Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-838/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ŠŠK, izvjestiteljice i ŠŠ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević iz Zagreba, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, zastupanog po punomoćnici JŠ, mag. iur. zaposlenoj kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-981/2020-33 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice CŠ kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-981/2020-33 od 24. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice CŠ za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik na ime razlike plaće isplati iznos od 6.346,42 EUR–a[1] (47.817,08 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude, sve to u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 250,00 EUR–a.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 23. ožujka 2023. (list 106-108 spisa), sukladno pisanom nalazu i mišljenju Lidije Tkalec Gradinščak, stalnog sudskog vještaka za financijska vještačenja od 9. listopada 2020. (list 42-53 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. ožujka 2015. pa do 31. ožujka 2020. isplati bruto iznos od 6.346,42 EUR–a (47.817,08 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.681,35 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužiteljica upire.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
7. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, utvrdio u bitnom sljedeće:
- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. travnja 2002. (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu) na poslovima laboratorijskog tehničara, i to u Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulacija s citologijom (u daljnjem tekstu: Odjel),
- da tužiteljica na temelju Ugovora o radu, a sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (''Narodne novine'' broj 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17, 74/17, 122/17, 9/18, 57/18, 59/19, 79/19 i 119/19 – u daljnjem tekstu: Uredba), ostvaruje koeficijent složenosti poslova 1,018,
- da tužiteljica osim u Odjelu, i to konkretno centralnom laboratoriju, 50–60% vremena radi i u laboratorijima u Centralnoj prijemnoj ambulanti i Dječjoj prijemnoj ambulanti, gdje se obavlja hitni prijem odraslih i dječjih pacijenata,
- da tužiteljica u vremenu kada radi u laboratorijima u Centralnoj prijemnoj ambulanti i Dječjoj prijemnoj ambulanti, gdje se obavlja hitni prijem odraslih i dječjih pacijenata, postupa po uputama liječnika i medicinskih sestara koji su toga dana dežurni na hitnom prijemu pacijenata.
- da kod tuženika ne postoji objedinjeni hitni bolnički prijem,
- da je odredbom iz čl. 57. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU 1), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2015. pa do 28. veljače 2018., ugovoreno da zdravstveni radnik koji radi na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem ima pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 20%, a da je odredbom iz čl. 55. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19 i 92/19 – u daljnjem tekstu: KU 2), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. ožujka 2020., ugovoreno da zdravstveni radnik koji radi na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem ima pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 23%,
- da je odredbom iz čl. 2. točke e) Uredbe propisano, između ostalog, da zdravstveni djelatnik na hitnoj službi ima koeficijent složenosti poslova 1,067,
- da tužiteljica smatra da je, s obzirom na to da ista osim u Odjelu 50–60% vremena radi i u laboratorijima u Centralnoj prijemnoj ambulanti i Dječjoj prijemnoj ambulanti gdje se obavlja hitni prijem odraslih i dječjih pacijenata, tuženik u utuženom razdoblju bio dužan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću uz primjenu dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 20%, odnosno 23% te koeficijenta složenosti poslova od 1,067 (umjesto 1,018), sve sukladno navedenim odredbama KU 1, KU 2 i Uredbe,
- da je radi utvrđivanja razlike plaće koja je u utuženom razdoblju nastala zbog neobračunavanja dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 20%, odnosno 23% i koeficijenta složenosti poslova od 1,067 tijekom prvostupanjskog postupka provedeno financijsko vještačenje,
- da prema nalazu i mišljenju Lidije Tkalec Gradinščak, stalnog sudskog vještaka za financijska vještačenja od 9. listopada 2020. razlika plaće u utuženom razdoblju iznosi ukupno 6.346,42 EUR–a (47.817,08 kn) bruto.
9. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, kao i navedene odredbe KU 1, KU 2 i Uredbe, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužiteljica u utuženom razdoblju nije imala pravo na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 20%, odnosno 23% niti pravo na koeficijent složenosti poslova 1,067 koji je propisan za rad na hitnoj službi pa da, slijedom toga, tužiteljica neosnovano od tuženika potražuje bruto iznos od 6.346,42 EUR–a (47.817,08 kn), zajedno pripadajućim zateznim kamatama.
10. Naime, nužno je napraviti razliku između osoba koje rade neposredno na hitnom prijemu od onih koji rade u funkciji hitnog prijema, kao što je to tužiteljica u utuženom razdoblju kao laboratorijski tehničar radila, budući da dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada od 20%, odnosno 23% pripada samo onim osobama koje su neposredno zaposlene na hitnom prijemu i time izloženi povećanom riziku.
11. Pri tome valja dodati da je tužiteljica u laboratorijima u Centralnoj prijemnoj ambulanti i Dječjoj prijemnoj ambulanti, gdje se obavljao hitni prijem odraslih i dječjih pacijenata, postupala po uputama liječnika i medicinskih sestara koji su toga dana bili dežurni na hitnom prijemu pacijenata, što znači da uvjeti rada tužiteljice, za razliku od liječnika i medicinskih sestara koji su bili neposredno uključeni u obradu i liječenje pacijenata, nisu bili posebni, odnosno otežani pa da bi, kao takvi, opravdavali ostvarenje prava na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada.
12. Isto tako, rad koji je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju nikako se ne može smatrati radom na hitnoj službi, pogotovo kada se uzme u obzir značenje i funkcija hitne službe u smislu odredaba Pravilnika o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine (''Narodne novine'' broj 71/16 i 100/18), a koji u čl. 2. propisuje da je djelatnost hitne medicine organizirana kao javna hitna medicinska služba koja se po stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije organizira u cilju neprekidnog hitnog medicinskog zbrinjavanja svih osoba kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život, pojedini organ ili dijelovi tijela, odnosno kod kojih bi u kratkom vremenu moglo doći do životne ugroženosti, a s ciljem maksimalnog skraćenja vremena od nastanka hitnog stanja do konačnog medicinskog zbrinjavanja.
13. Na kraju valja reći i da tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspjela.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti pod točkom I. izreke ove odluke.
15. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspjela, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
