REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-268/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva Cestar d.o.o. Split, OIB 27471262195, Split, Matice hrvatske 1, koga zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4965/2023-2 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1292/2020-12 od 9. studenoga 2023., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4965/2023-2 od 26. ožujka 2024. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1292/2020-12 od 9. studenoga 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 253.937,98 kn/33703.36 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3700/2024-2 od 20. studenoga 2024. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4965/2023-2 od 26. ožujka 2024. tužitelju dopustio reviziju u odnosu na pravno pitanje:
"Je li sud na temelju odredbe čl. 1109. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u svezi s odredbom čl. 53. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dužan odrediti i obrazložiti udio svakog solidarnog dužnika u šteti, s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja, naročito ako je solidarna obveza osnovana odnosno nastala u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, kao i činjenicu da je taj dužnik dužan naknaditi cijeli iznos duga sudužniku koji je dijelom namiro vjerovnika?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22 - dalje: ZPP) u odnosu na naznačeno pitanje. Predložio je da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi solidarne obveze koja proizlazi iz pravomoćnih odluka.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su tužitelj i tuženik 17. listopada 2006. zaključili ugovor o izvođenju radova, uređenja terena oko stambenih objekata u Vrazovoj ulici u Splitu i da se izvođač, ovdje tužitelj, obvezao završiti ugovorene radove u roku ne dužem od tri mjeseca od dana uvođenja u posao te je izvođač dužan dostaviti naručitelju, Gradu Splitu, jamstvo za dobro izvršenje radova,
- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Psp-70/12 od 4. travnja 2014. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžsp-90/14 od 2. siječnja 2015. utvrđeno da je 2. tuženik trgovačko društvo CESTAR d.o.o. po nalogu 1. tuženika Grada Splita vršio radove iskapanja bagerima na nekretninama koje su u posjedu tužitelja čime su zasmetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu pa im je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i to izgradnjom potpornog zida, dovoženje, nanošenje te poravnanjem zemljanog sloja s kotom na visini susjednih zemljišta te im se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje,
- da tuženici u predmetu zbog smetanja posjeda, ovdje tužitelj i tuženik, nisu postupili sukladno pravomoćnom rješenju suda od 4. travnja 2014., da je u sporu zbog smetanja posjeda povodom prijedloga tužitelja, Općinski sud u Splitu rješenjem broj Ovr-821/15 od 27. veljače 2015., odredio ovršenicima Gradu Splitu i trgovačkom društvu CESTAR d.o.o. da u naknadnom roku od trideset dana ispune svoju nenovčanu obvezu uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja, a ukoliko ju je ne ispune u ostavljenom roku bit će solidarno dužni isplatiti ovrhovoditeljima iznos od 750,00 kn/99,54€ za svaki dan zakašnjenja,
- da ovršenici (ovdje tužitelj i tuženik) nisu postupili po rješenju Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-821/15 od 27. veljače 2015. i u naknadno ostavljenom roku uspostavili prijašnje posjedovno stanje zbog čega je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-821/15 od 9. ožujka 2017. određena ovrha na novčanim sredstvima Grada Splita i ovršenika trgovačkog društva CESTAR d.o.o,
- da iz izvatka o promjenama i stanju na računu tuženika proizlazi da je s računa temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu Ovr-821/15 naplaćeno 253.937,98 kuna/ 33.703,36€.
10. Drugostupanjski je sud ocijenio da su tužitelj i tuženik zajednički izvršili smetanje posjeda i da su prema pravomoćnom rješenju bili dužni uspostaviti prijašnje posjedovno stanje, a da to nije učinio ni ovdje tužitelj niti tuženik. Drugostupanjski je sud zaključio da sukladno čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova stoga je sud u pobijanoj presudi odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da je tužitelj odgovoran kao dužnik jednako s tuženikom za isplatu dosuđenih penala jer nisu uspostavili prijašnje posjedovno stanje.
11.1. Ovaj sud ne može prihvatiti izraženo shvaćanje u pobijanoj presudi. Naime, u solidarnoj obvezi postoje dva odnosa, odnos dužnika prema vjerovnicima u kojem svaki solidarni dužnik odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i dužnik može zahtijevati njezino ispunjenje od kojeg dužnika hoće, sve dok obveza ne bude potpuno ispunjena, međutim, postoji i unutarnji regresni odnos između dužnika, koji odnos je predmet ovog spora i reguliran je odredbama čl. 1109. ZOO i čl. 53. ZOO koje odredbe je sud u pobijanoj presudi propustio primijeniti.
11.2. Prema odredbi čl. 1109. st. 1. ZOO solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov dio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja odnosno propuštanja (st. 2.). Prema čl. 53. st. 2. ZOO ako je solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos duga sudužnika koji je namirio vjerovnika.
12.1. Nižestupanjski sudovi su u ovom sporu zaključili da na svakog dužnika „dolazi jednak dio duga“ sukladno čl. 53. st. 2. ZOO i čl. 1108. ZOO samo zato jer su obje stranke solidarni dužnici prema trećim osobama na temelju pravomoćnih presuda. To što je utvrđena odgovornost solidarnih dužnika (ovdje tužitelj i tuženik) zbog smetanja posjeda, uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja i konačno plaćanje sudskih penala ne znači da je automatski unutar regresnog odnosa dužnika udio svakog dužnika jednak.
12.2. Regresnu odgovornost treba promatrati isključivo kroz odnos dužnika jer se regresna odgovornost između solidarnih dužnika određuje prema težini krivnje svakog dužnika i težini posljedice djelovanja ili propuštanja dužnika (tako i u Rev- 130/12 od 17. prosinca 2019.).
12.3. Stoga sukladno odredbi čl. 1109. st. 2. ZOO nižestupanjski sudovi trebaju utvrditi koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja, odnosno propuštanja te uzeti u obzir da je tužitelj, kao izvođač, postupao po nalogu naručitelja građevinskih radova, Grada Splita, ovdje tuženika, i da je ovdje tužitelj bio dužan ugovorene radove izvršiti u određenom roku i na točno određenom području (čime je počinio smetanje posjeda).
13. Odgovor na naznačeno pitanje glasi :
Udio svakog solidarnog dužnika u regresnom odnosu između solidarnih dužnika određuje se prema težini krivnje svakog solidarnog dužnika i težini posljedica njegovog djelovanja ili propuštanja. Sud je dužan na temelju odredbe čl. 1109. st. 1. i 2. ZOO u vezi s odredbom čl. 53. st. 2. ZOO odrediti i obrazložiti udio svakog solidarnog dužnika u šteti s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja.
14. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje jer je zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju spora činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno.
15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
16. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
