REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Broj spisa: Gž -177/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Dikanović Terzić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VĆ iz [adresa], zastupana po punomoćniku odvjetnicima iz ZOU Čogelja u Šibeniku, protiv tuženika: 1. RĆ, [adresa]. OĆ, [adresa], oboje zastupana po punomoćniku odvjetnicima iz ZOU Baica u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke uknjižbe, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 9. prosinca 2024. broj P-1745/2020-89, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika RĆ i OĆ te se presuda Općinskog suda u Šibeniku od 9. prosinca 2024. broj P-1745/2020-89 preinačava i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I Utvrđuje se da je tužiteljica VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica za cijelo stana koji je u Nalazu i mišljenju vještaka Vinka Gracina, dipl. ing. geod., od 6. svibnja 2022., opisan kao stan položen na 1. katu, 3. stan od južne strane zgrade, koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom, hodnika, WC-a, spavaće sobe i terase ispred stana (lođe), na skici mjesta očevida izrađenoj od istog vještaka, od 4. listopada 2022., označen slovima A-B-C-D- A, površine 35 m² + terasa 8 m², a koji stan je u zemljišnim knjigama ovog suda opisan kao: „Stan na prvom katu, površine 35 m2, koji se sastoji sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase“, izgrađenog u zgradi zemljišnoknjižno označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, pa je bez pravne važnosti uknjižba i zabilježba prava vlasništva u zemljišnim knjigama ovog suda na tom stanu na imenima tuženika.

Broj spisa: Gž R-177/2025-2

II Tužiteljica je ovlaštena da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, stana na prvom katu, površine 35 m², koji se sastoji od sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase, izgrađenog u zgradi zemljišnoknjižno označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena: RĆ i IĆ.

III Nalaže se tuženima da isele iz predmetnog stana te da istog, slobodnog od osoba i svojih stvari, predaju tužiteljici u posjed.

IV Dužni su tuženici nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II Tužiteljica je tuženicima dužna naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.382,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se da je tužiteljica VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica za cijelo stana koji je u Nalazu i mišljenju vještaka Vinka Gracina, dipl. ing. geod., od 6. svibnja 2022., opisan kao stan položen na 1. katu, 3. stan od južne strane zgrade, koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom, hodnika, WC-a, spavaće sobe i terase ispred stana (lođe), na skici mjesta očevida izrađenoj od istog vještaka, od 4. listopada 2022., označen slovima A-B-C-D- A, površine 35 m² + terasa 8 m², a koji stan je u zemljišnim knjigama ovog suda opisan kao: „Stan na prvom katu, površine 35 m2, koji se sastoji sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase“, izgrađenog u zgradi zemljišnoknjižno označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, pa je bez pravne važnosti uknjižba i zabilježba prava vlasništva u zemljišnim knjigama ovog suda na tom stanu na imenima tuženika.

II Tužiteljica je ovlaštena da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, stana na prvom katu, površine 35 m², koji se sastoji od sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase, izgrađenog u zgradi zemljišnoknjižno označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa sa imena: RĆ i IĆ.

III Nalaže se tuženima da isele iz predmetnog stana te da istog, slobodnog od osoba i svojih stvari, predaju tužiteljici u posjed.

IV Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno isplate na ime troškova ovog spora iznos od 10.266,68 EUR-a, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja (9. prosinca 2024.) do isplate, sve u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

Broj spisa: Gž R-177/2025-2

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tuženici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku.

Pobijaju i odluku o troškovima postupka.

2.1. U žalbi navode da je presuda nezakonita i neosnovana, da je počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer da se ne može ispitati, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su nejasni i proturječni. Pozivajući se na odredbu članka 18. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugih stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZOV), smatraju da pogrešno prvostupanjski sud dokaz o kvaliteti posjedovanja prebacuje na tuženike.

2.2. Osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da iz provedenog dokaznog postupka osnovanost činjeničnog stanja ne proizlazi niti iz jedne pravno relevantne činjenice, posebno ističući prijepor oko identifikacije spornog stana.

Također da tužiteljica nije dokazala da se njen ugovor o građenju odnosi upravo na predmetni stan jer svi provedeni dokazi upućuju na suprotno te u prilog svojih tvrdnji daju činjenice kojima takove tvrdnje potkrepljuje.

2.3. Osporavaju pravilnu primjenu materijalnog prava, konkretno ZV-a, koji prvostupanjski sud pogrešnu primjenu mjerodavne odredbe ZV o stjecanju pravu vlasništva dosjelošću primjenjuje na pogrešno utvrđene činjenice te ponovno daju činjenice kojima bi ukazali na svoje stajalište oko neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

2.4. Predlažu da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da naknadi troškove postupka tuženicima podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi vlasnicom stana pobliže označenog u točki I. izreke prvostupanjske presude. Nadalje, da je ovlaštena na temelju presude zatražiti i postignuti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo te da istog slobodnog od osoba i svojih stvari tuženici predaju u posjed tužiteljici.

6. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužiteljica financirala kupnju terena na kojem se planirala izgraditi zgrada s apartmanima a prema ugovoru o građenju koji je zaključila 1986. s ZĆ,

- da je izgradnju apartmana plaćala u ratama,

- da je stan najvećim dijelom završen 1977. pa da je u tom stanu ljetovala sve do 1990. godine a kasnije da više nije mogla doći zbog rata u Republici Hrvatskoj,

- da se prodavatelj ZĆ obvezao uknjižiti stan na njezino ime, ali da to nikada nije napravio,

Broj spisa: Gž R-177/2025-2

- da je stan u cijelosti namjestila svojim namještajem, financirala uvođenje struje i vode te plaćala komunalije i struju,

- da je saznala kako je predmetni stan prodan drugim ljudima, a da je za tuženike saznala od obitelji V i R koji imaju stan u istoj zgradi, a da su ovi također pokretali sporove za povratak svojih stanova,

- da su kao zemljišnoknjižni vlasnici stana na prvom katu površine 35 m/2 koji se sastoji od sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice, hodnika i terase, izgrađene u zgradi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani RĆ i OĆ, svaki za ½ dijela,

- da je ugovor o građenju zaključen između AĆ, vl. Samostalne zidarsko- fasaderske i krovopokrivačke radnje „Gradnja“ iz [adresa], kao izvođača radova i VĆ, kao investitora od 4. rujna 1986. te da je predmet ugovora izgradnja stana na prvom katu u višestambenom objektu u [adresa] predio Bakrine na parceli kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema ugovoru o građenju od 4. rujna 1986.,

- da je VĆ uplatila 651.000,00 dinara firmi „Gradnja „ u vl. AĆ iz [adresa],

- da je VĆ uplatila AĆ 651.000,00 dinara na ime druge rate, osnov – ugovor o građenju,

- da je nadalje 14. srpnja 1988. uplatila i daljnji iznos od 651.000,00 dinara za stan u [adresa] objektu B18 III vertikala, prvi kat,

- da su rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. XXII-St-24/95 od 16. prosinca 1997. ovlašteni vjerovnici BĆ i RĆ da ishode u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku uknjižbu prava vlasništva na stanovima – apartmanima pobliže opisanima u ugovorima o građenju i ugovorima o kupoprodaji zaključenim sa stečajnim dužnikom "Jadran Invest d.o.o.", Zagreb, dok je u cijelosti osporeno potraživanje VĆ jer ista ima zaključen ugovor o građenju sa "Jadran gradnjom", a nisu priloženi dokazi da je obveze iz tog ugovora preuzeo stečajni dužnik,

- da AĆ obavještava **.**.1988. VĆ da je zgrada u kojoj je imenovan uplatila stan stavljena pod krov, pa da ista izvrši uplatu druge rate prema zaključenom ugovoru,

- da je tužiteljica obveznica plaćanja komunalne naknade za stan u [adresa], površine 33 m/2 počevši od 1. siječnja 1990.,

- da iz kupoprodajnog ugovora zaključen između "Jadran invest" , kao prodavatelja te RĆ i DĆ, kao kupaca, ovjeren kod javnog bilježnika Nenad Dolinara iz Zagreba, br. OV-1587/95 OD 15. rujna 1995., proizlazi da je predmet kupoprodaje stan u [adresa], I kat, a koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonom, hodnika, terase, ukupne površine 32 m2, a nalazi se u zgradi izgrađenoj na čest. br. 543/8/11/14 K. O. [katastarska općina], za cijenu od 70.000,00 kn koja je u cijelosti isplaćena,

- da iz ugovora o građenju zaključen između radnje ''Gradnja'' u vlasništvu Hefner Ilonke, kao izvođača radova i Đurđević Milke, kao investitora od 4. rujna 1986. proizlazi da je predmet ugovora izgradnja stana na prvom katu u više-stambenom objektu u [adresa], predio Bakrine, na parceli kat. oznake čest. br. 543/11 K. O. [katastarska općina], dok iz priznanica i uplatnica od 15. rujna 1986., 14. siječnja 1988., 14. srpnja 1988. i 30. siječnja 1988., da je VĆ zaključila ugovor o građenju predmetnog stana i isti u cijelosti isplatila.

7. Na osnovu takvih utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužiteljica 1986. godine s AĆ sklopila ugovor o građenju stana koji će se nalaziti u zgradi koja će se izgraditi na nekretnini katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] od koje

Broj spisa: Gž R-177/2025-2

je naknadno formirana nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je po završetku radova na izgradnji objekta 1988./1989. tužiteljici u posjed predan predmetni stan koji je na skici mjesta očevida vještaka Vinka Gracina od 4. listopada 2022. označeno slovima A-B-C-D-A da je tužiteljica uselila u stan, uredila ga za stanovanje i koristila do početka Domovinskog rata u RH, da su tuženici 1995. s firmom „Jadran invest“ d.o.o. Zagreb u svojstvu prodavatelja sklopili kupoprodajni ugovor o kupnji istog stana te kod istog suda ishodili presudu zbog izostanka broj P-1823/97 od 30. rujan 1997. kojom presudom su se uknjižili kao vlasnici istog stana.

7.1. Prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnje tuženika da su pravo vlasništva predmetnog stana stekli temeljem ugovora o kupoprodaji kojeg su zaključili s prodavateljem firmom „Jadran invest“ d.o.o. Zagreb 26. kolovoza 1995. kao stvarnim vlasnikom jer u trenutku sklapanja navedenog kupoprodajnog ugovora prodavatelj firma „Jadran invest“ d.o.o. nije bio vlasnik predmetnog stana niti zemljišnoknjižni niti stvarni pa kako je taj pravni posao sklopljen 1995. sukladno odredbama tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91 i 91/92) nije bilo moguće vlasništvo nekretnine steći od nevlasnika, pa tako ni tuženi nisu mogli temeljem tog pravnog posla steći pravo vlasništva.

7.2. Nadalje,da upis u zemljišne knjige tuženi nisu ishodovali temeljem pravnog posla prema prodavatelju već prema trećoj osobi ĆĆ pok. O iz [adresa] temeljem presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku P-1823/97 od 30. rujna 1997.

8. Pozivajući se na odredbu članka 159. ZV prvostupanjski sud nalazeći da tuženi nisu dokazali da je njihov posjed predmetnog stana istinit, niti su dokazali da su bili u poštenom posjedu istog stana neprekidno u roku od 20 godina prije pokretanja predmetne parnice (stupili u posjed 1997., a parnica pokrenuta 2013.), zaključka je da tužiteljica pravo vlasništva predmetnog stana stekla građenjem kao savjesni graditelj, uvjerenjem da gradi na svom zemljištu (vlasnik je znao za gradnju i nije se usprotivio) i da upis tuženika na predmetnom stanu nije istinit, pa da je tužiteljica kao stvarna vlasnica u smislu odredbe članka 161. i 162. ZV ovlaštena zahtijevati utvrđenje prava vlasništva na predmetnom stanu uknjižbom svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, kao i iseljenje tuženika iz predmetnog stana.

9. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se u žalbi pozivaju tuženici, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge, kao i razloge o odlučnim činjenicama.

9.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

11. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također pozivaju tuženici. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe, te osnovanosti tužbenog zahtjeva, potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelji u žalbi ne iznose određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga koji je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu

Broj spisa: Gž R-177/2025-2

presudu, a o svim žalbenim navodima koje su tuženi iznosili i tijekom prvostupanjskog postupka dani su odgovori te izneseno stajalište o istima.

12. Međutim, po ocjeni ovog suda pogrešan je materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda, budući je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Prvostupanjski sud, naime, u obrazloženju pobijane presude navodi da su neosnovane tvrdnje tuženika da su pravo vlasništva predmetnog stana stekli temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog s Jadran investom d.o.o. jer da on tada nije bio vlasnik predmetnog stana niti zemljišnoknjižni nit stvarni, pa kako je pravni posao sklopljen 1995. temeljem ZOV-a nije bilo moguće vlasništvo nekretnine steći od nevlasnika, da bi dalje naveo da tuženi upis u zemljišne knjige su ishodovali ne temeljem pravnog posla prema prodavatelju, već prema trećoj osobi ĆĆ temeljem presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku broj P-1823/97 od 30. rujna 1997. te su, dakle, upis prava vlasništva stekli na temelju sudske odluke.

14. Istina, tužiteljica nije sudjelovala u tom postupku pa valja navesti presuda da ne djeluje prema njoj, no, presuda djeluje kao pravno relevantna činjenica u konkretnom slučaju i s tim u vezi ima valjati u vidu odredbu članka 126. stavak 1. ZV kojim je propisano da se odlukom suda ili drugog tijela stječe vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom i prema stavku 2. članka 126. ZV, pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske odluke.

15. Savjesnost odnosno poštenje posjeda je presumpcija, a tužiteljica nije tijekom postupka dokazala da su tuženici s obzirom i na kupoprodajni ugovor i na presudu zbog izostanka mogli znati da na nekretnini postoji stvarno pravo drugih osoba odnosno u konkretnim slučajevima tužiteljice te da nisu postupali u dobroj vjeri pa s obzirom na način stjecanja oni su po ocjeni ovoga suda, a imajući u vidu i da su posjednici od 1997. i to zakoniti i istiniti i savjesni posjednici, suprotno tvrdnjama prvostupanjskog suda mogli su steći pravo vlasništva na originaran način, redovnom dosjelošću za koju na temelju članak 159. stavak 2. ZV potreban rok dosijedanja od 10 godina.

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa valjalo je prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu i presuditi kao u točki 1. izreke ove presude.

17. Posljedično tome, valjalo je odlučiti ponovno i o troškovima postupka budući su tuženici uspjeli u postupku, a osnov za dosudu troškova nalazi se u odredbi članka 154. stavak 1. ZPP.

18. Valjalo je tuženicima, dakle, priznati troškove za zastupanja na ročištima od 23. 1. 2020., 16.3. 2021., 21.4.2021., 24.5.2021., 6.5.2022., 24.11.2022., 17.5.2023., 15.11.2023., 20.2.2024. i 7.10.2024. prema Tbr. Točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 138/2023, dalje: OT), u iznosu od 500,00 eura za svako ročište, za trošak zastupanja od 24.10.2022. 100,00 eura temeljem Tbr.9 točka 5. OT, što ukupno iznosi 5.100,00 eura.

Broj spisa: Gž R-177/2025-2

18.1. Nadalje, valjalo je tuženicima priznati troškove podnesaka od 23.1.2020,, 28.2.2020., 20.10.2021. po Tbr. 8 točka 3. OT u iznosu od 100,00 eura za svaki podnesak te troškove podnesaka od 31.3.2021., 2.4.2021. i 17.5.2021., u iznosima od po 500,00 eura po Tbr. 8. točka 1. OT, što za podneske ukupno iznosi 1.800,00 eura.

18.2. Također, valjalo je priznati troškove sastava žalbe od 8.2.2019. po Tbr. 10 točka 1. OT u iznosu od 625,00 eura te troškova sastava žalbe od 5.2.2020. iznos od 250,00 eura po Tbr. 10 točka 5. OT što za troškove žalbe iznosi 875,00 eura, pa ukupni trošak za zastupanja iznosi 7.775,00 eura, što s pripadajućim PDV-om čini iznos od 9.718,75 eura i kojem iznosu je valjalo pribrojiti trošak sudske pristojbe za žalbu pa je ukupni trošak iznos od 10.382,36 eura, kako je to odlučeno u točki II izreke ove presude.

19. Zbog iznesenog temeljem članka 373. stavak 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić