REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1775/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po djelatnici tužitelja KĐ, dipl.iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-37/2023-10 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-37/2023-10 od 18. srpnja 2024., na način da ista, sada preinačena, glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, na račun broj: HR1001005-1863000160, poziv na broj: HR26, 5908-19-19- 03390398288, plati iznos od 5.248,10 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog 2019. do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.243,19 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče počev od donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, troškove žalbenog postupka u iznosu od 411, 38 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, kao osnovan prihvaćen je zahtjev tužitelja kojim je tuženiku naloženo isplatiti mu iznos od 5.248,10 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u navedenoj presudi, dok je u točki II. izreke određeno da svaka stranka u postupku snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja iz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da ova presuda nije zakonita i pravilna.

6.1. Naime, u ovom postupku, prije svega, valja istaknuti da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju osnovano ukazuje i žalitelj u svojoj žalbi budući izreka pobijane presude proturječi razlozima presude obzirom da je izrekom navedene presude tuženiku naloženo isplatiti tužitelju utuženu novčanu tražbinu, a u razlozima pobijane presude, napose pod točkom 29. obrazloženja, navedeno je da je zahtjev tužitelja neosnovan, pa već iz tog razloga pobijana presuda nije zakonita i pravilna.

7. Međutim, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je povodom žalbe tuženika, pobijanu presudu moguće preinačiti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP obzirom da prema stanju spisa bitne činjenice za odluku o sporu među strankama nisu sporne, odnosno moguće ih je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze i zahtjev tužitelja kao neosnovan odbiti.

8. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 5.248,10 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u navedenoj presudi, a na ime isplaćene invalidske mirovine svojoj osiguranici LĐ u razdoblju od 24. siječnja 2018. do 31. listopada 2019., koja je u prometnoj nezgodi u mjestu Sela od 23. siječnja 2012. zadobila teže tjelesne povrede, zbog kojih je kod nje nastala 100%-tna invalidnost, utvrđena rješenjem tužitelja Klasa: UP/I14-02/18-01/OB:03390398288, Ur. broj: 341-15-05/3-18-002403 od 26. veljače 2018., a za koju nesreću je odgovoran osiguranik tuženika UĐ, upravljajući u alkoholiziranom stanju vozilom reg. oznake [registarska oznaka].

9. U ovom postupku, obzirom i na žalbene razloge žalitelja, nije sporno:

- da je osiguranica tužitelja LĐ u prometnoj nezgodi od 23. siječnja 2012. zadobila određene tjelesne ozljede zbog kojih joj je rješenjem tužitelja od 26. veljače 2018., Klasa: UP/I14-02/18-01/OB:03390398288, Ur. broj: 341-15-05/3-18-002403 priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 5. prosinca 2017.;

- da je za navedeni štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika

UĐ;

- da je kod ove osiguranice tužitelja, navedenim rješenjem, utvrđena

100%-na invalidnost zbog ozljede izvan rada;

- da je tužitelj svojoj osiguranici u utuženom razdoblju od 24. siječnja 2018. do 31. listopada 2019 na ime invalidske mirovine, isplatio utuženi iznos od 5.248,10 eura;

- da tužitelj tijekom postupka nije predložio dokaz na okolnost utvrđivanja razmjernog iznos mirovine, a koji bi iznos predstavljao iznos stvarne štete koju bi tuženik bio dužan platiti, kao razlike između utvrđene invalidske mirovine osiguranice tužitelja rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i da posljedično tome tužitelj nije dokazao visinu ove novčane tražbine.

10. Sporno je, ima li tužitelj na temelju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) osnovano pravo zahtijevati od tuženika, kao osiguratelja vozila osobe odgovorne za nastanak štetnog događaja od 23. siječnja 2012., isplatu ovog regresnog duga – isplatu onoga što je u utuženom razdoblju na ime invalidske mirovine isplatio svojoj osiguranici.

11. Prije svega, u ovom postupku valja navesti da je o ovom zahtjevu tužitelja i posljedično tome o ovom spornom pitanju odnosno na konkretni pravni odnos - za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime isplaćene invalidske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („ Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate navedene mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode - tako npr. u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-x-388/2018., Rev-954/2022 od 25. siječnja 2023. Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i dr.), pa su u konkretnom slučaju za odluku o premetu spora mjerodavne odredbe ZOOP-a, a ne odredbe ZOMO.

11.1. Naime, u vrijeme štetnog događaja - prometne nezgode u kojoj je stradala osiguranica tužitelja 23. siječnja 2012. na snazi je bio Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/707, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13, dalje: ZOMO/98). Navedeni zakon je u odredbi čl. 160. izričito propisivao da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tim Zakonom, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. U st. 2. istog članka bilo je propisano da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća troškove i svote davanja, koja se isplaćuje iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti. U st. 5. pak se određuje da se visina naknade štete određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godinama života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanja prava na punu starosnu mirovinu. U čl. 163. st. 1. ZOMO bilo je dalje propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 160. ZOMO izravno od društva za osiguranje, kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, dok se prema st. 7. određuje da se visina štete utvrđuje prema odredbama ZOMO.

11.2. Od 1. siječnja 2006. na snagu je stupio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP/05) koji je u čl. 27. st. 1. propisao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U st. 2. se određuje da se stvarnom štetu smatra, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se pak prema st. 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11.3. Na temelju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).

Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu ( stavak 3.).

Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4).

Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 5.).

13. Dakle, iz navedenog vidljivo je da dva propisa reguliraju predmetnu materiju, no kako kasniji zakon derogira raniji zakon, a ZOOP (ranije ZOOP/05) je u odnosu na ZOMO i specijalni zakon, to je ovaj pravni odnos stranaka u postupku trebalo pravilno riješiti uz primjenu ZOOP-a, a sve kako je to i prethodno navedeno u točki 11. obrazloženja.

14. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

14.1. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika u visini invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu između koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

15. Međutim, kako u konkretnom slučaju obzirom na utvrđeno činjenično stanje (točka 9. obrazloženja) nije dokazao postojanje takve razlike (to zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ni pokušao dokazati), na isplatu koje bi u konkretnom slučaju, eventualno, imao pravo uz primjenu navedene odredbe čl. 27. ZOOP, to je u konkretnom slučaju valjalo zaključiti da je zahtjev tužitelja neosnovan, a sve kako to pravilno navodi i tuženik kao žalitelj u svojoj žalbi.

15.1. Naime, na tužitelju je bio teret dokaza o postojanju razlike između isplaćivanih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu u smislu odredbe čl. 27. st. 3 ZOOP, što tužitelj u postupku nije dokazao, niti pokušao dokazati, pa je, kako je to i prethodno navedeno, valjalo žalbu tuženika ocijeniti osnovanom i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP pobijanu presudu preinačiti i presuditi kao u izreci pod točkom I./ I. ove presude.

16. Kako je sada tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu i kako je zahtijevao naknadu troškova postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o svim troškovima postupka te tužitelja, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa) obvezati da je tuženiku dužan naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.243,19 eura. Troškovi tuženika odnose se na troškove odgovora na tužbu u iznosu od 200 eura (Tbr. 8. točke 1. u vezi Tbr. 54. Tarife), pristupa na ročišta održana 20.07.2020. i 7.12. 2021. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. točke 1. u vezi Tbr. 54. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 28.03.2022., 5.04.2022. i 3.06.2024. u iznosima od po 200 eura (Tbr. 8. točke 1. u vezi Tbr. 54. Tarife), sastava žalbe protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj: Pn-148/2019-38 od 6. svibnja 2022. u iznosu od 250 eura (Tbr. 10. točke 1. u vezi Tbr. 54. Tarife), odnosno ukupno mu pripada iznos od 1450,00 eura, što sve uvećano za troškove PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.812,50 eura, troškove vještačenja u iznosu od 331,81 eura i troškove sudske pristojbe na navedenu žalbu u iznosu od 98,88 eura. Posljedično tome valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkom I./II. ove presude.

17. Obzirom da je tuženik iz prethodno navedenih razloga u cijelosti uspio sa svojom žalbom i da je zahtijevao naknadu troškova i ovog žalbenog postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o ovim troškovima postupka te tužitelja, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi Tarife, obvezati da je tuženiku dužan naknaditi i troškove žalbenog postupka u iznosu od 411,38 eura, koji troškovi se odnose na sastav žalbe ( Tbr. 10. točke 1. u vezi Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife) i troškova sudske pristojbe na žalbu, te posljedično tome odlučiti kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 1. travanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan