REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-145/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza KONEL d.o.o. za proizvodnju, građevinarstvo, trgovinu i turizam – „u stečaju“, OIB 49314641887, Put od Cavtata 41, Cavtat, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, Antuninska 3, radi isplate iznosa od 80.100,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-39/2024-14 od 8. studenog 2024. ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-39/2024-17 od 14. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-39/2024-14 od 8. studenog 2024. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-39/2024-17 od 14. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva dopuna žalbe protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-39/2024-14 od 8. studenog 2024. ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-39/2024-17 od 14. studenog 2024. kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-39/2024-14 od 8. studenog 2024. odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 80.100,00 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 15.000,00 EUR od 1. lipnja 2006. do isplate, a na iznos od 65.100,00 EUR od 13. lipnja 2007. do isplate, kao i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.015,00 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka II. Izreke).

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-39/2024-17 od 14. studenog 2024. ispravljena je označena presuda u pouci o pravnom lijeku u odnosu na rok u kojem stranke imaju pravo izjaviti žalbu protiv presude i to na način da umjesto „u roku od 8 dana“ ispravno treba stajati „u roku od 15 dana“.

3. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Utvrđuje da je Ugovor o kupoprodaji od 12. lipnja 2007. raskinut 8. veljače 2012., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari radi povrata kupoprodajne cijene podnijeta 15. veljače 2024. Zaključuje da je zastara za povrat kupoprodajne cijene počela teći od raskida ugovora (8. veljače 2012.) te da se primjenjuje petogodišnji rok zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Slijedom navedenog, budući da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut 8. veljače 2012., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta tek 15. ožujka 2024., prvostupanjski sud zaključuje da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, stoga odbija tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi ističe da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut 8. veljače 2012. Tužitelj smatra da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut tek pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-114/2019 od 9. kolovoza 2019., koja je postala pravomoćna 20. prosinca 2023. te je tada počeo teći petogodišnji rok zastare. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 15. ožujka 2024. smatra da zastara predmetnog potraživanja nije nastupila. U prilog žalbenim navodima poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-838/12 od 30. travnja 2013., Rev-925/11 od 11. svibnja 2011. i Rev-887/06 od 19. veljače 2008.

5. Također, tužitelj je podnio dopunu predmetne žalbe 26. studenog 2024. Međutim, predmetna dopuna žalbe je nepravovremena. Naime, rok od petnaest dana za podnošenje žalbe počeo je teći 8. studenog 2024. te je istekao 25. studenog 2024. u skladu s odredbom članka 112. ZPP-a. Tužitelj je predmetnu dopunu žalbe trebao podnijeti unutar naznačenog roka. Budući da je dopuna žalbe podnijeta 26. studenog 2024., tužiteljeva dopuna žalbe je nepravovremena. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a odbaciti tužiteljevu dopunu žalbe od 26. studenog 2024. kao nepravovremenu, kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.

7. Tužiteljeva žalba je neosnovana.

8. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev s osnove isplate iznosa od 80.100,00 EUR na ime povrata kupoprodajne cijene zbog raskida Ugovora o kupoprodaji od 12. lipnja 2007.

10. Pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna sama sebi i razlozima presude. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima zastupnika po zakonu stranka i samih tih isprava i zapisnika. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP- a na koju upire žalitelj. Žalitelj u žalbi uopće ne obrazlaže kojim je to nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda žalitelju eventualno onemogućeno da raspravlja pred sudom.

11. Neosnovano žalitelj smatra da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut tek pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-114/2019 od 9. kolovoza 2019., koja je postala pravomoćna 20. prosinca 2023. te je tada počeo teći petogodišnji rok zastare.

12. Iz spisa proizlazi:

- da se pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku, pod poslovnim brojem P-114/2019 vodio parnični postupak između pravne prednice tuženika (IĐ) u svojstvu tužitelja i ovdje tužitelja u svojstvu tuženika, a radi utvrđenja i trpljenja uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja;

- da je točkom I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-114/2019 od 9. kolovoza 2019. utvrđeno da je raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji su 12. lipnja 2007. sklopili IĐ kao prodavateljica i Konel d.o.o. kao kupac cjeline čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je točkom I. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3479/2023-2 od 20. prosinca 2023. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-114/2019 od 9. kolovoza 2019. u točki I. izreke;

- da je danom donošenja navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, odnosno 20. prosinca 2023. predmetna odluka o utvrđenju raskida ugovora o kupoprodaji od 12. lipnja 2007. postala pravomoćna;

- da se u obrazloženju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-114/2019 od 9. kolovoza 2019. navodi da je u skladu s odredbom članka 6. predmetnog ugovora o kupoprodaji, taj ugovor raskinut 8. veljače 2012.

13. Iz navedenog jasno proizlazi da se ne radi o konstitutivnoj odluci suda o raskidu, kojom se raskida predmetni ugovor o kupoprodaji od 12. lipnja 2007., nego da se radi o deklaratornoj odluci, kojom se utvrđuje da je predmetni ugovor o kupoprodaji već ranije raskinut i to 8. veljače 2012., a kako i proizlazi iz same izreke i obrazloženja navedene pravomoćne presude. Niti iz obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3479/2023-2 od 20. prosinca 2023. ne proizlazi drugačije. Stoga je neosnovana tvrdnja tužitelja da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-114/2019 od 9. kolovoza 2019. (20. prosinca 2023.).

14. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U skladu s odredbom članka 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Prema tome, a slijedom navedenih zakonskih odredbi, tužitelj je imao pravo tražiti povrat plaćene kupoprodajne cijene u roku od pet godina od dana kada je utvrđeno da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut.

15. Slijedom svega iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo računajući rok zastare predmetnog potraživanja od prvog sljedećeg dana nakon raskida ugovora o kupoprodaji (8. veljače 2012.), odnosno od 9. veljače 2012. te je primjenom odredbe članka 225. ZOO-a pravilno utvrdio da je zastara u konkretnom slučaju nastupila 9. veljače 2017. Dakle, tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. ožujka 2024., nakon što je zastara već nastupila pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka, međutim ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku. Iz žalbenih navoda proizlazi da tužitelj pobija odluku o parničnom trošku budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko