Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-197/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Vrtni put 1, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri u Osijeku, protiv ovršenika MI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 21. veljače 2025. poslovni broj Ovr-889/2024-4, 01. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 21. veljače 2025. poslovni broj Ovr-889/2024-4 u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se ovršeniku MI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] platiti A1 Hrvatska d.o.o., [osobni identifikacijski broj], troškove ovršnog postupka u iznosu od 109,38 eura (stodevet eura i tridesetosam centi) zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Odbija se ovrhovoditelj sa dijelom zahtjeva za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu 93,75 eura (devedesettri eura i sedamdesetpet centi), kao neosnovan."

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja u odbijajućem dijelu pod toč II. pravovremenu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21.st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s time da ujedno zahtijeva i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 155. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a pravilno naložio ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju troškove nastale u vezi s postupkom izravne naplate obzirom se radi o troškovima ovršnog postupka u smislu odredaba čl. 14. OZ-a, što potvrđuje i Zaključak s održanog sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. (poslovni broj Su IV- 148/2018).

7. Tako je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) dosudio ovrhovoditelju trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja u iznosu 93,75 EURA (Tbr. 11. toč. 5. Tarife), trošak sastava zahtjeva radi naknade troškova sudu u iznosu 15,63 EURA (Tbr. 11. toč. 10. Tarife) što sa već uračunatim PDV-om čini trošak u iznosu 109,38 EURA, a u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen je kao neosnovan.

8. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja pravilno je prvostupanjski sud obzirom na vrijednost predmeta spora (203,13 EURA) odmjerio trošak sastava prijedloga za naknadu troškova izravne naplate primjenom Tbr. 11. toč. 10. Tarife u iznosu 15,63 EURA (25% od 25 bodova što iznosi 6,25 bodova pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EURA na koji iznos pripada i PDV u iznosu 25%).

9. Prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe, s obrazloženjem da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka imajući na umu odredbu čl. 283. OZ-a, a kojom je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.

10. Budući da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika Milke Čergar u Sesvetama poslovni broj Ovr-2575/2024. od 03. travnja 2024., to prema odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a, ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, bez zahtjeva ovrhovoditelja.

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedeni propis jer ovrhovoditelj, čiji punomoćnik odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (niti odlaskom javnom bilježniku, niti podneskom, niti na drugi način), zbog čega mu ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade (Tbr. 36. st. 2. Tarife).

12. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima, u ovom konkretnom slučaju ne primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. prema kojemu ovrhovoditelj ima pravo na naknadu pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelj nije tražio pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da je tu klauzulu sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a izdao javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to bez ikakvog zahtjeva ovrhovoditelja.

13. Također nije osnovano pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. u odnosu na naknadu troška pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti s obzirom da se isto odnosi na točno određeno postavljeno pitanje, odnosno da li ovrhovoditelju po punomoćniku pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ukoliko ne dokaže da je ista radnja obavljena od strane punomoćnika ovrhovoditelja, dakle, radi se o činjenično sasvim drugačijoj situaciji zbog čega se stav iznesen u istoj revizijskoj odluci ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

14. Stoga, a kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke.

15. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

16. Temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 01. travnja 2025.

Sudac

Snježana Androš