REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1200/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja ZL, vlasnika obrta „[obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Skočibušić, odvjetnik u Čabru, Narodnog oslobođenja 2, protiv tuženika OPĆINA KARLOBAG, Karlobag, Trg dr. Franje Tuđmana 2, OIB: 24872552514, kojeg zastupa punomoćnik Petar Tomljanović, odvjetnik u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-187/2020-24 od 26. siječnja 2023., 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika OPĆINA KARLOBAG i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-187/2020-24 od 26. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-709/2020 od 29. travnja 2020. koje je donio javni bilježnik Boris Zdunić iz [adresa], u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 6.221,08 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 21. prosinca 2019. do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju nastali trošak postupka koji je odredio javni bilježnik u iznosu od 140,84 EUR. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 855,25 EUR.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o izvođenju radova priključne ceste i to neovisno o tome što ugovor nije potpisan od strane tuženika jer se iz provedenih dokaza može zaključiti da su se stranke ipak usmeno suglasile s njegovim odredbama. Ističe da je u predmetnom slučaju riječ o trostranom odnosu u kojem je društvo Prestige park d.o.o. Zagreb kupilo od tuženika neizgrađeno građevinsko zemljište te se obvezalo izgraditi 29 stambenih jedinica i cestu unutar naselja, dok se tužitelj obvezao izgraditi pristupnu cestu do naselja. Pritom navodi i da se u predmetnom slučaju radi o investiciji u pogledu koje su se Prestige park d.o.o. Zagreb i tuženik suglasili da sudjeluju u brojčanom omjeru od 89% tužitelj i 11% tuženik, a da je tužitelj izveo predmetne radove izgradnje pristupne ceste.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da tužitelj nije dostavio geodetsku snimku izvedenog stanja, odnosno da nije dostavio dokaznice mjera niti dnevnik potpisan od strane nadzornog inženjera kojim bi se dokazalo da su količine iskazane u obračunu stvarno izvedene. Ističe da je Ugovor od 4. lipnja 2019. potpisan i pečatiran samo od tužitelja, odnosno da u dostavljenom troškovniku nije niti navedena katastarska čestica iz prethodno navedenog Ugovora. Navodi i da je tužitelj kao izvođač radova dao ponudu, sklopio ugovor i obavljao radove za društvo Prestige Park d.o.o. Zagreb kao naručitelja. Zaključno, ističe da je tužitelj kao izvođač radova oštetio vodovodne cijevi prilikom izvođenja radova iskopa na predmetnoj cesti u Plitkoj Dragi, a koje se moralo žurno popraviti od strane društva CRNO VRILO d.o.o. Karlobag, odnosno da dio je iskopa tužitelj deponirao iznad same trase ceste.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

5.1. Neosnovano tuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da presuda sadrži nejasne razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na pitanje obračuna stvarne količine izvedenih radova i utrošenog materijala, odnosno da tužitelj nije dostavio geodetsku snimku izvedenog stanja ovlaštenog geodete, dokaznice mjera te dnevnik potpisan od strane nadzornog inženjera. Nasuprot tome, prvostupanjski sud u točki 9. obrazloženja pobijane presude navodi da je proveden dokaz saslušanjem svjedoka DL, projektanta i nadzornog inženjera (list 123. spisa), koji je potvrdio da je potpisao okončanu situaciju na temelju koje tužitelj zahtjeva isplatu utuženog iznosa (list 38. spisa), odnosno da su radovi izvršeni, kao i to da je okončana situacija izdana na temelju stvarno izvedenih količina radova (a što prihvaća i ovaj sud). Imajući u vidu da je nadzorni inženjer potvrdio stvarne količine izvedenih radova i utrošenog materijala, to su neosnovani žalbeni navodi da je tužitelj trebao dostaviti geodetsku snimku izvedenog stanja ovlaštenog geodete, dokaznice mjera te dnevnik potpisan od strane nadzornog inženjera.

5.2. Neosnovano tuženik navodi da prvostupanjski sud nije naveo razloge zašto nije proveo očevid i vještačenje na predmetnoj nekretnini. Naime, prvostupanjski sud je u točki 15. obrazloženja pobijane presude zaključio da je nepotrebno provesti očevid na licu mjesta i vještačenje po vještaku građevinske struke jer se o osnovanosti tužbenog zahtjeva moglo zaključiti iz drugih provedenih dokaza. Pritom je tuženik na raspravi od 15. prosinca 2022. izjavio i da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

5.3. Tuženik žalbom osporava činjenično stanje iz prvostupanjske presude u odnosu na stvarnu količinu izvedenih radova i utrošenog materijala. Imajući u vidu da ovaj drugostupanjski sud u sporovima male vrijednosti nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), to nisu ispitivani žalbeni navodi kojima se osporava stvarna količina izvedenih radova i utrošenog materijala. Iz istog razloga nije ispitivan ni žalbeni navod da je prvostupanjski sud trebao provesti očevid i građevinsko vještačenje, odnosno žalbeni navodi iz točke IV. žalbe (kojima tuženik također osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja).

5.4. Iako je točno da je Ugovor od 4. lipnja 2019. potpisan i pečatiran samo od tužitelja, napominje se da čak i zamjenik načelnika tuženika RL potvrđuje da je „…dogovor bio da se plaćanje izvrši temeljem stvarno izvršenih radova…“, a što upućuje na zaključak da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu (a da je u konačnici bila sporna samo količina izvršenih radova).

5.5. Žalbeni navodi tuženika da je tužitelj prilikom izvođenja radova iskopa na predmetnoj cesti u Plitkoj Dragi oštetio vodovodne cijevi, odnosno kako je tužitelj deponirao iskop na divlji deponij i oštetio asfalt nerazvrstane ceste, nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Naime, tuženik je, ako je smatra da prema tužitelju ima tražbinu s naslova naknade štete, morao istaknuti prigovor prijeboja, protutužbu ili prigovor radi prebijanja, a što je on propustio učiniti.

6. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj ima pravo na za isplatu naknade u iznosu od 6.221,08 EUR za izvedene radove na izgradnji pristupne ceste na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, pravilno je presudio da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od 21. prosinca 2019. do isplate, i to na temelju čl. 183. st. 1. u vezi s čl. 29. ZOO-a.

7. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio