10% ukupne cijene radova. Primjena uzanci nije izrijekom isključena (čl. 12. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., - dalje: ZOO). Stoga je za razvoj prava odlučno pitanje je li se ograničenje iz Posebnih uzanci u građenju ima primijeniti ako je ugovorom predviđena ugovorna kazna a nije jasno ugovorena njezina visina.
5. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da su u pogledu naznačenog pitanja u izreci ove odluke ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.1. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, pri čemu se na osnovu te odredbe za preostala pitanja uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
6.2. Prema toj odredbi (389.b st. 3. ZPP) sud će navesti u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Tužitelj pobija drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je presuđeno da se odbija njegova žalba i potvrđuje prvostupanjska odluka pod t. I.I. i I.II. izreke. Predmet točke I.I. izreke prvostupanjske odluke je odluka o zahtjevu tužitelja za isplatu na ime izvedenih radova, a u pogledu kojeg zahtjeva u prijedlogu nije naznačio pitanja (a ni povredu temeljnog ljudskog prava). Predmet izreke pod t. I.II. je zahtjev za povratom naplaćenog iznad 5% ugovorene visine radova. Stoga je u odnosu na taj dio odluke dopuštena revizija.
7. O troškovima postupka odlučeno u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
