REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1131/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Planinska 13, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri, d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2081/2022-2 od 5. rujna 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2371/2019 od 13. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se revizija tužitelja.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2371/2019 od 13. travnja 2022. suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku u roku 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 6.110,89 kuna sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od kuna 9.195,00 kuna sa zateznom kamatom od 13. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 618,75 kuna sa zateznom kamatom od 13. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2081/2022-2 od 5. rujna 2023. preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke), a naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 746,57€ (točka II. izreke).
3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-1536/2024-2 od 16. travnja 2024., koje glasi:
„Smatra li se pravna osoba koja upravlja cestom i kojoj je nastala šteta u vidu troškova sanacije uslijed prometne nezgode koju je prouzročio skup vozila – teretno vozilo s prikolicom - trećom osobom u smislu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i ima li pravo potraživati naknadu štete od osiguratelja vučnog ili priključnog vozila u skladu s odredbom čl. 22. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?“
4. Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova odgovora na reviziju tuženiku.
5. Revizija nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa koji je prethodno isplatio svom osiguraniku na ime naknade štete nastale zbog uklanjanja rasutog tereta s kolnika izlaznog traka autoceste nakon prometne nezgode.
8. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je osiguranik tuženika prouzročio štetu u visini od 6.110,89 kn, koji iznos je tužitelj isplatio trgovačkom društvu Hrvatske autoceste d.o.o. na temelju sklopljenog Sporazuma o namirenju. U pitanju je šteta u vidu troškova uklanjanja rasutog tereta po kolniku – staklenih boca mineralne vode u plastičnim kutijama (nosiljkama).
9. Pozivanje drugostupanjskog suda na odredbe čl. 81. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 81/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21, dalje: ZC) i na odredbe čl. 180. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/10, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, dalje: ZOSPC) u konkretnom slučaju ne daje odgovor na pitanje je li tuženik dužan regresno isplatiti tužitelju 6.110,89 kn, koji iznos je on isplatio društvu Hrvatske autoceste d.o.o.
10. U odnosu na postavljeno revizijsko pitanje (koje u sebi zapravo sadrži dva dijela) treba na upit "smatra li se pravna osoba koja upravlja cestom i kojoj je nastala šteta u vidu troškova sanacije uslijed prometne nezgode koju je prouzročio skup vozila – teretno vozilo s prikolicom - trećom osobom" odgovoriti potvrdno odnosno da je društvo Hrvatske autoceste d.o.o. (suprotno onome što je navedeno u obrazloženju pobijane presude) treća osoba, upravo zbog toga što nije bilo sudionik prometne nezgode, ali što mu je uslijed te prometne nezgode nastala šteta, jer mu je za onoliko koliko su iznosili troškovi uklanjanja rasutog tereta s kolnika umanjena imovina (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO). Na temelju činjenice da je zakonska obveza društva Hrvatske autoceste d.o.o bila ukloniti rasuti teret s kolika ne može se izvoditi zaključak da troškovi uklanjanja ne predstavljaju umanjenje njegove imovine u visini tih troškova, jer to umanjenje jest šteta u smislu čl. 1046. ZOO. I sam drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke citira, između ostalog, odredbu čl. 180. st. 5. ZOSPC prema kojoj osoba nadležna za održavanje cesta ima pravo na naknadu takvih troškova od osobe koja ih je prouzročila.
11. Međutim, unatoč navedenom pozitivnom odgovoru na prvi dio pitanja, tužbeni zahtjev nije osnovan jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 15/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), a na to se i odnosi drugi dio pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.
12. Prema navedenoj odredbi čl. 22. st. 1. ZOOP vlasnik vozila je dužan sklopiti ugovor o osiguranju za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: (a) smrti, (b) tjelesne ozljede, (c) narušavanja zdravlja, (d) uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama tog Zakona.
13. Čišćenje i sanacija kolnika od staklenih boca i plastičnih kutija (ambalaže) ne može se smatrati bilo kojim vidom tih, taksativno navedenih, šteta. Troškovi uklanjanja rasutog tereta po kolniku slijedom toga nisu pokriveni obveznim osiguranjem. Dakle, Hrvatske autoceste d.o.o. su imale pravo tražiti naknadu od osobe koja je štetu prouzročila, ali ne i od njegovog osiguravatelja. Hrvatske autoceste d.o.o. bi mogle zahtijevati od osiguratelja naknadu štete za uništenje ili oštećenje stvari (oštećenje samog kolnika, zaštitne ograde ili drugi dijelova ceste), ali se u konkretnom slučaju u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno da se radi o takvoj šteti.
14. Imajući navedeno na umu odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi: „Pravna osoba koja upravlja cestom i kojoj je nastala šteta u vidu troškova sanacije uslijed prometne nezgode koju je prouzročio skup vozila – teretno vozilo s prikolicom – smatra se trećom osobom u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOOP. Ona ima pravo potraživati naknadu te štete od štetnika, a od osiguratelja štetnika u skladu s odredbom čl. 22. st. 6. ZOOP samo u situaciji ako nastala šteta ulazi u obuhvat taksativno navedenih šteta u odredbi čl. 22. st. 1. ZOOP.“
15. Zbog tih razloga, a kako je revizijski sud vezan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, presuđeno je kao u izreci na temelju čl. 391. st. 6. ZPP.
16. Odluka o troškovima tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
