REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-920/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja MD Consulting d.o.o., OIB: 77981811938, Osijek, Trogirska 18, kojega zastupa punomoćnik Goran Jarić, odvjetnik Odvjetničkog društva Mišević i Jarić d.o.o. u Osijeku, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 187,50 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, s danom objave 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju MD Consulting d.o.o., Osijek, Trogirska 18, OIB: 77981811938, isplati iznos od 187,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 08.12.2023. godine, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, do 29.12.2023. godine, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju MD Consulting d.o.o., Osijek, Trogirska 18, OIB: 77981811938 naknadi troškove ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 19,91 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11. listopada 2022. tuženiku podnio odštetni zahtjev u iznosu od 3.581,44 eura radi naknade štete te je tuženik, po tom štetnom zahtjevu, naknadio tužitelju iznos od 2.865,15 eura, dok je iznos od 716,29 eura, a koji se odnosio na PDV odbio isplatiti tužitelju. Nastavno na tu okolnost, tužitelj je angažirao odvjetnika Gorana Jarića iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić d.o.o. radi naplate preostalog iznosa po štetnom događaju te je nakon toga tuženik iznos od 716,29 eura platio tužitelju. Tužitelj ističe da je povodom na taj način angažiranja profesionalnog opunomoćenika nastao trošak za tužitelja u iznosu od 187,50 eura na ime zastupanja i poduzimanja radnje sukladno Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa). Navodi da je tuženik odbio isplatiti tužitelju odvjetnički trošak u visini od 187,50 eura te je tužitelju time nastala šteta. Ističe da je evidentno da tužitelj ne bi uspio ostvariti svoje cjelokupno pravo na naknadu štete bez sudjelovanja odvjetnika, što proizlazi iz isprava priloženih uz tužbu. Stava je da je postupanje tužitelja u konkretnom slučaju bilo ekonomično te je ovakvo držanje tuženika nagnalo tužitelja pokrenuti parnični spor što je dovelo do daljnjih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako nije sporna pasivna legitimacija u ovom predmetu, kao ni da se zbio predmetni štetni događaj, dok osporava potraživanje tužitelja u ovom predmetu u cijelosti. Ističe da je tuženik u cijelosti izvršio isplatu po štetnom događaju u mirnom postupku te angažiranje profesionalnog opunomoćenika nije bilo potrebno. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te da sud obveže tužitelja na naknadu troška sudskih pristojbi tuženom.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te se usprotivio navodima iz odgovora na tužbu ističući da tuženik pogrešno razumije postavljeni tužbeni zahtjev budući da predmet spora nije isplata glavnice, već isplata troškova koji su nastali povodom zastupanja u vansudskom predmetu te se, slijedom navedenog, protivi tuženikovoj tezi da tužitelj u tužbi priznaje isplatu štete u cijelosti.
4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o izvidu štete (list 6. – 7. spisa), obavijest o utvrđenoj obvezi isplati odštete (list 8. -9. spisa), suglasnost za isplatu štete po računu (list 10. spisa), račun broj 491/01/68 (list 11. – 12. spisa), e – mail korespondencija (list 13. - 14., 24. – 25. spisa), zahtjev za naknadu preostalog iznosa imovinske štete (list 15. – 16., 18. -19. spisa), odluka o prigovoru (list 17. spisa), račun 979/1/1 (list 20. - 21. spisa), izvod prometa po računu (list 22. spisa), potvrda o podmirenju naknade za izvid (list 23. spisa).
5. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Tužitelj potražuje isplatu odvjetničkog troška povodom radnji poduzetih u vansudskom postupku koji je prethodio podnošenju tužbe. Među strankama je nesporno da je od strane tuženika izvršena isplata tužitelju po štetnom događaju koji se zbio 10. listopada 2022. u Osijeku, Trpimirova ulica. Među strankama je sporno ima li tužitelj, povrh isplaćenog iznosa po tom štetnom događaju, pravo na naknadu štete u iznosu od 187,50 eura na ime odvjetničkog troška.
7. Prema odredbi članka 155. stavka 1. ZPP – a sud će prilikom odlučivanja o sudskim troškovima stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuje upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.
8. Prije svega, valja reći da iz stanja predmeta spisa i dostavljenih dokaza ne proizlazi da su tužitelj i tuženik imali ugovorni odnos iz kojeg bi proizašlo da bi tuženik bio dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 187,50 eura. Naime račun 979/1/1 na ime odvjetničkih usluga je ispostavljen tužitelju od strane odvjetničkog društva Mišević i Jarić d.o.o. tužitelju. Stoga se, sukladno Tarifi, radi o odnosu između stranke i njegovog opunomoćenika koji nije obvezujući za treće osobe.
9. Ovaj sud je stajališta da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu tužitelju u potraživanom iznosu od 187,50 eura, a to su – subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost.
10. U ovom predmetu tužitelj nije dokazao da je trošak od 187,50 eura proizašao iz izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu, odnosno da je odvjetnički trošak u uzročnoj vezi sa štetnim događajem povodom kojega je tuženik tužitelju isplatio odštetu za osigurani slučaj. Veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu. Budući da se uzročna veza ne predmnijeva, tužitelj ju je bio dužan dokazati.
11. Na temelju pravila o teretu dokazivanja sadržanog u odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- a, svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje. Izričitim tuženikovim osporavanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik je prebacio teret dokazivanja odlučnih činjenica na tužitelja. Tužitelj, osim dokumentacije priložene uz tužbu, nije predložio dokaze radi utvrđenja odgovornosti za štetu u visini od 187,50 eura kako je potraživano tužbenim zahtjevom.
12. Naime, pravila dokaznog postupka propisuju da su stranke u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
13. Dakle, u smislu citiranih odredaba Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti.
14. U konkretnom slučaju nema uzročne veze između samog štetnog događaja povodom kojega je tuženik izvršio isplatu tužitelju i zatraženog odvjetničkog troška od 187, 50 eura. Naime, pravno relevantan uzrok štete je štetni događaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. Tužiteljeva odluka o angažiranju profesionalnog opunomoćenika nije uzrokovana štetnim događajem, već je motivirana tužiteljevom slobodnom voljom.
15. Slijedom navedenog, a primjenom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), sud je utvrdio da nema tuženikove odgovornosti za štetu na način kako ju je tužitelj postavio i opisao tužbenim zahtjevom, u iznosu od 187,50 eura te odlučio kao u točci I izreke presude.
16. Odluku o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude sud je donio na temelju čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a te dosudio tuženiku parnični trošak od 19,91 eura, na ime plaćane sudske pristojbe.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Sutkinja
Martina Barić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku